Uvod
Prestanak života nastupa onda kada dolazi do
prestanka funkcionisanja mozga. Prekid cir ku-
lacije krvi uslovljava prestanak funkcionisanja
svih tkiva i nastaje kao posledica srčanog zasto-
ja. Prestanak funkcionisanja mozga i srca dva su
procesa koja se međusobno uslovljavaju, ali
koja nisu paralelna, jer je u većini situacija sr ča -
ni zastoj primarni proces koji direktno utiče na
na stanak smrti svih ćelija u organizmu.
Akutni zastoj srca "cardiac arrest" je iznenad -
ni i neočekivani prestanak cirkulacije krvi, izaz-
van funkcionalnim prestankom rada srca. To je
nesposobnost srca da pumpa dovoljno krvi da bi
se mozak održao u životu i predstavlja samo on -
aj iznenadni prestanak rada srca koji je potenci-
jalno izlečiv i zahteva primenu mera kardiopul-
monalne reanimacije i zato ga ne treba izjed na -
ča vati sa zastojem srca koji nastaje kao završni
čin svih fatalnih bolesti. Sa aspekta lekara rean-
imatora, srčani zastoj je iznenadni prekid cirku-
lacije kod bolesnika za koga se nije očekivalo da
umre u to vreme.
2
Akutni srčani zastoj je vodeći uzrok smrti u
Ev ropi, oko 700.000 ljudi strada na ovaj način i
odgovoran je za više od 60% uzroka smrti odra -
slih s koronarnom srčanom bolesti.
3
Analizom
po dataka, prikupljenih u 37 evropskih zemalja,
utvrđeno je da je godišnja incidenca kardiopul-
monalnog zastoja za sve ritmove 38 na 100.000
stanovnika.
4
Početni ritam kod 40% žrtava izne-
nadnog kardijalnog aresta je ventrikularna fibri-
lacija(VF). Verovatno u vreme kolapsa mnogo
više žrtava ima VF ili brzu ventrikularnu tahika -
r diju (VT), ali do trenutka kada se snimi prvi
EKG, njihov početni ritam već prelazi u asistoli-
ju.
Podaci govore da preživljavanje nakon sr ča -
nog zastoja do otpusta iz bolnice iznosi 10,7%
za sve ritmove, 21,2% za srčani zastoj sa ventri -
ku larnom fibrilacijom.
5
Prema novijim istraži-
vanjima postoje dokazi da je procenat preživlja-
vanja nakon srčanog zastoja u porastu.
5
Pre živ -
lja vanje nakon iznenadnog srčanog zastoja mo -
g lo bi biti udvostručeno ili utrostručeno ukoliko
bi očevici srčanog zastoja pružili kvalitetnu re a -
ni maciju, što se može postići poštovanjem pro-
tokola dispečera hitnih službi, radi dobijanja in -
for macija o stanju bolesnika posebno stanja sve -
s ti i kvaliteta disanja. Prepoznavanje agonalnog
disanja, koje se javlja kod 40% bolesnika u pr -
vim minutima nakon srčanog zastoja je indikaci-
ja za započinjanje mera kardiopulmonalne rean-
imacije.
10
Verovatnoća da će očevici pružiti efi -
kas nu pomoć veća je ako postoje jasne telefon s -
ke instrukcije zdravstvenih radnika za način vr -
še nja kompresije grudnog koša i disanja usta na
usta, kod unesrećenog koji ne reaguje i ne diše
nor malno.
11
Najčešći uzrok cardiac arrest-a jesu predhod-
na srčana oboljenja (82,4%) tzv. primarni car-
diac arrest (kardiovaskularne bolesti, fibrilacija
komora). Češći uzrok primarnog srčanog zasto-
ja je ventrikularna fibrilacija, nastala zbog tranz-
itorne fokalne miokardne ishemije. Akutni in far -
kt miokadra može izazvati ventrikularnu fibrila -
ci ju, ali i asistoliju koja se češće javlja kod sr ča -
nog bloka, električnog udara ili kod predoziran-
ja lekovima.
2
Ostali razlozi srčanog zastoja su se kundarni
cardiac arrest, interne etiologije (8,6%, bolesti
pluća, cerebrovaskularne bolesti, maligna obol-
jenja, gastrointestinalna krvarenja, plućna trom-
boembolija, bubrežna oboljenja), i eksterne eti-
ologije (9% trauma, krvarenje, asfiksija, trovan-
ja, utapanje, udar struje i groma).
1
O etiološkim
uzrocima srčanog zastoja (4H- hipoksija, hipov-
olemija, hiper i hipokalemija, hipokalcemija, hi -
po termija i 4T- tenzioni pneumotoraks, tampon-
a da srca, tromboembolije, trovanja) mora se raz -
mi
šljati u toku kardiopulmonalne reanimacije,
radi primene specifičnih postupaka u cilju njiho -
vog otklanjanja.
Većina žrtava iznenadne srčane smrti ima od
ranije poznato srčano oboljenje i znake upozo re -
nja, najčešće bol u grudima sat vremena pre sr -
ča nog zastoja (stezanje u grudnom košu, retro -
ster nalna bol koja se širi u ramena ili levu stranu
ruke, poremećaj ritma, bledilo, znojenje, hipo ili
hipertenzija). Podaci istraživanja pokazuju da
ove simptome, uz palpitaciju ili sinkopu, imaju i
naizgled zdrave, mlade žrtve srčanog zastoja.
Pre stanak rada srca, koji dovodi do prestanka
cir
kulacije, veoma brzo dovodi do određenih
21
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
zna kova, među kojima dominiraju oni od strane
CNS. Gubitak svesti, odsustvo pulsa (art. karo-
tis ili femoris), prestanak disanja, promene boje
kože, odsustvo srčanih tonova, nemerljiv krvni
pritisak, odsustvo ili prestanak krvarenja (iz ra -
ne ili povrede). Ovi znaci moraju se prepoznati
na vreme i pozvati pomoć stručnjaka.
12
Postupak kod kardijalnog aresta s VF-om je
tre nutni početak kardiopulmonalne reanimacije
(spo ljna masaža srca i veštačko disanje) i elek t -
ri
č
na defibrilacija. Asfiksija je najčešći uzrok
ka r dijalnog zastoja kod povreda, trovanja, uto-
pljenika, dece. U tim slučajevima veštačko dis-
anje ključno je za reanimaciju žrtava. Životi ve -
li kog broja pacijenata koji dožive kardijalni are -
st mogu se spasiti brzom i pravovremenom pri-
me nom reanimacionih mera.
Kardiopulmonalnocerebralna reanimacija
(KPCR) je niz urgentnih postupaka koji se sp ro -
vo de nakon srčanog zastoja, u cilju uspostavlja -
nja normalne cirkulacije, rada srca i pluća i za š -
ti te mozga od oštećenja koja nastaju zbog naglo
na stalog prekida cirkulacije krvi.
Prilikom izvođenja KPCR postoji redosled
postupaka i radnji koji se nazivaju "lanac pre živ -
lja vanja" i sastoji se iz četiri karike: rano prepo -
zna vanje i pozivanje hitne medicinske pomoći,
ra na primena osnovnih mera reanimacije (BLS),
rana defibrilacija, rana primena produženih me -
ra reanimacije (ALS). Sve karike su međusobno
povezane i predstavljaju jedinstvenu celinu, pa
neizvršavanje jedne karike ovog lanca dovodi u
pitanje uspešnost reanimacije i preživljavanje
osobe koja je doživela srčani zastoj. Pravo vre -
me
na primena ovih reanimacionih postupaka
mo že pokrenuti mali, ali ključan protok krvi pr -
e ma srcu i mozgu i povećati mogućnost prekida
VF ili VT defibrilacijom i omogućiti da srce po -
novo dobije pravilan ritam i pokrene sistemsku
perfuziju. Spoljna masaža srca je veoma važna
ukoliko defibrilacija nije moguća unutar 4-5
minuta nakon kolapsa. U prvim minutima nakon
uspešne defibrilacije, srčani ritam može biti spor
pa je potrebna masaža srca do stabilizovanja sr -
ča ne funkcije. Ishod srčanog zastoja i kardiopul-
monalne reanimacije zavisi od mnogo fak tora:
vre me početka primene osnovnih reanimacionih
me ra, kompresija grudnog koša, adekvatna pot-
pora disanju, rana defibrilacija VF i VT bez pu -
l sa.
6
Važnost pravovremenog započinjanja rean-
imacionih mera leži u činjenici da se sa svakim
minutom odlaganja primene uspešnost ovih me -
ra smanjuje za 10-20%.
7
Da bi se pravovremeno započelo sa kardio -
pul monalnom reanimacijom potrebno je da se
na vreme prepozna srčani zastoj, da se uoče sim -
p tomi pogoršanja stanja pacijenta i potraži po -
moć medicinskog osoblja. Ishod srčanog zastoja
i reanimacionih mera zavise i od implementaci-
je smernica Evropskog resustitacionog saveta
(European Resuscitation Council, ERC ) i nji-
hovom pravovremenom primenom, a postiže se
kontinuiranom edukacijom medicinskih profe-
sionalaca. Edukacija i trening u izvođenju vešti-
na KCPR-a kod zdravstvenih profesionalaca je
značajna za poboljšanje izvođenja KCPR i zb ri -
nja vanje pacijenata. Cilj edukacije je obezbediti
da polaznici savladaju i usvoje veštine i znanje
ko je će im omogućiti da reaguju adekvatno kod
srčanog zastoja i poboljšaju ishod kod pacijen-
ta.
10
Cilj rada
Cilj rada je analiza učestalosti i ishoda kar-
diopulmonalnih reanimacija pacijenata u Službi
za prijem i zbrinjavanje urgentnih stanja Opšte
bolnice Leskovac, utvrđivanje razlike u prime ni
i uspešnosti mera u prehospitalnom i hospita l-
nom delu kao i da se pokaže značaj i uloga le ka -
ra specijaliste urgentne medicine u prihvatanju i
urgentnom hospitalnom zbrinjavanju i lečenju
vitalno ugroženih pacijenata.
Metode rada
Istraživanje je izvršeno po tipu dvogodišnje
re
trospektivne opservacione studije analizom
po dataka iz protokola službe u periodu od 1. 1.
2012. do 31. 12. 2013. godine. Za ovaj rad ko ri -
š
ćen je metod kvantitativne analize ukupnog
bro ja pregledanih pacijenata i broja vitalno ug -
ro ženih pacijenata u službi, kod kojih su prime -
nje ne urgentne reanimacine mere, sa grafičkim,
procentualnim i tabelarnim prikazom. Ana li zi ra -
ni su podaci iz protokola na prijemu u Prijemno-
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
22
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
23
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
tr
ijažnoj i reanimacionoj ambulanti službe
(PTA), stacionarne liste vitalno ugroženih paci-
jenata čije je stanje praćeno više sati i liste za
primenu mera KCPR, pacijentima kojima je ut -
vr đen srčani zastoj i nad kojima su sprovedene
me re kardiopulmonalne reanimacije. U radu su
uključeni svi vitalno ugroženi pacijenti kojima
je srčani zastoj urvrđen u toku transporta od st -
ra ne ekipa SHMP okolnih domova zdravlja ili
pri prijemu u službu i pacijenti koji su na drugi
način (privatnim kolima) doveženi u službu bez
vitalnih znakova na prijemu.
Obrazac praćenja kardiopulmonalne reani-
macije napravljen je u sklopu procedura prijema
i zbrinjavanja vitalno ugroženih pacijenata u pe -
riodu akreditacije bolnice, a na os no vu Ut s t e in
smernica i preporuka Međunarodnog komiteta
za reanimaciju (ILCOR-International Com m i tee
on Resuscitation).
13
Parametri koji su be le že ni
na "Listi reanimacije" odnose se na da
tum i
vreme prijema pacijenta, način dolaska u bolni -
cu, vreme srčanog zastoja, vreme prima nja pozi-
va za reanimaciju, vreme početka kardi o pul mo -
nal ne reanimacije, procedure u toku reanima ci-
je, početni ritam srca zabeležen na monitoru,
vre me prve defibrilacije ako je postojao ritam
ko ji se defibrilira, medikamentozna terapija i is -
hod reanimacije. Na listi se obavezno upi su ju i
svi članovi Tima koji je sprovodio reanimaciju.
Analizirani su i podaci iz izveštaja o broju i
procentu uspešnih reanimacija u službi, koji se
kao mesečni izveštaj dostavljaju stručnoj službi
bolnice i predstavljaju pokazatelj kvaliteta rada
u urgentnoj službi, a na osnovu "Metodološkog
uputstva" Instituta za javno zdravlje Srbije. U
analizi podataka se vodilo računa o privatnosti
bolesnika i zaštiti identiteta.
Procena neurološkog stanja bolesnika nakon
povratka spontane cirkulacije (ROSC, Return of
spontaneus Circulation), vršena je prema CPC
skali (CPC, Cerebral Perfomance Category),
pri likom prevođenja pacijenta na drugo odeljen-
je radi daljeg lečenja, ili pri otpustu iz bolnice.
Ova procena je urađena od strane neurologa, na -
kon sprovedenih dijagnostičkih i terapijskih pro-
cedura. CPC 1 i CPC2 se smatra dobrim neuro -
lo škim ishodom nakon kardiopulmonalne reani-
ma cije, dok se CPC, 3, 4, 5 smatraju lošim is ho -
dom (Tabela 1).
2
Tabela 1. Stepeni oštećenja funkcije mozga (Cerebral
Perfomance Category Scale - CPC skala)
Rezultati rada
U periodu od 1. 1. 2012. do 31. 12. 2013. go -
di ne u službi je pregledano 77.916 pacijenta, od
tog broja kod 1.954 (2,5%) pacijenta su prime n-
jene različite urgentne mere reanimacije u cilju
stabilizacije vitalnih parametara (tabela 2).
Tabela 2. Broj pacijenata kod kojih su primenjene
urgentne reanimacine mere
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
24
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Od 1954 pacijenta kojima su urgentno pri-
menjene različite mere reanimacije, kod 1.583
(81,01 %) pacijenta, je došlo do stabilizacije
vitalnih parametra u toku opservacije stanja u
stacionaru službe (tabela 3).
Tabela 3. Procenat uspešnih reanimacija pacijenata
Podaci iz izveštaja o broju i procentu us pe š -
nih reanimacija u službi, koji se kao mesečni iz -
ve štaj dostavljaju stručnoj službi bolnice i pred-
stav
ljaju pokazatelj kvaliteta rada u urgentnoj
službi, a na osnovu "Metodološkog uputstva"
In stituta za javno zdravlje Srbije, pokazuju pro-
ce nat uspešnih reanimacija i vreme čekanja na
pre gled u službi, po mesecima u toku kalendar -
ske godine (tabela 4 i 5).
Tabela 4. Procenat uspešnih reanimacija pacijenata po -
kazatelj kvaliteta rada u Službi urgentne medicine
Tabela 5. Procenat uspešnih reanimacija pacijenata
pokazatelj kvaliteta rada u službi urgentne medicine
Od ukupnog broja pacijenata kod kojih su
pri
menjene različite reanimacione mere, kod
923 (47,23%) pacijenta je zabeležen srčani zas-
toj različite etiologije (tabela 6).
Tabela 6. Broj pacijenata sa akutnim srčanim zastojem
Kod najvećeg broja pacijenata u službi sa
srčanim zastojem prvi zabeleženi ritam bila je
asistolija 53, 30%. VF/VT bez pulsa zabeležena
25
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
je kod 31,41% pacijenata sa srčanim zastojem, a
električna aktivnost bez pulsa (PEA) kod
15,27% pacijenata (tabela 7).
Tabela 7. Broj pacijenata sa srčanim zastojem kod kojih
je prvi zabeleženi ritam bio asistolija, PEA, ili
VF/VT bez pulsa
Od 923 pacijenta kojima je utvrđen srčani
zastoj i primenjene mere kardiopulmonalne re a -
ni macije na prijemu u službu (PTA) ili u toku
opservacije u stacionaru službe, kod 791
(85,69%) pacijenta je došlo do povratka spon-
tane cirkulacije.
Od ovih pacijenata kod 132 (14,30%) za be le -
žen je smrtni ishod na prijemu, ili je nastupio u
periodu do sat vremena od početka reanimacije.
Kod 239 (30,21%) pacijenata nastupio je smrtni
ishod zbog srčane ili moždane insuficijencije u
periodu do 24 sati nakon reanimacije (u službi
ili na odeljenju: koronarna jedinica oko 81%,
ne u rološka ili hiruška intenzivna nega).
Stabilizacija vitalnih parametara kod pacije-
nata nakon KCPR, u periodu do 24h, nakon ut v -
r đivanja srčanog zastoja i početka reanimacije,
zabeležena je kod 420 pacijenata, a to je 45,50%
od broja pacijenata kod kojih je utvrđen srčani
zastoj u službi (tabela 8).
Tabela 8. Ishod nakon kardiopulmonalne reanimacije
pacijenata sa srčanim zastojem
Kod svih pacijena u službi, kod kojih je nas-
tupio srčani zastoj, primenjene su urgentne mere
KCPR-a. Osnovne reanimacione mere (ABC,
Ba
sic life support-BLS) primenjene su kod
100% pacijenata. Uznapredovale reanimacione
mere (D, E, F, Advanced life support-BLS) pri-
menjene su kod 100% pacijenata (primena leko-
va u reanimaciji i infuzionih rastvora). Defi bri -
la cija je primenjena kod 78% pacijenata (VF/
VT) (tabela 9).
Smrtni ishod nastupio je kod 371 (18,98%)
reanimirana bolesnika, a to je 0,47% od ukup -
nog broja pregledanih pacijenata u službi (tabela
10).
Procena neurološkog stanja bolesnika nakon
povratka spontane cirkulacije i stabilizacije vi -
tal nih parametara vršena je prema CPC skali,
kod 420 pacijenata, prilikom prevođenja pacije -
n ta na drugo odeljenje radi daljeg lečenja ili pri
ot pustu iz bolnice. Ova procena je urađena od
stra ne neurologa, nakon sprovedenih dijag no s ti -
č kih i terapijskih procedura. Stepen 1. evidntiran
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
26
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
je kod 83 pacijenta službe, koji su nakon stabi-
lizacije vitalnih parametara otpušteni iz bo l nice.
Svi ostali pacijenti su nastavili lečenje na dru -
gom odeljenju bolnice (koronarna jedinica, ne u-
rološka ili hiruška intenzivna nega). Kod 52
bolesnika evidentiran je stepen 2 i smatra se do -
brim neurološkim ishodom nakon kardiopul-
monalne reanimacije. Stepen 3, 4, 5 se smatraju
lošim ishodom (tabela 11).
Tabela 9. Broj pacijenata sa utvrđenim srčanim zastojem
kod kojih su sprovedene različite mere kardiopulmonalne
reanimacije
Tabela 11. Procena neurološkog statusa pacijenata
nakon KCPR-a
Тabela 10. Broj umrlih pacijenata u službi
Diskusija
Akutni zastoj srca javlja se alarmantnim sim -
p tomom - naglim gubitkom svesti. Pristup tak -
vom bolesniku iziskuje primenu urgentnih mera
lečenja, a svi dijagnostički i terapijski postupci,
iz vedeni u tom momentu, presudni su za uspeh
reanimacije.
Srčani zastoj je alarm koji pokreće čitav sis-
tem reanimacionih mera. Intervencije koje dop -
ri nose uspešnom ishodu nakon srčanog zastoja
mo gu se prikazati kao "lanac preživljavanja".
Uspeh reanimacije limitiran je vremenom ko -
je prođe od trenutka prestanka rada srca do po -
čet ka primene reanimacionih postupaka, pa su
iz gledi za preživljavanje veći ako se ranije za po -
č nu mere KPCR-a. Svaka sekunda je dragocena,
jer posle tri do pet minuta od nastanka cardiac
arresta dolazi do ireverzibilnog oštećenja mož-
danih ćelija, posle čega je svaka reanimacija iz -
li šna. Period od momenta nastanka cardiac ar re -
sta-a do momenta započinjanja KPCR-a naziva
se "arrest vreme" i potrebno je da ono bude što
kra će da bi se očekivao povoljan ishod reanima -
27
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
cije. Iz ovih razloga neophodno je da se sa pri-
me nom renimacionih mera započne odmah, na
me stu događaja, na ulici od strane obučenih la i -
ka, ekipe hitne pomoći na terenu ili u ambulanti
i u toku transporta, na prijemu u bolnicu, i na
svim odeljenjma bolnice.
Postavljanje dijagnoze srčanog zastoja ne izi -
s kuje opremu ni aparaturu, zahteva se brzo tra -
že nje znakova srčanog zastoja: gubitak svesti,
pre stanak disanja, gubitak pulsa nad velikim kr -
v nim sudovima, promena boje kože i vidljivih
sluzokoža (sigurni znaci), široke zenice, EKG I
EEG (nesigurni znaci).
1
Svi zdravstveni radnici trebali bi biti sposob-
ni da prepoznaju sve oblike srčanog zastoja i za -
po četi reanimaciju postupcima osnovnog održa-
vanja života: održavanje prohodnosti disajnog
puta, veštačko disanje i masažu srca.
Reanimacioni postupci se moraju započeti
ne posredno po nastupu srčanog zastoja i sp ro vo -
di ti do dolaska tima za reanimaciju, koji preuzi-
ma izvođenje mera KPCR-a i postupke uznapre-
dovalog održavanja života (preporuka da se u
svim bolnicama odredi jedinstveni broj za pozi-
vanje reanimacionog tima).
9
Ova znanja se stiču
kontinuiranom medicinskom edukacijom i uve -
ž bavanjem reanimacionih mera.
Ishod srčanog zastoja i mera kardiopulmo
-
nal ne reanimacije zavisi o implementaciji pre-
po ruka za kardiopulmonalnu reanimaciju Evro -
p skog resuscitacionog saveta (ERC) i njihovom
pravovremenom primenom.
Preporuke za KPCR predstavljaju skup mera
i postupaka kojima se održavaju ugrožene ili
zaustavljene osnovne vitalne funkcije i obnavlja
cirkulacija. Nove preporuke iz 2010. godine, u
odnosu na predhodne, su jednostavnije, lakše se
uče i primenjuju, kako bi ih što više potencijal-
nih sprovodilaca oživljavanja uključujući i la i -
ke, usvojilo i primenjivalo, naglašavaju značaj
ranog prepoznavanja vitalno ugroženih bolesni-
ka i mogućnost prevencije srčanog zastoja od st -
rane urgentnih, obučenih timova. Ove preporuke
ističu značaj osnovne životne potpore kao naj bi -
t nije za povećanje preživljavanja nakon iznena -
d nog srčanog zastoja. Prilikom izvođenja KPCR
postoji redosled postupaka i radnji koji se nazi-
vaju "lanac preživljavanja" i sastoji se iz četiri
ka
rike: rano prepoznavanje i pozivanje hitne
me dicinske pomoći, rana primena osnovnih me -
ra reanimacije (BLS), rana defibrilacija, rana pr -
i mena produženih mera reanimacije (ALS). Sve
karike su međusobno povezane i predstavljaju
jedinstvenu celinu, pa neizvršavanje jedne ka -
rike ovog lanca dovodi u pitanje uspešnost rean-
imacije i preživljavanje osobe koja je doživela
srčani zastoj.
Služba za prijem i zbrinjavanje urgentnih sta -
nja Opšte bolnice Leskovac organizuje medicin-
sko bolničko zbrinjavanje vitalno ugroženih bo -
le snika, po najnovijim preporukama iz svoje de -
latnosti, upotrebom medicinskih protokola i ter-
a pijskih mera u lečenju urgentnih stanja. U ok -
vi ru službe postoji deo za reanimaciju sa neo p -
ho dnom opremom za održavanje života i jedini-
ca za opservaciju pacijenta i postreanimacionu
ne gu.
Prijem pacijenata u službi obavlja specijalista
urgentne medicine, koji preduzima odgo va ra ju -
će dijagnostičko-terapijske procedure u cilju le -
če nja pacijenta i stabilizacije osnovnih vitalnih
pa rametara. U zbrinjavanju urgentnih stanja uč -
e stvuje tim lekara različitih specijalnosti, pa se u
zavisnosti od stanja pacijenta pozivaju lekari od -
go
varajuće specijalnosti koji timskim radom
uče stvuju u lečenju i zbrinjavanju urgentnog pa -
ci jenta.
Rezultati rada pokazuju da je od ukupnog br -
o ja pregledanih pacijenata u službi, svega 2,5%
zahtevalo neku od mera urgentne reanimacije,
od čega je čak 81% bilo uspešnih reanimacija
ko jim je stanje pacijenta, nakon prijema u slu ž -
bu stabilizovano, sa mesečnim rasponom us pe š -
nosti reanimacije u posmatranom dvogodiš nj em
periodu, od 67,14 do 92,30%.
Stalna edukacija zaposlenih doprinela je da je
zabeležen porast broja uspešnih reanimacija u
slu žbi i da su svi pacijenti koji su zahtevali hitan
prijem zbrinuti odmah po dolasku u službu. Os -
ta li pacijenti su, nakon trijaže na prijemu zbrinu-
ti, u periodu koji je manji od jednog sata. Ovi
po kazatelji kvaliteta rada govore o dobroj orga-
nizovanosti u radu službe. Da bi se postigao bo -
lji kvalitet u pružanju zdravstvene zaštite pacije-
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
Dostları ilə paylaş: |