Voditeljica projekta: doc dr sc. Ivana Marić Suradnici

Naselje	Ukupan broj stabala	Broj rodnih stabala	Od toga plantaže, ukupan broj stabala	Od toga plantaže, broj rodnih stabala	Od toga plantaže, ukupna površina, ha
Od toga plantaže, rodna površina, ha
Hvar	32.307	27.399	210	160	1	1
Jelsa	65.858	60.061	–	–	–	–
Stari Grad	43.011	35.256	1.092	340	5	2
Sućuraj	10.082	9.171	520	490	2	2
Ukupno	151.258	131.887	1.822	990	8	5

Izvor: DZS, Popis poljoprivrede (2003)
Voćarstvo je nekad predstavljao uzgoj bajama i smokava te berba samoniklih rogača. Dok su se bajami i rogači uglavnom trošili kod kuće, uzgoj (i sušenje) smokava na otoku Hvaru imao je veće gospodarsko značenje. Hvarske suhe smokve izvozile su se u malim 25 cm visokim bačvicama pomiješane s listovima lovora i ružmarina. Iako je bilo više pokušaja da se poveća proizvodnja suhih smokava, nažalost to se nije ostvarilo.¹¹² U uzgoju smokava 2003. godine na otoku Hvaru (tablica 22) prednjačila je općina Jelsa (2.535 rodnih stabala), potom Stari Grad, zatim Hvar pa općina Sućuraj. Od ukupnog broja rodnih stabala, 4.324 na čitavom otoku, područje grada Hvara s okolnim mjestima imalo je 583 stabla smokve što je činilo 13,5 % od ukupnog broja stabala.
Tablica . Pregled odnosa ukupnih i rodnih površina smokve; stanje na dan 31. 05. 2003. godine

Naselje	Ukupan broj stabala	Broj rodnih stabala	%
Hvar	586	583	99 %
Jelsa	2.568	2.535	99 %
Stari Grad	802	7.86	98 %
Sućuraj	420	420	100 %
Ukupno	4.376	4.324	99 %

Izvor: DZS, Popis poljoprivrede (2003)
Danas se na hvarskim (kao i na viškim i korčulanskim) okućnicama i vrtovima sve više uzgajaju agrumi – limuni, naranče i grejp čiji ekološki uzgoj omogućuje korištenje aromatične kore i domaću proizvodnju arancina. Tako je sve prepoznatljivija hrvatska otočna delikatesa, mješavina sušenih smokava, arancina i u šećeru prženih bajama.
Oranice i vrtovi u pregledu poljoprivrednog zemljišta predstavljaju značajnu kategoriju makar se većina njih sve manje i manje obrađuje. U ovu kategoriju spada i zemljište zasađeno lavandom kojoj se nekada namjenjivalo najlošije zemljište, koje zapravo i nije imalo karakter pravih oranica.
Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja početkom 20. stoljeća bio je važna gospodarska grana na otoku Hvaru. Uzgoj lavande, ružmarina i buhača u svrhu proizvodnje eteričnog ulja bio je važan izvor prihoda stanovnika otoka Hvara. „Ruzmarinska zadrugaˮ u Velom Grablju, osnovana 1892. godine, prva je takva u Hrvatskoj i prva je zadruga na otoku Hvaru koju nastavlja današnja „Poljoprivredna zadrugaˮ sa zanimljivom tradicijom proizvodnje eteričnih ulja od ružmarina i lavande.
Lavanda (levanda, lat. Lavandula officinalis Cxaix) je najčešća i prva mirisna asocijacija na otok Hvar. Iako danas nema velikih polja lavande kao nekada, ona je bitan dio hvarske povijesti. Na otoku se mogu naći dvije „vrste lavandina”. Hvarani jednu zovu levanda ili bila, a drugu budrovka, čorna ili modrulja. Tablica 23 daje pregled zasada i količine proizvedene lavande na otoku Hvaru u razdoblju 1939. – 1978. godine.
Tablica . Pregled zasada i količine proizvedene lavande po godinama na otoku Hvaru u razdoblju 1939. – 1978. godine

Zasadi / proizvodnja lavande	Godine
	1939.	1956.	1963.	1973.	1974.	1978.
Zasadi lavande u ha	4	429	606	720	910	800
Proizvodnja ulja u vagonima	–	1,5	3	7	8,4	7
Proizvodnja ulja u litrama po ha	–	35	50	97	92	87

Izvor: Petrić, K. (2012), Hrvatska kolijevka lavande, Zagreb, str. 35.
Pokretanjem različitih europskih projekata povezanih s ljekovitim biljem (neki su u provedbi) moguće je da će, prepoznavanjem njenih ljekovitih svojstava zbog kojih je korištena u farmaceutske svrhe, lavanda ponovno pronaći svoje mjesto u gospodarstvu otoka Hvara. U zaleđu grada Hvara, selu Velo Grablje (zaštićeno eko-etno selo, pod zaštitom Ministarstva kulture Republike Hrvatske) svake godine krajem lipnja slavi se ovu biljku kroz „Festival lavande” želeći sačuvati uspomenu na lavandu kako bi se promoviralo ovu pomalo zaboravljenu ljekovitu biljku i njeno značenje za otok Hvar.
Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis) je samonikla biljka, koja se zbog ljekovitih svojstva od davnina koristi i uzgaja na Sredozemlju. Spomenuta „Ruzmarinska zadruga” u Velom Grablju osnovana je s ciljem „da se zajedničkim silama olakoti radnja i poveća dobitak ovog starog grabaljskog obrta.” Kasnije (1902/3) je izgradila radionicu za destilaciju ružmarinova ulja što se uzima za početak proizvodnje eteričnih ulja na otoku Hvaru i u Hrvatskoj.¹¹³ Ovaj hvarski proizvod postao je sastavni dio kraljičine vodice (Aqua della Regina), koristio se i kao parfem, ali i za njegovanje ženske ljepote s ljekovitim svojstvima za mnoge bolesti te je postao nadaleko poznat u 19. stoljeću.¹¹⁴ Još 1880. godine na Hvaru se proizvodilo 30.000 kilograma ružmarinovog ulja, a najpovoljnije prilike za prodaju ružmarinovog ulja bile su do 1920. godine. Već 1921. godine bilježi se pad cijena sve do 1930. godine tako da je 1933. godine u Grablju proizvedeno svega 1.000 kilograma ružmarinova ulja.¹¹⁵
Za otok Hvar još su karakteristični kadulja, origano, gospina trava, buhač i smilje čija eterična ulja sve više dobivaju na cijeni u farmaciji, kozmetici i aromaterapiji. Osim proizvodnje originalnih suvenira i gospodarsko-turističke promidžbe kroz seoski turizam, percepciju otoka Hvara kao otoka ljekovitog i aromatskog bilja trebalo bi još više iskoriti za promidžbu cjelogodišnjeg zdravstvenog i wellness turizma grada Hvara.
Pčelarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, a uz 1288. godinu veže se i prvi pisani dokument o pčelarstvu u Hrvatskoj – „Vinodolski zakonikˮ, dok je prvo pčelarsko društvo osnovano 1875. godine na otoku Šolti. Med i drugi pčelarski proizvodi od davnina se koriste kao hrana i lijek. Najveći proizvođač meda u Europskoj uniji je Španjolska (33.000 t), slijede Italija, Grčka, Njemačka, Portugal i Mađarska. S obzirom na to da se trenutno kod nas koristi samo 2 – 3 % pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje definitivno ima.¹¹⁶ Hrvatski pčelari na godinu proizvedu više od 6.000 t meda, koji je zbog svoje iznimne kakvoće tražen u zemljama Europske unije. U Hrvatskoj je danas oko 9.000 pčelara od kojih je 6.200 učlanjeno u neku od 144 udruge, članice Hrvatskoga pčelarskog saveza.¹¹⁷ U Splitsko-dalmatinskoj županiji djeluje 17 pčelarskih udruga s više od 900 članova. Hrvatski pčelarski savez (HPS) je krovna institucija pčelara s više od 140 pčelarskih udruga i županijskih saveza.¹¹⁸ Dalmatinski pčelari imaju problema s njegovim otkupom, a ono što ih najviše muči odnosi se na nepristupačnost ispašama. Kada bi pčelari u Hrvatskoj godišnje proizveli nekoliko tisuća tona kvalitetna meda, što bi mogli ostvariti uz normalne uvjete, bila bi to dodatna gospodarska snaga naše zemlje.¹¹⁹ Tradicija pčelarstva na otoku Hvaru zasigurno je stara koliko i postojanje civilizacije na ovom najsunčanijem hrvatskom otoku. Prvi pronađeni podaci o proizvodnji meda na otoku Hvaru datiraju iz 1824. godine kada se prvi put spominje podatak o 56 košnica na otoku, a hvarski med od ružmarina, kadulje i vrijesa već tada je oslovljen kao med iznimne kvalitete.¹²⁰ Stoga se 60-tih godina prošlog stoljeća događa pravi procvat pčelarstva na otoku Hvaru kada je otok brojio 6.000 košnica, a proizvodilo se 400 tona visoko kvalitetnog meda. I danas, nakon svih požara koji su opustošlili nasade lavande, ima oko 5.000 košnica, a ukupna godišnja proizvodnja doseže oko 30 tona meda. Količina proizvedenog meda na otoku nije prevelika, ali je njegova kvalitetna izuzetna za što otočki pčelari dobivaju brojna priznanja na mnogim natjecanjima.¹²¹ Postoji značajan potencijal pčelarstva i njegovog integriranja u zdravstveni turizam što upravo grad Hvar treba iskoristiti vraćajući se korijenima starih obrta i tradiciji zdravstvenog turizma kao budućim strateškim odrednicama razvoja prema suvremenom elitnom wellness turizmu.
Ribarstvo ima stoljetnu tradiciju na otoku Hvaru. Upravo su hvarski i viški ribari bili pioniri i promotori lova i prerade srdela na Mediteranu. Danas je na ta dva otoka registrirano devedesetak ribarskih obrta što, uz ribarstvo kao dopunsku djelatnost, predstavalja značajan potencijal. Jedan dio ulova plasira se kroz ugostiteljstvo samih otoka u turističkoj sezoni, dok se drugi dio plasira izvan otoka. Iako je razvojem turizma kao monokulture, ribarstvo gubilo na značaju, ono nikada nije napušteno. To se osobito dobrim pokazalo u kriznim vremenima devedesetih godina prošlog stoljeća kada je zbog ratnih opasnosti došlo do naglog pada turizma. Glavni ribarski centri su Sućuraj na istoku i grad Hvar na zapadu otoka Hvara. Hvarski ribari većinu svog ulova plasiraju izvan otoka, a najviše u Italiju.
Godine 2013. otok Hvar imao je 81, a grad Hvar 49 obrta registriranih u kategoriji „Ribarstvo, marikultura i poljoprivreda”. U gradu Hvaru djeluje Ribarska zadruga Hvar s 30 članova i Ribarska zadruga Friška riba u koju su uključeni profesionalnih ribari iz Splita i okolice, s otoka Hvara, iz Dubrovnika, Gradaca. Zadruga danas okuplja preko 30 profesionalnih ribara koji svojim brodovima i ribolovnim alatima osiguravaju ulov cjelokupnog asortimana proizvoda – od male plave ribe, školjaka do svih vrsta bijele ribe. Postoje određene poteškoće s kojima se susreću hvarski ribari, a odnose se na upravljanje gospodarskom lukom, korištenje hladnjače, te pitanja otkupa i zakonodavstva EU.

3.