Voditeljica projekta: doc dr sc. Ivana Marić Suradnici

Ljudski potencijali i upravljanje kvalitetom

U suvremenom društvu znanja, ljudi i njihova znanja, sposobnosti i kompetencije postaju ključne konkurentske prednosti u izgradnji učećih organizacija. Samo kroz ulaganja u formalno i neformalno obrazovanje te sustav cjeloživotnog učenja može se postići tržišna prednost u društvu koje vrednuje inovacije, znanje i tehnologiju kao pokretače razvoja. Društvo znanja stvara nove potrebe i nova zanimanja tako da samo praćenjem tih novih trendova organizacija može opstati i stvarati nove vrijednosti. Otvaranje novih radnih mjesta, stvaranje preduvjeta za razvoj od gospodarskih do preduvjeta ulaganja u obrazovanje i zdravstvo te stvaranje novih radnih mjesta poticanjem malog i srednjeg poduzetništva može se spriječiti mlade obrazovane ljude da odlaze s otoka. Prednost grada Hvara demografski je rast koji je potaknut migracijama stanovništva okolnih naselja, a što omogućava gospodarski rast.

Kvalitetu turističkih usluga, a time i konkurentnost hrvatskog turizma direktno ugrožava hrvatski sustav formalnog obrazovanja za turističke djelatnike jer ne osigurava dovoljno kvalitetne kadrove koji bi nakon završetka obrazovnog procesa bili spremni aktivno se (na učinkovit način) uključiti u radne i upravljačke procese. Osnovna ograničenja sustava formalnog obrazovanja za potrebe turizma u Hrvatskoj su sljedeća:

• 
  Sustav srednjoškolskog obrazovanja za potrebe turizma općenito ima previše različitih programa i premalo praktične nastave što rezultira neujednačenošću i suboptimalnom razinom kvalitete kadrova koji iz srednjih strukovnih škola dolaze na tržište rada za potrebe turizma;
  
• 
  Sustav visokog obrazovanja za potrebe turizma temelji se isključivo na stjecanju teorijskih znanja bez povezanosti s praksom, odnosno gospodarstvom. Stoga visokoobrazovani kadrovi koji izlaze na hrvatsko tržište rada nakon završenog obrazovnog procesa nisu odgovarajuće pripremljeni za izazove i odgovornosti upravljačkih pozicija u gospodarstvu i turističkom sustavu općenito;
  
• 
  Nepostojanje tzv. trening centara, tj. hotelskih objekata u kojima bi polaznici srednjih strukovnih škola i visokih učilišta stjecali praktična znanja i vještine nužne za aktivno uključivanje na tržište rada, podjednako što se tiče izvršnih i upravljačkih pozicija (srednji i viši menadžment);
  
• 
  Nedovoljan broj privatnih veleučilišta i visokih učilišta za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turistički sustav, čiji bi programi bili visoko specijalizirani i sa značajnim udjelom praktičnog rada namijenjenog obrazovanju srednjeg menadžmenta u turizmu;
  
• 
  Nedovoljna suradnja s međunarodnim centrima izvrsnosti u obrazovanju za turističko gospodarstvo i sustav turističkih organizacija, koja bi uključivala razmjenu znanja, nastavnih metoda i gostovanja profesora, a po mogućnosti i organiziranje podružnica međunarodnih obrazovnih centara izvrsnosti u Hrvatskoj;
  
• 
  Postojeći sustav cjeloživotnog učenja namijenjen turizmu u Hrvatskoj ne zadovoljava potrebe turističkog gospodarstva i sustava turističkih organizacija, budući da nije cjelovit (sveobuhvatan) i u dovoljnoj mjeri konzistentan.
  

Osnovna ograničenja su sljedeća:

• 
  Postojeći programi stručnog usavršavanja koje organiziraju strukovne udruge (napose Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske) u suradnji s Ministarstvom turizma usmjereni su na usavršavanje proizvodno-uslužnog osoblja u hotelijerstvu pružanjem osnovnih stručnih znanja, a samo sporadično i iznimno namijenjeni su srednjem i višem menadžmentu koji je ključan za unapređenje konkurentnosti turističkog gospodarstva Hrvatske. Postojeći programi cjeloživotnog učenja nedovoljno uključuju usavršavanje u cijelom spektru osobnih, komunikacijskih, prodajnih i općih vodstvenih te upravljačkih vještina koje su nužne za djelotvorno poslovanje turističkog gospodarstva i turističkih organizacija;
  
• 
  Ne postoji sustav licenciranih nositelja programa cjeloživotnog učenja u turizmu, koji bi se temeljio na usklađenim programima prilagođenim ciljanim skupinama polaznika (izvršno osoblje, srednji menadžment, viši menadžment) te na suvremenim dostignućima internacionalne prakse turističkog gospodarstva.
  

Opće podizanje svijesti i stvaranje pozitivnih stavova stanovništva o turizmu nužno je za zadovoljavajuće funkcioniranje ukupnih sustava turizma u zemlji. Stoga bi u svim obrazovanim programima, u cijeloj obrazovnoj vertikali, dakle još od predškolske dobi, trebali postojati obrazovni sadržaji usmjereni na poduzetničke kompetencije i upoznavanje različitih zanimanja u turizmu jer se već u toj dobi počinju formirati životni stavovi i počinje se razmišljati o budućem zanimaju.

3.