Presuda Suda od 12. svibnja 1998. María Martínez Sala V Freistaat Bayern. – Prethodno pitanje: Bayerisches Landessozialgericht Njemačka. Članci 8A, 48 I 51 Ugovora o ez – Definicija ''radnika'' – Članak 4 Uredbe (eec) br



Yüklə 139,5 Kb.
tarix22.05.2017
ölçüsü139,5 Kb.
Presuda Suda od 12. svibnja 1998. - María Martínez Sala v Freistaat Bayern. – Prethodno pitanje: Bayerisches Landessozialgericht - Njemačka. - Članci 8A, 48 i 51 Ugovora o EZ – Definicija ''radnika'' – Članak 4 Uredbe (EEC) br. 1408/71 – Dječji doplatak – Definicija ''obiteljske naknade''- Članak 7(2) Uredbe (EEC) br. 1612/68 – Definicija ''društvene povlastice'' – Obveza posjedovanja dozvole ili odobrenja za boravak

Presuda C-85/96. 

izvješća Europskog suda 1998. str. I-02691

Ključne riječi
1 Društvena sigurnost za radnike migrante – Pravila zajednice – Domena ratione materiae – Dječji doplatak namijenjen udovoljavanju obiteljskih troškova primatelja, dodijeljen na temelju objektivnog i zakonski definiranog kriterija – Je li obuhvaćeno

(Uredba Vijeća br. 1408/71, Čl. 4(1)(h))

2 Sloboda kretanja osoba - Radnici – Jednaki tretman – Društvene povlastice - Definicija - Dječji doplatak namijenjen udovoljavanju obiteljskih troškova primatelja, dodijeljen na temelju objektivnog i zakonski definiranog kriterija – Je li obuhvaćeno

(Uredba Vijeća br. 1612/68, Čl. 7(2))

3 Sloboda kretanja osoba - Radnici – Definicija radnika – Definicija varira s obzirom na područje na koje se primjenjuje – Radnik u smislu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68- Definicija – Zaposlena osoba u smislu Uredbe br. 1408/71 - Definicija

(Ugovor o EZ, Članci 48 i 51; Uredbe Vijeća br. 1612/68 i 1408/71, Članci 1(a) i 2))

4 Status europskog građanina – Odredbe Ugovora – Domena ratione personae – Državljanin jedne države članice sukladno zakonu boravi na teritoriju druge države članice – Je li obuhvaćeno - Učinak – Prednost prava povezanih sa statusom građanina Europske Unije

(Ugovor o EZ, Članci 6 i 8(2))

5 Pravo Zajednice - Načela – Jednaki tretman – Diskriminacija na temelju državljanstva – Dječji doplatak – Uvjeti za dodjelu – Državna pravila zahtjevaju samo od državljana drugih država članica da posjeduju potvrdu o boravku – Nije dopušteno

(Ugovor o EZ, Članak 6)



Sažetak
1 Povlastica kao što je to dječji doplatak, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određeni objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, pripada u domenu ratione materiae prava Zajednice kao obiteljska naknada u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71.

2 Povlastica kao što je to dječji doplatak, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određen objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, pripada u domenu ratione materiae prava Zajednice kao društvena povlastica u smislu Članka 7(2) Uredbe br. 1612/68.

Koncept društvene povlastice uključuje sve povlastice koje se, bilo da su povezane s ugovorom o radu, ili ne, u načelu dodjeljuju radnicima u državi primarno zbog njihovog objektivnog statusa radnika ili na temelju same činjenice njihovog boravka na državnom teritoriju i čije proširivanje na radnike koji su državljani drugih država članica čini vjerojatnim olakšanje mobilnosti takvih radnika unutar Zajednice.

3 Ne postoji jedna definicija radnika u pravu Zajednice; varira s obzirom na područje na koje se definicija primjenjuje. Na primjer, definicija radnika korištena u kontekstu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68 se nužno ne poklapa s definicijom korištenom u odnosu na Članak 51 Ugovora i Uredbe br. 1408/71.

U kontekstu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68, radnikom se smatra osoba koja, u određenom period, izvršava usluge za drugu osobu i pod njenim rukovodstvom, zauzvrat primajući naknadu za izvršeni rad.

S druge strane, osoba ima status zaposlene osobe u smislu Uredbe br. 1408/71, kada je obuhvaćena, čak i samo u odnosu na jedan rizik, obvezno ili na dobrovoljnoj bazi, generalnim ili specijalnim sustavom socijalne sigurnosti spomenutim u Članku 1(a) Uredbe br. 1407/71, bez obzira na postojanje radnog odnosa.

4 Državljanin zemlje članice koji u skladu sa zakonom boravi na području druge zemlje članice je obuhvaćen domenom ratione materie odredaba Ugovora o statusu europskog građanina i može se osloniti na prava propisana Ugovorom koja Članak 8(2) veže uz status građanina Unije, uključujući i pravo propisano u Članku 6, da ne trpi diskriminaciju na temelju državljanstva u smislu domene ratione materiae Ugovora.

5 Pravo zajednice onemogućuje državu članicu da zahtijeva od državljana drugih zemalja članica ovlaštenih da borave na njenom teritoriju da posjeduju potvrdu o boravku izdanu od strane državnih vlasti kako bi primali dječji doplatak, budući da su državljani te zemlje članice samo obvezani trajno ili redovito boraviti u u toj zemlji članici.

U svrhu dodjele navedene povlastice, posjedovanje dozvole za boravak ne može biti konstitutivni dio prava na povlasticu kad, u svrhu priznavanja prava na boravak, ima samo deklaratornu i dokaznu snagu.



Stranke
U predmetu C-85/96,

Upućeno Sudu pod Člankom 177 Ugovora o EZ od strane Bayeriches Landessozialgericht (Višeg socijalnog suda u Bavarskoj) (Njemačka) za odluku o prethodnom pitanju u postupku u toku pred tim sudom između

María Martínez Sala

i

Pokrajina Bavarska

O interpretaciji Članaka 1, 2, 3(1) i 4(1)(h) Uredbe Vijeća (EEC) br 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihove obitelji pri kretanju unutar zajednice, promijenjeno i obnovljeno Uredbom Vijeća br. 2001/83 od 2. lipnja 1983. (OJ 1983 L 230, p. 6), promijenjeno Uredbom Vijeća (EEC) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. (OJ 1989 L 331, p. 1), i Članka 7(2) Uredbe Vijeća (EEC) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice (OJ, English Special Edition 1968 (II), p. 475),

SUD,

sastavljen od: G.C. Rodríguez Iglesias, Predsjednik, C. Gulmann, H. Ragnemalm i M. Wathelet (Predsjednici Vijeća), G.F. Mancini, J.C. Moitinho de Almeida, P.J.G. Kapteyn, J.L. Murray, D.A.O. Edward (Rapporteur), J.-P. Puissochet, G. Hirsch, P. Jann and L. Sevón, sudaca,

Nezavisni odvjetnik: A. La Pergola,

Zapisničar: H.A. Rühl, Glavni administrator,

Nakon razmatranja pisanih primjedbi podnesenih u ime:

- Gđe Martínez Sala, od Antonia Péreza Garridoa, voditelj pravnog odjela u španjolskoj ambasadi u Bonnu

- njemačka vlada, od Ernsta Rödera, savjetnik ministra u Saveznom ministarstvu ekonomskih poslova i Bernda Kloke-a, Oberregierungsrat u tom ministarstvu, djelujući kao agenti,

- španjolska vlada, od D. Luis Péreza de Ayala Becerrila, državnog odvjetnika, Državna pravna služba, djelujući kao agent,

- Komisija Europske zajednice, od Petera Hillenkampa, Pravnog savjetnika, i Klaus-Dietera Borchardta, od njene pravne službe, djelujući kao agenti,

uzimajući u obzir izvješče sa saslušanja,

nakon saslušanja usmenih primjedbi Gđe Martínez Sala, predstavljenog Antoniom Pérezom Garridom; njemačke vlade, predstavljene Ernstom Röderom; španjolske vlade, predstavljene D. Luisom Pérezom de Ayala Becerrilom; francuske vlade, predstavljene Claudeom Chavanceom, glavnom tajniku vanjskih poslova, u Direktoratu vanjskih poslova Ministarstva vanjskih poslova, djelujući kao agent; vlade Ujedninjenog Kraljevstva, predstavljene Stephenom Richardsom, Odvjetnikom i Komisije, predstavljene Klaus-Dieterom Borchardtom, na ročištu 15. travnja 1997.,

nakon saslušanja mišljenja nezavisnog odvjetnika na sjednici 1. srpnja 1997.,

donosi sljedeću

Presudu

Osnove


1 Rješenjem od 2. veljače 1996., zaprimljenim od strane Suda 20. Ožujka, Bayerisches Landessozialgericht uputio je Sudu prethodno pitanje temeljem Članka 177 Ugovora o EZ s četiri upita o interpretaciji Članaka 1, 2, 3(1) i 4(1)(h) Uredbe Vijeća (EEC) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji prilikom kretanja kroz Zajednicu, izmijenjena i obnovljena Uredbom Vijeća (EEC) br. 2001/83 od 2. lipnja 1983. (OJ 1983 L 230, p. 6), izmijenjena Uredbom Vijeća (EEC) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. (OJ 1989 L 331, p. 1), i o interpretaciji Članka 7(2) Uredbe Vijeća ( EEC) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice (OJ, English Special Edition 1968 (II), p. 475).

2 Četiri upita su se pojavila u postupku između Gđe Martínez Sala i Freistaat Bayern (Pokrajine Bavarske) vezano uz odbijanje drugo spomenutog da joj dodijeli dječji doplatak za njeno dijete.

Pravo Zajednice

3 Članak 7(2) Uredbe br. 1612/68 predviđa da će radnik, koji je državljanin države članice, na teritoriju druge države članice, uživati jednake društvene i porezne povlastice kao radnici državljani.

4 Pod Člankom 1 a)(i) Uredbe br. 1408/71, pojmovi ''zaposlena osoba'' i samozaposlena osoba'' obuhvaćaju, u svrhu primjene navedene Uredbe, svaku osobu ''koja je osigurana, obvezno ili na dobrovoljnoj bazi, za jednu ili više nepredviđenih situacija pokrivenih granama sustava socijalne sigurnosti za zaposlene ili samozaposlene osobe''. Članak 2 predviđa da će se Uredba ''primjenjivati na zaposlene ili samozaposlene osobe koje su ili su bile podložne zakonodavstvu jedne ili više država članica''.

5 Članak 3(1) Uredbe br. 1408/71 predviđa: '' U skladu s posebnim odredbama ove Uredbe, osobe koje borave na teritoriju jedne države članice na koju se ova Uredba primjenjuje će biti podložne istim obvezama i uživati će jednake povlastice pod zakonodavstvom države članice kao i njeni državljani.''

6 Članak 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71 predviđa da će se Uredba primjenjivati ''na svo zakonodavstvo vezano uz ... obiteljske naknade''. Prema Članku 1(u)(i), ''obiteljske naknade'' znače ''sve naknade u robi ili novcu čija je namjera da obuhvate obiteljske troškove pod zakonodavstvom predviđenim u Članku 4(1)(h), isključujući posebne porodiljne naknade spomenute u Annexu II''.

7 Prema Annexu I, točki I – ''Zaposlene osobe i/ili samozaposlene osobe (Članak 1(a)(ii) i (iii) Uredbe)', C (`Njemačka')'' -, Uredbe br. 1408/71,

''Ako je nadležna ustanova za dodjelu obiteljskih naknada u skladu sa Poglavljem VII Glavom III Uredbe njemačka ustanova, tada u smislu Članka 1(a)(ii) Uredbe:

(a) "zaposlena osoba" obuhvaća svaku osobu obvezno osiguranu od nezaposlenosti ili svaku osobu koja, kao rezultat takvog osiguranja, prima novčanu potporu radi bolesti ili sličnu potpore;

(b) "samozaposlena osoba" obuhvaća svaku osobu koja se bavi samozapošljavanjem koja je obvezana:

- pristupiti, ili platiti doprinose u vezi sa osiguranjem za stariju dob unutar sustava za samozaposlene osobe, ili

- pristupiti sustavu unutar okvira obveznog mirovinskog osiguranja''

Njemačko zakonodavstvo i Europska konvencija o socijalnoj i medicinskoj pomoći

8 Njemački dječji doplatak je nedoprinosna naknada koja čini dio grupe mjera obiteljske politike. Dodjeljuje se u skladu s Bundeserziehungsgeldgesetz od 6. prosinca 1985. (Savezni zakon o dodjeli dječjeg doplatka i roditeljskog dopusta, BGBl. I, p. 2154, od sada pa nadalje ''BerzGG'').

9 Paragraf 1(1) BerzGG-a, u verziji datiranoj 25. srpnja 1989. (BGBl. I, p. 1550), izmijenjenoj Zakonom od 17. prosinca 1990. (BGBl. I, p. 2823), predviđa da svaka osoba koja (1) je trajno ili redovno nastanjena na teritoriju na koji se Zakon primjenjuje, (2) ima dijete koje ovisi o njoj u svom kućanstvu, (3) brine se i odgaja to dijete, i(4) nema zaposlenje , ili nema zaposlenje s punim radnim vremenom, ima pravo na dječji doplatak.

10 Članak 1(1)(a) BerzGG-a predviđa da ''nedržavljanin koji želi primati dječji doplatak mora posjedovati potvrdu o boravku (Aufenthaltsberechtigung) ili dozvolu za boravak. (Aufenthaltserlaubnis)''. Spomenuti sud ističe da Bundessozialgericht (Savezni socijalni sud) dosljedno smatra ''posjedovanjem'' dozvole za boravak samo ako on ima ispravu Ureda za strance, koja valjano svjedoči njegovo pravo na boravak od početka povlaštenog perioda; sama potvrda da je predan zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i da je u skladu s tim osoba ovlaštena na boravak nije dovoljna da se ta osoba smatra posjedovateljem dozvole za boravak u smislu zakonodavstva.

11 Prema Članku 1 Europske konvencija o socijalnoj i medicinskoj pomoći usvojenoj od strane Vijeća Europe 11. prosinca 1953. i na snazi od 1956. u Njemačkoj i od 1983. U Španjolskoj, ''svaka od ugovornih strana poduzima mjere, s vremena na vrijeme, kako bi osigurala da državljani drugih ugovornih strana koji su sukladno zakonu prisutni na bilo kojem dijelu teritorija na koji se Konvencija primjenjuje, i koji su bez dovoljnih sredstava, budu jednako ovlašteni kao i njeni vlastiti državljani, pod jednakim uvjetima za socijalnu i medicinsku pomoć predviđenu zakonodavstvom na snazi, u tom dijelu teritorija''.

12 Članak 6(a) Konvencije predviđa da ''Ugovorna strana na čijem teritoriju državljanin druge ugovorne strane sukladno zakonu boravi neće moći vratiti u domovinu tog državljanina temeljeći to isključivo na činjenici da mu je potrebna pomoć''.

Glavni postupak

13 Gđa Martínez Sala, rođena 8. veljače 1956., je španjolska državljanka koja je živjela u Njemačkoj od svibnja 1968. Imala je tamo razne poslove u intervalima između 1976. i 1986. i bila je zaposlena opet od 12. rujna 1989. do 24. listopada 1989. Od tada je primala socijalnu pomoć od grada Nürnberga i Landratsamt Nürnberger Land (Nürnberška pokrajinska uprava) pod Bundessozialhilfegesetz (Saveznim zakonom za socijalnu skrb).

14 Do 19. svibnja 1984., gđa Martínez Sala je nabavljala dozvole za boravak od različitih nadležnih vlasti što je išlo, više-manje, bez prekida. Nakon toga, primila je dokumente koji su potvrđivali da je produžetak njene dozovole za boravak zatražen.

U svojem nalogu za upućivanje, Bayerisches Landessozialgericht ističe da, doduše, Europska Konvencija o socijalnoj i medicinskoj pomoći od 11. prosinca 1953. ne dopušta da bude deportirana. Dozvola za boravak koja je vrijedila do 18. travnja 1995. izdana je gđi Martínez Sala 19. travnja 1994., i ta dozvola je produžena za još godinu dana 20. travnja 1995.

15 U siječnju 1993., tj. u periodu u kojem nije imala dozvolu za boravak, Gđa Martínez Sala zatražila je Freistaat Bayern za dječji doplatak za njeno dijete koje je rođeno tijekom tog mjeseca.

16 Freistaat Bayern, odlukom od 21. siječnja 1993, je odbilo njen zahtjev na temelju toga što nije imala njemačko državljanstvo, odborenje za boravak ili dozvolu za boravak.

17 Presudom od 21. ožujka 1994., Sozialgericht (Socijalni sud) Nürnberg odbacio je tužbu podnesenu 13. srpnja 1993. od strane gđe Martínez Sala protiv te odluke na temelju toga što nije posjedovala dozvolu za boravak.

18 8. lipnja 1994., gđa Martínez Sala uložila je žalbu protiv presude na Bayerisches Landessozialgericht.

19 Zauzimajući stajalište da bi postoji mogućnost za tužiteljicu da se osloni na Uredbe br. 1408/71 i 1612/68 kako bi se izborila za dječji doplatak, Bayerisches Landessozialgericht zaustavio je postupak i uputio sljedeća pitanja Sudu za odluku o prethodnom pitanju:

(1) Je li španjolska državljanka u Njemačkoj koja je, uz više prekida, bila zaposlena do 1986. i, osim kratkog perioda zaposlenja u 1989., dobivala socijalnu pomoć prema Bundessozialhilfegesetz (Savezni zakon za socijalnu skrb, "BSHG") još uvijek, 1993., bila radnik u značenju Članka 7(2) Uredbe (EEC) br. 1612/68 ili zaposlena osoba u smislu Članka 2 u spoju sa Člankom 1 Uredbe (EEC) br. 1408/71?

(2) Je li dječji doplatak dodijeljen pod Gesetz über die Gewährung von Erziehungsgeld und Erziehungsurlaub (Zakon o dodjeli dječjeg doplatka i roditeljskog dopusta, ''BerzGG'') obiteljska naknada u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71, na koju španjolski državljani koji žive u Njemačkoj imaju jednako pravo kao i njemački državljani prema Članku 3(1) Uredbe br. 1408/71?

(3) Je li dječji doplatak plativ pod BerzGG-om društvena povlastica u smislu Članka 7(2) Uredbe br. 1612/68?

(4) Je li kompatibilno sa pravom Europske Unije za BerzGG da zahtijeva posjedovanje službene dozovole za boravak za dodjelu dječjeg doplatka državljanima država članica, iako im je dopušteno boraviti u Njemačkoj?

20 Prikladno je prvo odgovoriti na drugo i treće pitanje, zatim na prvo pitanje i konačno na četvrto.

Drugo i treće pitanje

21 Drugim i trećim pitanjem nacionalni sud u osnovi postavlja pitanje da li korist kao što je to dječji doplatak predviđen BerzGG-om, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određen objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, pripada u domenu prava Zajednice kao obiteljska naknada u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71. Ili kao društvena povlastica u smislu članka 7(2) Uredbe br. 1612/68.

22 U svojoj presudi od 10. listopada 1996. u pripojenim predmetima C-245/94 i C-312/94 Hoever i Zachow [1996] ECR I-4895 Sud je već zauzeo stav da se povlastica kao što je to dječji doplatak predviđen BerzGG-om, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određen objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, mora smatrati obiteljskom naknadom u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71.

23 Njemačka vlada tvrdi da bi Sud trebao ponovno preispitati tu interpretaciju i u svojim pisanim primjedbama upućuje na primjedbe koji su podnesena u gore navedenom predmetu i, na saslušanju, na primjedbe koje su podnesene Sudu u predmetu C-16/96 Mille-Wilsmann. Slijedeći dostavu presude u Hoever i Zachow Bundessozialgericht je poništio svoj nalog za upućivanje i predmet Case C-16/96 je uklonjen iz registra prema rješenju od 14. travnja 1997.

24 S obzirom da njemačka vlada nije podrobnije objasnila aspekte presude u Hoever i Zachow koji bi, prema njihovom stavu, trebali biti preispitana, niti razloge koji bi mogli opravdati takvo preispitivanje, mora se ponoviti da povlastica kao što je to dječji doplatak predviđen BErzGG, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određen objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, čini obiteljsku naknadu u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71.

25 Što se tiče koncepta društvene povlastice, navedenoj u Članku 7(2) Uredbe br. 1612/68, taj termin znači, prema ustaljenoj sudskoj praksi, sve povlastice koje se, bilo da su povezane s ugovorom o radu ili ne, u načelu dodjeljuju radnicima u državi primarno zbog njihovog objektivnog statusa radnika ili na temelju same činjenice njihovog boravka na državnom teritoriju i čiji opseg primjene na radnike koji su državljani drugih država članica čini vjerojatnim olakšanje mobilnosti takvih radnika unutar Zajednice. (Case 249/83 Hoeckx [1985] ECR 973, paragraph 20).

26 Dječji doplatak koji je ovdje u pitanju je povlastica koja se dodjeljuje inter alia radnicima koji rade nepunim radnim vremenom. Stoga je društvena povlastica u smislu Članka 7(2) Uredbe br. 1612/68.

27 Mora se nadodati da se, s obzirom da je Uredba br. No 1612/68 sveopće primjene vezano uz slobodno kretanja radnika, Članak 7(2) stoga može primijeniti na društvene povlastice koje istodobno pripadaju unutar područja primjene Uredbe br. 1408/71 (Case C-111/91 Commission v Luxembourg [1993] ECR I-817, paragraph 21).

28 Stoga je odgovor na drugo i treće pitanje da povlastica kao što je to dječji doplatak predviđen BerzGG-om, koji se automatski dodjeljuje osobama koje ispunjavaju određen objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, pripada u domenu ratione materiae prava Zajednice kao obiteljska naknada u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe br. 1408/71. i kao društvena povlastica u smislu Članka 7(2) Uredbe br. 1612/68.

Prvo pitanje

29 Prvim pitanjem, nacionalni sud u osnovi postavlja pitanje ima li državljanin jedne države članice koji boravi u drugoj državi članici, u kojoj je zaposlen i slijedom toga prima socijalnu pomoć, status radnika u smislu Uredbe br. 1612/68 ili zaposlene osobe u smislu Uredbe br. 1408/71.

30 Na polaznoj točki treba se prisjetiti da je, pod BerzGG-om, dodjela dječjeg doplatka podložna inter alia, uvjetu da primatelj ne smije ili biti angažiran u unosnom zaposlenju uopće ili ne u punom radnom vremenu. Uvjet vjerojatno ograničava broj osoba koje mogu ujedno primati dječji doplatak te također biti kategorizirani kao radnici pod pravom Zajednice.

31 Mora se isto tako ukazati da ne postoji jedna definicija radnika u pravu Zajednice; ona varira s obzirom na područje na koje se definicija primjenjuje. Na primjer, definicija radnika korištena u kontekstu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68 se nužno ne poklapa s definicijom korištenom u odnosu na Članak 51 Ugovora i Uredbe br. 1408/71.

Status radnika u smislu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68

32 U kontekstu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68, osoba koja, na određeni period, izvršava usluge za drugu osobu i pod njenim rukovodstvom, zauzvrat primajući naknadu za izvršeni rad, će se smatrati radnikom. Kada odnos zaposlenja prestane, osoba u pitanju gubi svoj status radnika, iako taj status može proizvoditi određene učinke nakon što je odnos prestao, i osoba koja iskreno traži posao se isto smatra radnikom. (s tim u vezi vidi Predmet 66/85 Lawrie-Blum [1986] ECR 2121, paragraf 17, Predmet 39/86 Lair [1988] ECR 3161, paragraf 31 do 36, i Predmet C-292/89 Antonissen [1991] ECR I-745, paragrafi 12 i 13).

33 Nadalje, kada je radnik koji je državljanin jedne države članice zaposlen u drugoj državi članici i ostane tamo nakon što je dobio mirovinu, njegovi potomci ne zadržavaju pravo na jednaki tretman pod Člankom 7 Uredbe br. 1612/68 s obzirom na društvenu povlasticu predviđenu zakonodavstvom države članice koja je domaćin ako su navršili dob od 21 godinu i nisu više ovisni o njemu te nemaju status radnika (Case 316/85 Lebon [1987] ECR 2811).

34 U postojećem predmetu, odnosni sud nije priskrbio dovoljno podataka koji bi omogućili Sudu da utvrdi je li, uzimajući u obzir gore navedena razmatranja, osoba u poziciji tužiteljice u glavnom postupku radnica u smislu Članka 48. Ugovora i Uredbe br. 1612/68, povodom, na primjer, činjenice što traži posao. Na nacionalnom sudu je da provede to ispitivanje.

Status zaposlene ili samozaposlene u smislu Uredbe br. 1408/71

35 Članak 2 Uredbe br. 1408/71 predviđa da će se primjenjivati na zaposlene i samozaposlene osobe koje su ili su bile podložne zakonodavstvu jedne ili više država članica i koje su državljani jedne od država članica, kao i na članove njihovih obitelji.

36 Tako osoba ima status zaposlene osobe u smislu Uredbe br. 1408/71 kada je obuhvaćena, čak i samo u odnosu na jedan rizik, obvezno ili na dobrovoljnoj bazi, generalnim ili specijalnim sustavom socijalne sigurnosti spomenutim u Članku 1(a) Uredbe br. 1407/71, bez obzira na postojanje radnog odnosa. (s tim u vezi vidi Predmet 182/78 Pierik II [1979] ECR 1977, paragrafi 4 i 7, i pripojene predmete 82/86 i 103/86 Laborero i Sabato [1987] ECR 3401, paragraf 17).

37 Stoga Komisija zauzima stav da se tužiteljca mora smatrati zaposlenom osobom u smislu Uredbe br. 1408/71 i samo na temelju činjenice da je bila obuhvaćena obveznim mirovinskim osiguranjem u Njemačkoj ili što je tijelo socijalne skrbi njoj i njenoj djeci dalo pokriće zdravstvene skrbi i platilo bitne doprinose.

38 Istovjetno, na saslušanju, francuska vlada argumentirala je da se tužiteljica u glavnom postupku može smatrati radnikom za svrhe prava socijalne sigurnosti zajednice jer je – i vjerojatno još uvijek jest – obuhvaćena na jedan ili drugi način njemačkim mirovinskim sustavom.

39 Međutim njemačka vlada ističe da, prema Annexu I, točki I, C (`Njemačka'), Uredbe br. 1408/71, u kontekstu obiteljskih naknada, od kojih je doplatak u pitanju jedna, samo osoba koja je obvezno osigurana protiv nezaposlenosti, ili koja, kao rezultat takvog osiguranja prima novčane naknade od zdravstvenog osiguranja ili slične naknade se može smatrati zaposlenom osobom.

40 Na ročištu je Komisija također ukazala da je u presudi Suda od 30. siječnja 1997. u pripojenim predmetima C-4/95 i C-5/95 Stöber i Piosa Pereira [1997] ECR I-511 doveden u pitanje argument da je osiguranje od samo jednog rizika spomenuto u Uredbi br. 1408/71 dovoljan da se osoba klasificira kao zaposlena osoba u smislu te uredbe.

41 Treba naglasiti da je Sud, u paragrafu 36 svoje presude u Stöber i Piosa Pereira, izrazio stajalište da nije bilo ničega što je moglo spriječiti države članice od ograničavanja prava na obiteljske naknade osobama koje pripadaju sustavu solidarnosti uspostavljenom od strane određenog sustava osiguranja, u tom slučaju sustavu mirovinskog osiguranja za zaposlene osobe.

42 Prema Annexu I, točki I, C (`Njemačka'), na koju Članak 1(a)(ii) Uredbe br. 1408/71 upućuje, samo osobe koje su obvezno osigurane od nezaposlenosti ili osobe koje kao rezultat takvog osiguranja, primaju novčane naknade pod zdravstvenim osiguranjem ili sličnim povlasticama mogu se smatrati, u svrhe dodjele obiteljskih naknada u skladu s Glavom III, Poglavljem 7, Uredbe br. 1408/71, zaposlenom osobom u smislu Članka 1(a)(ii) te uredbe (Predmet C-266/95 Merino García [1997] ECR I-3279).

43 Kao što je jasno iz formulacije te odredbe, Annex I, točka I, C, Uredbe br. 1408/71, je razjasnio ili suzio definiciju zaposlene osobe u smislu članka Article 1(a)(ii) te uredbe isključivo za svrhe dodjele obiteljskih naknada u skladu s Glavom III, Poglavljem 7 te uredbe.

44 S obzirom da situacija osobe kao što je tužiteljica u glavnom postupku nije obuhvaćena nijednom odredbom Glave III, Poglavlja 7, ograničenje izraženo Annex-om I, točkom I, C, ne može se primijeniti na nju, stoga se pitanje njenog statusa zaposlene osobe u smislu Uredbe br. 1408/71 mora odrediti isključivo na temelju Članka 1(a)(ii) te uredbe. Takva osoba će stoga biti u mogućnosti uživati prava vezana uz taj status, jednom kad se ustanovi da je on ili ona pokrivena, čak i samo u pogledu jednog rizika, obvezno ili na dobrovoljnoj bazi, generalnim ili specijalnim sustavom socijalne sigurnosti spomenutom u Članku 1(a) Uredbe br. 1408/71.

45 Kako nalog za upućivanje ne nudi dovoljno informacija kako bi Sudu omogućio da uzme u obzir sve okolnosti koje bi mogle biti relevantne u ovom predmetu, na odnosnom je sudu da utvrdi je li osoba kao što je to tužiteljica u glavnom postupku ulazi u domenu ratione personae Članka 48 Ugovora i Uredbe br. No 1612/68 ili Uredbe br. 1408/71.

Četvrto pitanje

46 Četvrtim pitanjem odnosni Sud želi ustvrditi da li pravo Zajednice sprječava državu članicu da zahtijeva državljane druge zemlje članice da pokažu službenu dozvolu za boravak kako bi primali dječji doplatak.

47 Ovo pitanje se zasniva na pretpostavci da je tužiteljica u glavnom postupku ovlaštena boraviti u dotičnoj državi članici.

48 Pod BerzGG-om, kako bi imao pravo na njemački dječji doplatak, potraživač, osim ispunjenja ostalih materijalnih uvjeta za njegovu dodjelu, mora trajno ili redovno boraviti na njemačkom teritoriju.

49 Državljanin druge države članice koji je ovlašten boraviti na njemačkom teritoriju i koji tamo boravi ispunjava taj uvjet. U tom pogledu, takva osoba je u istom položaju kao njemački državljanin koji boravi na njemačkom teritoriju.

50 Međutim BerzGG predviđa da, za razliku od njemačkih državljana, ''nedržavljanin'', uključujući i državljanin druge države članice, mora posjedovati određenu vrstu dozvole za boravak kako bi primao spomenutu naknadu. Rašireno je mišljenje je da isprava koja samo svjedoči da je podnesen zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak nije dovoljna, iako takva isprava jamči da dotična osoba ima pravo na boravak.

51 Odnosni sud ističe, nadalje, da'' kašnjenja pri dodjeli [dozvola za boravak] iz isključivo tehničkih administrativnih razloga mogu materijalno povrijediti suštinu prava koja uživaju građani Europske Unije''.

52 Dok pravo Zajednice ne sprječava državu članicu da zahtijeva od državljana drugih država članica koji u skladu sa zakonom borave na njenom teritoriju da uvijek uza sebe imaju ispravu koja potvrđuje njihovo pravo na boravak, ako je identična obveza nametnuta njenim vlastitim državljanima u vezi s njihovom osobnom iskaznicom (s tim u vezi vidi, Predmet 321/87 Komisija protiv Belgije [1989] ECR 997, paragraf 12, i presudu od 30. travnja 1998. u Predmetu C-24/97 Komisija protiv Njemačke [1998] ECR I-0000, paragraf 13), nije nužno isti slučaj kada država članica zahtijeva od državljana drugih država članica da, kako bi primali dječji doplatak, moraju posjedovati dozvolu za boravak za čije je izdavanje odgovorna administracija.

53 U svrhe priznavanja prava na boravak, dozvola za boravak možda imati samo deklaratornu i dokaznu snagu (s tim u vezi vidi, Predmet 48/75 Royer [1976] ECR 497, paragraf 50). Međutim, spis pokazuje da je, u svrhu odobrenja beneficije o kojoj je riječ, posjedovanje dozvole za boravak sastavni element prava na povlasticu.

54 Stoga, zahtijevanje države članice od državljana druge države članice koji želi primati povlasticu kao što je spomenuti doplatak da pokaže ispravu koja je sastavni element prava na povlasticu i koju izdaju njene vlasti, kada njeni vlastiti državljani nisu obvezani pokazivati ispravu takve vrste, rezultira nejednakim tretmanom.

55 U sferi primjene Ugovora i u nedostatku ikakvog opravdanja, takav nejednaki tretman čini diskriminaciju zabranjenu Člankom 6 Ugovora o EZ.

56 Na ročištu je njemačka vlada, pritom prihvaćajući da uvjet nametnut sa strane BerzGG-a sastavni dio nejednakog tretmana u smislu Članka 6 Ugovora, argumentirala da činjenice predmeta u razmatranju u glavnom postupku ne pripadaju unutar domene ratione materiae ili domene ratione personae Ugovora tako da se tužiteljica u glavnom postupku ne može osloniti na Članak 6.

57 Što se tiče domene ratione materiae ugovora, treba uputiti na odgovore dane na prvo, drugo i treće pitanje, prema kojima dječji doplatak o kojem je riječ u glavnom postupku neosporno pada unutar domene ratione materiae prava Zajednice.

58 Što se tiče domene ratione personae, ako odnosni sud zaključi da, u pogledu kriterija predviđenih u odgovoru na prvo prethodno pitanje, tužiteljica u glavnom postupku pred njim ima status radnika u smislu Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68 ili zaposlene osobe u smislu Uredbe br. 1408/71, nejednaki tretman u pitanju bio bi inkompatibilan sa Člancima 48 i 51 Ugovora.

59 Ako to ne bude slučaj, Komisija izlaže da, u svakom slučaju, od 1. studenog 1993. Kada je Ugovor o Europskoj Uniji stupio na snagu, tužiteljica u glavnom postupku ima pravo boravka pod Člankom 8a Ugovora o EZ koji predviđa da: ''Svaki građanin Unije ima pravo kretati se i boraviti slobodno unutar teritorija država članica, podložno ograničenjima i uvjetima izraženima u ovom Ugovoru i usvojenim mjerama za davanje učinka.'' Prema Članku 8(1) ugovora o EZ, svaka osoba koja ima državljanstvo države članice smatra se građaninom Unije.

60 Treba se ipak ukazati na to da, u predmetu kao što je postojeći, nije nužno ispitivati može li se dotična osoba osloniti na Članak 8a Ugovora kako bi dobila priznanje novog prava na boravak na teritoriju dotične države članice, s obzirom da je dijeljeno mišljenje da je ona već bila ovlaštena na boravak tamo, iako joj je bilo odbijeno izdavanje dozvolu za boravak.

61 Kao državljanka države članice koja u skladu sa zakonom boravi na teritoriju druge države članice tužiteljica u glavnom postupku ulazi unutar domene ratione personae odredaba Ugovora o Europskom građanstvu.

62 Članak 8(2) Ugovora veže uz status građanina Europske Unije prava i dužnosti utvrđene u Ugovoru, uključujući i pravo utvrđeno u Članku 6 Ugovora, da ne trpi diskriminaciju na temelju nacionalnosti unutar domene ratione materiae Ugovora.

63 Slijedi da se građanin Europske Unije, kao što je tužiteljica u glanom postupku, koja u skladu sa zakonom boravi na području države članice domaćina, može pozivati na Članak 6 Ugovora u svim situacijama koje ulaze unutar domene ratione materiae prava Zajednice, uključujući i situaciju kada ta država članica kasni ili odbija odobriti tužitelju povlasticu koja je predviđena za sve osobe koje u skladu sa zakonom borave na teritoriju te države na temelju toga što tužitelj ne posjeduje ispravu koju državljani iste države nisu obvezani imati ili što kasni ili je odbijeno izdavanje od strane vlasti te države.

64 S obzirom da spomenuti nejednaki tretman stoga ulazi unutar domene Ugovora, ne može se smatrati opravdanim: to je diskriminacija direktno temeljena na tužiteljičinom državljanstvu i, u nikakvom slučaju, ništa što opravdava takav tretman nije izloženo pred Sudom.

65 Odgovor na četvrto pitanje mora stoga biti da pravo Zajednice sprječava državu članicu da zahtijeva od državljana drugih država članica koji su ovlašteni boraviti na njenom teritoriju da izlože dozvolu za boravak izdanu od strane državnih vlasti kako bi primali dječji doplatak, pošto su državljan te države članice samo obvezani biti trajno ili redovno nastanjeni u toj državi članici.

Odluka o troškovima


Troškovi

66 Troškovi koje su proizvele njemačka, španjolska, francuska vlada, vlada Ujedinjenog Kraljevstva i Komisija, koje su podnosile primjedbe, nisu nadoknadivi. S obzirom da je ovaj postupak, za stranke u glavnom postupku, korak u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom odluka o troškovima je pitanje za taj sud.



Operativni dio
Na toj osnovi,

SUD,

Odgovarajući na pitanja upućena Bayerisches Landessozialgericht Rješenjem od 2, veljače 1996., presudio je:

  1. Povlastica kao što je dječji doplatak predviđen Bundeserziehungsgeldgesetz-om, koji se automatski odobrava osobama koje ispunjavaju određeni objektivni kriterij, bez ikakve individualne i diskrecijske procjene osobnih potreba, i čija je svrha sudjelovanje u obiteljskim troškovima, pripada u domenu ratione materiae prava Zajednice kao društvena povlastica u smislu Članka 4(1)(h) Uredbe Vijeća (EEC) br. 1408/71 od 14. Lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihove obitelji pri kretanju kroz Zajednicu, promijenjeno i obnovljeno Uredbom Vijeća (EEC) br. 2001/83 od 2. lipnja 1983., promijenjeno Uredbom Vijeća (EEC) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. i kao društvena povlastica u smislu Članka 7(2) Uredbe Vijeća (EEC) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice.

  2. Na odnosnom je sudu da utvrdi je li osoba kao što je tužiteljica u glavnom postupku ulazi unutar domene ratione personae Članka 48 Ugovora i Uredbe br. 1612/68 ili Uredbe br. 1408/71.

  3. Pravo Zajednice sprječava državu članicu da zahtijeva od državljana drugih država članica koji su ovlašteni boraviti na njenom teritoriju da pokažu formalnu dozvolu za boravak izdanu od strane državnih vlasti kako bi primali dječji doplatak, pošto su državljan te države članice samo obvezani biti trajno ili redovno nastanjeni u toj državi članici.


Yüklə 139,5 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə