Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə4/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33

Pri primjeni članaka 29. do 48. Carinskog zakona i članaka ovog poglavlja, postupat će se u skladu s odredbama navedenim u Prilogu 12 B ove Uredbe koji je njezin sastavni dio.

Odredbe navedene u prvoj koloni Priloga 12 B primjenjivat će se u skladu s napomenama iz druge kolone.

Ukoliko je neophodna primjena opće prihvaćenih računovodstvenih standarda, primjenjivat će se odredbe iz Priloga 12 C ove Uredbe koji je njezin sastavni dio.
Glava V. UNOS ROBE U CARINSKO PODRUČJE

Poglavlje 1. Podnošenje robe carinarnici

Članak 94.

U skladu s člankom 50. stavkom 1. Carinskog zakona roba se podnosi u uredovno vrijeme i na radnom prostoru carinarnice ili na drugom mjestu koje odobri carinarnica.

Radni prostor carinarnice za određene vrste prijevoza odre­đen je ovom Uredbom ili ga određuje carinarnica i to objavljuje na oglasnoj ploči.

Uredovno vrijeme carinarnice propisuje ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske i objavljuje se na oglasnoj ploči carinarnice.

Iznimno, uz odobrenje carinarnice, roba se može podnijeti carinarnici izvan uredovnog vremena i izvan radnog prostora. Mo­guće troškove vezane za takvo podnošenje snosi deklarant. Tarifu troškova propisat će ministar financija.

Članak 95.

Pregled robe i uzimanje uzoraka koji se zahtijeva sukladno članku 54. Carinskog zakona odobrava se na osnovi pisanog zahtjeva.

Pisani zahtjev mora biti potpisan i predaje se carinarnici kojoj je podnesena roba. Zahtjev sadrži sljedeće podatke:

– ime ili naziv podnositelja zahtjeva,

– podatak gdje se roba nalazi,

– broj skraćene deklaracije, ako je bila podnesena, podatak o prethodnom carinskom postupku ili podatak o prijevoznom sredstvu na kojem se roba nalazi,

– razloge zbog kojih se zahtijeva pregled robe ili uzimanje uzoraka, te

– sve druge podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Odluka kojom se udovoljava pisanom zahtjevu izdaje se u obliku bilješke na zahtjevu. U slučaju uzimanja uzoraka carinarnica određuje i količinu robe koju je potrebno uzeti.

Predpregled robe i uzimanje uzoraka izvodi se pod nadzorom i na način koji odredi carinarnica, koja ovisno o vrsti robe određuje odgovarajući način postupanja.

Podnositelj zahtjeva snosi rizik i troškove raspakiranja, prepakiranja, vaganja i svih drugih postupaka s robom kao i troškove analize ili drugih ispitivanja.

Uzeti uzorci se ubrajaju u količinu robe za koju se odobrava carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Ako se uzeti uzorci pri analizi unište ili oštete tako da više nemaju uporabnu vrijednost za njih ne nastaje carinski dug. S otpacima i ostacima postupa se sukladno članku 185. stavku 7. i 8. Carinskog zakona.



Poglavlje 2. Skraćena deklaracija

Članak 96.

Carinska deklaracija iz članka 55. stavak 1. Carinskog zakona (skraćena deklaracija) podnosi se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 13. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom.

Deklaracija iz stavka 1. ovoga članka popunjava se sukladno propisu koji donosi ministar financija, a potpisuje ju podnositelj.

Carinarnica prihvaća skraćenu deklaraciju, unosi propisane podatke i pohranjuje ju kako bi mogla provjeriti da li je za navedenu robu zahtijevano carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe u roku iz članka 61. Carinskog zakona.

Ako je roba prethodno bila u provoznom postupku, kao skraćena deklaracija koristi se primjerak deklaracije za provozni postupak namijenjen odredišnoj carinarnici.

Carinarnica može dopustiti da se skraćena deklaracija podnese uporabom elektroničke obrade podataka. U tom slučaju odgovarajuće se primjenjuje stavak 2. ovog članka.

Bez obzira na odredbe ovog članka, skraćena deklaracija se obavezno podnosi na propisanom obrascu, ako to carinarnica zahtijeva.

Članak 97.

Osoba iz članka 56. stavka 2. Carinskog zakona mora na zahtjev carinarnice pokazati netaknutu robu koja nije bila istovarena iz prijevoznog sredstva, a navedena je u skraćenoj deklaraciji, sve dok za robu nije određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Svaka osoba koja raspolaže robom istovarenom radi prijevoza ili skladištenja mora ponovno pokazati netaknutu robu kada god to carinarnica zahtijeva.

Poglavlje 3. Privremeni smještaj robe

Članak 98.

Prostor za privremeni smještaj je prostor iz članka 63. stavka 1. Carinskog zakona.

Ako su prostori iz članka 63. stavak 1. Carinskog zakona stalno odobreni za privremeni smještaj robe, ti se prostori nazivaju »skladišta za privremeni smještaj«.

Ako skladištem za privremeni smještaj iz stavka 2. ovoga članka ne upravlja carinarnica može se radi provođenja carinskih propisa zahtijevati:

– suključarstvo carinarnice s posjednikom prostora za privremeni smještaj,

– da posjednik prostora za privremeni smještaj vodi takvu evidenciju o robi koja omogućava praćenje kretanja robe.

Članak 99.

Roba se smješta u prostore privremenog smještaja skraće­nom deklaracijom.

Članak 100.

Bez utjecaja na članak 67. Carinskog zakona i odredbi o primjeni propisa o prodaji robe koji su u nadležnosti carinske službe, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju mora poštivati mjere koje je odredila carinarnica sukladno članku 65. stavku 1. Carinskog zakona i mora snositi nastale troškove. Ako skraćena deklaracija nije podnesena, za provedbu mjera koje je odredila carinarnica odgovorna je osoba koja bi u skladu s člankom 56. stavkom 2. Carinskog zakona morala podnijeti skraćenu deklaraciju.

Poglavlje 4. Posebne odredbe za robu koja se prevozi morem ili zrakom

Odjeljak 1. Općenito

Članak 101.

Ako se roba u carinsko područje unese morskim ili zračnim putem i ako se bez pretovara i samo s jednim prijevoznim dokumentom i istom vrstom prijevoza šalje u drugu luku ili u drugu zračnu luku u carinskom području, roba se podnosi carinarnici u luci ili u zračnoj luci u kojoj će se roba istovariti ili pretovariti.

Odjeljak 2. Posebne odredbe za ručnu i predanu prtljagu putnika

Članak 102.

Pojedini izrazi koji se rabe u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) »domaća zračna luka«: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske,

b) »domaća zračna luka za međunarodni promet«: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske u kojoj se smije uz odobrenje nadležnih tijela obavljati zračni promet s inozemstvom,

c) »domaći let«: let zrakoplova između dvije zračne luke u carinskom području koji ne počne i ne završi u zračnoj luci koja nije u carinskom području,

d) »domaća luka«: bilo koja pomorska luka u carinskom području,

e) »plovidba kroz hrvatsko teritorijalno more«: plovidba plovila između dviju ili više domaćih luka,

f) »plovilo za razonodu«: brod ili brodica koji u neposlovne svrhe služi razonodi, športu ili putovanju po želji korisnika,

g) »turistički ili poslovni zrakoplov«: zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika, te

h) »prtljaga«: svi predmeti koje putnici imaju sa sobom tijekom putovanja.

Članak 103.

U ovom se poglavlju prtljaga u zračnom prometu smatra:

a) predanom prtljagom, ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i ako osoba za vrijeme leta ili za vrijeme usputnih slijetanja nema pristupa do prtljage,

b) ručnom prtljagom, ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova.

Članak 104.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na:

a) ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz strane zračne luke koji nakon pristajanja u domaćoj zračnoj luci nastavlja put do druge domaće zračne luke, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji važe za prtljagu osoba pristiglih iz inozemstva ako ne mogu dokazati carinarnici da je roba u prtljazi domaća roba,

b) ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji će pristajati u drugoj domaćoj zračnoj luci prije nastavka puta u inozemstvo, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci u kojoj je zrakoplov pristao prije nastavka puta u inozemstvo, te

c) prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskoga plovila za promet s inozemstvom, obavlja se u luci za međunarodni promet gdje se ta prtljaga ukrcava ili iskrcava.

Članak 105.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba:

a) na plovilu za razonodu, obavljaju se u za te svrhe odre­đenoj hrvatskoj luci bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište,

b) u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se:

1. pri dolasku u prvu domaću zračnu luku za međunarodni promet, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge domaće zračne luke,

2. na zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet, ako se odnosi na zrakoplov koji dolazi iz domaće zračne luke i nakon pristajanja nastavlja put u inozemstvo.

Članak 106.

Ako se prtljaga pristigla u domaću zračnu luku zrakoplovom iz inozemstva pretovara u zrakoplov koji nastavlja let u carinskom području:

– sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u domaćoj zračnoj luci u kojoj se putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet,

– sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba, može se obaviti dodatna kontrola ručne prtljage u domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet u kojoj putovanje završava, te

– iznimno kontrola predane prtljage može se obaviti u prvoj domaćoj zračnoj luci ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

Ako se u domaćoj zračnoj luci utovari prtljaga u zrakoplov koji leti u drugu domaću zračnu luku, pa se u drugoj domaćoj zračnoj luci pretovari u zrakoplov koji nastavlja put u inozemstvo:

– sve kontrole i formalnosti, koje se odnose na predanu prt­ljagu, obavljaju se u domaćoj zračnoj luci gdje putovanje počinje pod uvjetom da je to domaća zračna luka za međunarodni promet,

– sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, kontrola prtljage može se obaviti u zračnoj luci gdje je putovanje započelo, ako se nakon kontrole predane prtljage to smatra potrebnim.

Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u domaću zračnu luku redovnim ili čarter letom iz inozemstva i koja se u toj zračnoj luci pretovara u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava.

Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u domaćoj zračnoj luci u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području radi pretovara u drugoj domaćoj zračnoj luci u zrakoplov na redovnom ili čarter letu u inozemstvo, obavlja se u domaćoj zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje.

Članak 107.

Prtljaga predana i registrirana u domaćoj zračnoj luci ozna­ča­va se privjesnicom ili naljepnicom koju u domaćoj zračnoj luci na prtljagu stavlja djelatnik nadležan za preuzimanje prtljage.

Privjesnica ili naljepnica iz stavka 1. ovoga članka mora biti napravljena tako da se ne može ponovo rabiti.

Uzorak privjesnice ili naljepnice iz stavka 1. ovog članka i opis njihovih osobina nalazi se u Prilogu 14. ove Uredbe, i njezin je sastavni dio.

Glava VI. CARINSKE DEKLARACIJE – REDOVITI POSTUPAK



Poglavlje 1. Pisana carinska deklaracija

Odjeljak 1. Općenito

Članak 108.

Ako je jednom carinskom deklaracijom obuhvaćena roba koja se razvrstava u dvije ili više tarifnih oznaka u Carinskoj tarifi, podaci za svaku pojedinu tarifnu oznaku smatraju se zasebnom deklaracijom.

Strojevi i oprema u rastavljenom stanju koji se razvrstavaju u jednu tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi smatraju se jednom vrstom robe.

Članak 109.

Bez utjecaja na moguće kazneno pravne odredbe, podnošenje deklaracije koju potpiše deklarant ili njegov opunomoćenik smatra se obveznim u skladu sa važećim podacima u pogledu:

– točnosti podataka u deklaraciji,

– ispravnosti priloženih isprava, te

– poštivanja svih obveza u vezi s podnošenjem robe u odgo­varajući postupak.

Ako carinski deklarant upotrebljava za podnošenje carinske deklaracije sustav elektroničke razmjene podataka, Carinska uprava može odobriti da se vlastoručni potpis nadomjesti drugim oblikom identifikacije koji se može temeljiti na uporabi šifara, s time da se takvo pojednostavnjenje odobrava samo ako su ispunjeni tehnički i upravni uvjeti koje je odredila Carinska uprava.

Carinska uprava može dopustiti da se deklaracije podnesene u sustavu elektroničke razmjene podataka potvrde neposredno u okviru toga sustava, umjesto ručnoga ili mehaničkoga potvrđiva­nja žigom i potpisom carinskoga službenika.

Pod uvjetima i na način koji odredi Carinska uprava može se dopustiti da se pojedini podaci u pisanoj carinskoj deklaraciji zamijene slanjem tih podataka u elektroničkom obliku carinarnici određenoj za te svrhe i ukoliko je potrebno da se to učini u obliku šifre.

Članak 110.

Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji carinarnica je dužna čuvati, osim ako nije drugačije određeno ili ako su deklarantu potrebni za druge postupke. U tom slučaju carinarnica mora osigurati da te isprave neće više naknadno biti moguće upotrijebiti drugačije osim kao dokaz o onoj količini i vrijednosti robe na koju se odnose.

Članak 111.

Carinska deklaracija podnosi se carinarnici kojoj je podnesena i roba. Carinska deklaracija se može podnijeti tek kada je pod­nesena roba.

Iznimno, carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese prije podnošenja robe. U tome slučaju carinarnica uvažavajući okolnosti određuje rok u kojem roba mora biti podnesena. Ako roba nije podnesena u određenom roku smatra se da deklaracija nije bila podnesena.

Ako je carinska deklaracija podnesena prije nego li je roba na koju se odnosi prispjela u carinarnicu ili na drugo mjesto koje je odobrila carinarnica, deklaracija može biti prihvaćena tek nakon što roba bude podnesena carinarnici.

Članak 112.

Carinska deklaracija se podnosi u uredovno vrijeme carinarnice.

Carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se deklaracija podnese izvan uredovnog vremena. Moguće troškove snosi deklarant.

Svaka deklaracija koja se podnese ovlaštenom carinskom službeniku na nekom drugom mjestu kojeg je carinarnica odobrila podnositelju deklaracije smatra se da je bila podnesena carinarnici.

Obračun troškova podnošenja deklaracije izvan uredovnog vremena carinarnice i troškove podnošenja deklaracije na drugom mjestu u skladu sa stavkom 3. ovog članka izvršit će se sukladno članku 94. stavak 4. ove Uredbe.

Članak 113.

Datum prihvaćanja carinske deklaracije mora biti zabilježen na carinskoj deklaraciji.

Članak 114.

Carinarnica može dopustiti ili zahtijevati da se ispravak podataka u carinskoj deklaraciji sukladno članku 77. Carinskoga zakona izvrši tako da se podnese nova carinska deklaracija koja će nadomjestiti prvotno podnesenu. U tom slučaju se kao datum prihvaćanja carinske deklaracije koji je mjerodavan za utvrđiva­nje carinskog duga i primjenu drugih propisa o dotičnom carinskom postupku, smatra datum prihvaćanja prve deklaracije.

Odjeljak 2. Obrazac pisane carinske deklaracije

Članak 115.

U ovom potpoglavlju pojedini nazivi imaju sljedeće zna­čenje:

a) »jedinstvena carinska deklaracija« (u daljnjem tekstu: JCD): propisani obrazac koji se upotrebljava kao pisana carinska dekla­racija,

b) »komplet JCD«: komplet od osam primjeraka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8 ili dva kompleta od pet primjeraka 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 ili 5/4,

c) »set JCD«: primjerci JCD potrebni za provedbu odabranoga carinskoga postupka,

d) »dvonamjenska uporaba«: uporaba potrebnih setova iz kompleta od pet primjeraka, gdje je potrebno na primjercima JCD precrtati neupotrjebljenu brojčanu oznaku,

e) »polje«: dio JCD omeđen crtom i označen brojem ili velikim tiskanim slovom i nazivom polja,

f) »podpolje«: upadljivo omeđen dio polja što ga brojimo s lijeva udesno, te

g) »dodatni list JCD«: obrazac što je sastavni dio JCD-a, a rabi ga se, ako se deklarira robu što je se razvrstava u više od jedne tarifne oznake Carinske tarife.

Članak 116.

JCD se upotrebljava kao obrazac za pisane carinske deklaracije za stavljanje robe u neki od carinskih postupaka, te za ponov­ni izvoz robe iz carinskoga područja.

Za pisanu carinsku deklaraciju mogu se upotrijebiti i drugi obrasci ako to dopuštaju carinski propisi za zahtijevani carinski postupak, koji se popunjavaju na način propisan za njihovu upotrebu a po potrebi se dopunjavaju sa podacima koji su potrebni za zahtijevani carinski postupak.

Stavak 1. i 2. ovoga članka ne sprječava:

– nepodnošenje pisane carinske deklaracije sukladno člancima 132. do 143. ove Uredbe predviđene za puštanje robe u slobodni promet, izvoz ili privremeni uvoz,

– da se pisana carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka ne podnese u slučajevima kada se za poštanske pošiljke (pisma i poštanski paketi) sukladno člancima 144. i 145. ove Uredbe primjenjuju posebne odredbe,

– uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako je Carinska uprava odobrila takve posebne obrasce,

– uporabu popisa pošiljaka za provedbu formalnosti provoznog postupka kada se pošiljka sastoji od više vrsta roba,

– tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih carinskih deklaracija i isprava kojima se dokazuje carinski status robe na službenim ili posebnim računalnim sustavima i ako je to potrebno na praznom primjerku papira, te

– mogućnost da se predviđa u slučaju uporabe računalnog sustava razmjene podataka, da JCD podnesen s pomoću raču­nalnog sustava za razmjenu carinskih deklaracija, predstavlja carinsku deklaraciju iz stavka 1. ovog članka, ako je takav sustav odobrila Carinska uprava.

Članak 117.

JCD se podnosi u setovima koji se sastoje od primjeraka JCD potrebnih za provedbu zahtijevanog carinskog postupka.

Ako se prije ili nakon provoznog postupka zahtijeva drugi carinski postupak može se podnijeti set sastavljen iz primjeraka JCD potrebnih za provedbu formalnosti provoznoga i prethodnoga ili naknadnoga carinskog postupka.

Setovi JCD na koje se odnose stavak 1. i 2. ovog članka sastavljeni su:

– bilo od primjeraka iz kompleta od osam primjeraka, u skladu sa obrascem otisnutim u Prilogu 15. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio,

– bilo od primjeraka dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka, u skladu s obrascem otisnutim u Prilogu 17. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio.

Bez obzira na članak 116. stavak 3., članke 127. do 131. ili članke 168. do 203. ove Uredbe, obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova JCD (u daljnjem tekstu dodatni JCD) podnesenih u setu koji sadrži primjerke potrebne za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Dodatni list JCD je sastavni Dio JCD na koji se odnosi.

Oblik i sadržaj setova dodatnih listova JCD koje čine bilo primjerci iz kompleta od osam primjeraka bilo primjerci iz dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka propisan je u Prilozima 16. i 18. ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom.

Bez obzira na stavak 4. ovog članka Carinska uprava – Središnji ured može odrediti da se dodatni listovi JCD ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav.

Članak 118.

Ako se za provođenje provoznog i prethodnog carinskog postupka upotrijebi jedan set JCD, sukladno članku 117. stavku 2. ove Uredbe, svaka je osoba odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih.

Za primjenu stavka 1. ovog članka deklarant koji upotrebljava JCD izdan u svezi s prethodnim carinskim postupkom mora prije podnošenja svoje deklaracije provjeriti točnost postojećih podataka u poljima JCD za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za dotičnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao. Po potrebi deklarant mora te podatke dopuniti.

U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovog članka deklarant mora odmah izvijestiti carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant mora svoju carinsku deklaraciju popuniti na novom obrascu JCD.

Članak 119.

Ako se JCD upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinarnica mora provjeriti da se podaci na deklaracijama za različite carinske postupke međusobno podudaraju.

Članak 120.

Način popunjavanja JCD i dodatnog lista JCD, sustav šifara koji se upotrebljava pri popunjavanju JCD i dodatnog lista JCD i sustav uporabe i popunjavanja polja u JCD, njihovog samokopirnog ispisivanja i šifarskih oznaka koji se u njih upisuju uređuju se propisom koji donosi ministar financija.

Članak 121.

Ako se koriste obrasci iz članka 116. st. 2. ove Uredbe, isti moraju sadržavati određene podatke koji se po potrebi dopunjuju odredbama, koji uređuju zahtijevani carinski postupak.

Članak 122.

JCD i dodatni list JCD su obrasci formata 210 x 297 mm, koji mogu biti kraći najviše 5 mm ili duži 8 mm. Papir mora biti samokopirajući, težine najmanje 40 g/m2 i ne smije sadržati celulozu.

Polja JCD moraju biti raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru (radi ispisa na pisaču).

Obrazac se tiska na bijelom papiru u zelenoj boji. Polja 1 (prvo i treće potpolje) , 2, 3, 4, 5, 6, 8, 15, 17, 18, 19, 21, 25, 27, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40, 44, 50, 51, 52, 53, 55 i 56 na primjercima s rednim brojem 1, 4, 5 i 7 su zelene boje, a ostala su polja i primjerci sa rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje.

Polje 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 31, 32, 33 (prvo pot­polje), 35, 38, 40 i 44 dodatnog lista JCD-a su na primjercima 1, 4, 5 i 7 zelene boje, a ostala polja na primjercima s rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje.

Obojana puna crta uzduž desnog ruba široka je 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je iz obojenih kvadrata 3x3 mm. Između isprekidane i pune crte dvonamjenskog seta razmak je širine 1 mm.

Carinska uprava – Središnji ured može zahtijevati da se na obrascu upiše naziv tiskare ili druga oznaka, koja omogućuje njezinu (njegovu) identifikaciju. Osim toga, tiskanje obrazaca može se uvjetovati prethodnim tehničkim odobrenjem.

Odjeljak 3. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji

Članak 123.

Carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave:

a) račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijav­ljena carinska vrijednost robe,

b) deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je to potrebno na osnovi članka 91. ove Uredbe popunjena u skladu s uvjetima iz toga članka,

c) isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu, te

d) sve druge isprave potrebne za provođenje propisa koji uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni promet.

Carinarnica može zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje popisa pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke.

Ako se sukladno Carinskoj tarifi primjenjuje jedinstvena carinska stopa ne treba zahtijevati isprave iz stavka 1. točke b) i c) ovoga članka, osim ako carinarnica smatra da su te isprave potrebne radi pravilne primjene propisa koji uređuju puštanje robe u slobodni promet.

Članak 124.

Deklaraciji za provozni postupak mora biti priložena prije­voz­na isprava. Otpremna carinarnica može odobriti da se prije­voz­na isprava ne priloži u trenutku obavljanja formalnosti za početak provoznog postupka. Na zahtjev carinarnice ili drugog nad­ležnog tijela prijevoznu ispravu treba predočiti tokom prijevoza.

Bez obzira na pojednostavnjenja postupaka, carinska isprava za izvoz ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se otpremnoj carinarnici zajedno sa deklaracijom za provozni postupak na koju se odnosi.

Carinarnica može zahtijevati podnošenje isprava u svezi s prethodnim carinskim postupkom.

Članak 125.



Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə