Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə6/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33

Ako roba ne može biti puštena radi jednog od razloga iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja druga i treća Carinskog zakona, carinarnica će deklarantu odrediti rok u kojem mora ispuniti propisane obveze.

Ako deklarant u slučajevima iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja druga Carinskog zakona ne priloži zahtijevane isprave u roku koji je odredila carinarnica sukladno stavku 1. ovog članka, carinska deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica će je poništiti, pri čemu se odgovarajuće primjenjuju odredbe članka 78. stavak 4. Carinskog zakona. Ako se deklaracija poništava carinarnica poništavanje vidljivo označava na samoj deklaraciji, te u polju primjedbe navodi razlog za poništavanje, a deklaraciju, osim primjerka broj 1. (pri izvoznim postupcima) ili primjerka broj 6. (pri uvoznim postup­cima) zajedno s priloženim ispravama vraća deklarantu.

Ako deklarant, u slučajevima iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja treća Carinskog zakona, u roku iz stavka 1. ovoga članka ne plati nastali carinski dug odnosno ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga, carinarnica će, bez obzira na bilo koju mjeru poduzetu sukladno članku 78. stavak 1. Carinskog zakona ili članku 185. Carinskog zakona, provesti mjere za prodaju robe. U provedbi postupka prodaje robe carinarnica će poduzeti sve zakonski propisane mogućnosti, uključujući po potrebi i sredstva prisile. Carinarnica će o tome obavijestiti deklaranta.

Do trenutka prodaje robe iz stavka 3. ovog članka carinarnica može na rizik i trošak deklaranta premjestiti robu u poseban prostor koji je pod carinskim nadzorom.

Članak 163.



Sukladno članku 78. stavak 3. Carinskog zakona carinarnica može poništiti carinsku deklaraciju nakon puštanja robe, pod sljedećim uvjetima:

a) ako se utvrdi da je roba greškom deklarirana za carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug, umjesto da je bila deklarirana za drugi carinski postupak, carinarnica će poništiti deklaraciju ako je pisani zahtjev podnesen u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. roba nije bila upotrebljavana protivno uvjetima koje predviđa carinski postupak u kojeg je morala biti stavljena,
2. roba je u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak bila namijenjena za stavljanje u drugi carinski postupak, za kojeg je ispunjavala sve zahtijevane uvjete, te
3. roba je bez odlaganja deklarirana za postupak za koji je stvarno namijenjena.
Carinska deklaracija za drugi carinski postupak važi od dana prihvaćanja poništene carinske deklaracije.
U posebno opravdanim slu­čaje­vi­ma carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta i po proteku tromjesečnog roka.
b) ako se utvrdi da je roba bila greškom deklarirana umjesto neke druge robe u carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug, carinarnica će poništiti deklaraciju, ako je pisani zahtjev podnesen u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije, pod uvjetima da:
1. prvotno deklarirana roba:
– nije bila uporabljena drugačije nego kako je to dopušteno u njezinom prvotnom stanju, i
– vraćena je u njezino prvotno stanje, i da
2. roba koja bi morala biti deklarirana za prvotni carinski postupak:
– mogla bi biti u trenutku podnošenja prve deklaracije podnesena istoj carinarnici, i
– bila je deklarirana za isti carinski postupak koji je bio prvotno naveden.
U posebno opravdanim slu­čaje­vi­ma carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta i po proteku tromjesečnog roka.
c) ako se roba naručena putem kataloga vrati, carinarnica će poništiti carinsku deklaraciju za puštanje u slobodan promet ako je zahtjev podnesen u roku od tri mjeseca od dana prihvaćanja deklaracije, pod uvjetom da je roba bila izvezena dobavljaču ili na ime osobe koju je dobavljač odredio;
d) kada je odobrenje s povratnim djelovanjem izdano u skladu s:
1. člankom 206.c ove Uredbe za puštanje u slobodan promet uz povoljnije tarifno postupanje ili uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog posebne uporabe robe, ili
2. člankom 216. ove Uredbe za carinske postupke s gospodarskim učinkom.
e) ako je roba deklarirana za izvoz ili vanjsku proizvodnju:
1. u slučaju da je roba predmet izvoznih davanja, zahtjeva za povrat uvoznog duga, naknada ili drugih iznosa pri izvozu ili drugih posebnih izvoznih mjera, deklarant:
– podnosi carinarnici, koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe, dokaz da roba nije napustila carinsko područje,
– podnosi carinarnici sve primjerke carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje mu je ta carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije,
– po potrebi podnosi carinarnici dokaz da je vraćen uvozni dug, naknade i drugi iznosi, odobreni na temelju deklariranja robe za izvoz, odnosno da su nadležna tijela poduzela mjere da se ti iznosi ne isplate, te
– po potrebi u skladu s važećim propisima ispuni sve druge obveze koje, s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja, odredi carinarnica izvoza radi uređivanja položaja robe.
Poništavanje carinske deklaracije ima za posljedicu vraćanje u prvotno stanje otpisa količina izvršenog na izvoznim potvrdama priloženim odnosnoj carinskoj deklaraciji.
Ako roba deklarirana za izvoz mora u određenom roku napustiti carinsko područje, nepoštivanje toga roka ima za posljedicu poništavanje odnosne deklaracije. O poništavanju deklaracije carinarnica pisano oba­vještava deklaranta.
2. u slučaju druge robe od one navedene u podtočki 1. ove točke, ako je deklarant, sukladno članku 313. ove Uredbe, obavijestio carinarnicu koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe da roba nije napustila carinsko područje i ako je vratio sve primjerke deklaracije zajedno sa svim drugim dokumentima koje mu je carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije,
f) ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija odgovarajuće se primjenjuje točka e) ovoga članka,
g) ako je domaća roba bila stavljena u postupak carinskog skladištenja sukladno članku 110. stavku 1. točki b) Carinskog zakona, carinarnica može odobriti poništavanje carinske deklaracije za taj postupak, pod uvjetom da su prihvaćene mjere predviđene u odgovarajućim odredbama za slučajeve nepoštivanja nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe. Ako do isteka roka koji je bio određen za skladištenje odnosne robe za tu robu nije bio podnesen zahtjev za određivanje nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe predviđenog odgovarajućim odredbama, carinarnica poduzima mjere predviđene tim odredbama.


Poglavlje 5. Naknadna provjera deklaracije

Članak 164.

Carinarnica može provesti postupak provjere deklaracije i nakon puštanja robe deklarantu kako bi provjerom trgovačke i druge dokumentacije kod deklaranta ili druge osobe koja raspolaže potrebnim podacima, a po mogućnosti također i pregledom robe, ustanovila da li je bio ispravno utvrđen carinski dug, da li su bile ispravno primijenjene trgovinske i druge mjere i da li se poštivaju obveze koje proizlaze iz odobrenog carinskog postupka. Naknadna provjera može se izvršiti također na zahtjev drugih carinskih tijela u okvirima međunarodne suradnje.

Ako carinarnica na osnovi rezultata naknadne provjere ustanovi da je carinski dug bio krivo obračunat, poduzet će sve potrebne mjere za naknadnu naplatu, povrat, ili otpust duga. U slučaju kršenja odredbi trgovinskih ili drugih mjera carinarnica o svojim nalazima izvještava nadležna državna tijela. Na osnovi međunarodne suradnje moguće je kontrolne nalaze dostaviti carinskim tijelima drugih država.

U naknadnoj provjeri odgovarajuće se primjenjuju prvo, drugo i treće poglavlje ove glave. Carinarnica sastavlja za­pis­nik o rezultatima naknadne provjere.

Ako se pri naknadnoj provjeri uzimaju uzorci, to se navodi u zapisniku o naknadnoj provjeri deklaracije.

Glava VIII. POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI DEKLARIRANJA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 165.

Deklarant može zahtijevati da robu deklarira na osnovi nepotpune deklaracije, koja ne sadrži sve podatke koji bi morali biti navedeni za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka ili kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka.

Deklarant može umjesto deklaracije za robu podnijeti neku od trgovačkih ili službenih isprava priloženih uz zahtjev za stav­ljanje robe u carinski postupak.

Deklariranje na osnovi knjigovodstvenog zapisa omogućava da se za robu započne carinski postupak u prostorima korisnika odobrenja ili u drugom prostoru, koji odobri carinarnica.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne carinski postupak na osnovi nepotpune deklaracije sukladno stavku 1. ovog članka ili na osnovi isprava sukladno stavku 2. ovog članka, uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna.

Članak 166.

Zahtjev za odobravanje pojednostavnjenog postupka deklariranja iz članka 174. ove Uredbe ili za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa podnosi se carinarnici koja je mjesno nadležna s obzirom na sjedište i glavno knjigovodstvo podnosioca zahtjeva.

Carinarnica iz stavka 1. ovog članka šalje zahtjev zajedno sa svojim mišljenjem na donošenje odluke Carinskoj upravi – Središnjem uredu. O zahtjevu odlučuje Carinska uprava – Središ­nji ured.

Članak 167.

Ako se za pojednostavnjeni postupak upotrebljava sustav za obradu podataka ili sustav za elektroničku razmjenu podataka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 109. stavak 2., 3. i 4. i članaka 127. do 131. ove Uredbe.

Poglavlje 2. Deklaracije za puštanje robe u slobodni promet

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 168.

Deklaracija za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica može prihvatiti na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta bez obzira na to što ne sadrži sve propisane podatke, mora sadržati najmanje sljedeće podatke:

– podatke u polju 1 (drugo podpolje), 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD-a,

– opis robe koji omogućava carinarnici da utvrdi tarifni stavak iz Carinske tarife,

– carinsku vrijednost robe, a ako je očito da deklarant ne mo­že deklarirati carinsku vrijednost, navodi se privremena vrijednost robe koja je prihvatljiva za carinarnicu uzimajući u obzir podatke koji su na raspolaganju deklarantu, te

– sve druge podatke koji trebaju carinarnici da bi se osiguralo prepoznavanje robe, primjena propisa o puštanju robe u slobod­ni promet i utvrđivanje visine osiguranja koje treba položiti da bi se roba mogla pustiti deklarantu.

Članak 169.

Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica prihvaća na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, moraju biti priložene barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet.

Iznimno od stavka 1. ovog članka može se prihvatiti carinska deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinarnici prethodno dokaže:

– da isprave koje nisu priložene postoje i da su važeće,

– da isprave nisu mogle biti priložene deklaraciji iz razloga na koje deklarant nije mogao utjecati, te

– da bi odgađanje prihvaćanja takve carinske deklaracije sprječavalo puštanje robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati uvoznu carinu po višoj stopi.

Isprave koje nedostaju moraju biti navedene na deklaraciji.

Članak 170.

Ako carinarnica prihvati nepotpunu deklaraciju mora odrediti rok u kojem će deklarant priložiti sve podatke ili isprave. Rok ne smije biti duži od 30 dana od dana prihvaćanja nepotpune deklaracije.

U slučajevima u kojima nedostaje isprava koja je potrebna za odobravanje smanjene ili nulte stope carine, a carinarnica osnovano smatra da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti smanjena ili nulta stopa carine, na opravdani zahtjev deklaranta, može se za podnošenje te isprave odobriti rok koji je duži od roka predviđenog u stavku 1. ovoga članka. Taj rok ne smije biti duži od četiri mjeseca od dana prihvaćanja nepotpune deklaracije i ne može se produžiti.

Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinarnica može, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, odrediti duži rok ili produžiti prvotno određeni rok. Kod ukupno odobrenog razdoblja uzimaju se u obzir propisani rokovi za naplatu duga.


Ako se smanjena ili nulta stopa carine primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet u okviru količinskih kvota ili plafona ili u okviru povlaštenih mjera, carinarnica može odobriti uporabu kvote ili povlaštenog postupanja samo uz prilaganje isprave koja je uvjet za odobravanje kvote ili povlaštenog postupanja. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena:

– prije nego li je kvota iskorištena, ili

– u drugim slučajevima, prije nego li se ponovno uvedu propisane carinske stope.

Uz poštivanje odredaba stavaka 1. do 4. ovoga članka, isprava čije podnošenje uvjetuje odobravanje smanjene ili nulte stope carine može se podnijeti carinarnici po isteku roka važenja razdoblja za koje je bila određena ta smanjena ili nulta stopa carine, pod uvjetom da je deklaracija za odnosnu robu prihvaćena prije isteka tog roka.

Članak 171.

Prihvaćanje nepotpune deklaracije ne može spriječiti ili odgoditi puštanje robe deklarantu, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Iznimno od članka 160. ove Uredbe, carinarnica pušta robu deklarantu sukladno uvjetima iz ovog članka.

Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja nepotpune deklaracije ne utječu na visinu uvozne carine, carinarnica će za tako deklariranu robu obračunati uvoznu carinu po redovitom postupku.

Ako je deklarant sukladno članku 168. alineje 3. ove Ured­be naveo samo privremene podatke o vrijednosti robe, carinarnica će:

– obračunati iznos uvozne carine na osnovi tog navoda, te

– zahtijevati da deklarant priloži instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi privremenih podataka i najvećeg mogućeg iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za robu.

U drugim slučajevima od onih navedenih u stavku 3. ovog članka, kada naknadno prilaganje podataka ili isprava može utjecati na visinu uvozne carine koju treba obračunati za deklariranu robu, treba postupati u skladu sa sljedećim pravilima:

a) u slučaju kada bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave odobriti uporaba snižene carinske stope, carinarnica će:

– obračunati uvoznu carinu koja se plaća po sniženoj stopi, te

– zahtijevati da deklarant položi instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi alineje 1. točke a) i iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se primijenila propisana carinska stopa;

b) u slučaju kada bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carine, carinarnica će zahtijevati polaganje instrumenta osiguranja u visini iznosa koji bi morao biti plaćen ako bi se uvozna carina izračunala po propisanoj carinskoj stopi.

Bez obzira na moguće naknadne izmjene, deklarant može umjesto polaganja instrumenta osiguranja u slučajevima iz stavka 3. i stavka 4. ovog članka zahtijevati da carinarnica odmah obračuna carinu u iznosu:

– ako se primjenjuje stavak 3. druga alineja ili stavak 4. točka a) druga alineja ovog članka iznos uvozne carine koja bi se obračunala na osnovi propisane carinske stope, ili

– ako se primjenjuje stavak 4. točka b) ovog članka iznos uvozne carine obračunatoj po propisanoj carinskoj stopi.

Članak 172.

Ako do proteka roka iz članka 170. ove Uredbe deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinarnica će obračunati carinu u visini za koju je deklarant položio instrument osiguranja sukladno članku 171. ove Uredbe.

Članak 173.

Deklarant mora nepotpunu deklaraciju koju je carinarnica prihvatila sukladno člancima 168. do 171. ove Uredbe dopuniti ili uz suglasnost carinarnice zamijeniti potpunom carinskom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 74. Carinskog zakona.

U oba slučaja se kao datum za određivanje visine carine i primjenu drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodan promet primjenjuje datum prihvaćanja nepotpune deklaracije.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 174.

Deklarant može na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ishoditi odobrenje da pod uvjetima i na način propisan u člancima 175. i 176. ove Uredbe, za robu podnese deklaraciju za puštanje u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku.

Pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku:

a) nepotpune carinske deklaracije, podnesene na obrascu JCD, ili

b) trgovačke ili druge isprave, uz koje se prilaže zahtjev deklaranta za puštanje robe u slobodni promet.

Pojednostavnjena deklaracija mora sadržavati podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Pisani zahtjev iz stavka 2. točke b) ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji važi za sve u određenom razdoblju započete postupke za puštanje robe u slobodni promet. U tom slučaju mora u ispravi iz stavka 2. točke b) ovog članka biti jasno naznačeno opće odobrenje izdano sukladno ovom stavku.

Pojednostavnjenoj deklaraciji moraju biti priložene sve is­pra­ve o kojima ovisi puštanje u slobodni promet. Iznimno, deklaraciji ne moraju biti priložene isprave ako su ispunjeni uvjeti iz članka 169. stavka 2. ove Uredbe.

Ovaj članak ne utječe na primjenu članka 194. ove Uredbe.

Članak 175.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja iz članka 174. ove Uredbe može se odobriti ako je omogućena učinkovita kontrola poštivanja ograničenja i zabrana, te kontrola drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Odobrenje se neće dati podnositelju zahtjeva koji nastupa za račun druge osobe koja deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Ako po izdavanju odobrenja nastupe okolnosti iz stavka 2. ovog članka, odobrenje se može ukinuti.

Članak 176.

U odobrenju iz članka 174. ove Uredbe treba odrediti:

a) carinarnicu ili carinarnice koje su nadležne za prihvaćanje pojednostavnjenih deklaracija,

b) sadržaj i oblik pojednostavnjenih deklaracija,

c) vrste roba na koje se pojednostavnjene deklaracije odnose i podatke, koje pojednostavnjene deklaracije moraju sadržati radi prepoznavanja robe,

d) instrumente osiguranja, te

e) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju, kao i carinarnicu nadležnu za prihvaćanje dopunske carinske deklaracije.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 177.

Carinska uprava – Središnji ured može sukladno člancima 178. do 180. ove Uredbe dati odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobi koja zahtijeva da se postupak puštanja robe u slobodni promet izvrši u njenim prostorima ili na drugim mjestima koje odobri carinarnica. Pisani zahtjev mora sadržavati sve potrebne podatke za odobravanje pojednostav­njenja i odnositi se na sljedeće slučajeve ako se zahtijeva:

a) za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku provoza u okviru kojega je bilo podnositelju zahtjeva izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih formalnosti pri odredišnoj carinarnici u provoznom postupku, sukladno člancima 354. do 357. ove Uredbe,

b) za robu koja je prethodno stavljena u carinski postupak s gospodarskim učinkom, ne isključujući članak 194. ove Uredbe,

c) za robu koja je nakon što je podnesena carinarnici suklad­no članku 52. Carinskog zakona, prevezena u te prostore u skladu s provoznim carinskim postupkom, u drugim slučajevima od onih navedenih u točki a) ovog članka, te

d) za robu koja je unesena u carinsko područje, iako za nju ne postoji obveza podnošenja sukladno članku 53. točki b) Carinskog zakona.

Članak 178.

Odobrenje iz članka 177. ove Uredbe Carinska uprava – Središnji ured može dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) knjigovodstvo podnositelja zahtjeva omogućava carinarnici učinkovitu kontrolu, kao i naknadnu kontrolu,

b) omogućena je učinkovita kontrola uvoznih ili izvoznih zabrana ili ograničenja kao i drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Članak 179.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona, Carinska uprava – Središnji ured može odlučiti da dano odobrenje ne ukida, ako korisnik odobrenja svoje obveze izvrši u roku koji odredi Carinska uprava – Središnji ured ili ako neizvršenje obveze nema stvarnih posljedica na pravilnu uporabu pojednostavnjenja.

Carinska uprava će odobrenje ukinuti, ako su nastupile neke od okolnosti iz članka 178. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 180.

U svrhu kontrole pravilnosti obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, korisnik odobrenja iz članka 177. ove Uredbe mora:

a) u slučajevima iz članka 177. točke a) i točke c) ove Ured­be:

1. ako se roba pušta u slobodan promet po prispijeću na mjesto određeno u te svrhe:

– u obliku i na način određen u odobrenju pravodobno obavijestiti carinarnicu o prispijeću robe kako bi mu roba mogla biti puštena i

– upisati robu u svoje knjigovodstvo.

2. ako je roba prije puštanja u slobodni promet bila u privremenom smještaju sukladno članku 62. Carinskog zakona, prije proteka roka iz članka 61. Carinskog zakona:

– u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te

– upisati robu u svoje knjigovodstvo;

b) u slučajevima iz članka 177. točke b) ove Uredbe:

– u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te

– upisati robu u svoje knjigovodstvo.

Obavijest iz prve podtočke ove točke nije potrebna ako je roba koja bi se puštala u slobodni promet prethodno bila u postupku carinskog skladištenja u skladištu tipa D.

c) u slučaju iz članka 177. točke d) ove Uredbe po prispijeću robe na mjesto određeno u te svrhe:

– upisati robu u svoje knjigovodstvo,

d) od trenutka upisa robe u knjigovodstvo dati carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je podnošenje potrebno radi provo­đenja propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Pod uvjetom da to ne utječe na kontrolu obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, Carinska uprava – Središnji ured može:

a) dopustiti korisniku odobrenja da najavi carinarnici prispi­jeće robe iz stavka 1. točke a) ili točke b) ovog članka neposredno pred njezino prispijeće,

b) dopustiti, ako to opravdava vrsta robe i učestalost uvoza, da korisnik odobrenja ne obavještava carinarnicu o svakom prispijeću robe ako korisnik odobrenja carinarnici dostavi sve podatke potrebne za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. točke b) ovog članka knjigovodstveni se upis robe smatra kao puštanje robe.

Upis u knjigovodstvo iz stavka 1. točaka a), b) i c) ovoga članka može se nadomjestiti kakvim drugim oblikom koji daje jednako jamstvo i koji odobri Carinska uprava – Središnji ured. Upis mora sadržavati datum i podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Članak 181.

Odobrenje iz članka 177. ove Uredbe mora sadržavati sve uvjete u svezi s obavljanjem pojednostavnjenja, a naročito:

a) podatke o robi na koju se odnosi,

b) oblik obveza iz članka 180. ove Uredbe i podatke o osiguranju koje osoba treba položiti,




Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə