Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə9/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   33

Carinarnica u odobrenju odlučuje da li se i pod kojim uvjetima roba ili proizvodi u postupku s odgodom plaćanja smiju premještati između različitih mjesta ili između prostorija različitih korisnika odobrenja bez završetka postupka (premještanje). Carinarnica također, osim u slučaju privremenog uvoza, odlučuje o vođenju potrebnih evidencija. Premještanje nije moguće ako je mjesto odlaska ili dolaska roba carinsko skladište tipa »B«.

Članak 220.

Premještanje između dva u istom odobrenju naznačena mjesta može se provesti bez carinskih formalnosti.

Premještanje robe od carinarnice početka postupka do koris­nikovih ili izvođačevih prostora ili do mjesta njezine uporabe, može se obaviti istom deklaracijom kojom je stavljena u postupak.

Premještanje robe namijenjene za ponovni izvoz, do izlazne carinarnice, moguć je u okviru odnosnog postupka. U tom slučaju postupak završava nakon što roba deklarirana za ponovni izvoz stvarno napusti hrvatsko carinsko područje.

Članak 221.

Premještanje robe od jednog do drugog korisnika odobrenja može se obaviti samo ako posljednji korisnik odobrenja pre­mještenu robu ili proizvode stavi u postupak u okviru odobrenja za deklariranje na podlozi knjigovodstvenih zapisa. Odmah po prispijeću robe ili proizvoda u prostorije drugog korisnika mora se obavijestiti carinarnica, a roba ili proizvodi proknjižiti sukladno članku 180. ove Uredbe. Dopunska deklaracija se neće zahtijevati.

U slučaju privremenog uvoza može se premještanje od jednog do drugog korisnika odobrenja također obaviti, ako drugi korisnik odobrenja robu stavlja u postupak pisanom carinskom deklaracijom u redovnom postupku.

Po primitku robe ili proizvoda, drugi korisnik odobrenja obvezan je tu robu staviti u odnosni carinski postupak. Postupanje i način premještanja robe propisuje ministar financija.

Članak 222.

Kod premještanja robe, za mogući carinski dug odgovoran je prvi korisnik odobrenja do trenutka na propisan način preuzete robe od strane drugog korisnika odobrenja.

Članak 222.a

Pri premještanju osjetljive robe iz Priloga 31A ove Uredbe, koje predstavlja povećani rizik, mora se položiti osiguranje pod uvjetima jednakim koji su propisani za postupak provoza.

Pododjeljak 3. Vođenje evidencije

Članak 223.

Korisnici odobrenja, sudionici u gospodarskim postupcima ili posjednici skladišta moraju voditi evidencije, osim u slučaju privremenog uvoza ili kada carinarnica smatra da evidenciju nije potrebno voditi.

Carinarnica može odobriti da se za potrebe evidencije iz stav­ka 1. ovog članka koristi postojeće knjigovodstvo korisnika odobrenje, ako sadrži sve potrebne podatke.

Nadzorna carinarnica može zahtijevati da se provede inventura za svu ili dio robe stavljene u postupak.

Članak 224.

Evidencija iz članka 223. ove Uredbe i, kada je to potrebno, evidencija prema članku 288. stavak 2. ove Uredbe za privremeni uvoz mora sadržavati sljedeće podatke:
a) podatke iz deklaracija kojima se roba stavlja u carinski postupak
b) podatke iz deklaracija kojima se robi određuje carinski dopušteno postupanje ili uporaba radi završetka postupka,
c) datum i referentne podatke o drugim carinskim ispravama i svim drugim ispravama koje se odnose na početak i završetak postupka,
d) vrstu proizvodnih radnji, vrstu rukovanja ili privremene uporabe,
e) normativ uporabe ili, po potrebi, metodu za njegov izračun,
f) podatke koji omogućuju praćenje robe, uključujući mjesto gdje se nalazi i podatke o bilo kojem premještanju,
g) trgovački ili tehnički opis potreban za utvrđivanje istovjet­nosti robe,
h) podatke koji omogućuju praćenje kretanja u postupku unutarnje proizvodnje koji se provodi uz uporabu istovrijedne robe.


Carinarnica može odobriti da se neki podaci iz stavka 1. ovoga članka ne iskazuju, ako to nema štetan utjecaj za provedbu kontrole ili nadzora postupaka za robu koja se skladišti, prerađuje ili uporablja.

Pododjeljak 4. Normativi i način obračuna

Članak 225.

Ukoliko je to za provedbu postupaka iz poglavlja 3., 4. i 6. ove glave potrebno utvrditi, normativi uporabe i metode za njihovo određivanje, uključujući i uprosječivanje, isti će se utvrditi u odobrenju ili u trenutku stavljanja odnosne robe u postupak. Normativi se utvrđuju, kada je to moguće, na osnovi proizvodnih i drugih tehničkih podataka, a ako takvi podaci nisu dostupni, na osnovi podataka koji se odnose na istovrsne proizvodne radnje.

U posebnim slučajevima carinarnica može normative utroška robe utvrditi i nakon stavljanja robe u postupak, ali najkasnije kod određivanja novog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe.

Ovlašćuje se ministar financija da na prijedlog Ministarstva gospodarstva i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, u slučaju potrebe, za određenu robu u postupku unutarnje proizvodnje može propisati paušalne normative uporabe.

Članak 226.

Udio uvozne robe ili robe u postupku privremenog izvoza u dobivenim proizvodima izračunava se u svrhu:

– određenja uvoznih davanja, koja se moraju platiti,

– određivanja iznosa koji se odbija pri nastanku carinskog duga, te

– primjena mjera trgovinske politike.

Udio iz stavka 1. ovoga članka izračunava se primjenom količinske ili vrijednosne metode ovisno o okolnostima ili kojom drugom metodom, koja daje jednake ili odgovarajuće rezultate. Prerađeni proizvodi ili međuproizvodi (poluproizvodi) smatraju se za potrebe izračuna dobivenim proizvodima.

Postupak izračuna provodi se primjenom količinskih metoda, kada se:

a) proizvodi samo jedna vrsta dobivenih proizvoda; u tom slučaju odgovarajuća količina uvezene ili privremeno izvezene robe, za koju se smatra da je sadržana u dobivenim proizvodima, za koje je carinski dug nastao, srazmjerna je postotku tih dobivenih proizvoda u odnosu na ukupnu količinu dobivenih proizvoda,



b) proizvodnim radnjama dobije nekoliko vrsta dobivenih proizvoda i u svakom od tih proizvoda su sadržani svi sastavni dijelovi uvezene ili privremeno izvezene robe; u tom slučaju je količina uvezene ili privremeno izvezene robe za koju se smatra se da je sadržana u količini pojedinog dobivenog proizvoda za kojeg je nastao carinski dug razmjerna:

udjelu između te pojedine vrste dobivenog proizvoda, neovisno o tome da li je carinski dug nastao, i ukupne količine svih dobivenih proizvoda, te

udjelu između količine dobivenih proizvoda, za koje je carinski dug nastao, i ukupne količine dobivenih proizvoda iste vrste.

Pri odlučivanju, da li su ispunjeni uvjeti za primjenu izra­čuna opisanih po točkama a) i b) stavka 3. ovog članka, gubici se ne uračunavaju. Ne isključujući odredbe članka 467. ove Ured­be, gubici podrazumijevaju udio uvozne robe ili privremeno izvezene robe, koji se u proizvodnji uništi ili izgubi, naro­čito ishlapljivanjem, sušenjem, otplinjavanjem ili izluženjem. U postupku vanjske proizvodnje, sporedni dobiveni proizvodi koji pred­stavljaju otpatke, talog, odreske i ostatke smatraju se gubicima.

Postupak izračuna primjenom vrijednosnih metoda primje­nju­je se, ako se ne može primijeniti postupak izračuna primjenom količinskih metoda.

Količina uvezene ili privremeno izvezene robe, za koju se smatra da je sadržana, u dobivenim proizvodima za koje je carinski dug nastao, srazmjerna je:

a) vrijednosti određene vrste dobivenih proizvoda, neovisno o tome da li je carinski dug nastao, kao postotak u ukupnoj vrijednosti svih dobivenih proizvoda, te

b) vrijednosti dobivenih proizvoda, za koje je nastao carinski dug, kao postotak ukupne vrijednosti dobivenih proizvoda iste vrste.

Kod primjene vrijednosnih metoda, kao vrijednost svakoga od dobivenih proizvoda uzima se zadnja tvornička cijena u Re­pub­lici Hrvatskoj ili zadnja prodajna cijena u Republici Hrvatskoj za istu ili istovrsnu robu, ukoliko ne postoji povezanost kupca i prodavatelja.

Ako vrijednost nije moguće utvrditi prema stavku 5. do 7. ovoga članka, može se primijeniti svaka druga prihvatljiva metoda, koja daje jednake ili odgovarajuće rezultate.

Pododjeljak 5. Zatezne kamate

Članak 227.

Nastane li carinski dug za dobivene proizvode ili uvoznu robu u postupku unutarnje proizvodnje ili privremenom uvozu, obračunat će se i zatezne kamate na iznos carinskog duga za odnosno razdoblje.

Kamate se plaćaju u visini i na način propisan za zatezne kamate.

Kamate se obračunavaju mjesečno, počevši od prvoga dana sljedećeg mjeseca u kojem je uvozna roba, za koju nastaje carinski dug, prvi puta stavljena u odnosni carinski postupak, pa do posljednjega dana u mjesecu u kojem je carinski dug nastao.

Ako je u okviru postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) roba stavljena u slobodan promet prema članku 137. stavak 4. Carinskog zakona, tada kamate počinju teći od prvoga dana sljedećeg mjeseca u kojem je carinski dug otpušten ili vraćen.



Stavak 1. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se:

a) ako se moraju obračunati za razdoblje kraće od mjesec dana,

b) ako iznos obračunatih kamata po jednom nastalom carinskom dugu ne premašuje 40,00 kn,

c) ako carinski dug nastane, zbog toga da bi se sukladno ugovoru sklopljenom s drugom zemljom, pri uvozu robe u tu zemlju omogućilo plaćanje povoljnije carine,

d) pri puštanju u slobodan promet otpadaka i ostataka nastalih uništenjem robe,

e) pri puštanju u slobodan promet sporednih dobivenih pro­izvoda iz priloga 24 B ove Uredbe, ako je njihova količina srazmjerna količini glavnih dobivenih proizvoda,

f) ako je kod puštanja u slobodan promet prema članku 137. stavak 4. Carinskog zakona nastao carinski dug, a dugovana svota još nije stvarno otpuštena ili vraćena,

g) ako korisnik odobrenja zahtijeva puštanje robe u slobodan promet i pruži dokaz da zbog posebnih okolnosti koje nisu pos­ljedica njegove nemarnosti ili prijevarnih namjera, nije moguće ili nije gospodarski opravdano obaviti ponovni izvoz pod uvjetima koje je predvidio, zahtijevao, ispunjavao i odgovarajuće dokazao kad je podnosio zahtjev za odobrenje postupka,

h) kada nastane carinski dug i taj dug se osigura gotovinskim pologom,

i) ako je carinski dug nastao sukladno članku 204. stavak 1. točka b) Carinskog zakona ili puštanjem u slobodan promet robe prethodno privremeno uvezene sukladno člancima 263. do 268., 270., 272., 275., 280. st. 1. toč. b) i 283. ove Uredbe.

Pododjeljak 6. Završetak postupka

Članak 228.

Ako je za uvoznu robu ili privremeno izvezenu robu započet postupak na osnovu jednog odobrenja, ali s dvije ili više deklaracija:

– u slučaju postupka s odgodom, smatra se da je određi­vanjem novoga carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe za robu ili dobivene proizvode okončan carinski postupak u koji je bila stavljena po najranije podnesenoj deklaraciji;

– u slučaju postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) ili postupka vanjske proizvodnje, smatra se da su dobiveni pro­izvodi proizvedeni iz odgovarajuće uvozne ili privremeno izvezene robe, koja je po najranije podnesenoj deklaraciji bila stavljena u postupak.

Primjena stavka 1. ovog članka ne smije dovesti do umanje­nja carinskog duga.

Korisnik odobrenja može zahtijevati da se okonča postupak za točno određenu uvezenu ili privremeno izvezenu robu.

Ako je roba iz stavka 1. ovoga članka stavljena u postupak zajedno s drugom robom i dođe do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe, carinarnica može prihvatiti dokaze koje podnese korisnik odobrenja o stvarnoj količini u postupak stavljene i uništene ili nepovratno izgubljene robe. Ako korisnik odobrenja ne raspolaže takvim dokazima, tada se količina uništene ili nepovratno izgub­ljene robe određuje prema srazmjernom udjelu istovrsne robe koja se nalazila u postupku u trenutku uništenja ili nepovratnoga gubitka.

Članak 229.

Najkasnije po isteku roka za završetak postupka, ne isključujući pri tome odredbe o posebnom načinu utvrđivanja rokova sukladno članku 127. stavku 2. Carinskog zakona, nadzornoj carinarnici se:

– kod postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode) ili postupku preradbe pod carinskim nadzorom podnosi obrazac za završetak postupka u roku 30 dana,

– kod postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) zahtjev za otpust ili povrat može se podnijeti u roku šest mjeseci.

Ako to posebne okolnosti opravdavaju, carinarnica može rok iz stavka 1. ovoga članka produžiti, pa i u slučaju da je prvotni rok istekao.

Obrazac za završetak postupka ili zahtjev za otpust ili povrat moraju sadržavati:

a) identifikacijske podatke o odobrenju,

b) količinu svake vrste robe za koju se završava postupak, zahtijeva otpust ili povrat, te za koju je odobreno puštanje u postupak kod više carinarnica,

c) tarifnu oznaku uvozne robe,

d) za uvoznu robu važeće stope carine, a po potrebi i njezinu carinsku vrijednost,

e) podatke o carinskim deklaracijama s kojima je roba bila stavljena u postupak,

f) vrstu i količinu dobivenih ili prerađenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju, kao i odobravanju carinski dopuštenih postupanja ili uporabe, te podatke o carinskim deklaracijama ili drugim carinskim ispravama i drugim prilozima, koji se odnose na završetak postupka i s tim povezane rokove,

g) vrijednost dobivenih proizvoda, ako se kod obračuna pro­izvodnih postupaka primjenjuju vrijednosne metode,

h) normativ uporabe,

i) iznos uvoznih davanja, koje treba platiti, otpustiti ili vratiti, te po potrebi i kamata koje treba platiti; odnosi li se ovaj iznos na primjenu članka 254. ove Uredbe, valja ga posebno iskazati, te

j) kod postupka preradbe pod carinskim nadzorom: tarifnu oznaku prerađenih proizvoda i podatke neophodne za određivanje carinske vrijednosti.

Obrasci iz stavka 1. ovog članka nalaze se u Prilogu 25. ove Uredbe i njezin su sastavni dio.

Pododjeljak 7. Suradnja carinarnica

Članak 230.

Da bi se svim carinarnicama uključenim u provedbu postupaka, omogućio pravodoban pristup raspoloživim podacima, na zahtjev sudionika postupka ili po odluci sudjelujućih carinarnica, koriste se informativni obrasci iz Priloga 26. ove Uredbe, koji su njezin sastavni dio, osim ako nadzorna carinarnica ne utvrdi drugi način razmjene podatka:



a) za carinsko skladištenje Informativni obrazac (INF 8) za podatke o elementima za obračun, koji se primjenjuje za robu prije provedbe uobičajenih oblika rukovanja,

b) za postupak unutarnje proizvodnje:

– Informativni obrazac 1 (INF 1) za podatke o svoti carinskog duga, kamata, položenom osiguranju i trgovačkim mjerama,

– Informativni obrazac (INF 7) s podacima potrebnim za otpust ili povrat uvoznih davanja u sustavu povrata carine,

c) za postupak privremenog uvoza Informativni obrazac 6 (INF 6) za podatke o elementima za određivanje carinskog duga ili obračun iznosa carinskog duga za premještenu robu.

Poglavlje 2. Carinsko skladištenje

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 231.

Javna carinska skladišta se razvrstavaju kako slijedi:

a) skladište tipa A, kod kojega odgovornost snosi posjednik skladišta,

b) skladište tipa B, kod kojega odgovornost snosi korisnik skladišta,

c) skladište tipa F, kojim upravlja Carinska uprava.

Privatna carinska skladišta, kod kojih odgovornost snosi posjednik skladišta, koji je ujedno i korisnik, koji ne mora biti i vlasnik robe, razvrstavaju se kako slijedi:

a) skladište tipa D, kod kojega se roba pušta u slobodan promet na temelju knjigovodstvenih zapisa, pri čemu su mjerodavna svojstva, carinska vrijednost i količina roba utvrđeni u trenutku stavljanja robe u postupak skladištenja,

b) skladište tipa E, kod kojega za postupak nije nužno da se roba skladišti na mjestu koje je odobreno kao carinsko skladište,

c) skladište tipa C, kod kojega se ne mogu primijeniti odred­be propisane u točkama a) i b) ovoga stavka.

Odobrenjem za skladište tipa E može se odrediti, primjenjivanje odredbi važećih za skladište tipa D.

Odjeljak 2. Dodatni uvjeti za izdavanje odobrenja

Članak 232.

U odobrenju carinarnica naznačuje prostorije ili druga mjes­ta, koja je dopušteno koristiti kao carinsko skladište tipa A, B, C ili D. Carinarnica može dopustiti uporabu skladišta i za privremeni smještaj robe kao carinskog skladišta ili njihovo poslovanje kao carinskog skladišta tipa F.

Isti prostor ne može se odobriti za poslovanje više carinskih skladišta istodobno.

Ako će se skladištiti roba koja po svojoj naravi predstavlja opasnost ili može štetiti drugoj robi ili iz drugih razloga zahtijeva posebne uvjete, u odobrenju treba navesti da se smije skla­dištiti samo u posebno opremljenim prostorijama.

Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta tipa A, C, D i E koriste kao opskrbna skladišta za opskrbu živežnim namirnicama pomorskih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu te plat­formi za bušenje i pridobivanje nafte u međunarod­nim vodama.



Jedinstveno odobrenje može se izdati samo za privatna carinska skladišta.

Članak 233.

Odobrenje za postupak carinskog skladištenja može se izdati, samo ako uobičajeni oblici rukovanja ili postupci unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom ne prevladavaju u odnosu na skladištenje robe.

Odobrenje se neće izdati ako se objekti carinskog skladišta ili skladišni prostori koriste za prodaju robe na malo.

Iznimno, u prostorijama carinskog skladišta dozvoljena je prodaja robe na malo u slučajevima kada se prodaje roba uz oslobođenje od plaćanja carine:

a) putnicima u putničkom prometu prema trećoj državi,

b) diplomatskom ili konzularnom osoblju koje prema među­narodnim sporazumima ima po toj osnovi pravo na oslobođenje od plaćanja carine,

c) članovima međunarodnih organizacija,

d) postrojbama ili pripadnicima stranih oružanih snaga, prema posebno zaključenim sporazumima,

e) braniteljima koji su oslobođeni od plaćanja carine sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Radi primjene članka 98. stavak 1. alineja druga Carinskog zakona, pri provjeri da li su administrativni troškovi za postupke carinskog skladištenja nerazmjerni odnosnim gospodarskim potrebama, carinarnica, među ostalim, uzima u obzir tip skladišta i postupak koji se u njemu može provoditi.

Odjeljak 3. Evidencija robe

Članak 234.

U carinskim skladištima tipa A, C, D i E za vođenje s carinskim propisima usklađenih poslovnih evidencija o robi odgovoran je posjednik carinskog skladišta.

U carinskim skladištima tipa F umjesto evidencije iz stavka 1. ovoga članka vode se evidencije sukladno carinskim propisima.

U carinskom skladištu tipa B nadzorna carinarnica umjesto evidencije iz stavka 1. ovoga članka, zadržava i čuva carinske deklaracije o stavljanju robe u postupak.

Članak 235.

Iz podataka iskazanih u knjigovodstvenim evidencijama mo­ra u svakom trenutku biti vidljivo stvarno stanje robe puštene u postupak carinskog skladištenja. Posjednik carinskog skladišta obvezan je nadzornoj carinarnici, u roku koji ona odredi, dostaviti popisom robe iskazano stanje (inventurno stanje).

U slučajevima kada je roba sukladno članku 122. stavak 2. Carinskog zakona predmet uobičajenih rukovanja, carinska vri­jed­nost robe u evidencijama iskazuje se prije provedbe uobiča­jenih rukovanja.

U knjigovodstvenim evidencijama o robi obvezatno se iska­zu­ju i odgovarajući podaci o privremenom premještaju ili zajed­ničkom skladištenju robe prema članku 240. stavku 2. i 3. ove Uredbe.

Članak 236.

Kada je roba stavljena u postupak skladištenja, u skladištu tipa E mora se po prispijeću robe u posjednikove skladišne prostore upisati u evidenciju.

Koristi li se carinsko skladište istodobno i kao skladište za privremeni smještaj, upis u evidenciju robe vrši se istovremeno sa prihvatom deklaracije za privremeni smještaj.

Knjiženje podataka u evidencijama o završetku carinskog postupka obavlja se najkasnije u trenutku kad je roba napustila carinsko skladište ili posjednikove skladišne prostore.

Odjeljak 4. Posebne odredbe o provedbi postupka

Članak 237.

Strana roba može se podvrći uobičajenim oblicima rukovanja. Uobičajenim oblicima rukovanja smatraju se radnje propisane u Prilogu 27. ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio.

Članak 238.

Roba se može privremeno iznijeti iz carinskog skladišta za razdoblje ne duže od tri mjeseca. Ako to posebne okolnosti zahtijevaju, navedeni rok se može produžiti.

Članak 239.

Zahtjev za odobrenje uobičajenih oblika rukovanja ili privremenog iznošenja robe iz carinskog skladišta podnosi se nadzornoj carinarnici, u pisanom obliku i posebno za svaki slučaj. Zahtjev mora sadržavati sve podatke potrebne za provedbu postupka.

Odobrenja iz stavka 1. ovoga članka mogu se dati i u odobrenju za provedbu postupka carinskog skladištenja. U tom slučaju nadzorna carinarnica se treba izvijestiti, na način koji ona odredi, prije poduzimanja uobičajenih oblika rukovanja ili privremenog iznošenja.

Članak 240.

Kada se domaća roba skladišti u prostorijama carinskog skladišta ili drugim prostorijama koje se koriste za skladištenje robe stavljene u postupak carinskog skladištenja, mogu se utvrditi posebne metode za prepoznavanje te robe, naročito sa namjenom njezinog prepoznavanja od robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja.



Carinarnica može dopustiti zajedničko skladištenje strane i domaće robe čak i ako nije moguće u svakom trenutku utvrditi carinski status svake vrste robe. Domaći poljoprivredni proizvodi su isključeni iz takvog dopuštenja.

Roba koja se zajednički skladišti mora imati istu os­me­ro­znamenkastu tarifnu oznaku, te posjedovati istu trgovačku kakvoću i ista tehnička obilježja.



U svrhu deklariranja za carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe u zajedničkom skladištu, kao i u posebnim slučajevima, određivanje robe koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka, može se smatrati domaćom ili stranom robom.
Primjena stavka 4. ovog članka, međutim, ne može rezultirati davanjem carinskog statusa za veću količinu robe od stvarne količine koja je smještena na carinsko skladište ili posjednikove skladišne prostore, kada se iznosi roba radi deklariranja za carinsko dopušteno postupanje ili uporabu.

Članak 241.

Kada se provodi u prostorijama carinskoga skladišta ili drugim skladišnim prostorima postupak unutarnje proizvodnje ili postupak preradbe pod carinskim nadzorom, na robu stavljenu u odnosni postupak odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 240. ove Uredbe.

Ako se u postupku unutarnje proizvodnje ne koristi istovrijedna roba ili se provodi postupak preradbe pod nadzorom, ne primjenjuju se odredbe članka 240. ove Uredbe o zajedničkom skladištenju robe, u dijelu koji se odnosi na domaću robu.

Podaci iz evidencija moraju omogućiti carinarnici, da u svakom trenutku može pratiti točno stanje robe ili proizvodnje u postupku.

Poglavlje 3. Postupak unutarnje proizvodnje

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 242.

Za potrebe ovog poglavlja:

a) »prethodni izvoz« podrazumijeva sustav koji omogućuje da se dobiveni proizvodi, proizvedeni iz istovrijedne robe, izvezu prije nego je uvozna roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode),

b) »posao oplemenjivanja« podrazumijeva proizvodnju uvoz­ne robe koja je posredno ili neposredno dana korisniku odobrenja na raspolaganje radi proizvodnje prema specifikacijama i uputama, te za račun naručitelja sa sjedištem u trećoj državi, pri čemu plaćanja obično obuhvaćaju samo troškove proizvodnje.

Odjeljak 2. Dodatni uvjeti za dobivanje odobrenja

Članak 243.

Odobrenje će se izdati samo, ako podnositelj zahtjeva namjerava glavni dobiveni proizvod izvesti ili ponovno izvesti.

Članak 244.

Odobrenje se također može izdati za robu iz članka 124. stavak 2. točka a) alineja četvrta Carinskog zakona, osim za slje­deće robe:

a) gorivo i druge izvore energije, osim onih, koji su nužno potrebni za ispitivanje dobivenih proizvoda ili za utvrđivanje gre­šaka kod popravaka konkretne uvozne robe,




Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə