PSIHOORGANSKI
SINDROM
Prim dr Snežana Janković
1
Anonimno:
psihoorganski sindrom zapravo nije dijagnoza već "opisna
ocena" zbira simptoma koji se nalaze kod pacijenta
21/04/2015
2
PSIHOORGANSKI
SINDROM ILI DEMENCIJA
Govoreći o psihoorganskom sindromu
najčešće se misli na demenciju. Štaviše,
pojam psihoorganski sindrom i demencija
se najčešće uzimaju kao sinonimi.
Pojam demencije odnosi se na promene u
kognitivnim (spoznajnim) sposobnostima
kod bolesnika s organskim oboljenjem
nervnog sistema. Reč je o poremećaju
sposobnosti pamćenja, uz moguće
pridružene druge kognitivne deficite:
disfaziju, apraksiju, agnoziju, kao i
poteškoće u orijentaciji i/ili donošenju
svakodnevnih odluka.
21/04/2015
3
Uobičajeno je da bolesnik sa demencijom ne
traži lekarsku pomoć, već ga dovode članovi
porodice ili bliski prijatelji, koji zapažaju
njegove poteškoce s pamćenjem, otežano
izvršavanje zahtevnijih radnji (npr.
kuvanje, vožnja), kao i zakazivanje u
izvršavanju radnih obveza.
Sam nastup bolesti i brzina njene dalje
progresije važne su karakteristike ove
bolesti. Postupno progredijentni razvoj
demencije upućuje na degenerativni proces,
ređe na intrakranijsku ekspanziju, dok
iznenadni nastup uz “stepeničastu”
progresiju bolesti karakteriše vaskularne
demencije. Brzi razvoj simptoma demencije
praćen duševnim poremećajima odlikuje
Creutzfeld-Jacobovu bolest (i njene
varijante).
21/04/2015
4
Četvrtina demencija posledica su
cereberovaskularne bolesti, pa govorimo o
vaskularnim demencijama. Ustvari, dugi niz
godina intelektualno je propadanje uglavnom i
pripisivano vaskularnim bolestima, a ta se
vrsta demencije donedavno nazivala
“arteriosklerotičnom” ili “aterosklerotičnom”
demencijom.
Medutim, protivno ranijim shvatanjima, stepen
demencije očito ne korelira sa stepenom
arteriosklerotskih i aterosklerotskih promena
moždanih krvnih sudova, već je upravo
proporcionalan sa stepenom destrukcije
moždanog tkiva – posledicom brojnih
lakunarnih infarkcija unutar moždane mase.
21/04/2015
5
Sta je Demencija?
Demencija predstavlja stečeno ili permanetno
sniženje dve ili više intelektualnih funkcija. Za
oboljenje su karakteristični smanjena sposobnost
učenja novih ili prisećanja starih informacija, kao i
jedan od kognitivnih poremećaja:
afazija (poremećaj u govoru),
apraksija (umanjena sposobnost obavljanja
motoričkih aktivnosti uprkos očuvanom motoričkom
sistemu),
agnozija (nemogućnost da se prepoznaju i
identifikuju predmeti i pored očuvanih senzornih
funkcija) i
poremećaj u “executive” funkcionisanju (planiranje,
organizacija, apstrahovanje).
21/04/2015
6
EPIDEMIOLOGIJA
Epidemiološki podaci o učestalosti demencije
naprosto su zastrašujuci. Prema rezultatima
opsežnih populacionih studija (SAD, Velika
Britanija, Švedska, Danska) prevalencija
demencije kreće se u rasponu od 9-14% u
populaciji osoba starijih od 65 godina. Jedna
trecina tih bolesnika nije sposobna nizakakav
vid samostalnog života. Generalno,
prevalencija demencije (uključujući tu i blagu
demenciju) u populaciji osoba starijih od 85
godina iznosi čak 30-35%. Ako ove šture
statističke podatke pokušamo prevesti u
realne brojke, očekivani broj bolesnika u SAD
danas bi iznosio preko 1.500.000!
21/04/2015
7
Od srednje teškog do teškog
oblika ovog oboljenja pati 5%
populacije od 65 godina i više, a
u grupi od 85-89 godina čak 20-
22%. Postoji više tipova
demencije, a najčešće su:
Alchajmerovog tipa (AD) i
vaskularna demencija (VD).
Kod gerijatrijskih bolesnika AD
je mnogo češća (50-70%) nego VD
(15-25%).
21/04/2015
8
Demencije se obično dele u
dve kategorije:
Primarna demencija
je direktno izazvana
oštećenjem mozga
Sekundarna demencija
je uzrokovana bolestima
koje ne napadaju mozak direktno.
21/04/2015
9
Primarna demencija
Alzheimerova bolest čini 50% demencija među starijima. Najčešće se javlja u
petoj i šestoj deceniji , napreduje brzo i otprilike sledećih pet godina nastaje
teška demencija. P
revalencija se značajno povećava sa starošću, mada su
prijavljeni i slučajevi pacijenata sa 30 godina. Familijarni oblici
AD čini se da se javljaju u ranijem životnom dobu
.
Beleži se u jedan do
tri posto svetske populacije, a prema nekim statistikama u čak 11% osoba
starijih od 70 godina. Alzheimerova demencija je najčešća forma demencije u
SAD-u. U slučaju Alzheimera moždano tkivo nepovratno propada, a smrt
nastupa 10-12 godina nakon pojave simptoma bolesti. Bolest je češća među
ženama nego muškarcima.
Bolest započinje teškoćama u koncentraciji i pamćenju novonaučenog
materijala; osoba djeluje rastreseno i razdražljivo, što uskoro počinje ometati
svakodnevni život. Osoba okrivljava druge zbog vlastitih neuspeha i umišlja da
je neko proganja. Pamćenje i dalje slabi, a osoba postaje sve više
dezorijentis ana i uzrujana.
Primarna fiziološka promena u mozgu, očigledna pri autopsiji, je op šta atrofija
cerebralnog korteksa zbog gubitka nervnih ćelija , a naročito nervnih vlakana
i dendrita. Kao uzroci takvih promena spominju se promene broja
acetilkolinskih neurona, geni, aluminijum , zarazne bolesti kao encefalitis i
mengitis, neurološke bolesti kao Huntingtonova bolest, Parkinsonova bolest, i
hidrocefalus s normalnim pritiskom
.
21/04/2015
10
Sekundarne demencije
mogu nastati zbog niza bolesti ili stanja.
Značajan uzrok je depresija i to naročito ona
koja uključuje psihomotorno usporavanje.
Kada se povuče depresija, povuče se i
demencija. Ostali uzroci uključuju
hormonalnu neravnotežu, lekove i
arterosklerozu, moždane udare, različite
infekcije (AIDS, upala pluća) i slično.
21/04/2015
11
Cerebralna atrofija
Cerebralna atrofija je morfološko oštećenje mozga
nastalo kao rezultat dejstava heterogenih
etioloških činilaca. Odnos gubitka neurona prema
nestanku neuroglije, stepen i brzina tog
propadanja zavise od vrste, koncentracije i dužine
delovanja jednog ili više etioloških agenasa.
Cerebralna atrofija je klinički najčešće praćena
razvojem psihoorganskog sindroma.
Za dijagnozu cerebralne atrofije metode izbora su
CT i MR pregledi endokranijuma. Iako stepen
mentalnih poremećaja odgovara stepenu promena
u strukturama endokranijuma na CT tomogramu,
varijacije u tom odnosu su toliko velike da kod
pojedinih bolesnika, tek stepen odnosa
dijagnostičkih i kliničkih pregleda može da ukaže
na dijagnozu cerebralne atrofije.
21/04/2015
12
Korsakovljev sindrom
Psihoorganski sindrom je najcešce prisutan kod
hronicnih alkoholičara. Javlja se usled oštečenja
talamusa kod oko 1% etiličara. Neki autori tvrde
da je češći kod žena, ali nema dokaza. Sindrom
karakterišu poremecaji pamćenja, razmišljanja,
rasuđivanja i orijentacije. Može da se javi i
amnezija (posebno za skorašnje događaje),
nesposobnost učenja i sklonost ka konfabulaciji.
Bolest progredira prema demenciji.
21/04/2015
13
Koji su uzroci pojave
demencije?
Uzroci javljanja demencije mogu biti različiti: tumori
(primarni cerebralni i metastatički), povreda glave
(hematomi i postraumatska demencija), infekcije (sifilis,
AIDS), kardiogene/vaskularne (cerebrovaskularna
insuficijencija, infarkt mozga), kongenitalna/urodjena
(Huntingtonovo oboljenje), primarno psihijatrijske
(pseudodemencija kod depresije), fiziološke (epilepsija,
hidrocefalus sa normalnim intrakranijalnim pritiskom),
metaboličke (deficit vitamina, endokrini poremecaji),
degenerativne demencije (AD, Farova bolest, Pickova
bolest, Wilsonova bolest), demijelinizirajuce (multipla
skleroza), droge ili toksini (alkohol, trovanje teškim
metalima ili ugljen monoksidom).
21/04/2015
14
Sta je to
pseudodemencija?
Pseudodemencija predstavlja kognitivni deficit
koji se može javiti kod idiopatskih
psihijatrijskih poremećaja, naročito velikog
depresivnog poremećaja. Deficiti uglavnom
podrazumevaju sniženje pažnje, brzine
mentalnih procesa, verbalne fluentnosti i
elaboracije. Pacijenti mogu registrovati novi
materijal ali imaju poteškoće u spontanom
prisećanju koje se tipično poboljšava ako im se
daje materijal koji je u vezi sa zadatkom
(potsećanje). Terapija ove “demencije”
podrazumeva primenu antidepresiva
.
21/04/2015
15
Kakvi su tok i prognoza
demencije?
Tok i prognoza demencije je uglavnom zavisna od etiologije. Demencija sama po
sebi ne podrazumeva progresivno pogoršanje. Brzina progresije je individualna
i porodična karakteristika. U nekim slučajevima progresija može biti usporena
kod vaskularne demencija, ukoliko se mogu redukovati faktori rizika koji
dovode do vaskularnih akcidenata (kontrola hipertenzije, povisenog “lošeg”
holesterola). Neke demencije, kao što su one uzrokovane endokrinim ili
metabolickim faktorima, mogu se potpuno povući sa terapijom ili uklanjanjem
osnovnog oboljenja. Slično se javlja i kod demencija koje su posledica tumora ili
infekcije.
Starosna dob početka demencije je važna karakteristika svakog oboljenja.
Vaskularna demencija, druga najčešća etiološka forma demencije, se obično
ranije javlja nego AD. Demencije se mogu razlikovati po svom toku naročito u
početnoj fazi bolesti. I pored kliničkog pravila o konstantno progresivnom toku
AD, pojedine osobe mogu dostići “plato” u funkcionalnom deficitu u periodu od
nekoliko godina, pre nego što se progresija nastavi i dovede do smrti.
Vaskularne demencije mogu imati skokovit početak, u kojima se novi deficiti
javljaju naglo i udruženi su sa novim vaskulanim događajima, ali VD često
imaju i postepen (pritajeni) početak i spor, ali permanentan progresivan tok.
Demencije izazvane infekcijom obično su akutne, nagle po početku, iako sifilis i
kriptokokalni meningitis mogu imati indolentan početak. One prouzrokovane
toksinima ili deficijencijama vitamina mogu se poboljsati ukoliko je ovaj
spoljni faktor isključen, osim u slučaju radijacije.
21/04/2015
16
Šta su ponašajni i psihološki
simptomi demencije?
Posebnu grupu simptoma koji se mogu javiti i biti upečatljivi i pre
kognitivnih su bihejvioralni (ponašajni) i psiholoski simptomi demencije
(BPSD). Oni se javljaju kod 50-60% obolele populacije. Manifestuju se kao
perceptualni poremećaji (sumanute ideje, halucinacije, afektivni simptomi:
manija i depresija) i poremecaji ličnosti, za koje su karakteristične promene
karaktera, ponašanja, agresivnost i hostilnost.
U terapiji se primenjuju atipični antipsihotici tj. antipsihotici druge
generacije koji ne izazivaju motornu usporenost i ukocenost, odnosno EPS
(ekstrapiramidalne simptome), a takodje deluju i na afektivne simptome, za
razliku od klasicnih antipsihotika.
Najveci broj kontrolisanih studija urađen je sa risperidonom Rezultati su
pokazali da ovaj lek, primenjen u fleksibilnim dozama od 0.5-4mg/dan,
dovodi do značajnog ublažavanja simptoma, a naročito agresivnosti (fizičke,
verbalne), paranoidnih i drugih ideacija, halucinacija (vizuelnih i
auditivnih), kao i plačljivosti, uznemirenosti i straha od samoće, zatim
ponašanja poput besciljog tumaranja i neadekvatne aktivnosti (uriniranje i
defekacija na neodgovarajućim mestima, skidanje odeće pred drugima).
Takođe se pokazalo da je kod dementnih osoba, koji su uzimali risperidon,
bilo manje padova i povreda, tako da je značajno poboljšan kvalitet zivota a
takodje su isniženi troškovi lečenja.
21/04/2015
17
Da li je svaka zaboravnost
demencija?
Mnoge osobe sa normalnim (odnosno onom normativno
definisanom) starosti-zavisnim padom intelektualnih
sposobnosti, traže da se pregledaju, naročito iz straha da
nemaju Alzheimerovu bolest. Njihove primedbe najčešće
uključuju nesposobnost da se prisete reči i imena
spontano, “odsutnost”, potrebu za podsetnicima, ili blage
probleme sa koncentracijom. Pažljivi lekarski intervju
otkriva blagu anksioznost u vezi minornih intelektualnih
poteškoća, korišćenje efikasnih kompenzatornih
mentalnih strategija i netaknuto lično i socijalno
funkcionisanje, sa malo dokaza da ove kognitivne
neadekvanosti utiču na njihov svakodnevni život.
Odsustvo značajnog funkcionalnog “pada”, zajedno sa
normativnim neuropsihološkim testiranjima (u odnosu na
standarde za njihovu životnu dob) ukazuju najčešće na, sa
starošću, udružene kognitivne promene.
21/04/2015
18
Koje su terapijske mogucnosti za
demenciju?
Terapija podrazumeva inhibitore enzima acetilholin-esteraze,
NMDA antagoniste i ekstrakt ginka bilobe EGb 761.
Inhibitori holinesteraze su se pojavili 1997. god i deluju tako što
sprečavaju razlaganje acetil-holina neurotransmitera, koji je
odgovoran za pamćenje, time što inhibiraju enzim acetiholin
esterazu,
Donepezil je inhibitor holinesteraze koji je registrovan u terapiji
blage i umerene teške Alzheimerove demencije (AD), a od
oktobra 2006. Američka Agencija za Hranu i Lekove (FDA) je
odobrila njegovo korišćenje i kod teške demencije. Time je ovo
prvi proizvod koji je odobren za lečenje svih oblika AD, posebno
teških oblika. Ovom studijom su pokazana poboljšanja na
poljima kognitivnog funkcionisanja, kao što su memorija, jezik,
orijentacija, i pažnja, kao i funkcionisanje u svakodnevnim
životnim aktivnostima.
Donepezil se pokazao i kao efikasan lek za terapiju vaskularne
demencije, koja je drugi najčešći vid demencije-rezultati studije
na 1219 bolesnika sa blagim do umereno teškim kognitivnim
deficitom uzrokovanim vaskularnom demencijom. Terapeutska
doza donepezila kod ove demencije iznosi 10mg/dan. Poboljšanje
se javilo nakon 6 meseci redovnog uzimanja leka.
21/04/2015
19
Da li se nastanak ili progresija
demencije mogu sprečiti ili lečiti?
Preventivne mere su od izuzetnog značaja naročito kod
vaskularne demencije. One mogu podrazumevati uvođenje
dijetetskog režima, fizičku aktivnost, kontrolu diabetesa i
hipertenzije. Lekovi koji se koriste mogu uključivati
antihipertenzive i antitrombotične agense. Kontrola krvnog
pritiska treba da teži gornjoj granici normalnog pritiska, jer se
tako popravlja kognitivno funkcionisanje kod ove grupe
pacijenata. Uglavnom se ne preporučuju beta-blokatori već se
prednost daje ACE inhibitorima kao antihipertenzivima.
Za degenerativne demencije, nijedna terapija nije pokazala sa
sigirunošću da može da ublaži ili preokrene tok patofizioloskih
procesa.
Inhibitori enzima acetilholinesteraze se koriste kao
“suplementarna” terapija s obzirom da je utvrđen deficit
neurotransmitera acetil-holina u blagim do sredenje teškim AD.
Takođe, edukacija porodice koja pruža pomoć obolelom od AD je
od izuzetne važnosti
.
21/04/2015
20
Na kraju-Kakve su
mogućnosti lečenja
demencije?
Za sada nisu poznate mere koje bi sigurno štitile od
nastanka demencije.
Ne postoji nijedan lek koji bi izlečio demenciju.
Postoje lekovi koji mogu da poprave ponašanje ovih
bolesnika, uspore napredovanje bolesti i da donekle
poboljšaju intelektualno funkcionisanje. Osim toga,
intenzivno se istražuju nove mogućnosti lečenja.
21/04/2015
21
HVALA NA PAŽNJI
21/04/2015
22
Dostları ilə paylaş: |