Razvojni poremećaj samokontrole, poznat kao hiperaktivnost, zapravo je poremećaj pažnje koji je često praćen nemirom i impulzivnošću
Razvojni poremećaj samokontrole, poznat kao hiperaktivnost, zapravo je poremećaj pažnje koji je često praćen nemirom i impulzivnošću
razvojni poremećaj koji se izučava od početka 20.stoljeća
Dosadašnji nazivi:
Minimalno moždano oštećenje
Minimalna cerebralna disfunkcija – MCD
Minimalna moždana disfunkcija
Hiperaktivnost
Psihoorganski sindrom
Hiperkinetski poremećaj
Deficit pažnje - ADD
ADHD
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje – DSM-IV (1994), bitno obilježje tog poremećaja je trajni model nepažnje i /ili hiperaktivnog-impulzivnog ponašanja koji je češći i teži od tipičnog za osobe odgovarajućeg razvojnog stupnja (DSM-IV).
Smetnje se javljaju na područjima:
motorike /nemir, nespretnost, nestabilnost, crtež ne odgovara dobi/
pažnje /kratkotrajna, neselektivna, - nije uspostavljena hijerarhija važnih i manje važnih događaja, svaki podražaj je za dijete jednako važan/, zamor
emocija i socijalnih odnosa /teškoće u kontroli poriva, nedostatak kočnica na somatskom i na emocionalnom planu/- impulzivnost, eksplozivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, nepredvidljivost, prisustvo agresivnosti, „loši“ i „dobri“ dani, dezorganiziranost
na planu percepcije / loša procjena veličina, udaljenosti, odnosi L/D, loša orjentacija u vremenu, loša sposobnost precrtavanja figura, problemi u razlikovanju dijela od cjeline
u području kognitivnih funkcija /loše apstraktno mišljenje, dezorganizirano razmišljanje, teškoće u stvaranju koncepta, teškoće pamćenja; poremećeji čitanja, pisanja, računanja.../
Karakteristična ponašanja djeteta s ADHD sindromom:
izrazita nestrpljivost
psihomotorni nemir
poteškoće u organizaciji (zaboravljaju, gube, zameću pribor, knjige, upute...)
radi prebrzo i čini “nepotrebne“ greške
na pitanja odgovara prebrzo, bez razmišljanja
nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi
ne uspijeva upamtiti uputu iako nema poteškoća s pamćenjem
pismeni radovi su mu najčešće “zbrkani”
nespretno je, ispadaju mu stvari, lako posrne i padne
pretjerano je pričljivo
često mijenja aktivnost ostavljajući prethodnu nedovršenu
često mnogo pita a ne dočeka odgovor
lako ga je omesti u bilo kojoj aktivnosti
sklono povesti se za „bučnijom“ djecom
neujednačen uspjeh u različitim predmetima
ne uspijeva misliti na logičan i razumljiv način
Osnovni simptomi ovog poremećaja su: hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja
HIPERAKTIVNOST se očituje u slučajnoj aktivnosti koja je neorganizirana i nije usmjerena prema postavljenom cilju.
IMPULZIVNOST je reagiranje koje ne uključuje razmišljanje o mogućim posljedicama ponašanja.
NEPAŽNJA se očituje u teškoćama koncentracije, pojačanoj distraktibilnosti, smanjenom rasponu pozornosti, nedovoljnoj sposobnosti slušanja što otežava sljeđenje uputa, te problemu završavanja započetih aktivnosti.
HIPERAKTIVNOST…
Često tresu rukama ili nogama ili se vrpolje na sjedalici
Ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu, za radnim stolom
Često su u “pogonu” ili kao da ih “pokreće motor”
često pretjerano pričaju
IMPULZIVNOST…
Često “istrčavaju” s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
Preskaču stranice kod čitanja ili idu na kraj knjige
“Zatvorenik” trenutka
Nestrpljivost (npr.problem čekanja u redu)
Nepromišljene reakcije
teško odgađaju zadovoljavanje želje, teško čekaju neki događaj - manjak planiranja
teško se odupiru trenutnom iskušenju
IMPULZIVNOST… .
česta ponašanja: ne slušaju zapovijedi, upute, započinju razgovor u neprikladno vrijeme, pretjerano prekidaju druge, ometaju druge, grabe tuđe predmete, diraju stvari koje ne bi smjeli, ludiraju se, drugi se mogu žaliti da ne mogu doći do riječi
NEPAŽNJA…
Ne slušaju kad im se izravno obraća
Problem u pažljivom slušanju ili čitanju
“Odlete” usred konverzacije
Kratka koncentracija
Lako su ometeni od okoline
Problemi u organizaciji
Vrlo brzo se dosađuju
često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (npr. igračke, školski pribor, olovke, knjige, alat)
Simptomi impulzivnosti mogu dovesti do kršenja obiteljskih, interpersonalnih i edukacijskih pravila, posebice u adolescenciji. Uz impulzivnost se često javlja EMOCIONALNA NESTABILNOST koja se izražava kroz:
neka su ciljano neuspješna (npr. povijest ili čitanje lektire)
kod nekih je problem snižena inteligencija (rijetko)
Konflikti s autoritetima
Njihovo stanje često dovodi do konflikata s autoritetima u školi i obitelji, jer se nemogućnost primjerenog posvećivanja zadacima koji zahtijevaju trajniji mentalni napor često tumači kao znak lijenosti, slabog osjećaja odgovornosti i suprotstavljanja
U obitelji su često poremećeni odnosi roditelj - dijete jer različitost simptomatskog ponašanja navodi roditelje na uvjerenje da je problematično ponašanje namjerno
Istraživanja provedena u SAD-u pokazala su da hiperaktivna djeca imaju sljedeće probleme vezane uz učenje:
90% hiperaktivne djece pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu
90% hiperaktivne djece postiže snižen uspjeh u školi
20% hiperaktivne djece ima teškoće s čitanjem
60% hiperaktivne djece ima ozbiljne poteškoće s rukopisom
30% hiperaktivne djece prekida školovanje
Etiologija
Prema različitim teorijama i istraživanjima uzroci se nalaze u području
poremećaj ima u najvećoj mjeri biološku osnovu ( ili oštećenja mozga ili poremećaji u razvoju mozga), čemu u velikoj mjeri doprinose genetski i nasljedni faktori.
Posebno su zahvaćeni frontalni režnjevi, odnosno centri koji su odgovorni za inhibiciju ponašanja, ustrajnost, otpornost na distrakciju i samokontrolu.
Učestalost pojavljivanja, spol i dob
ADHD se javlja prije 7.godine života. Dijagnozu je teško postaviti prije 4. – 5. godine života jer je karakteristično ponašanje djece te dobi varijabilnije, a postavlja im se i manje zahtjeva za trajnijim održavanjem pažnje.
Procjenjuje se da se ADDH javlja kod 5-7 % školske djece i to 4 do 5 puta češće kod dječaka nego kod djevojčica.
Hiperaktivnost i impulzivnost se čine da nestaju ili slabe s godinama, ali nemogućnost pažnje i nedostatak organizacije ostaju nepromijenjeni.
Značajni faktori u procesu dijagnostike:
- ciljani intervju s djetetom, roditeljima, nastavnicima
- podaci o razvoju (ponašanju, bolestima, poremećajima)
prihvatite dijete kao vrijednu osobu, općeniti odnos prema djetetu treba biti pozitivan, dobronamjeran
Usmjerite se na pozitivno, omogućite djetetu osjećaj kompetentnosti. Potkrepljujte poželjna, pozitivna ponašanja
Jasno definirana pravila ponašanja (pozitivna, izražena u terminima poželjnih ponašanja a nezabrana) - dijete s ADHD poremećajem treba strukturiranu situaciju i jasne granice više nego druga djeca
Razlikujte nemogućnostod neposlušnosti
Razdijelite gradivo na više manjih dijelova,
strukturirajte okolinu tako da dijete uspješno završi zadatak (stavite naglasak na ono što dijete može radije nego na ono što ne može učiniti)
Izbjegavajte ismijavanje, prodike ili kritiziranja
Ignorirajte nepoželjna ponašanja
Kada dajete uputu cijelom razredu, stanite kraj hiperaktivnog učenika
NE ističite pred razredom djetetova ograničenja
7 osnovnih principa odgoja djeteta s
ADHD sindromom
1. Neposredna povratna informacija i posljedice
Kada se želi promjeniti nepoželjna ponašanja, djetetu treba pružiti nagradu i povratnu informaciju kada se ponaša na poželjan način i brze negativne posljedice za nepoželjno ponašanje.
2. Pružajte češće povratnu informaciju
Hiperaktivna djeca trebaju povratne informacije i posljedice brže i češće nego druga djeca.
Npr. umjesto da čekate da dijete završi sa rješavanjem cijelog listića zadataka, da biste ga pohvalili, vi mu dodijelite nagradni bod za svaki riješeni zadatak
3. Koristite veće i snažne posljedice
Kako bi ga se potaknulo da završi neki zadatak, poštuje pravila ili da se dobro ponaša, ono treba snažnije posljedice nego druga djeca.
Priroda samoga poremećaja zahtjeva da se koriste veće, značajnije i ponekad materijalne posljedice kako bi se razvila i održala pozitivna pažnja hiperaktivnog djeteta.
Kod hiperaktivne djece naročito vrijedi pravilo pozitivno prije negativnog
Kada želite promjeniti neko nepoželjno ponašanje, potrebno je odlučiti kojim pozitivnim ponašanjem ćete ga zamijeniti.
5. Nastojte biti konzistentni
znači svaki puta reagirati na određeno ponašanje ili situaciju, po mogućnosti na isti način
6. Imajte na umu prirodu poremećaja
Pokušajte se distancirati od situacije
Nemojte dozvoliti da Vaš vlastiti osjećaj vrijednosti postane vezan uz to jeste li ili ne uspijeli “pobijediti “ neko ponašanje.
Kada situacija izmakne kontroli ili ne završi onako kako ste Vi predvidjeli, nikako nemojte zaključiti da ste Vi loš učitelj ili loša osoba.
7. Vježbajte opraštanje
Opraštanje je pre-važan princip u odgoju djeteta, no često ga je teško provoditi u svakodnevnom životu.
Vježbanje opraštanja znači razmisliti o djetetovim ” prijestupima” i oprostiti mu ih;
zatim pustite da Vas prođu osjećaji ljutnje, razočarenja, zamjeranja, povrede i naposlijetku oprostite sami sebi za pogreške koje ste napravili u odgoju toga dana.
Tretman
U literaturi se kao najučinkovitiji i znanstveno provjereni navode