Voditeljica projekta: doc dr sc. Ivana Marić Suradnici

Indeks razvijenosti JLS-a grada Hvara

U poglavlju 2.5. Gospodarstvo već je bilo govora o razvijenosti jedinica lokalne samouprave (JLS) prema Zakonu o regionalnom razvoju iz 2009. godine (NN 63/10) i o Odluci o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave iz 2013. godine (NN 158/2013). S obzirom na značaj turizma u Republici Hrvatskoj potrebno je analizirati lokalne jedinice turističkih općina/gradova. U tom kontekstu Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 2010. godine donijelo je Strategiju regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013.¹⁷⁹ U strategiji je, između ostalog, izračunat indeks razvijenosti na lokalnoj, regionalnoj i središnjoj državnoj razini. Navedeni indeks pokazatelj je stupnja razvijenosti lokalnih i županijskih jedinica. Računa se kao ponderirani prosjek pet osnovnih društveno-gospodarskih pokazatelja: dohotka po stanovniku, stope nezaposlenosti, izvornih prihoda po stanovniku lokalnih odnosno županijskih jedinica, kretanja broja stanovnika i stupnja obrazovanosti. Na temelju odstupanja od nacionalnog prosjeka, jedinica se razvrstava u pripadajuću skupinu. Podaci pokazuju kako je prema tom indeksu grad Hvar bio u najvišoj, IV. kategoriji, s indeksom razvijenosti od 122,39 %. Grad Hvar je za 22,39 % razvijeniji od hrvatskog prosjeka. Visokoj rangiranosti Hvara najviše doprinosi prosječna visina izvornih prihoda po stanovniku koji su čak 94,7 % veći od nacionalnog prosjeka. Otprilike 15 % iznad nacionalnog prosjeka su i dosezi u stopi nezaposlenosti, broju stanovnika i stupnju obrazovanosti stanovništva. Ispod nacionalnog prosjeka Hvar se nalazi u vezi s prosječnim dohodkom po stanovniku, i to za 4,8 %.

Kada se kompariraju hvarski podaci o indeksu razvijenosti s ostalim gradovima/općinama na otoku Hvaru, poput Sućurja (93,31 %), Jelse (98,98 %) i Starog Grada (102,45 %), jasno je da Hvar ima značajnu prednost. Isto je i u slučaju Splita kao najvećeg grada u toj županiji koji se prema indeksu razvijenosti nalazi 5,44 % iznad nacionalnog prosjeka. Cijela Splitsko-dalmatinska županija se pak nalazi u II. kategoriji s indeksom razvijenosti od 93,75 %, odnosno ispod nacionalnog prosjeka za 6,25 %.¹⁸⁰ U analizi o fiskalnim kapacitetima iz 2000. godine istaknuto je da više od 30 % jedinica lokalne samouprave nije moglo pokriti tekuće rashode prihodima. Stoga se fiskalno slabije jedinice lokalne samouprave ili oslanjaju na potpore središnje države ili ne obavljaju obvezatne poslove. Zanimljivo je da 275 lokalnih jedinica ima poseban status (180 ima status PPDS, 45 ima status BPP, a 50 ih je na otocima). Osim toga, 53 jedinice financiraju decentralizirane funkcije. To znači da među 556 jedinica lokalne samouprave više od pola, odnosno 328 jedinica ima poseban status financiranja. No, važno je istaknuti da nisu sve jedinice s tim posebnim statusom ujedno i jedinice s ispodprosječnim fiskalnim i gospodarskim kapacitetom, koje država podupire različitim oblicima fiskalnih mjera. Glavni nedostatak, koji je zajednički gotovo svim lokalnim i područnim (regionalnim) jedinicama samouprave, jest nedostatak ljudskih i organizacijskih kapaciteta potrebnih za suočavanje s izazovima koji se pojavljuju s rastućim pritiscima globalnog gospodarstva. Potkraj 2006. godine Vlada je predložila promjene u strukturi financiranja lokalnih i područnih (regionalnih) jedinica, a Sabor ih je prihvatio izmjenama i dopunama Zakona o financiranju lokalne i područne (regionalne) samouprave. Od siječnja 2007. godine udio u porezu na dohodak uvećan je u korist lokalnih jedinica, a porez na dobit u cijelosti je postao prihodom državnog proračuna. Gubitkom udjela u porezu na dobit najviše gube lokalne jedinice koje su imale snažnu gospodarsku osnovu, kao na primjer Grad Zagreb i druga gospodarski snažnija središta, dok ostale lokalne jedinice očekuje porast prihoda.

2.