Radi se o poremećajima kod kojih je temeljni poremećaj promjena raspoloženja i afekta.
Osnovni sindromi u poremećaju su MANIČNI I DEPRESIVNI SINDROM.
MANIČNI SINDROM
povišeno, ekspanzivno, razdražljivo raspoloženje
osjećaj povećanja energije i aktivnosti
samoprecijenjivanje, grandioznost
smanjena potreba za snom
povećana ili smanjena potreba za hranom
pričljivost, (bijeg ili bujice ideja), društvenost, pretjerana familijarnost, neotesanost.
hipervigilna pažnja, tj. postoji nemogućnost zadržavanja pozornosti na jednom objektu, već se stalno premješta s cilja na cilj ili s teme na temu, nemogućnosti koncentracije na zadani sadržaj
pretjerana uključenost u zabavne aktivnosti s visokim rizikom od bolnih posljedica uloga u iste, seksualna indiskrecija, nekontrolirano kupovanje, gubitak društvenih inhibicija.
u psihotičkom maničnom stanju prisutni su sadržajni poremećaji mišljenja: precjenjene ideje, prisilne misli, ali i sumanute ekspanzivne misli koje su u skladu s raspoloženjem , tj. sintimne. Takve su precijenjene ideje veličine, porijekla, vlastite vrijednosti, značaja, npr. pronalazaštva, mesijanske...
adekvatnu premorbidnu ličnost i odsustvo stresa (mada je moguća i prisutnost stresa u etiologiji reaktivnog stanja) i eventualne ranije depresivne epizode
sniženo, depresivno raspoloženje koje je različito od tuge po kvaliteti
psihomotornu retardaciju ili agitaciju, tj. smanjenu ili povećanu aktivnost. Apatija je češća, a znači gubitak životne energije, biotonusa, inhibiciju.
optuživanje drugih je rijeđe / i u svezi s katatimnim sumanutostima (koje nemaju veze s raspoloženjem) a to su: interpretacijske ideje, ideje odnosa, ideje proganjanja, erotomanske, ideje ljubomore (apsurdne i nelogične)/