28
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
nata u urgentnoj medicini, medicinsko osoblje
slu ž be ima kontinuirane vežbe i obuku u pri-
meni mera KPCR. Ovakav vid obuke organizu-
je se u ok viru službe po planu za tekuću godinu.
Edu ka cija zaposlenih obavlja se u Kabinetu za
edu ka ciju, koji je deo Službe za prijem i zbrin-
javanje urgentnih stanja, tako da je moguće uve -
ž ba vanje zaposlenih u bilo koje vreme. Kabinet
je op remljen lutkom za simulaciju, na kojoj pos-
toji mogućnost uvežbavanja svih medicinskih
me ra koje se primenjuju u toku KCPR, najnovi-
jim algoritmima za reanimaciju Resuscitacionog
sa ve ta Srbije (po preporukama ERC-a), proto -
kolima za rad u urgentnoj službi i preporučenim
vo
di
či
ma dobre kliničke prakse. U službi se
vodi evidencija o prisustvu na vežbama koju
ove rava načelnik službe i glavni tehničar službe.
Najčešći razlog za primenu reanimacionih
me ra bio je srčani zastoj (asistolija, ventrikular-
na fibrilacija i tahikardija) sa 47,23% ućestalosti
dok su respiratorna insuficijencija i cerebro i ka -
r diovaskularna insuficijencija za trećinu, br o j ča -
no i procentualno manji. Kod visokog procenta
pa
cijenata (86%) sa srčanim zastojem, nakon
preduzetih mera kardiopulmonalne reanimacije,
došlo je do povratka spontane cirkulacije, ali i
po red toga, kod 14,30% došlo je do smrtnog is -
ho da unutar sat vremena od primenjene reani-
macije, a kod 30,21% došlo je do smrtnog isho-
da unutar 24 sata od preduzetih mera reanimaci-
je.
Razlozi ovako visokog procenta smrtnosti,
na kon preduzetih mera reanimacije i povratka
sp
o
ntane cirkulacije, prevazilaze postavljene
ciljeve ovog rada, ali ih svakako treba tražiti u
pro
gresivnoj evoluciji primarnog patološkog
supstrata koji je doveo do akutnog kardiopul-
monalnog zastoja.
Smatramo da je stabilizacija vitalnih parame -
ta ra 24 sata nakon primenjene kardiopulmo na l -
ne reanimacije kod 45,50% pacijenata zado vo -
lja vajući rezultat, s obzirom na uticaj brojnih ne -
gativnih prehospitalnih parametara koji se mogu
smatrati razlogom visokog procenta smrtnosti
pa cijenata i nakon zadovoljavajuće visokog pro-
centa uspešnih kardiopulmonalnih osnovnih, uz -
na predovalih reanimacionih procedura koje su
pre duzimane kod svih pacijenata, kada je to bilo
indikovano kao i defibrilacije srca primenjene
kod 78% pacijenata. Generalno posmatrano, sm -
r tni ishod kod 0,47% pacijenata od ukupnog br -
o ja pregledanih u službi se nalazi u literaturnim
vrednostima. Analiza broja i kliničkih dijagnoza
preminulih pacijenata u službi pokazuje da je
vrlo mali procenat smrtnih ishoda u odnosu na
broj pregledanih pacijenata, što govori o dobroj
organizovanosti rada službe i obučenosti osobl-
ja u primeni mera kardiopulmonalne reanimaci-
je u bolničkim uslovima. Ovi se rezultati bazira-
ju i na dobroj opremljenosti službe potrebnim
me
dicinskim aparatima za pružanje urgentno
me
dicinskog lečenja pacijenata i kontinuirane
edukacije osoblja koje radi u službi u primeni
mera reanimacije.
Ono što smatramo jednim od bitnih razloga
za povećanu smrtnost kod reanimiranih pacije-
nata, kao i razlogom loših krajnjih rezultata le -
če nja pacijenata kod kojih je primenjena kardi o -
pu lmonalna reanimacija u službi je nedovoljan
broj primenjenih reanimacionih procedura u
pre hospitalnom delu: 4,55% endotrahealnih in -
tu bacija u odnosu na 100% primenjenih u slu ž -
bi, 7,8% EKG monitoringa, 4,8% defibrilacija,
2,38% mehaničkih ventilacija i td. Smatramo da
bi se smanjio broj preminulih pacijenata i po bo -
lj šao pozitivan ishod reanimacije, potrebno je da
se u prehospitalnim uslovima, blagovremeno
pri stupi primeni reanimacionih mera kod vitalno
ugroženih pacijenata, jer je vreme koje se u tom
periodu izgubi trajno nenadoknadivo i pored pri -
mene svih raspoloživih mera urgentnog lečenja
kritično obolelog ili akutno traumatizovanog pa -
cijenta u Službi za prijem i zbrinjavanje urgent-
nih stanja Opšte bolnice u Leskovcu. Ovi podaci
ukazuju na neophodnost edukacije medicinskog
osoblja koje radi u ovoj oblasti zdravstvene zaš -
ti te (prehospitalno i hospitalno) i laika, u prime -
ni reanimacionih mera. Ovo jesu i preporuke
ERC-a, jer ishod srčanog zastoja i mera kardi o -
pul monalne reanimacije zavise oo impleme n ta -
cije smernica i njihovoj pravovremenoj primeni.
Najteža komplikacija srčanog zastoja je oš te -
će nje funkcije centralnog nervnog sistema. To
oš tećenje je neminovno u manjoj ili većoj meri
29
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
kod svih bolesnika koji su doživeli srčani zastoj
i mere reanimacije imaju za cilj, pored uspo sta -
v lj anja normalne srčane akcije, i prevenciju ve -
ćeg oštećenja mozga. Procena tog oštećenja je
os no v ni kriterijum o stepenu i obimu kardiopul-
mo nal ne reanimacije, pa se može reći da se is -
hod re a nimacije procenjuje na osnovu kvaliteta
kasnijeg života, sa aspekta funkcionisanja cen-
tral nog nervnog sistema. Podaci iz literture gov-
ore da 10-30% pacijenata nakon reanimacije
ima trajno oštećenje mo z ga, a manje od 10% bo -
le s ni ka nakon reanima ci je je otpušteno iz bolni -
ce bez značajnih neuroloških deficita. Ako je
KCPR započeta unutar 4 min od srčanog zasto-
ja i uspostavljena je spo n tana cirkulacija, oko
40% bolesnika je ot pu š te no iz bolnice bez zna -
ča jnijih neuroliških deficita.
Neurološki status bolesnika koji je ostvaren
nakon reanimacije, CPC vrednost, stepen 1, evi-
de ntiran je kod 83 (19,76%) pacijenta službe,
koji su nakon stabilizacije vitalnih parametara
otpušteni iz bolnice. Kod 52 (12.38%) bolesni-
ka, evidentiran je stepen 2 i smatra se dobrim
neurološkim ishodom nakon kardiopulmonalne
reanimacije. Stepen 3, 4 i 5 po CPC skali, kod
ne uroloških bolesnika, koji se smatra lošim is -
hodom, konstatovan kod preko 66% reanimi-
ranih pacijenata u službi, značajno doprinosi lo -
šim rezultatima lečenja ove grupe pacijenata
kod kojih je na prijemu u službu primenjena kar-
diopulmonalna reanimacija, ali ne utiče i zna čaj -
no na kvalitet preduzetih reanimacionim mera s
obzirom da je lečenje ovih pacijenata, nakon pri-
marnog zbrinjavanja u službi, nastavljano u je -
di nicama intenzivne nege službi bolnice ( ko ro -
na rna jedinica, neurološki šok, jedinica intenzi -
v ne nege opšte hirurgije).
Zaključak
Prikazana učestalost kardiopulmonalnih re a -
ni macija pacijenata primljenih u službi u dvogo -
di šnjem periodu, kako u kvalitativnom, tako i u
kva ntitativnom pogledu kreće se u okvirima koji
se bitno ne razlikuju od onih koji su dati u liter-
a turi.
Visok stepen razlike u primeni mera kardi o -
pu lmonalne reanimacije u prehospitalnom i hos-
pi talnom delu može se smatrati jednim od bitnih
razloga povećanog procenta smrtnosti pacijena-
ta u prvom satu kao i unutar prva 24 sata nakon
prijema u bolnicu, čak i nakon visokog procenta
uspeha kardiopulmonalne reanimacije i po vra -
ća ja cirkulacije neposredno nakon prijema paci-
jenata u službu. Ovakav zaključak nameće i po -
t
rebu preduzimanja odgovarajućih organiza-
cionih, edukacionih, ali i logističkih mera na ni -
vou okruga koji gravitira leskovačkoj bolnici.
Kontinuirana edukacija i stručnost lekara i
oso blja službe, svakako su bitan razlog za zna -
čajan uspeh preduzetih, neposrednih, mera kar-
diopulmonalne reanimacije kod svih patoloških
stanja koja su dovela do ugrožavanja vitalnih
parametara doveženih pacijenata u službu.
Ishod srčanog zastoja i mera kardiopulmo na -
l ne reanimacije zavisi o implementaciji preporu-
ka za kardiopulmonalnu reanimaciju Evropskog
resuscitacionog saveta (ERC) i njihovom pra vo -
vre menom primenom.
Literatura
1. Pavlović A. Kardio Pulmonalno Cerebralna Re a ni ma -
ci ja, 2007, Obeležja, Beograd; 1-27:160-181.
2. Vučović D. Intenzivna terapija, 1998, Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 73-114.
3. Zheng ZJ, Croft JB, GilesWH, Mensah GA. Sudden
cardiac death in the United States, 1989 to 1998.
Circulation 2001;104:2158-63.
4. Atwood C, Eisenberg MS, Herlitz J, Rea TD.
Incidence of EMS-treated out-of-hospital cardiac
arrest in Europe. Resuscitation 2005;67:75-80.
5. Iwami T, Nichol G, Hiraide A, Hayashi Y, Nishiuchi T,
Kajino K et al. Continuous improvements in ’’cahin of
survival’’ increasedsurvival after out-of-hospital car-
diac arrest: a large-scale population-based study.
Circulation 2009;119:728-34.
6. Jacobs I, Nadkarni V, Bahr J, Berg RA, Billi JE,
Bossaert L et al. cardiac arrest and Cardiopulmonary
Resuscitation Outcome Reports Update and Simpli -
fication of the Utstein Templates for Resuscitation
Registries A Statement for Healthcare Professionals
From a Task force of the Internationla Liaison Co -
mmitee on Resuscitation (American Heart Asso ci ta -
tion, European Resuscitation Council, Australian Re -
suscitation Council, New Zeland Resuscitation Co
-
uncil, Heart and Stroke Foundation of Canada, In ter
American Heart Foundation, Resuscitation Councils
of South Africa). Circulatin 2004;110:3385-97.
7. Agarwal DA, Hess EP, Atkinson EJ, White RD.
Ventricular fibrillation in Rochester, Minnesota: expe-
ri ence over 18 years. Resuscitation 2009;80:1253-8.
8. Deakin CD, Nolan JP, Soar J, Sunde K, Koster RW,
Smith GB et al. European Resuscitation Council
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
30
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Guidlines for Resuscitation 2010, Section 4. Adult
Advanced Life Support. Resuscitation 2010;81:1305-
52.
9. Smith GB. In-hospital cardiac arrest: is it time for an
in-hospital ’chain of prevention’? Resuscitation
2010;81:1209-11.
10. Nolan JP, Soar J, Zideman DA, Biarent D, Bossaert
LL, Deakin C, et al. European Resuscitation Council
Guidlines for Resuscitation 2010 Section 1. Executive
summary. Resuscitation 2010;81(10):1219-76.
11. Koster RW, Baubin MA, Boassert LL, Caballero A,
Cassan P, Castren M, et al. European Resuscitation
Council Guidlines for Resuscitation 2010 Section 2.
Adult basic life support and use of automated external
defibrillators. Resussitation 2010;81(10):1277-92.
12. Deakin CD, Nolan JP, Soar J, Sunde K, Koster RW,
Smith GB, et al. European Resuscitation Council
Guidlines for Resuscitation 2010 Section 4. Adut
advanced life support. Resuscitation 2010;81(10):
1305-52.
13. Cummnis R, Chamberlain D, Hazinski MF, Nadkarni
V, Kloeck W, Kramer E et al. Recommended
Guidelines for Reviewing, Reporting, and Conducting
Research on In-Hospital Resuscitation: The In-
Hospital ’’Utstein-style’’, A Statement for Healthcare
Professionals From the American Heart Association,
the European Resusctitation Council, the Heart and
Stroke Foundation of Canada, the Australian Re
su
-
sctitation Council, and the Resusctitation Council of
So uthern Africa. Circulation 1997;95:2213-39.
14. Nolan JP, Laver SR, Welch CA, Harrison DA, Gupta
V, Rowan K. Outcome following admission to UK
intensive care units after cardiac arrest: a secondary
analysis of the ICNARC Case Mix Programme Da ta -
base. Anaesthesia 2007;62(12):1207-16.
31
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
32
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Uvod
Zavisnost od droga je stanje periodične ili
hro nične intoksikacije prirodnim ili sintetskim
drogama. Zavisnost karakteriše-snažna želja, tj.
neodooljiva potreba za nabavljanjem i konzu-
ma
cijom droge, tendencija povećavanja unete
ko ličine droge, tj. povećanje tolerancije na dro -
gu, fizička i/ili psihička zavisnost, štetne po sle -
di ce po zdravlje konzumenta i poremećaj u druš -
tve nom i socijalnom funkcionisanju.
1
Habituacija (psihička zavisnost) je intenzi -
v na želja, a poneka i nesavladiva potreba za dro-
gom bez znakova psihičke i fizičke zavisnosti i
bez većih posledica po okolinu.
Adikcija (fizi č -
PSIHIJATRIJSKO PRAVNI I SOCIJALNI APSPEKTI
U TRETMANU OPIJATSKIH ZAVISNIKA
KROZ PRIKAZ SOPSTVENOG UZORKA
Tatjana Jovanović
Služba za psihijatriju, Opšta bolnica Leskovac
Adresa autora: Mr sci med. Tatjana Jovanović, spec. psihijatri-
je, Opšta bolnica Leskovac, Služba za psihijatriju
SAŽETAK
Sažetak: Inicirajući korak u tretmanu opijatskog zavis-
nika preduzima se od strane konzumenta, što je najređi
slučaj, porodice-ukoliko nije bila destruktuirana pre pojave
adikcije, te je preživela destabilizaciju i funkcionalno je
oču vana, ali i kroz pravni okvir, sprovođenjem propisane
za konske regulative. Povezanost droge i kriminala pred-
met je multidisciplinarnih studija obzirom da je kriminal
naj drastičnija forma amoralnog ponašanja, a veza između
zlo upotrebe psihoaktivnih supstanci i nasilja je sve veći
iza zov za stručnjake raznih profila. Rad se bavi sociode-
mo grafskim prikazom dve grupe ispitanika. Onih koji su
došli dobrovoljno na lečenje i onih koji su sankcionisani od
strane društva zbog kriminalnih aktivnosti i nad kojima se
sprovodi mera medicinskog karaktera u našoj ustanovi. U
radu će biti prezentovano sopstveno istraživanje sa ciljem
prikaza postojanja kauzalne veze između godina početka,
intenziteta i dužine uzimanja heroina i kriminalnih aktiv -
nosti. Takođe će biti prezentovan i forenzički profil lica ko -
ja su lečena u Službi za psihijatriju nakon završetka sud-
skog procesa i izricanja mere obaveznog psihijatrijskog
le čenja na slobodi.Cilj je prikazati povezanost modela ko -
riš ćenja opijata sa modelom kriminogenih aktivnosti. Uzo -
rak je obuhvatio 60 opijatskih zavisnika u dva terapijska
modaliteta-terapijski tretman duževremenog održavanja
na metadonu i terapijski tretman opijatskim blokatorom
Na lorexom, i drugu grupu od 30 ispitanika koji su takođe
opijatski zavisnici i nad kojima se sporovodi mera bezbed-
nosti medicinskog karaktera. Istraživanje je obavljeno u
Službi za psihijatriju Opšte bolnice u Leskovcu. Studija je
dizajnirana po retrospektivnom modelu i obuhvata uzorak
prikupljen u periodu od 1. 1. 2011 - 1. 1. 2014. godine, sa
ele mentima komparativne analize pojedinih sociodemo
-
graf skih varijabli prikazanih grupa opijatskih zavisnika.
Ključne reči: sudska psihijatrija, socijalni i pravni
aspekt.
SUMMARY
Initiating step in opiate addict’s treatment is undertak-
en by a consumer, which is the rarest case, then, by the
family - but only if the family was not destructive be fo re
the appearance of addiction, that it survived the de sta bi-
lization and that it is functionally preserved, and also th ro -
u gh the legal framework by implementation of the is su ed
le gal regulative. The connection between the drug and cri -
mi nal is the subject of multidisciplinary studies sin ce the
cri minal is the most drastic form of amoral behavior, and
the connection between misuse of psychoactive substa n -
c es and violence is the increasing challenge for pro fessi -
o nals of different profiles. This research is about so cio-de -
mo graphic view of two groups of examinees: tho se who
vo luntarily came to the treatment and those who we re sa -
n ctioned by the society because of the criminal ac tivities
and on whom the measure of medical character is done in
our facility. In this paper the own research will be present-
ed with the aim of showing the existence of ca u sal conne -
c tion between the year of start, intensity and the length of
us ing heroin and criminal activities. Forensic pr ofile of pe -
o ple who are treated in the service of psychia try after the
tri al had been finished and mandatory measu res of psych -
i atric treatment are passed at large will be pre sented as
we ll. The aim is to show the connection be t ween the mo -
del of consuming the opiates and the model of criminal ac -
ti vities. The sample includes 60 opiate ad di c ts in two ther-
ap eutic modalities - therapy treatment of lo ng-te rm suste -
n tion on methadone and therapy treatment with opiate bl -
o cker Nalorex, and the second group of 30 ex aminees
who are opiate addicts too, and on whom the me dical me -
a sure of safety is done. The research is done in the servi -
ce of psychiatry in General Hospital in Les ko vac. The st -
u dy is designed according to the retrospective mo del and
it includes the samples collected from 1st, Ja nu ary, 2011
to 1st, January, 2014, with the elements of comparative
analysis of certain socio-demographic variables of shown
groups of opiate addicts.
Key words: Forensic psychiatry, legal and social aspects.
ka zavisnost) podrazumeva po javu apstinencija -
l ne krize kada se smanji ko li čina unete droge ili
se ukine njeno unošenje. U odnosu na
fenome-
nologiju sledeći su tipovi konzumacije PAS:
• akutna intoksikacija,
• problemsko, odnosno rizično uzimanje droga
ili narkofilija,
• štetna upotreba droga ili abusus,
• zavisnost od droga u kontinuitetu ili kao dip-
somanija.
Zloupotreba PAS koja se opisuje kao životni
stil pojedinca i lična odluka o rizičnom pona ša -
nju i pri tom ne zadovoljava kriterijume o abu -
su su i zavisnosti, tretira se kao aktuelna životna
problematika koja može, ali ne mora da utiče na
zdravstveno stanje konzumenta.
2
Kod štetne
upo trebe, ili abususa, postoji slaganje u delu da
se radi o upotrebi PAS jedanput mesečno, ili vi -
še pu ta u toku godine i da ona dovodi do zd rav -
stvene problematike poput gastritisa, hepatitisa,
depresivnih epizoda, psihotičnih epizoda, am ne -
zi
ja, ali su stavovi o društvenim posledicama
ova kve upotrebe različiti. DSM IV klasifikacija
(Diagnosis and Statisical Manual of Mental Di -
so rders, DSM-IV, Fourth Edition), govori o abu -
su su kao o klinički značajnim oštećenjima koja
dovode do socijalnih i interpersonalnih proble-
ma izazvanih prekomernom upotrebom PAS.
3
Sa stanovišta srpske psihijatrije, ova upotreba
do
vodi do zdravstvenih, socijalnih, bračnih i
eko
nomskih problema izazvanih upotrebom
PAS.
MKB X klasifikacija propisuje da se dijagno -
za sindroma zavisnosti postavlja na osnovu bi -
he jvioralnih, kognitivnih i fizioloških fenomena
koji su u funkciji kriterijuma od kojih najmanje
tri mora biti manifestovano i to su:
1. jaka i uporna želja ili osećaj prinude - kogni-
tivni fenomen,
2. otežana kontrola nad ponašanjem oko uzima -
nja PAS u smislu početka, završetka ili ko li -
či ne - bihejvioralni fenomen,
3. apstinencijalni sindrom nakon smanjenja ko -
li čine ili prestanka uzimanja PAS i ponovna
upotreba PAS da bi se olakšali ili izbegli ap -
sti nencijalni simptomi - fiziološki fenomen,
4. porast toleranacije - fiziološki fenomen,
5. progresivno zanemarivanje alternativnih za -
do voljstava - bihejvioralni fenomen,
6. nastavlja se sa upotrebom PAS uprkos sazna -
nju o neposrednim štetnim posledicama po
zd ravlje - kognitivni fenomen.
Pravni aspekti zavisnosti od droga
Krivičnim zakonom Republike Srbije pro pi -
sa na su dva krivična dela, kojim se pruža kri vi -
č no-pravna zaštita ljudi od ugrožavanja zlo upo -
tre bom korišćenja opojnih droga. To su:
1. Neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje
u promet opojnih droga - član 246,
2. Omogućavanje uživanja opojnih droga - član
247.
4
Praksa pokazuje da su izvršioci krivičnog de -
la iz člana 246. KZ Srbije iznudjeni delikventi.
Maloletnik koji je samo probao drogu ili je već
ra
zvio toksikomansku zavisnost, sa sticanjem
pu noletstva i dalje nastavlja sa zloupotrebom jer
je žudnja sve jača. U okolnostima materijalnog
osiromašenja konzumenta, usled redovnog na -
mi rivanja naraslih potreba za opijatom, sledeći
izvori prihoda nalaze se samo vršenjem imovin-
skog kriminala. U lancu organizovanog krimi-
na la, pomenuta lica nemaju poverenje šefova or -
ga nizovanih kriminalnih grupa, pa postaju dileri
malih količina droga, koje su najčešće pakovane
u jednokratne narkomanske doze. Tokom hap še -
nja, ova vrsta iznudjenih delikvenata pravda po -
se
dovanje droge ličnom upotrebom. Pri tom,
sam dilerski posao ovim licima se naplaćuje
dro g om koju potom konzumiraju. U sferi krimi-
nala, aktivnost kojom se bave itekako je zna čaj -
na, obzirom da upravo oni drogu isporučuju di -
rek tnim potrošačima.
5
Istraživanje S. Rado sav -
lje vića, na uzorku od 100 lečenih zavisnika u
KPD bolnici u Beogradu, kojima je izrečena
me ra bezbednosti obaveznog lečenja narkoma -
na, njih 27% počinilo je upravo krivično dela iz
čl. 246. KZ Srbije, što je značajan udeo u ukup-
nom kriminalu koji vrše zavisnici.
Dostları ilə paylaş: |