O početcima međunarodnoga jezika esperanta

c) Društvene vijesti

Redovita rubrika časopisa Kroata Esperantisto su "Društvene vijesti", koje se objavljuju dvojezično. Tekstovi objavljeni u toj rubrici iznimno su vrijedan historiografski materijal za rekonstrukciju društvenoga djelovanja ondašnjih esperantista u Zagrebu i Hrvatskoj. Evo primjera vijesti iz 7. broja iz 1909. godine (str. 57):

Od 1. listop. započeli su u Zagrebu novi tečajevi za učenje esperanta, koje vodi podpredsjednica društva, gđa Bedeković-Pobjenička i gosp. stud. jur. Stalcer. Tečajevi su srijedom i petkom u 8 sati uveče u Kačićevoj ulici 21 I. kat lijevo. / Na iste dane otvorena je u istim prostorijama počam od 7 sati esperantska čitaonica u kojoj ima osim esp. knjiga veoma mnogo esp. časopisa čitavoga svijeta i malo ne svi naši tjednici.

DOMAĆI POKRET

S veseljem opažamo, da interes za esperantizam i u našoj domovini sve više i više raste. Tako primamo vijesti o osnivanju esp. tečajeva i grupa u Petrovaradinu (tečaj za gospođe i gospođice vodi gđica Malin), u Vrbanji (članovi vrbanjske štedionice), u Gospiću (…), zatim u Kostajnici (gđica Jozičić) i Klanjcu (g. Vojković). / Radujemo se, da su i Hrvati uvidjeli, da učeći taj jezik koristimo ne samo sebi, već i čitavomu narodu.
d) Svaštice

U gotovo svakom broju donose se, u pravilu na hrvatskom jeziku, svaštice tj. informacije o primjeni esperanta u različitim područjima svakodnevnoga života. Tu je i redovita podrubrika "Napredovanje esperantskog pokreta". Tekstovi u rubrici "Svaštice" u isti mah su i informativnoga i promidžbenoga karaktera – nudeći informacije iz različitih dijelova svijeta, potencijalne interesente za esperanto želi se uvjeriti u njegovu praktičnu korist. Kao primjer donosimo tekst iz 2. broja iz 1909. godine (str. 18) o potpori saskih vlasti 4. svjetskom esperantskom kongresu, održanom u Dresdenu 1908. godine:

Prvi put je esperantski kongres pod oficijelnom sankcijom vladara i vlade: protektorat njegov primio je sam saski vladar Fridrik August, a svi državni ministri pristupiše počasnomu odboru. 42 narodnosti poslaše tamo svoje zastupnike. Sa sviju najglasovitijih svjetskih sveučilišta bilo je na tom kongresu oduševljenih pretstavnika. Jedna od veoma zanimljivih zgoda toga kongresa jest uspjelo esperantsko izvođenje Goetheove "Ifigenije" u kr. dvorskoj operi u Dresdenu. Kulturnu važnost Esperanta kao međunarodnog jezika upoznaše i daljnji krugovi. Veleindustrijalci ishodiše, te je neposredno iza kongresa utemeljen od saske vlade "Saski Esperanto-zavod", koji potpada saskomu ministarstvu za unutarnje poslove. (…) Ispitanim učenicima zavod izdaje diplome. U zavodu je ustrojena velika esp. biblioteka. U saskoj sabornici predloženo je obligatno uvođenje Esperanta u trgovačke škole. (…)

Ovako prima svijet esperantski pokret, a kod nas još uvijek ima naivnih ljudi, koji esperanto nazivlju zabavom, modernim športom i t. d. Čudna li konzervativizma na vlastitu štetu!