Ultrazvuchni pregled izmedju 11-13 +6 nedelja



Yüklə 2,83 Kb.
Pdf görüntüsü
səhifə5/5
tarix19.02.2017
ölçüsü2,83 Kb.
#9123
1   2   3   4   5
polihidramnion i “nevidljiva” bešika anuričnog donora koji  
se ne pomera, pritisnut uz ivicu posteljice ili zida materice, 

103
Glava 4 
• Višeplodne trudnocae
gde  je  u  tom  položaju  fiksiran  kolabiranim  amnionom,  u 
kome nema plodove vode (slika 3).
Rana predikcija sindroma interblizanachke transfuzije
Ultrazvučni  znaci  hemodinamskih  promena  kod  teškog  
oblika interblizanačke transfuzije mogu se videti već izme-
dju  11  i  13
+6
  nedelja  gestacije,  kao  povećana  debljina  NT 
kod jednog ili oba fetusa. Kod monohorionskih blizanačkih 
trudnoća  u  periodu  11–13
+6 
nedelja,  prevalenca  povećane 
debljine  NT  kod  bar  jednog  od  fetusa  je,  kod  onih  kod 
kojih će doći do razvitka interblizanačke trudnoće oko 30%, 
u poredjenju sa 10% kod onih kod kojih neće doći do ovog 
poremećaja (Sebire et al 2000).
Još jedan rani ultrazvučni znak teškog oblika ovog sindroma 
može  biti  patološki  oblik  talasa  u  duktusu  venozusu 
recipijenta  (Matias  et  al  2000).  Interblizanačke  razlike  u 
Slika  3.  Težak  oblik  sindroma  interblizanachke  transfuzije  sa  20  nedelja  gesatcije.  Kod  poliurichkog 
recipijenta  postoji  polihidramnion,  a  anurichki  donor  se  nalazi  uz  posteljicu,  fiksiran  kolabiranim 
membranama amniona bez vode.

104
Ultrazvuchni pregled izmedju 11–13
+6
 nedelja
dužini teme-trtica nisu od značaja u predvidjanju rizika od 
razvoja interamniotskaačke transfuzije.
Rana manifestacija dispariteta u količini plodove vode zbog 
sindroma  interblizanačke  transfuzije  je  presavijanje  inter-
amniotske  membrane  (Slika  4).  Kod  oko  30%  slučajeva 
monohorionskih blizanaca u periodu izmedju 15–17 nedelja 
gestacije,  postoji  presavijanje  interamniotske  membrane, 
a  kod  oko  polovine  ovih  slučajeva  (ukupno  15%)  postoji 
progresija  ka  polihidramnionu/anhidramnionu  kao  mani-
festaciji teškog oblika poremećaja. Kod drugih 15% dolazi 
do razvitka umerenog sindorma interblizanačke transfuzije 
sa velikim razlikama u količini plodove vode i veličine fetusa  
koji se zadržavaju tokom cele trudnoće (Sebire et al 1998b).
Kod  oko  dve  trećine  monohorionskih  trudnoća  nema 
presavijanja membrane i kod ovih trudnoća rizik od pobačaja 
ili perinatalne smrti kao posledice transfuzije nije povećan.
Slika 4. Rani oblik sindroma interblizanachke transfuzije u 16. nedelji – presavijanje interamniotskaachke 
membrane koja pokazuje ka amnionskoj vrecai recipijenta i povecaana ehogenost amnionske technosti u 
vrecai donora.

105
Glava 4 
• Višeplodne trudnocae
Sindrom obrnute blizanachke arterijske perfuzije
Akardijalni blizanac predstavlja najekstremniju manifestaciju 
interblizanačke  transfuzije  koja  se  vidja  u  oko  1%  mono-
zigotnih bliznaca. Ovaj poremećaj se naziva “sindrom obr-
nute  blizanačke  arterijske  perfuzije  (TRAP)”  jer  se  smatra 
da  je  mehanizam  koji  dovodi  do  ovog  poremećaja  prekid 
normalne  vaskularne  perfuzije  i  razvitka  recipijenta  zbog 
umbilikalne arterijsko-arterijske anastomoze sa donorom ili 
blizancem koji “pumpa” krv (Van Allen et al 1983). U bar 
50%  slučajeva  donor  umre  zbog  srčane  insuficijencije  ili 
prevremenog porodjaja zbog polihidramniona. Svi blizanci 
sa  perfuzijom  umru  zbog  multiplih  anomalija.  Prenatalna 
terapija poremećaja je okluzija protoka krvi ka akardijalnom 
blizancu ultrazvučno kontrolisanom dijatermijompupčanika 
ili  laserskom  koagulacijom  umbilikalnih  krvnih  sudova  
unutar abdomena akardijalnog blizanca, što se radi oko 16. 
nedelje trudnoće.
HROMOZOMOPATIJE U VIŠEPLODNIM TRUDNOCaAMA
Kod  višplodnih  trudnoća,  u  poredjenju  sa  jednoplodnim, 
prenatalna  dijagnoza  hromozomopatija  je  komplikovanija 
jer, kao prvo, tehnike invazivnih ispitivanja mogu dati nesi-
gurne rezultate ili mogu biti povezane sa višim rizikom od 
pobačaja i, kao drugo, jedan fetus može biti bolestan, a drugi 
ne, u kom slučaju jedna od opcija je selektivni fetocid.
Selektivni  fetocid  može  dovesti  do  spontanog  pobačaja 
ili  prevremenog  porodjaja,  što  se  može  destiti  i  nekoliko 
meseci  nakon  intervencije.  Rizik  od  ovih  komplikacija  je 
u  vezi  sa  gestacijom  u  vreme  fetocida.  Selektivni  fetocid 
nakon  16.  nedelje  povezan  je  sa  trostrukim  povećanjem  
rizika u poredjenju sa redukcijom pre 16. nedelje i postoji 

106
Ultrazvuchni pregled izmedju 11–13
+6
 nedelja
obrnuta  korelacija  izmedju  gestacijske  starosti  pri  fetocidu  
i gestacije pri porodjaju (Evans et al 1994).
Amniocentezom  se  kod  blizanaca  dobija  pouzdan  kario-
tip  za  oba  fetusa,  a  rizik  od  pobačaja  zbog  intervencije  je  
oko  2%.  Kod  biopsije  horiona,  rizik  od  pobačaja  je  oko  
1%,  ali  kod  oko  1%  trudnoća  može  doći  do  dijagnostičke 
greške,  ili  zbog  uzimanja  dva  uzorka  iz  iste  posteljice  ili  
zbog medjusobne kontaminacije. Osnovna prednost biopsije  
horiona  je  da  obezbedjuje  brzo  i  rano  dobijanje  rezultata 
koje omogućava sigurniji selektivni fetocid.
Starost majke
Kod  dizogotnih  trudnoća  rizik  od  hromozomopatija  bazi-
ran  na  starosti  majke  je  za  svakog  blizanca  isti  kao  i  kod  
jednoplodnih  trudnoća  i  samim  time  je  šansa  da  je  bar  
jedan fetus ima patološki kariotip dva puta veća nego kod  
jednoplodnih  trudnoća.  Sem  toga,  pošto  se  stopa  dizi-
gotnih trudnoća povećava sa starošću majke, udeo blizanaca  
sa  hromozomopatijama  je  veći  nego  u  jednoplodnim  
trudnoćama.
Kod  monozigotnih  blizanaca,  rizik  od  hromozomopatija  
je  isti  kao  kod  jednoplodnih  trudnoća  i  u  velikoj  većini 
slučajeva bolesna su oba fetusa.
Relativni odnos spontanih dizogotnih i monozigotnih bli-
zanca u beloj rasi je oko 2:1, a prevalenca hromozomopatija 
kod bar jednog od blizanaca je 1.6 veća nego u jednoplodnim 
trudnoćama.
U  razgovoru  sa  roditeljima  moguće  je  dati  precizniju 
ocenu verovatnoće da li će jedan ili oba fetusa biti nosioci  
hromozomopatija. Kod monohorionskih trudnoća treba reći 
da će u slučaju da hromozomopatija postoji, oba fetusa biti 
bolesna a da je rizik jednak onom u jednoplodnoj trudnoći. 

107
Glava 4 
• Višeplodne trudnocae
Kod  dihorionskih  trudnoća  treba  objasniti  da  je  verovatz-
noća za diskordantnost fetusa za hromozomopatije dva puta 
veća nego u jednoplodnoj trudnoći a da je rizik da će oba  
fetusa  biti  sa  hromozomopatijom  jednak  kvadratu  odnosa  
jednoplodnog  rizika.  Na  primer,  kod  četrdesetogodišnje 
žene kod koje je rizik od trizomije 21 baziran na godinama 
starosti  oko  1  u  100,  kod  dizigotnih  blizanačkih  trudnoća 
rizik  da  će  jedan  fetus  imati  patološki  kariotip  je  1  u  50 
(1  u  100  plus  1  u  100),  dok  je  rizik  da  su  oba  fetusa  sa 
patološkim  kariotipom  1  u  10.000  (1  u  100  ×  1  u  100).  
Ovo  je  pojednostavljeno  objašnjenje  jer  je,  za  razliku  od 
monohorionskih trudnoća koje su uvek monozigotne, samo 
oko 90% dihorionskih trudnoća dizigotno.
Serumski biohemijski skrining u drugom trimestru
Kod jednoplodnih trudnoća, skrining trizomije 21 kombina-
cijom  starosti  majke  i  serumskog  biohemijskog  skrininga 
može  detektovati  50–70%  slučajeva  trizomije  21  uz  stopu 
lažno pozitivnih nalaza od od 5% (Cuckle 1998).
Kod  blizanačkih  trudnoća,  medijane  za  serumske  markere 
kao što su AFP, hCG, slobodni b-hCG i inhibin-A su oko 
dva puta veće nego kod jednoplodnih trdunoća. Kada se ovo 
uzme u obzir, prema matematičkom modelu za izračunavanje 
rizika procenjeno je da serumski skrining kod blizanaca može 
identifikovati oko 45% fetusa sa patološkim kariotipom za uz 
stopu lažno pozitivnih nalaza od 5% (Cuckle 1998).
Čak i ako prospektivne studije pokažu da je serumski skrin-
ing kod blizanaca efikasan, moraju se rešiti sledeći problemi 
(a)  stopa  detekcije  uz  prihvatljivo  nisku  stopu  lažno  pozi-
tivnih  nalaza,  jer  su  invazivne  intervencije  kod  blizanaca 
komplikovanije,  (b)  ukoliko  se  dobije  “skrining  pozitivan” 
rezultat ne zna se koji od dva fetusa je bolestan i (c) ukoliko 

108
Ultrazvuchni pregled izmedju 11–13
+6
 nedelja
je trudnoća diskordantna u smislu hromozomopatija, even-
tualna  selektivna  terminacija  nosi  povećan  rizik  u  drugom 
u poredjenju sa prvim trimestrom.
Debljina nuhalne translucence
Kod  dihorionskih  blizanačkih  trudnoća  stopa  detekcije 
(75–80%) i stopa lažno pozitivnih nalaza (5% po fetusu ili  
10%  po  trudnoći)  fetalnom  NT  u  skriningu  trizomije  21  
slični  su  ovim  parametrima  kod  jednoplodnih  trudnoća  
(Sebire et al 1996a; 1996b). Individualni rizici za trizomiju  
21 izračunavaju se za svaki fetus ponaosob i zasnivaju se na  
starosti  majke  i  fetalnoj  NT.  U  prvom  trimestru  se  može 
postići  efikasan  skrining  i  dijagnoza  major  hromozomo-
patija, što omogućava raniji i samim tim sigurniji selektivni  
fetocid  u  onim  slučajevima  gde  se  roditelji  odluče  za  tu 
mogućnost.
Važna  prednost  skrininga  fetalnom  NT  kod  dihorionskih 
blizanaca je to što u slučaju da je jedan fetus zdrav a drugi sa 
hromozomopatijom, prisustvo ultrazvučno vidljivih markera 
pomaže  u  tačnoj  identifikaciji  bolesnog  blizanca  u  slučaju  
da se roditelji odluče za selektivnu terminaciju.
Kod  monohorionskih  trudnoća,  lažno  pozitivna  stopa  NT 
skrininga ( (8% po fetusu ili 14% po trudnoći) više je nego 
kod  diohorionskih  blizanaca,  jer  je  povećana  NT  rana  
manifestacija sindroma interblizanačke transfuzije. Rizik od 
trizomije 21 izračunava se za svaki fetus ponaosob, a bazira 
se  na  starosti  majke  i  fetalnoj  NT,  a  onda  se  srednji  rizik 
dva fetusa smatra rizikom trudnoće kao celine.
Debljina fetalne NT i serumski biohemijski skrining
Kod  normalnih  blizanačkih  trudnoća,  u  poredjenju  sa 
jednoplodnim  trudnoćama,  medijana  slobodnog  b-hCG 

109
Glava 4 
• Višeplodne trudnocae
i  PAPP-A  u  serumu  majke,  nakon  korekcije  za  telesnu 
masu,  iznosi  oko  2  MoM.  U  blizanačkim  trudnoćama  sa 
trizomijom 21 nivo medijane slobodnog b-hCG je značajno 
viši a PAPP-A niži nego kod normalnih blizanaca. Za stopu 
lažno  pozitivnih  nalaza  od  10%  (u  poredjenju  sa  5%  kod 
jednoplodnih trudnoća) skrining kombinacijom fetalne NT 
i biohemijskog skrininga seruma majke može identifikovati 
85–90% trudnoća sa trizomijom 21 (Spencer and Nicolaides 
2003).  Horionicitet  nije  povezan  sa  značajnim  razlikama 
u  vrednostima  slobodnog  b-hCG  ili  PAPP-A  u  serumu 
majke.
Postupak kod blizanachkih trudnocaa sa hromozomopatijama
Kada  oba  fetusa  imaju  patološki  kariotip  roditelji  obično 
odaberu prekid trudnoće. U trudnoćama kod kojih je jedan 
fetus  sa  hromozomopatijom  opcije  su  ili  selektivni  fetocid 
ili  ekspektativni  pristup.  U  takvim  slučajevima  odluka  se 
zasniva na relativnom riziku od pobačaja nakon selektivnog 
fetocida, što dovodi do smrti i normalnog fetusa, u poredjenju 
sa  potencijalnim  opterećenjem  brige  oko  hendikepiranog 
deteta (Sebire et al 1997c).
Selektivni  fetocid  nakon  16  nedelja  gestacije  povezan  je 
sa  trostrukim  povećanjem  rizika  od  spontanog  pobačaja 
u  poredjenju  sa  redukcijom  pre  16  nedelja  –  postoji 
obrnuta korelacija izmedju gestacije pri fetocidu i gestacije 
pri  rodjenju  (Evans  et  al  1994).  Moguće  je  da  resorpcija 
mrtvog fetoplacentarnog tkiva postaje okidač za intrauterini 
inflamatorni  proces  koji  je  proporcionalan  količini  mrtvog 
tkiva  i  samim  tim  gestaciji  u  momentu  fetocida.  Takav 
inflamantorni proces može dovesti do oslobadjanja citokina 
i  prostaglandina  koji  indukuju  aktivnost  uterusa  što  kao 
posledicu ima pobačaj ili prevremeni porodjaj.

110
Ultrazvuchni pregled izmedju 11–13
+6
 nedelja
Kod  trudnoća  kod  kojih  je  jedan  fetus  sa  trizomijom  21 
uobičajeno  rešenje  je  selektivni  fetocid,  jer  bi  sa  ekspek-
tativnim  pristupom  većina  ovakvih  fetusa  preživela.  Kod 
hromozomopatija se višim letalitetom, kao što je trizomija 
18,  u  oko  85%  fetusa  dodje  do  intrauterine  smrti  a  oni  
koji  se  rode  živi  obično  umru  tokom  prve  godine  života.  
Imajući ovo u vidu, ekspektativni pristup može biti metod  
izbora; time bi se izbegle i komplikacije intervencije kakva 
je selektivni fetocid. S druge strane, količina mrtvog feto-
placentarnog  tkiva  (a  samim  tim  i  rizik  od  sledstvenog 
pobačaja  ili  prevremenog  porodjaja)  manja  je  nakon  feto-
cida  sa  12  nedelja  nego  nakon  spontane  smrti  fetusa  sa 
trizomijom 18 tokom kasnije trudnoće.
Skrining trizomije 21 kod monohorionskih blizanaca

  Kod  monohorionskih  blizanaca,  stopa  lažno  pozitivnih 
nalaza NT skrininga (8% po fetusu ili 14% po trudnocai) više 
je nego kod dihorionskih blizanaca jer je povecaana NT rana 
manifestacija sindroma interblizanachke transfuzije.

  Rizik od trizomije 21 izrachunava se za svaki fetus, a zasniva 
se  na  starosti  majke,  debljini  fetalne  NT  i  biohemijskom 
skriningu  seruma  majke.  Prosechni  rizik  dva  fetusa  smatra  se 
rizikom trudnocae u celini.
Skrining trizomije 21 kod dihorionskih blizanaca

  Skrining  kombinacijom  fetalne  NT  i  biohemijskog  skriningu 
seruma  majke  identifikuje  oko  85–90%  fetusa  sa  trizomijom 
21  uz  stopu  lažno  pozitivnih  nalaza  od  10%  (u  poredjenju 
sa 5% kod jednoplodnih trudnocaa).

  Kod trudnocaa gde je jedan fetus sa hromozomopatijom opcije 
su selektivni fetocid ili ekspektativni pristup.

  Selektivni  fetocid  posle  16  nedelja  gestacije  povezan  je  sa 
trostrukim  povecaanjem  rizika  od  spontanog  pobachaja  u 
poredjenju sa redukcijom pre 16 nedelja.

111
Glava 4 
• Višeplodne trudnocae
BIBLIOGRAFIJA
Baldwin  VJ.  Anomalous  development  of  twins.  In  Pathology  of  Multiple  Pregnancy.  
In Baldwin VJ (Ed). Springer-Verlag, New York, 1994, pp169–97.
Benirschke K, Kim CK. Multiple pregnancy. N Eng J Med 1973;288:1276–84.
Bessis  R,  Papiernik  E.  Echographic  imagery  of  amniotic  membranes  in  twin 
pregnancies. In: Gedda L, Parisi P, eds. Twin research 3: Twin biology and multiple 
pregnancy. New York: Alan R. Liss, 1981, pp183–7.
Burn  J.  Disturbance  of  morphological  laterality  in  humans.  Ciba  Found  Symp 
1991;162:282–96.
Cuckle H. Down’s syndrome screening in twins. J Med Screen 1998;5:3–4.
Evans  MI,  Goldberg  JD,  Dommergues  M,  Wapner  RJ,  Lynch  L,  Dock  BS,  et  al. 
Efficacy of second-trimester selective termination for fetal abnormalities: international 
collaborative  experience  among  the  world’s  largest  centers.  Am  J  Obstet  Gynecol 
1994;171:90–4.
Fusi  L,  MacOharland  P,  Fisk  N,  Nicolini  U,  Wigglesworth  J.  Acute  twin-twin 
transfusion:  a  possible  mechanism  for  brain  damaged  survivors  after  intrauterine 
death of a monozygotic twin. Obstet Gynecol 1991;78:517–22.
Matias A, Montenegro N, Areias JC. Anticipating twin-twin transfusion syndrome in 
monochorionic  twin  pregnancy.  Is  there  a  role  for  nuchal  translucency  and  ductus 
venosus blood flow evaluation at 11–14 weeks? Twin Res 2000;3:65–70.
Monteagudo A, Timor-Tritsch I, Sharma S. Early and simple determination of chorionic 
and  amniotic  type  in  multifetal  gestations  in  the  first  14  weeks  by  high  frequency 
transvaginal ultrasound. Am J Obstet Gynecol 1994;170:824–9.
Monteagudo A, Timor-Tritsch IE. Second- and third-trimester ultrasound evaluation of 
chorionicity and amnionicity in twin pregnancy. A simple algorithm. J Reprod Med 
2000;45:476–80.
Savvidou MD, Karanastasi E, Skentou C, Geerts L, Nicolaides KH. Twin chorionicity 
and pre-eclampsia. Ultrasound Obstet Gynecol 2001;18:228–31.
Sebire  NJ,  Snijders  RJM,  Hughes  K,  Sepulveda  W,  Nicolaides  KH.  Screening  for 
trisomy  21  in  twin  pregnancies  by  maternal  age  and  fetal  nuchal  translucency 
thickness at 10–14 weeks of gestation. BJOG 1996a;103:999–1003.
Sebire NJ, Noble PL, Psarra A, Papapanagiotou G, Nicolaides KH. Fetal karyotyping in 
twin pregnancies: selection of technique by measurement of fetal nuchal translucency. 
BJOG 1996b;103:887–90.
Sebire NJ, Sepulveda W, Hughes KS, Noble P, Nicolaides KH. Management of twin 
pregnancies discordant for anencephaly. BJOG 1997b;104:216–9.

112
Ultrazvuchni pregled izmedju 11–13
+6
 nedelja
Sebire  NJ,  Snijders  RJM,  Hughes  K,  Sepulveda  W,  Nicolaides  KH.  The  hidden 
mortality of monochorionic twin pregnancies. BJOG 1997a;104:1203–7.
Sebire NJ, Snijders RJM, Santiago C, Papapanagiotou G, Nicolaides KH. Management 
of twin pregnancies with fetal trisomies. BJOG 1997c;104:220–2.
Sebire  NJ,  Carvalho  M,  D’Ercole  C,  Souka  A,  Nicolaides  KH.  Intertwin  disparity 
in  fetal  size  in  monochorionic  and  dichorionic  twin  pregnancies.  Obstet  Gynecol 
1998a;91:82–5.
Sebire  NJ,  Souka  A,  Carvalho  M,  Nicolaides  KH.  Inter-twin  membrane  folding  as 
an early feature of developing twin-to-twin transfusion syndrome. Ultrasound Obstet 
Gynecol 1998b;11:324–27.
Sebire NJ, Souka A, Skentou H, Geerts L, Nicolaides KH. Early prediction of severe 
twin-to-twin transfusion syndrome. Hum Reprod 2000;15:2008–10.
Senat  MV,  Deprest  J,  Boulvain  M,  Paupe  A,  Winer  N,  Ville  Y.  Endoscopic  laser 
surgery  versus  serial  amnioreduction  for  severe  twin-to-twin  transfusion  syndrome.  
N Engl J Med 2004;351:136–44.
Sepulveda  W,  Sebire  NJ,  Hughes  K,  Odibo  A,  Nicolaides  KH.  The  lambda  sign 
at  10–14  weeks  of  gestation  as  a  predictor  of  chorionicity  in  twin  pregnancies. 
Ultrasound Obstet Gynecol 1996;7:421–3.
Sepulveda  W,  Sebire  NJ,  Hughes  K,  Kalogeropoulos  A,  Nicolaides  KH.  Evolution 
of  the  lambda  or  twin/chorionic  peak  sign  in  dichorionic  twin  pregnancies.  Obstet 
Gynecol 1997;89:439–41. 
Spencer  K,  Nicolaides  KH.  Screening  for  trisomy  21  in  twins  using  first  trimester 
ultrasound  and  maternal  serum  biochemistry  in  a  one-stop  clinic:  a  review  of  three 
years experience. BJOG 2003;110:276–80.
Van  Allen  MI,  Smith  DW  &  Shepard  TH.  Twin  reversed  arterial  perfusion  (TRAP) 
sequence:  study  of  14  twin  pregnancies  with  acardius.  Semin  Perinatol  1983;7: 
285–93.
Ville Y, Hyett J, Hecher K, Nicolaides KH. Preliminary experience with endoscopic laser 
surgery for severe twin-twin transfusion syndrome. N Engl J Med 1995;332:224–7.

Yüklə 2,83 Kb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin