Penicilin treba primijeniti u 800 000 ij na 12 sati i dovoljno dugo, najmanje 10 dana.
Zamjenski lijek je klindamicin
Definicija:
Definicija:
Tetanus je akutno infektivno nekontagiozno oboljenje izazvano toksinima klostridijum tetani, a karakteriše se tonično-kloničkim grčevima mišića, teškim tokom i u velikom broju slučajeva lošim ishodom.
Prirodni izvor tetanusnih bacila je probavni trakt domaćih životinja (konji, goveda) gdje žive saprofitski i preko fekalija dospijevaju na zemlju. Tu prelaze u svoju sporogenu formu u kojoj mogu opstati i do 20 godina.
Prirodni izvor tetanusnih bacila je probavni trakt domaćih životinja (konji, goveda) gdje žive saprofitski i preko fekalija dospijevaju na zemlju. Tu prelaze u svoju sporogenu formu u kojoj mogu opstati i do 20 godina.
Čovjek se inficira sporom tetanusa putem raznih povreda kože, sluznica i potkožnog tkiva.
Uzročnik je gram-pozitivan bacil Clostridium tetani.
Uzročnik je gram-pozitivan bacil Clostridium tetani.
On je anaeroban, stvara spore, luči izrazito jak egzotoksin, ne izaziva gnojenje rana i ima antigena svojstva.
Egzotoksin je najjači biološki toksin odmah iza toksina Clostridium botulinuma.
Kada spore tetanusa dospiju povredom u tkivo, iz kojih će se razvijati bacil, samo ako su stvoreni anaerobni uslovi.
Kada spore tetanusa dospiju povredom u tkivo, iz kojih će se razvijati bacil, samo ako su stvoreni anaerobni uslovi.
U anaerobnoj sredini bacili se razmnožavaju i luče egzotoksine.
Iz rane toksin dospijeva do motornih jezgara medule spinalis i mozga i za njih se veže ireverzibilno, pa tako nastaje neurointoksikacija.
Toksini od rane do motornih jezgara dospijevaju krvnim i limfnim putem.
Posljedica vezivanja toksina za ganglijske ćelije je ukočenost cjelokupne muskulature (generalizirani tetanus), tj. hipertonus.
Posljedica vezivanja toksina za ganglijske ćelije je ukočenost cjelokupne muskulature (generalizirani tetanus), tj. hipertonus.
Oštećene ganglijske ćelije su jako iritativne pa svaki spoljni nadražaj može dovesti do reflektornih grčeva muskulature (klonički grčevi).
Egzotoksin (tetanospazmin) djeluje na terminalne motorne pločice završetaka motornih vlakana, na spinalni refleksni luk, te, konačno, na više motorne i vegetativne centre.
Egzotoksin (tetanospazmin) djeluje na terminalne motorne pločice završetaka motornih vlakana, na spinalni refleksni luk, te, konačno, na više motorne i vegetativne centre.
Rezultat djelovanja ovoga toksina su pojačani tonus muskulature, povremeni grčevi i čitav niz simptoma prenadraženosti simpatikusa (tahikardija, aritmija, vrlo jako znojenje, hipertenzija, pojačano izlučivanje kateholamina u urinu).
Prvi simptom bolesti, je trizmus (tonički grč masetera) uz lako povišenu temperaturu; Bolesnik teško otvara usta i postepeno iz sata u sat sve teže pokreće već stegnute vilice.
Prvi simptom bolesti, je trizmus (tonički grč masetera) uz lako povišenu temperaturu; Bolesnik teško otvara usta i postepeno iz sata u sat sve teže pokreće već stegnute vilice.
Uz trizmus bolesnik ima tipičan izgled, lica kao bolni osmjeli (Rhisus sardonicus ili Rhisus cynicus).
Uslijed ukočenosti vratnih mišića, glava se sve više zabacuje unazad (opistotonus cervicalis).
Uslijed ukočenosti vratnih mišića, glava se sve više zabacuje unazad (opistotonus cervicalis).
Hipertonus brzo zahvati leđnu, trbušnu i muskulaturu grudnog koša i ekstremiteta, te se bolesnik savije u obliku luka sa isturenim trbuhom i grudima prema naprijed (opistotonus thoracolumbalis).
Osim toničnih, javljaju se i klonički reflektorni grčevi muskulature, traju kod lakših bolesnika nekoliko sekundi i javljaju se često svakih nekoliko minuta, a mogu trajati i duže.
Osim toničnih, javljaju se i klonički reflektorni grčevi muskulature, traju kod lakših bolesnika nekoliko sekundi i javljaju se često svakih nekoliko minuta, a mogu trajati i duže.
Klonički grčevi, ukoliko zahvate disajnu i ždrijelnu muskulaturu, mogu dovesti do prestanka disanja i ugušenja.
Lokalni tetanus zahvata pojedine mišićne grupe i nema tendenciju generalizacije.
Lokalni tetanus zahvata pojedine mišićne grupe i nema tendenciju generalizacije.
Cefalični oblik tetanusa nastaje nakon povrede lica, najčešće nosa, kosmatih dijelova glave i usne. Uglavnom su ledirani kranijalni živci.
Paralitične forme cefaličnog tetanusa se javljaju nakon povreda oka, očnog bulbusa i kapka te se mogu manifestirati sa oftalmoplegijom, paralizom facijalisa uz trizmus i obično im je klinički tok bolesti težak i letalni ishod čest.
