Uzročnik: Salmonella typhi abdominalis

Tetanus-neonatorum se javlja kod novorođenčadi nakon nesterilnog prerezivanja i podvezivanja pupčane petlje.

• Tetanus-neonatorum se javlja kod novorođenčadi nakon nesterilnog prerezivanja i podvezivanja pupčane petlje.

• Prvi simptom jeste da novorođenče ne može da otvara usta, tj. uzima hranu. Grč masetera i mimične muskulature se javlja kao i kod tetanusa odraslih.

Plućne komplikacije: (staza, atelektaza, pneumonija, pneumothorax);

• Plućne komplikacije: (staza, atelektaza, pneumonija, pneumothorax);

• Kardiovaskularne komplikacije: (kardiovaskularni kolaps i dosta rijetko embolija);

• Mehaničke komplikacije (fraktura kičmenih pršljenova, zatim ruptura mišića, ugriz jezika usljed naglog stezanja vilica);

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike.

• Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike.

Odmah se ordinira 500 I J. humanog tetanusnog imunoglobulina intramuskularno u prvih 48 sati od povrede.

• Odmah se ordinira 500 I J. humanog tetanusnog imunoglobulina intramuskularno u prvih 48 sati od povrede.

• Može se primjeniti i heterologni životinjski antitoksični serum u dozi od 5000 ij

• Aktivna imunizacija antitetanusnom vakcinom

• Antibiotici, u prvom redu metronidazol 3X 500 mg dnevno intravenski, daju se radi suzbijanja sekundarnih piogenih infekcija

Veoma važna je hirurška obrada rane koja se mora savjesno napraviti kod svakog bolesnika.

• Veoma važna je hirurška obrada rane koja se mora savjesno napraviti kod svakog bolesnika.

• Za smirivanje grčeva daju se hipnotici i sedativi (diazepam).

• Bolesnici moraju da miruju i da budu u zamračenoj prostoriji

Profilaksa se sastoji u aktivnoj i pasivnoj imunizaciji.

• Profilaksa se sastoji u aktivnoj i pasivnoj imunizaciji.

• Aktivna imunizacija se sprovodi dvokratnim davanjem anatoksina u razmaku od mjesec dana. Nakon godinu dana treba dati još jednu, tzv. stimulirajuću dozu, a potom svake 3 do 4 godine docjepljivati.

• U slučaju povrede ovako propisano cijepljene osobe mogu dobili samo anatoksin (ANA-TE).

• U profilaktične svrhe se daje kod povrede i antitoksični serum u dozi do 10 000 jedinica.

• Serum se mora davati nevakcinisanim ili nedovoljno vakcinisanim osobama.

• Tetanusni humani imunoglobulin se daje kao pasivna imunizacija u dozi od 500 I.J. naročito kod sumnje na jaku kontaminaciju.

BAKTERIJSKI MENINGITISI

• BAKTERIJSKI MENINGITISI

• Akutni bakterijski meningitis je teško infektivno oboljenje, izazvano različitim bakterijama, u toku koga dolazi do stvaranja gnojnog eksudata u subarahnoidnom prostoru, a klinički se karakteriše pojavom meningealnih simptoma i znakova.

Etiologija. Najčešći uzročnici meningitisa su tri bakterije:

• Etiologija. Najčešći uzročnici meningitisa su tri bakterije:

• Hemophilus influenzae, Neisseria meniugitidis, Streptococcus pneumoniae.

• Ove bakterije su izazivači 75-80% bakterijskih meningitisa, pre svega zahvaljujući činjenici da poseduju veoma moćne faktore virulencije, koji im omogućavaju da se odupru fagocitozi

Epidemiologija. Meningitis se najčešće javlja sporadično, mada su moguće i epidemije

• Epidemiologija. Meningitis se najčešće javlja sporadično, mada su moguće i epidemije

• Bakterijski meningitis je najčešće bolest dece, tako da približno 70% obolelih pripada uzrastu do 5 godina.

• Glavni faktor rizika za nastanak meningitisa je povećanje broja kliconoša u osetljivoj sredini, jer infekcija najčešće nastaje od kliconoša.

• Od strane samog domaćina, faktor rizika je nedostatak specifičnih antitela na mestu ulaska bakterija,

• ili neadekvatan imunološki odgovor

Postoje brojni faktori rizika za nastanak

• Postoje brojni faktori rizika za nastanak

• meningitisa :

• prikrivena (okultna) bakterijemija,

• Prisustvo drugih infekcija u blizini moždanica,

• Defekti imunološkog sistema,

• poremećaj funkcije slezine ili njen nedostatak (asplenija),

• povrede glave sa isticanjem cerebrospinalne tečnosti (likvoreja) i dr.

• Infekcija se najčešće prenosi respiratornim putem, preko kapljica ili sekreta.

Patogeneza.

• Patogeneza.

• Patogeneza najvećeg broja bakterijskih meningisa odvija se kroz četiri faze:

• • kolonizaciju nazofarinksa i prolazak kroz mukozne barijere,

• • preživljavanje u krvi i hematogenu diseminaciju bakterija,

• • prolazak bakterija kroz hematoencefalnu barijeru i

• • nastanak inflamacije u subarahnoidnom prostoru.

Kolonizacija nazofarinksa i prolazak kroz mukozne barijere.

• Kolonizacija nazofarinksa i prolazak kroz mukozne barijere.

•