Voditeljica projekta: doc dr sc. Ivana Marić Suradnici

Zdravstvo

Dobri poznavatelji prilika na otoku Hvaru znaju da je grad Hvar bio čuven po lječilišnom turizmu, posebno sredinom i krajem 19. stoljeća, primarno zbog specifične mikroklime grada Hvara čime pogoduje liječenju brojnih bolesti. Povezivanjem turizma i zdravstva i danas bi se u gradu Hvaru kroz oblik lječilišnog turizma mogle uspješno liječiti bolesti dišnih organa (astma, bronhitis), ali isto tako i alergijske, kožne (psorijaza) i reumatske bolesti. Pored navedenog, potrebno je spomenuti da zbog povoljnih klimatskih obilježja: obilja sunčanih dana, čistog mora i zraka, ugodne klime i ljeti i zimi, mirisa ljekovitog bilja, ovaj otok, a posebno grad Hvar pružaju ugodan odmor i prilika su za psiho-fizički oporavak. Zdravstveni turizam nameće se kao izvrsno rješenje strateškog razvojnog smjera gdje prirodni resursi otvaraju mogućnosti, pored lječilišnog aspekta, razvijanja programa za uspješno uklanjanje stresa i povratak vitalnosti (što je važno za suvremenog čovjeka koji je svakodnevno izložen stresu te ima potrebu obnavljanja narušenog zdravlja).

Poznavajući povijest razvoja civilizacije prethistorijskog doba na otoku Hvaru za pretpostaviti je da je već i tada postojala određena zdravstvena skrb i stanovite zdravstvene prilike karakteristične za tzv. primitivne kulture, koje su se usporedno s napretkom civilizacije razvijale i usavršavale. Kako se kroz različite povijesne prilike polako razvijala svijest stanovnika otoka Hvara o zdravlju i potrebi prevencije i zaštite od bolesti, isto tako se razvijala i sposobnost zajednice da organizira i institucionalizira zdravstvenu skrb, posebice u gradskim središtima kao što je to sam grad Hvar.
Otok Hvar oduvijek slovi za otok sunca, mora, ljekovitog bilja, mjesta ugodnog za odmor, ali često se u turističkoj ponudi zaboravlja istaknuti aspekt zdravlja i vitalnosti. Stanovnicima grada Hvara, kao i gostima, ovaj otok bogat očuvanim prirodnim resursima daruje okrepu i zdravlje. Gostima (preko ljeta) kao i domaćima (kroz godinu) omogućava se kroz različite sadržaje i oblike odmora, zdrava mediteranska prehrana, kupanje, sunčanje i šetnje što vraća gostima životnu snagu i obnavlja zdravlje.
Naime, važno je pripomenuti da se već s pojavom prvih ljekarni u gradu Hvaru (13. i 14. stoljeće) stanovnicima nude prvi lijekovi koji su bili biljni pripravci te različiti eliksiri koji su svoja ljekovita svojstva crpili iz esencija ljekovitog bilja (ružmarina, lavande, kadulje, itd.) po uzoru na recepturu europske ljekarničke prakse tog vremena. Hvarska komuna imala je odbor za zdravstvo i provodila se određena zdravstvena politika u 15. stoljeću, a prva bolnica sagrađena je za vojnike i mornare 1608. godine.¹²⁵
Već krajem 18. i tijekom 19. stoljeća poznati austrijski i njemački prirodoslovci i znanstvenici provode značajna klimatološka i meteorološka istraživanja, ali isto tako i brojna znanstvena istraživanja kojima su proučavajući biljke, kukce, insekte, minerale potvrdili izvrsna svojstva hvarskog podneblja za liječenje mnogih bolesti. Navedeno postaje značajna točka preokreta koja određuje smjer hvarskog turizma u smjeru lječilišnog turizma. Ozbiljniji začetak zdravstva i turizma na otoku i u samom gradu Hvaru jest osnutak Higijeničkog društva 1868. godine koje započinje novu eru – zdravstvenog (lječilišnog) turizama naglašavajući sve komparativne prednosti otoka Hvara koji svojim iznimno povoljnim klimatskim specifičnostima: posebnom mikroklimom grada Hvara, daje pretpostavke oporavka i liječenja dišnih, alergijskih i reumatskih bolesti.
Spomenut ćemo samo neke važnije trenutke razvoja zdravstva na otoku Hvaru. Najstariji sačuvani zdravstveni propisi hvarske komune potječu iz 13. i 14. stoljeća o čemu svjedoči komunalni statut „Libri statutorum communinitatis Pharaeˮ. Godine 1444., odlukom hvarskog Velikog vijeća, prvi put službeno se imenuje liječnik magister Simon della Cazzaparia, kao službenik hvarske komune. Od sredine 15. stoljeća spominju se u Hvaru ljekarnici „spicieri, aromatariiˮ, kojima je bilo dopošteno da sami grade ljekarne. Zanimljivo je da je dr. Julije Bajamonti, koji je kao liječnik radio u Hvaru od 1785. do 1790. godine, pisao o potrebi hitnog unapređenja zdravstvene službe te stoga biskupu Straticu upućuje pismo izvješćujući ga o problemima koji hitno traže rješenje, a uvelike nalikuju nekim problemima s kojima se susreće grad Hvar danas: „zatrovanost čovjekove okoline, buka, praznovjerje, prekomjerno zvonjenje crkvenim zvonima za vrijeme oluja, proizvodna, gospodarska i kulturna i znanstvena zaostalost.ˮ Liječnici su se tijekom narednih razdoblja borili s mnogim nedaćama te je na otoku Hvaru stanovništvo u različitim područjima bilo izloženo različitim negativnim utjecajima koji svjedoče o nepovoljnim zdravstvenim prilikama gdje su se liječnici susretali sa: pojavom kuge 1514. godine, zatim 1516. godine, 1529. godine i 1576. godine s malarijom na području Jelse te početkom 17. stoljeća, s epidemijom gripe, pjegavca (18. stoljeće) te pojavom kolere 1855. godine (najviše zabilježena u Starom Gradu).¹²⁶
Jedno od najvažnijih povijesnih zbivanja na otoku Hvaru, a posebno značajno za sam grad Hvar je utemeljenje Higijeničkog društva (HD) koje osniva 1868. godine profesor Franz Unger s ciljem da „bi se olakšale boljetice strancima i pružila njihovim oboljelim plućima blagost našeg podneblja i našeg blagotvornog zraka.ˮ Najvažniji zadatak HD-a bio je izgradnja suvremenog lječilišnog hotela (prvotno smješten na hvarskom trgu u iznajmljenoj kući Samodol-Duboković 1868. godine, kasnije premješten 1872. godine u bivšu vojnu zgradu na Fabrici). Uz novčanu pomoć carice Elizabete izgradnja hotele započinje 1881. godine, a dovršena je tek 1903. godine kada hotel ima 26 soba, 35 ležaja, blagovaonicu, kavanu i čitaonicu.

Zdravstvo i turizam su otpočetka nerazdvojivi segmenti gospodarskog razvoja grada Hvara (što se često zaboravlja) jer su upravo blagodat hvarske klime i lječilišni aspekt turizma bili okosnica i začetak sveukupnog gospodarskog i konačno turističkog razvoja samog grada. Obnavljanje lječilišnog turizma otoka i samog grada Hvara u novije doba 20. stoljeća započinje kada se osniva „Alergološki centarˮ u gradu Hvaru 1964 godine. Naime AC - Alergološki centar utemeljen je sa svrhom provedbe zdravstvenog turizma, u sklopu hotelskog poduzeća Sunčanog Hvara pod okriljem JAZU-a (Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti). Godine 1986. formira se „Zavod za kronične bolesti dišnog sustavaˮ, gdje turisti-pacijenti odsjedaju u hotelu i koriste programe: fizikalne terapije, vježbe disanja te sve blagodati hvarske klime: more i sunce. U to vrijeme filozofija Zavoda je takva da pacijentima nudi priliku da se ponašaju poput običnih turista, da se odmaraju, kupaju i šeću te po potrebi koriste neke oblike zdravstvene skrbi (sigurnosni aspekt). Zavod se pripaja Domu zdravlja sredinom 90-tih kada se gube kreveti u SH-u. Od tada nažalost, kreće nova politika i gubi se dotadašnji smjer i opstojnost Zavoda te se ukida do tada postojeći, uspješan i razvijeni oblik zdravstvenog turizma.

Otočko zdravstvo radi racionalnije i troši manje nego zdravstva na kopnu, no tomu je razlog i slabija dostupnost liječničke njege. Hitna medicinska pomoć već desetljećima teško opterećuje ustroj otočke zdravstvene zaštite. Prijevoz bolesnika dugotrajan je i neudoban, a za lošeg vremena nerijetko i neprovediv. Program otočke zdravstvene zaštite predviđa uklanjanje spomenutih poteškoća uvodeći i telemedicinu.¹²⁷
Danas je zdravstvena skrb u gradu Hvaru podijeljena u dva organizacijska dijela: Hitna pomoć i Dom zdravlja. Hitna pomoć odnosno – Zavod za hitnu medicinsku pomoć – ispostava Hvar obuhvaća 2 tima: Tim (1) podrazumijeva doktora, sestru i vozača, a Tim (2) odnosi se na 2 tehničara (sestra ili brat) te vozača – bez doktora. Kako Hitna pomoć u Jelsi nema rendgen i nema laboratorij to predstavlja ozbiljne nedostatke u pružanju cjelovite medicinske skrbi jer za sve dodatne medicinske pretrage stanovnici grada odlaze u Split.¹²⁸
Na području grada Hvara djeluju: tri ordinacije opće medicine, tri stomatološke ordinacije te po jedna pedijatrijska, ginekološka i oftalmološka ordinacija te jedna ordinacija fizikalne medicine i rehabilitacije. U sklopu Doma zdravlja postoje ordinacija interne i fizikalne medicine. Pored zdravstvene skrbi u gradu je organizirana i socijalna skrb koja djeluje preko Centra za socijalnu skrb Split – podružnica Hvar.¹²⁹ Međutim, u gradu nema niti jedna ustanova za smještaj starijih i nemoćnih osoba.
Postavljaju se pitanja troškova, racionalnosti te kvalitete zdravstvene skrbi na otoku Hvaru, što se odnosi i na pitanje zdravstvene skrbi za sam grad Hvar. Uočava se potreba rješavanja problema kvalitetne zdravstvene skrbi u ljetnim mjesecima kada je na otoku Hvaru prisutno pet puta više ljudi, a tiče se zdravstvene sigurnosti turista i pružanja adekvatne medicinske skrbi. Naime, navedena pitanja u najužoj su vezi s određenjem strateškog razvoja otoka i definiranjem strateških pravaca turizma grada Hvara koji se nisu do sada jasno definirali u smjeru razvijanja lječilišnog turizma.
Perspektiva strateškog razvoja grada Hvara s osvrtom na revitaliziranje nekadašnjeg zdravstvenog turizma ostavlja brojne mogućnosti, ali zahtijeva ozbiljniju stratešku procjenu postojećih kapaciteta (potrebnog medicinskog osoblja, postojeće infrastrukture, adekvatnog bolničkog prostora), te njegovo povezivanje s preporukama za razvoj Europe 2020. koje zagovaraju pametan, održiv i siguran rast. Brojne su mogućnosti suradnje sektora i realizacije projekata kroz model javno-privatnog partnerstva, koji bi mogli osigurati, suradnju lokalne zajednice s poduzetničkim inicijativama. Naime, brojne su mogućnosti razvoja koje se temelje na: prirodnim resursima (blage zime, more, sunce, plaže), mediteranskoj prehrani (grad Hvar poznat je po bogatoj ugostiteljskoj ponudi), proizvodnji ljekovitog bilja (poticanje uzgoja), ekološkoj proizvodnji (Starogradsko polje kao značajan potencijal razvoja zdrave hrane), obilju zdravih otočkih autohtonih proizvoda (potreba certificiranja proizvoda kao ekološki prihvatljivih), aromaterapiji, proizvodnji meda, vina, maslina, smokava, badema, rogača.
Potražnja za zdravstvenim (rekreacijskim i wellness) turističkim uslugama, tijekom cijele godine, u Europi i u svijetu progresivno raste. Hrvatski otoci, poglavito otok Hvar te sam grad Hvar koji imaju respektabilnu tradiciju lječilišnog turizma mogu ostvariti svoje probitke utemeljujući turističko lječilišna središta koristeći prirodne resurse kojima raspolažu. Hrvatska komparativna prednost ove vrste turizma jest vrhunski educirano medicinsko osoblje natprosječne kvalitete, dobro očuvani prirodni resursi, ali postoji potreba obnavljanja postojeće i izgradnja dodatne infrastrukture što čini osnovu za provođenje aktivnosti lječilišnog turizma. Dakle, održivi razvoj neupitan je preduvjet za promoviranje ovog vida turizma. Važno je sačuvati postojeće prirodne resurse zato što njihovo narušavanje može ozbiljno narušiti temeljnu gospodarsku granu Hvara, a to je turizam.

4.