Izvor: Publikacije „Turizamˮ, www.dzs.hr. (pristupljeno 17. 8. 2014.)
Prosječna dužina boravka turista u Hrvatskoj 2013. godine iznosila je 5,2 dana; domaći turisti boravili su 3,4 dana dok su inozemni turisti boravili 5,4 dana, s time da turisti u Hrvatskoj najduže ostaju u ljetnim mjesecima, kolovozu i srpnju. U kolovozu 2013. godine prosječan broj noćenja po dolasku bio je 6,78 dana, a u srpnju je iznosio 6,4 dana132 (grafikon 21). Ovakav raspored turističkih kretanja u Hrvatskoj posljedica je obilježja mediteranske klime koja u kombinaciji s karakteristikama Jadranskog mora privlači najveći broj turista u ljetnim mjesecima, koji tada i najduže borave.
Sezonalnost je jedna od glavnih karakteristika turizma Hrvatske. Podaci za 2013. godinu pokazuju kako je u razdoblju od lipnja do kraja rujna ostvareno 75,43 % svih turističkih dolazaka te čak 85,7 % svih noćenja.133 Ovako jasno izražena sezonalnost dovodi do neravnomjernog ostvarivanja ekonomskih učinaka, sezonske zaposlenosti radne snage, stvaranja velikih količina otpada, buke i gužve te pojačanog trošenja voda i prekomjernog trošenja turističkih resursa u kratkom periodu. Ujedno, u ostalom dijelu godine najveći dio turističke infrastrukture stoji neiskorišten što otežava pozitivno financijsko poslovanje.
Grafikon . Prosječan broj dana boravka turista u Hrvatskoj u 2013. godini, po mjesecima Izvor: Ministarstvo turizma RH (2014.), Turizam u brojkama (2013), http://www.mint.hr/UserDocsImages/140624_HTZ-TURIZAM-2013_HR.pdf (pristupljeno 17. 8. 2014.)
Većinu turističkog prometa u Hrvatskoj ostvaruju inozemni turisti koji u ukupnim turističkim dolascima imaju udio od 88 % te ostvaruju čak 92 % turističkih noćenja. Struktura inozemnih turista prema zemlji podrijetla 2013. godine, pokazuje kako su najviše noćenja od ukupnog broja inozemnih turista u Hrvatskoj ostvarili oni iz Njemačke (22,8 %), zatim turisti iz Slovenije (9,9 %), Austrije (8,1 %), Češke (7,2 %) te Italije (7,2 %). Ovakvo stanje pokazuje kako je hrvatski turizam prvenstveno usmjeren na europsko emitivno turističko tržište što je posljedica povoljnog geoprometnog položaja Hrvatske i činjenica blizine tih emitivnih turističkih tržišta te dobra prometna povezanost s njima.
Cestovni promet dominantan je oblik prijevoza za većinu turista koji provode odmor u Hrvatskoj. Tim načinom prijevoza 2013. godine u Hrvatsku je stiglo 93 % turista. Ostali oblici prometa kojima se turisti služe manje su zastupljeni. Drugi po važnosti, koji se iz godine u godinu sve više razvija, jest zračni promet s udjelom od 3,9 % ukupnih turističkih dolazaka. U Primorskoj turističkoj makroregiji postoji sedam zračnih luka što omogućuje odličnu dostupnost turističkim destinacijama, a posljednjih godina zabilježen je i porast korištenja niskotarifnih zračnih prijevoznika.134 Nažalost, karakterističan je manjak redovnih linija u zračnom prometu.135 Pomorski promet ima udio od 2,34 %, a riječni još 0,04 %. Od svih vrsta prijevoza najmanje je zastupljen željeznički prijevoz s udjelom od svega 0,63 % što je posljedica loše željezničke infrastrukture u Hrvatskoj.136 Hrvatska je u posljednjem desetljeću povećala raspoložive smještajne kapacitete u registriranim komercijalnim smještajnim objektima za 25 %137, a 2013. godine ukupno je bilo registrirano 908.812 ležajeva. Najveći broj njih bio je u privatnom smještaju s udjelom od 45, 88 % od ukupnog broja smještajnih kapaciteta, zatim u kampovima 26,34 % te u hotelima 12, 14 % (tablica 32). Ovakva struktura smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj, u kojoj se samo manji dio smještajnih kapaciteta nalazi u osnovnim smještajnim kapacitetima, nepovoljna je s obzirom na to da istraživanja pokazuju kako je dužina boravka i potrošnja turista manja kod onih turista koji borave u kampovima i privatnom smještaju. U tablici 31 prikazani su turistički dolasci i noćenja prema županijama u Hrvatskoj.
Prostorni raspored turističkog prometa u Hrvatskoj još je jedno od važnih obilježja hrvatskog turizma. Čak 95,78 % turističkih dolazaka i 87,91 % turističkih noćenja ostvaruju primorske županije. Najveći turistički promet te prosječni najduži boravak turista od 6,5 dana ostvaruje Istarska županija zbog svog povoljnog geoprometnog položaja, dobre turističke infrastrukture i razvijene turističke ponude koja omogućava odvijanje turizma u predsezoni i posezoni te unutrašnjosti poluotoka. Ovakav prostorni raspored turizma u Hrvatskoj još dodatno povećava gužve i pritisak na okoliš u kratkom ljetnom periodu. Splitsko-dalmatinska županija, nakon Istarske i Primorsko-goranske županije, nalazi se na trećem mjestu po broju turističkih dolazaka i ostvarenih noćenja s prosječno kraćom dužinom boravka nego što je to prosjek za primorske županije Hrvatske. To pokazuje da turistička ponuda treba biti raznovrsnija i bogatija kako bi se turisti duže zadržavali u Hrvatskoj.
Tablica . Broj turističkih dolazaka i noćenja prema županijama u Hrvatskoj 2013. godine