O početcima međunarodnoga jezika esperanta

V. Zaključna napomena

Kroata Esperantisto, prvi hrvatski esperantski časopis, jedan je od stotinjak svjetskih esperantskih časopisa s kraja prvoga desetljeća 20. stoljeća. Osnovne su mu funkcije bile širenje esperanta u Hrvatskoj i promocija hrvatske književnosti na međunarodnome planu. Kao glasilo Društva hrvatskih esperantista, a neko vrijeme i Kluba hrvatskih akademičara esperantista, imao je neprocjenjivu ulogu u senzibiliziranju hrvatske kulturne javnosti za međunarodni jezik esperanto i njegovo širenje u Hrvatskoj, o čemu svjedoče pozitivne reakcije ondašnjega hrvatskoga tiska.⁷ Isto tako, na temelju reakcija esperantista iz različitih zemalja kao i tvorca esperanta L. L. Zamenhofa, upućenih časopisu, može se zaključiti kako je ovaj časopis dao velik doprinos međunarodnoj prepoznatljivosti Hrvatske na kulturološkom zemljovidu onoga doba. Iako je časopis imao dvadesetak suradnika iz Hrvatske i inozemstva te mnogo više podupiratelja, najveća zasluga za njegovo izlaženje i visoku koncepcijsku, sadržajnu i jezičnu kvalitetu pripada u prvome redu glavnoj urednici Danici pl. Bedeković, a zatim i utemeljitelju Društva hrvatskih esperantista Mavru Špiceru. Zahvaljujući njihovim organizacijskim i intelektualnim sposobnostima u Hrvatskoj je stvoren pozitivan odnos spram esperanta i duboko plemenite ideje neutralne međunarodne komunikacije što je on u sebi nosi.
* * *
Ograničeni prostorom, u ovome smo radu samo ukratko prikazali najvažnije elemente i koncepciju časopisa Kroata Esperantisto. Međutim, riječ je o iznimno bogatom tiskanom materijalu koji zaslužuje daljnju istraživačku pozornost – jezikoslovnu, književnopovijesnu, kulturološku i histioriografsku.

POPIS LITERATURE

Enciklopedio de Esperanto. (1933). Budapesto: Hungara Esperanto-Asocio

Gajić, R. (1980). Živi jezik. Niš: Gradina.

Klobučar, D. (2003.) Esperantski mozaik. Osijek: Esperantsko društvo "Liberiga Stelo".

Kroata Esperantisto, 1909.-1911.

Maretić, T. (1891.) Misli o umjetnom svjetskom jeziku. Rad JAZU 108, 182-208.

Pleadin, J. (2002). Biografia leksikono de kroatiaj esperantistoj. Đurđevac: Grafokom.

Privat, E. (1982). Historio de la lingvo Esperanto. Hago: Internacia Esperanto-Instituto. (skupni pretisak dviju knjiga pod istim naslovom s različitim podnaslovima: I. dio, 1923. = Unua parto – Deveno kaj komenco /1887-1900/; II. dio, 1927. = Dua parto – La movado /1900-1927/).

Rašić, N. i sur. (1981). Esperanto – jezik i pokret. Zagreb: Međunarodni centar za usluge u kulturi.

Sakaguchi, A. (1998). Interlinguistik: Gegenstand, Ziele, Aufgaben, Methoden. Frankfurt am Main i dr.: Lang.

1 Hrv. "Plovi, plovi, lađo moja". Prvi stih iz esperantskog prijevoda Preradovićeve pjesme "Moja lađa", tiskanoga na naslovnici 1. broja časopisa Kroata Esperantisto iz 1909.

2 Tu se prije svega misli na jednoznačno markiranje imenica nastavkom -o (npr. kato 'mačak'), pridjeva nastavkom -a (bela 'lijep, lijepa, lijepo', infinitiva nastavkom -i (paroli 'govoriti'), priloga nastavkom -e (rapide 'brzo'). Množinski je nastavak -j, a dobivaju ga imenice i pridjevi (npr. novaj libroj 'nove knjige'). Jedini markirani padež je akuzativ s nastavkom -n (Mi parolas esperanton. 'Govorim esperanto.'). Konjugacijski su nastavci: -as za sadašnje vrijeme (mi ridas 'smijem se'), -is za prošlo (ni legis 'čitali smo'), a -os za buduće (li kantos 'on će pjevati'). Nastavak za kondicional je -us (mi promenus 'šetao bih'), a za imperativ -u (legu 'čitaj'). Veliko izražajno bogatstvo na leksičkoj razini esperanto zahvaljuje derivacijskim sredstvima kao što je nekoliko desetaka prefikasa i sufikasa s isključivo jednim značenjem: npr. -ej 'nastavak za mjesto na kojem se nešto odvija' (npr. lernejo 'škola' < lerni 'učiti'; kuirejo 'kuhinja' < kuiri 'kuhati'), -in 'nastavak za osobe ženskoga roda' (npr. sinjorino 'gospođa' < sinjoro 'gospodin'; patrino 'majka' < patro 'otac'), mal- 'predmetak kojim se izražava suprotnosti' (malbela 'ružan' < bela 'lijep'; malnova 'star' < nova 'nov').

3 "Počinje međunarodno življenje putem esperanta. Oblikuje se Esperantija". U esperantskoj kulturi riječ je o nazivu za fiktivnu zemlju Esperantiju čiji su "stanovnici" svi ljudi svijeta koji se koriste esperantom.

4 Usp. biografiju M. Špicera u Pleadin (2002, 152).

5 Usp. biografiju D. Bedeković u Pleadin (2002, 12).

6 Obrazovana gospođa sa znanjem francuskoga, njemačkoga i hrvatskoga jezika rado bi putovala kao pratnja bogate gospođe. Ponude molimo na uredništvo časopisa Kroata Esperantisto. (prev. V. P.)

7 Tako u broju 9.-10. iz 1909. godine na str. 84 nalazimo tekst pod naslovom "Našim domaćim novinama", iz kojega navodimo najvažnije misli:

"Lijepome napretku esperantističkoga pokreta u Hrvatskoj mnogo su doprinijele domaće novine. Naša je štampa pravo shvatila zadaću esperantizma i uvidjevši korist ovoga pokreta, svojski nas podupirala u njemu. Ona nas je potpomagala u nastojanju, da po Esperantu upoznamo svijet s našom domovinom, s našim kulturnim tečevinama, što je dosele spriječila jezična pocijepanost raznih naroda. Esperanto omogućiti će Hrvatu, da se neće više osjećati tuđincem u većini evropskih zemalja, jer ne razumije njihova jezika. Učeći samo jedan jezik osim svoga materinjega, preostat će mu više vremena, da što bolje prouči svoj materinji jezik.

Naše su novine shvatile, da nije svrha Esperanta potisnuti narodne jezike, već da se ima upotrebljavati jedino za pismeno i usmeno općenje različitih naroda čitavoga svijeta, pak za pisanje onih djela, u kojima se raspravljaju opća, svjetska pitanja, izumi itd., što nipošto ne može naškoditi našoj narodnoj književnosti, s kojom bismo svijet upoznavali tek prijevodima u Esperanto.

U mnogim našim novinama čitamo ne samo kratke izvještaje o našemu radu, već i dulje rasprave o važnosti Esperanta.

Osobito će pako obradovati naše istomišljenike vijest, da će odsele stalno i dnevno donašati sve važnije vijesti o napredovanju u Esperantu ove naše novine: Agramer Tagblatt, Hrvatstvo, Hrvatske Novosti, Hrvatsko Pravo, Novosti i Pokret (…)".