Dr. A . D r e š ć i k.
C avu m epidurale, circumdurale, u novije doba
nazvan peridurale, n aziva se šupljina, koja se nalazi
izm eđu durae matris spinalis i zida k oštan og kanala.
N aziv »C a v u m interdurale«, koji se je p ojavio u
našoj novijoj m edicinskoj literaturi, nastao je iz p o
grešnog mišljenja, da se periduralni prostor nalazi
izm eđu »lam inae in te m a e et laminae externae durae
m atris«.
Sm atram , da ne će biti bez interesa, ako iznesem
ovo m oderno poglavlje iz anestezije, koje se u zadnje
vrijem e eksperim entalno m nogo proučava i p rim je
njuje u kirurške svrhe, najročito od torinske škole,
k oja je periduralnu anesteziju primijenila na circa
2000 slučajeva s dobrim uspjehom .
M ed u lla spinalis, s ovojcim a u svom prvom p o
četku, nešto je duža od vertebraln og k an ala i zato
se u njemu nalazi savijena u obliku S. Periduralni
prostor je u ovo m stadijumu više virtuelan.
K asnije se vertebraln i stub
izdužuje, m edulla
spinalis isto tak o, ali u manjoj mjeri, ta k o da peri
duralni prostor postaje realan.
K o d odraslog periduralni prostor je nepravilan,
ispunjen venoznim pleksusim a i adipozno vezivnim
tkivom , gelatinoznog izgleda.
530
Širi se sa zadnje strane, jer to odgovara funk
cionalnoj potrebi, a sa lateralnih strana nastavlja se
paravertebralnim tkivom .
C a t h e l i n , L ä v e n , S i c a r d , F o r e s t i e r ,
G i o r d a n e n g o ,
D o g l i o t t i i drugi smatrani
su osnivačim a i najboljim poznavaocim a periduralne
anestezije i periduralnog prostora.
Svi se autori slažu, da ne će p roći dugo v re
mena, kada će ekstraduralna spinalna anestezija za
mijeniti u 80ü/o slučajeva subarachnoidalnu, naročito
pak u slučajevima, gdje je ov a posljednja kontra-
indicirana.
E k s p e r i m e n t i n a l j e š e v i m a . A k o se u p e rid u -
ralni prostor lješa in jicira fiz io lo š k i ra stv or o b o je n m etilen skim
pla v etilom , u sta n ovilo se p u tem anatom ska đ is e k cije i la m in ek -
tom ije, da se teku ćin a la k o širi g o re i dole, a da o v o šire n je
zavisi od k o ličin e tek u ćin e i b rzin e in je k c ije .
Ja sam v ršio sličn a ek sp erim en te i opazio, da ne sam o
b rzin a in je k c ije i k o ličin a tek u ćin e u v je tu ju šire n je iste u p e r i-
du raln om p rostoru , n ego i k o n ce n tra cija d otičn e tek u ćin e im a
svoj u tica j na širen je.
U p otreb lja v a o sam n o v o ca in
o b o je n
in d ig ok a rm in om
u
raznim k on cen tra cija m a , i opa zio, da ja č e k o n ce n tra cije vid n o
zau zim aju v e ć e p ro sto re u p erid u ra ln om p rostoru od teku ćin a
sla b ije k on ce n tra cije .
P o n o v lje n im
ek sp erim en tom d o b io sam
isti rezu ltat: tako se je 2 % n o v o ca in širio b rže i zau zim ao v eći
p rostor od n o v oca in a 0.50%.
O vu p o ja v u tu m a čim n a s lije d e ći n a č in : P erid u ra ln i p rostor
n ije prazan p rostor, v e ć k ao što sm o kazali p r o sto r ispu n jen
adippzn o v ez iv n im tk ivom , tako da n o v o ca in ja č e k o n ce n tra cije
lakše difu n d ira prem a gore i d ole od m jesta in je k c ije , n ego li
n ov oca in sla b ije k o n cen tra cije.
T eh n ika p. a. U p o tre b lja v a se ista igla ka o i za su b a ra ch n o
ida ln u anesteziju. P u n k c ija se v rši na m e đ ija ln o j lin iji, g d je je
perid u ra ln i p rostor n ajširi. U o v o m p r e d je lu igla prolazi k roz
lig. in terspinata i ulazi u lig. fla v a , g d je se o s je ć a ja ča re z i
sten cija. Sada se izv a d i m a n drin i natakne b rizg a lica , op rezn o
sa u v la či igla d u b lje, držeći p a la c na k lip ii k a d igla u đe u p e ri
duralni prostor, n a rk otizer ne os je ća reziste n ciju p ri u b rizg a
v a n ju teku ćin e. Za p očetn ik e su k on stru ira n e s p e cija ln e igle
s m alim staklen im m a n om etrom , k o ji p ok a z u je n ega tiva n p r i
tisak, kad igla u đe u p erid u ra ln i prostor.
Od anestetika se u potrebljava n ov oca in 2— 3%
s adrenalinom '^ % , percain 2 % , a u zadnje vrijeme
preporučuje se pantocain 3% o.
K oličina se mijenja prem a anestetikum u i prem a
kirurškom zahvatu. U brizgavanje se vrši u frakcioni-
ranim dozam a p o 6— 8 cc.
D o g l i o t t i navodi slijedeće dobre strane peri
duralne anestezije prem a subarachnoidalnoj :
1. V e ća ograničenost anestezije.
2. Nema nauzee i povraćan ja za vrijem e ili
odmah poslije
interven cije; nema
postoperativne
glavobolje, porem ećaja u slijed nadražaja meninga,
kao nesvjestice, parestezije i t. d.
3. Rizik je smanjen na apsolutni minimum (pad
arterijalnog tlaka). A k o se pak pojavi k o d peri
duralne anestezije, ovaj je ogran ičen na minimalni
teritorij, k oji je p otrebit za intervenciju, dok su drugi
teritoriji u dobrom djelovanju.
4. N em ogućnost difuzije anestetika prem a bul-
barnim centrim a i tim je isključena opasnost direktne
paralize istih, prem da se ova verificira vrlo izuzetno
kod subarachnoidalne.
5. Ne postoji
direktan
kontakt anestetika i
m edullae
spinalis i tim se
izbjegava
mogućnost
oštećen ja nervnih elem enata same m edullae, a to su
oštećen je ü zadnje vrijem e neurolozi dokazivali (kao
lagani b olovi, m išićne hipotonije, sfinkterični p o re
m ećaji protrahirani za više dana, nejasne form e
hiperterm ije, veom a slične onim a k oje se opažaju
poslije direktnih operacija na centralnom nervnom
sistemu).
6. P ostoperativni tok je bolji, bilo što peridu-
ralna anestezija duže traje od subarachnoidalne i tim
je poja va b ola u zakašnjenju, bilo što nema nikakvog
znaka iritativne reakcije meninga. Poslije m alo sati
b olesnik se p ov ra ća u status ante operationem u
svakom pogledu, dok k o d subarachnoidalne česte su
poja ve: osjećaj um ornosti, pom anjkanje apetita, be-
sanica, nekada nauzea, česte glavobolje i t. d.
Periduralna anestezija je u zadnje vrijem e mnogo
i na raznim mjestima primjenjivana.
A k o se isključe gin ek ološk e operacije, k od kojih
subarachnoidelna anestezija d ozv olja va kom pletno i
konstantno m išićno olabavljenje, za sve je druge slu
ča jeve periduralna anestezija u stanju s uspjehom
zamijeniti subarachnoidalnu. Prem a tom e proizlaze
slijedeće indikacije:
1. Intervencije na donjim ekstrem itetim a, izu
zevši one vrlo lagane i površne, gdje zadovoljava
lokalna anestezija.
2. K od intervencija na donjem dijelu abdomena
i genitalu.
3. K od svih bubrežnih i ureteralnih intervencija,
gdje je periduralna anestezija apsolutne najbolja.
4.
Kod abdominalnih gornjih intervencija, naro
čito žučnih puteva i želuca.
5. K o d svih stražnjih torakalnih intervencija
(torakoplastike, lam inektom ije), n aročito k o d donje
"/3 grudnog koša.
N epodesn a je
za
amputaciju
mammae.
Periduralna anestezija ne dolazi u obzir kod
intervencija na gornjem ekstremitetu, jer o v d je daje
odličn e rezultate plek sičn a anestezija, k ao i op era
cije na vratu, jer je opasno unošenje tekućine u
cervikalni periduralni prostor.
K ontraindikacije su izuzetne: djeca, teške into
ksikacije, septikopiem ija, za k oje su indicirane lake
narkoze
plinom, k ao i u slučajevim a
tehničke
nem ogućnosti,
rigidnosti
hrptenice,
kalcifikacija
ligamenata.
Naravno da je periduralna anestezija
kontraindicirana, k ao u ostalom i subarachnoidalna,
kod tumora k oji blokira slobodan prostor u vertebral-
nom kanalu (simptomi m edullarne kom presije).
R ezultat: Prem a D o g l i o t t i u u 90% slučajeva
rezultat je odličan. Istog su mišljenja ostali autori,
k oji su eksperim entirali periduralnu anesteziju, među
kojim a je P a g é s u 43 slučaja im ao 3 neuspjeha,
R u iz
na 1236 anestezija 26 neuspjeha, a G o r o d -
ner na 34 slučaja spom inje 3 neuspjeha.
L itera tu ra
T e s u t : T raité d 'A n a tom ie h um ain e d e s crip tiv e et top o
grap hiqu e.
D o g l i o t t i : T ra tta to di anestesia.
Ch a m p y :
E m b ry olog ie. B o u r g l o i s H .: P r é cis de p a th olog ie ch iru rgica le.
G l a v a n : D ija gn ostik a živ ča n ih b olesti. G o r o d n e r : L ’ ane-
stesia p erid u ra l segm en ta ria de D o g liotti. Sem . m ed. X X X I X . N.
45. P a g é s : A n estesia m etam enica. R ev. E spanola d e Cirugia.
D e n e k e : Z en tra lb la t fü r ehir. 1937 N. 3.
531
Iz Instituta za sudsku m ed icin u i k rim in a listiku Sveu čilišta u Z a g reb u . (U p ra v n ik : p r o f. dr. E, I. M ilosla vić.)
K e m i j s k a istraživanja krvi k o d smrti usl ij ed ntopljenja.
Dr. Eugen P r e m e r u , asistent.
Uz svaku Iješinu, koja je izvu čen a iz v od e, v e
zana su uglavnom tri kardinalna pitanja, na koja je
nem inovno potreb n o odgovoriti, a ta su:
1) da li je smrt u zrok ovan a isključivo utoplje-
njem;
2) da li se ne radi o iznenadnoj ali naravnoj smrti
za vrijem e bavljenja osob e u v o d i (kupanje, pli
vanje, ronjenje itd.], i
3) da li je dotična o sob a na koji drugi način umrla
(bilo naravno, b ilo nasilno) i z v a n v o d e i onda
iza smrti dospjela ili bila bačen a u vodu
Ne znači da se je svaka osoba i utopila, ako je
nađena mrtva u vodi ili ako je poznato nestala u
vodi za vrijem e plivanja.
P ostavljanje tačne dijagnoze je dakle od odlučne
važnosti, jer rješen je konkretnog slučaja naime, da li
se radi o nezgodi (eventualno sam oubojstvu), um or
stvu ili o naravnoj smrti ovisi isključivo o stručnom
m išljenju obducenta na tem elju izvršene pretrage
trupla.
Eksperim entalna i m orfološk a istraživanja su
danas uspješno riješila pitanje mehanizma smrti kod
utopljenja, a ta k ođ er su i razjasnila sve one nagle
prom jene u tjelesnim organima, k oje nastaju za
vrijem e utapljanja.
Ia k o su sve te p oja ve g o to v o d o najmanjih p o
jedinosti teoretsk i izrađene i v rlo d ob ro poznate, to
ipak dolazi d o takovih situacija, kada je i iskusnom
sudbeno-liječničkom vještaku veom a teško, a često
put i nem oguće postaviti pozitivnu dijagnozu, da li je
osoba, čije je truplo n ađeno u vodi, uistinu i umrla
od utopljenja.
T e poteškoće utvrđivanja uzroka smrti k od o b
dukcije su to v eće, što je više vrem ena prošlo od
časa smrti i pregleda m rtvog trupla, i to osobito
zbog
procesa
truležnog
raspadanja
unutrašnjih
organa.
Prom jene u plućim a utopljenika, k oje se inače u
običnim slučajevim a jasno raspoznavaju, p o d u tje
cajem truleža b r z o i postepen o iščezavaju, m ijenja
jući potpuno izgled pluća. K od jako uznapredovalog
truleža veom a su če sto bezuspješne i m inuciozne
m ikroskopske
pretrage
plućnog tkiva. Dijagnoza
u topljen ja m orfološkim istragama je pod takovim
okolnostim a skoro nemoguća.
P ostoje nadalje slučajevi, u kojima, i ako je p r e
traga lješine izvršena kratko vrijem e iza utopljenja,
obdukcioni nalaz,
osobito pak izgled pluća, nije
tak o izražen i tipičan, da se bez oklijevanja m ože
ustvrditi, da se je dotična osoba utopila. M anje
iskusni obdu cen ti imaju p od takovim okolnostim a
velikih p o te šk o ća a i neugodnosti.
M ikrosk op sk e pretrage su če sto put vrlo k om
plicirane, zahtijevaju tehničku spremu i dugogodišnje
iskustvo, pa iziskuju dosta vrem ena, a. osim toga
nijesu ni sasvim sigurne.
U cilju da se usavrše a i pojedn ostave dijagno-
stične laboratorijske p roced u re m nogi su autori iz
radili različite m etode, k oje su se prim jenjivale u
dijagnostičke svrhe kod upitne smrti utopljenjem ,
n astojeći na taj način da nadopune obdu kcion i nalaz
i u čvrste dijagnozu utopljenja.
P reporu čiva lo
se,
izm eđu
ostalog,
m jerenje
stupnja razrijeđenosti krvi, brojen je crvenih krvnih
tjelešaca, određivanje kon centracije, odnosno raz-
rjeđivanje hem oglobina, itd., što nije imalo željenog
uspjeha, jer je na točn ost ovih istraživanja utjecao
i suviše p ro ce s trulenja.
Još prije 36 godina C a r r a r a , glasoviti foren
zični m edicinar Italije, b a v io se je k rioskopsk om m e
todom ispitivanja krvi utopljenika, k a k o bi ustanovio
točk u smrzavanja u dijagnostičke svrhe, jer je p o
znato, da se m ijenjanjem m olekularne koncentracije
tekućine m ijen ja i točka smrzavanja. C a r r a r a je
ustanovio, da je kod osoba k o je su umrle na drugi
način, a ne o d utapljanja, točka sm rzavanja krvi, ma
otkuda bila ta krv uzeta iz tijela, sk oro svagdje
jednaka, dok krv utopljenika nije pokazivala tu re
dovitu pojavu. Naime, to čk a smrzavanja krvi iz lijeve
srčane klijetke je m nogo viša nego li krvi iz desne
klijetke ,i to k o d utopljenja u slatkoj vodi, dok je kod
utopljenika u slanim vodam a (m ore, slana jezera)
nalaz obrnut.
N eki su se autori bavili električnom vodljivošću
krvi s obzirom na k oncentraciju iona u njoj, drugi
pak k on centra cijom
albumina
refraktom etričnom
m etodom , neki pikn om etrički mjerili gustoću krvi;
ali sve ov e kao i slične m etode laboratorijskih ispiti
vanja bile su dijelom n etočn e ili pak prekom plicirane
u izvođenju, osob ito za praktičnog liječnika.
G odine 1921. iznio je poznati forenzični kemičar
iz N ew Y ork -a , G e t t l e r , novu hem okem ičku m e
todu za dijagnozu utopljenja, tj. kom parativno o d
ređivanje količine klorida u krvi. Ta m etoda, inače
vrlo jednostavna u provođen ju, danas je uvedena u
stručnoj literaturi pod imenom G e t t l e r — test.
Ispočetk a je G e t t l e r o d ređ iv a o količinu klorida
u krvi k od osob a k oje su mrle od asfiksije (gušenje,
vješanje, itd.) ,a ov a su mu onda ispitivanja bila p o
v od om
daljnjim
eksperim entalnim
istraživanjima
kvantitativnog odnosa klorida u krvi k o d utopljenika.
G e t t l e r je u spoređivao sadržinu klorida u
krvi iz desne i iz lijeve strane srca, pa je ustanovio,
da razlike ne p ostoje; količina klorida je bila skoro
uvijek jednaka, a eventualne varijacije nijesu p re
mašivale 5 mg u 100 ccm krvi.
K o d utopljenja, v od a koja aspiracijom duboko
prodire u dišne pu teve i k on a čn o ulazi u a lveole
pluća, osm otski prolazi u plućne krvne kapilare i
razređuje krv lijeve strane srca (lijeve predklijetke
i klijetke), zb og čega i nastaju različite prom jene u
samoj krvi i znatnije razlike u k oncentraciji klorida
izm eđu krvi desnog i one lijevog srca.
U svim slučajevim a utopljenja, k oje je G e t t l e r
ispitivao, ta je razlika u kon centraciji klorida između
obiju strana srca bila v e ć a od 5 mg po 100 ccm, a
kretala se izm eđu 19 mg i 294 mg na 100 ccm krvi.
K od utopljenika u slatkoj vodi količina klorida u krvi
lijeve
klijetke u v i j e k je bila m anja od one u
krvi desne klijetke. A k o je pak bilo u topljen je u
slanoj vodi, nalaz je protivan, naime, količina klorida
u krvi lijeve srčane klijetke je znatno premašivala
onu krvi iz desne klijetke. Slične pojave kao kod
krioskojskih pretraga krvi ( C a r r a r a ) .
Kvantitativna ispitivanja klorida u krvi kod
utopljenika p ro v o d e se i u našem sudsko-m edicin-
532
skom institutu i to ne samo u dijagnostičke svrhe,
nego da se dokaže vrijednost ov e m etode za pra k
tične liječnike k od obdukcija sumnjivih ili nejasnih
slučajeva utopljenja.
Mi upotrebljavamo slijedeću metodu kvantita
tivnog određivanja klorida u krvi:
Iz Iješin e se u zm e za seb n o k r v iz desn e i iz lijeive k lije tk e
ili p r eđ k lijetk e srca.
U E rlen m a yerovu tik v icu stavi se 1 cc m o v e k rv i i doda
3 ccm n/50 otop in e A gN O s u du šičn oj k iselin i (dušična kiselin a
im a zadaću da razara b je la n če v in e ) i stavi se na v o d e n u k u p elj
dok se m ješa vin a ne o đ b o ja d iš e (postane sla b o žućkasta, što
tra je 2— 4 sata). K o d o v o g p rocesa se A g v ež e sa k lorid im a u
A g C h
Z adaća je sada da doznam o k o lik o se k va n titet k lorid a
v ez a o sa A g, pa zato treba m o da ođ titrira m o suvišak A g N 0 0 k o ji
se n ije vezao. T o čin im o n a ta j n ačin, što o v o j tek u ćin i u E rlen -
m a y e ro v o j tik v ici d od a m o 6 ccm d estilira n e v o d e , a ka o in d i
ka tor 6 cc m ferria m m on iu m su lfa ta (Fe N H
4
SCUh) te d ob iv a m o
p riličn u bistru teku ćin u i titrira m o sa n/50 oto p in o m k a lije v o g
rod an ida (k ojem u sm o p r ije toga s lije p im p ok u som od red ili
fak tor) dok nam se ne p o ja v i crven k a sto-n a ra n ča sta b o ja , k o d
čega sa stvara spoj a m o n ije v o g rodanida.
B ro j k o ji dob iv a m o, ako o d b ije m o u trošen i k a lije v rod an id
od 3.0, n aim e u zete k o ličin e n/50 A g N 0 3 , g o v o r i n am k o lik o se
je k lorid a vezalo sa A g. T a j b r o j m n ožim o sa 0.0007091 g r što
od g ov a ra 1 ccm n/50 otop in e
AgNOä i
tim j e k o ličin a Cl
određena.
U našim do sada ispitanim slučajevim a razlike u
količini klorida u krvi izm eđu lijeve i desne srčane
klijetke su se kretale izm eđu 25 mg i 71 mg, a p o
prečno izračunavši na svim slučajevim a ta je razlika
iznosila 46.75 mg, pa je prem a tom e ta razlika bila
devet do deset put veća, n ego što to biva u slučaje
vima g d je nije po srijedi utapljanje.
Praktičnu važnost ovakovih kemijskih pretraga
najbolje ilustrira i slijedeći slučaj:
Ž en a p o p r ilic i o d sedam deset god in a n ađ ena je m rtv a u
s v om stanu u kadi p u n oj v o d e. O d istražn ih organ a b ila je
izražena sum nja, da je sm rt nastupila u s lije d u to p lje n ja , b ud ući
se je gla v a n alazila p od vod om . O b d u k cija je pok a zala n egativan
nalaz u sm islu u to p lje n ja , a k a o u z ro k sm rti u sta n ov ljen a je
k ljen u t srca. K o b d u k ciji je izv ršen a jo š i dozaža k o n ce n tra cije
k lorid a u k rv i, k o ja op etov a n a u v iše n avrata, n ije poka zala
n ik a k ov e ra zlik e izm eđ u k rv i d esn og i lije v o g srca. P rem a tom e
je i u o v o m slu ča ju k e m ijs k a analiza k r v i b ila od d ija g n ostičn e
važnosti, jeir je p o tv rd ila nalaz o b d u k cije , te u k lon ila i zad nju
su m n ju o ispra vn osti u zrok a sm rti.
Stupanj razlike izm eđu k oličine k lorida u krvi
desne i lijeve klijetke ovisi o količini v o d e k oja ulazi
i prolazi k roz pluća, k a o i o vrem enskom razmaku
izm eđu p o če tk a prodiranja v o d e u dišne organe i
nastupa smrti, tj. dužine utapljanja, dužine života
ispod vode.
O sobe k oje u m oribundnom stanju padnu ili d o
spiju u vodu, pokazuju malu razliku u koncentraciji
Cl izm eđu krvi desnog i lijevog srca, i to' stoga što je
vitalitet takovih osoba znatno smanjen, pa prema
tom u je i prodiranje v o d e k roz respiratorne organe
slabije, pa i radi k ra tk oće vrem ena do nastupa smrti.
O sobe pak, kod kojih se faze utapljanja razvijaju
običn o, pokazuju izrazitiju razliku u količin i klorida
obiju strana srca ,naime ja če razrjeđenje krvi lijeve
klijetke, uslijed duljeg boravka
1
života ispod vode.
D u ž i n a v r e m e n a p r o d i r a n j a v o d e
k r o z p l u ć n o t k i v o , n a i m e f a z e u t a p l j a
n j a , i m a b i t a n u t j e c a j n a s t e p e n r a z -
r j e đ i v a n j a k r v i u l i j e v o j s r č a n o j k l i
j e t k i i p r e d k l i j e t k i .
K od razlaganja pitanja smrti zb og utapljanja
treba istaći i činjenicu, koju je u stručnoj literaturi
iznio p ro fe so r M i l o s l a v i ć , naime, da k o d osoba
k o d kojih je f a r i n g o-l a r i n g e a l n i r e f l e k s
vrlo slabo izražen
ili potpu n o otsutan, prodiranje
v o d e u dišnim putevim a biva brže i jače, n eg o k od
osob a s norm alno razvijenim ili pojačanim refleksom .
Prem a tom e p o d p rv o spom enutim okolnostim a i
razrjeđenost krvi lijeve klijetke ne će pokazivati
takovu izrazitost, k ao k o d osob e sa norm alno raz
vijenim faringo-laringealnim refleksom .
Na tem elju ovih kem ijskih istraživanja, tj. o d
ređivanja razlike kon cen tra cije k lorida u k rvi obiju
srčanih strana, m ože se prosuđivati b r z i n a i
i n t e n z i t e t
p r o d i r a n j a v o d e
u
d i š n e
o r g a n e i k roz njih, o d čeg a ovisi stepen te k on
centracije, pa onda indirektno zaključivati, k olik o je
vrem ena prošlo od časa kada je osoba dospjela živa
p o d vodu do časa nastupa smrti.
Čitav ovaj p r o c e s r a z r j e đ i v a n j a k r v i
događa se i razvija intra vitam i prem a tom e s p a d a
m e đ u v i t a l n e r e a k c i j e o r g a n i z m a .
K od osoba, k oje su iza smrti dospjele u v od u ili
ih je iznenadna smrt snašla za vrijem e bavljenja u
vodi, tog vitalnog fenom ena, naravski, nema, jer ne
dolazi do razrjeđenosti krvi u lije v o j srčanoj klijetki i
predklijetki, pa prem a tome ni do razlike u koncen
traciji k lorida izm eđu krvi desne i lijeve strane srca.
N a š a i s t r a ž i v a n j a d o k a z u j u f o r e n - z
>ič n o- k r i m i n a l i s t i č n u v a ž n o s t i s p i t i
v a n j a k l o r i d a u k r v i k o d u t v r đ i v a n j a
s m r t i u s l i j e d u t o p l j e n j a .
Dostları ilə paylaş: |