Uredba za provedbu carinskog zakona

Kada se obrazac ATA koristi za ponovni izvoz robe u okviru postupka privremenog uvoza, carinska deklaracija može se podnijeti kod druge carinarnice nego što je carinarnica navedena u članku 169. stavak 4. Carinskog zakona.

Članak 430.

Sukladno članku 185. stavak 4. Carinskog zakona, osoba koja zahtijeva uništenje robe mora prijavu za uništenje podnijeti u pisanom obliku i potpisati je. Prijava za uništenje mora se podnijeti toliko unaprijed koliko je potrebno carinarnici da ustroji i provede nadzor nad uništenjem.

Ako je za robu namijenjenu za uništenje već bila podnesena carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabilježit će na njoj da je roba uništena. Takva deklaracija u skla­du sa člankom 78. Carinskog zakona smatra se poništenom.

Carinarnica koja je prisutna pri uništenju robe mora u prijavi odnosno deklaraciji navesti vrstu i količinu mogućih otpadaka i ostataka koji preostanu po uništavanju, u svrhu određivanja elemenata za mogući obračun uvoznih davanja za otpatke i ostatke kada za njih bude određeno novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Odredbe stavka 2. ovog članka na odgovarajući način se primjenjuju za robu koja je ustupljena u korist države.

Članak 431.

Strana roba može se ustupiti u korist države podnoše­­njem ovlaštenoj carinarnici pisanoga zahtjeva za primjenu članka 185. stavka 5. Carinskog zakona.

Akt o ustupa­­nju strane robe iz stavka 1. ovoga članka u korist države donosi ovlaštena carinarnica, ako se radi o robi koja:

1. ispu­­njava propisane uvjete za uvoz ili unos u Republiku Hrvatsku;

2. može se prodati na hrvatskom tržištu, odnosno postoji potreba ­­njezine eventualne besplatne dodjele kraj­­njim korisnicima, vodeći pri tome računa o visini troškova i eventualnoj ­­njihovoj naknadi, bilo od podnosite­­lja zahtjeva ili iz sredstava ostvarenih prodajom robe ili ­­njihove naknade od strane kraj­­nje­ga korisnika u slučaju besplatne dodjele robe.

U slučaju utvrđe­­nja da nisu ispu­­njeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, ovlaštena carinarnica će donijeti odluku o povratu robe u inozemstvo, odnosno o unište­­nju robe na trošak podnosite­­lja zahtjeva, carinskoga deklaranta ili druge osobe odgovorne za određe­­nje carinsko pravnoga statusa odnosne robe.

U postupku donošenja odluke ustupa­­nju robe u korist države, carinarnica može zatražiti polaga­­nje jamstva za namire­­nje troškova uništava­­nja robe i drugih troškova koji bi u vezi s unište­­njem robe mogli nastati.

Ako je za ustup­­ljenu robu već bila podnijeta carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabi­­lježit će na ­­njoj da je roba ustup­­ljena u korist države. Takva deklaracija, u smislu članka 78. Carinskog zakona, smatra se poništenom.

Dio III. PONOVNI UVOZ ROBE - POVRAT ROBE

Članak 432.

U skladu sa člankom 188. stavak 4. pod b) Carinskog zakona, može se odobriti oslobođenje od plaćanja carine pri povratu robe:

a) za koju su pri njezinom izvozu iz carinskog područja bile ispunjene izvozne formalnosti radi dobivanja naknada ili drugih iznosa pri izvozu predviđenih u okviru poljoprivredne politike, ili

b) za koju je odobrena druga financijska pogodnost osim naknada ili drugih iznosa u okviru poljoprivredne politike, povezana s obvezom izvoza te robe,
pod uvjetom da deklarant dokaže da su naknada ili drugi plaćeni iznos vraćeni ili da je nad­ležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno da se druge financijske pogodnosti ukinu, i da:

1. roba nije mogla biti puštena u prometu državi u koju je poslana radi važećih propisa te države,

2. je primatelj vratio robu, jer roba ima mane ili nije u suglasnosti s odredbama ugovora,

3. se roba ponovno uvozi u carinsko područje, jer robu nije bilo moguće uporabiti za predviđene namjene radi drugih razloga, od onih navedenih u točki a) odnosno točki b) ovog stavka, na koje izvoznik nije mogao utjecati.

Za razloge iz stavka 1. točke b) podtočke 3. ovoga članka smatraju se sljedeći slučajevi:

a) roba se ponovno uvozi jer je prije nego je bila dostavljena primatelju, bilo roba bilo njezino prijevozno sredstvo, pretrpjelo oštećenja,

b) roba koja je bila izvezena za potrošnju ili prodaju na sajmu ili sličnoj priredbi, a nije bila potrošena ili prodana,

c) roba nije mogla biti podnesena primatelju radi njegove stvarne ili pravne nemogućnosti da preuzme robu u skladu sa uvjetima ugovora, na temelju kojih je roba bila izvezena, te

d) roba koja zbog prirodnih nepogoda, političkih ili socijalnih nemira nije mogla biti dostavljena primatelju ili mu je bila dostavljena protekom roka određenog ugovorom.

Deklarant dokazuje da je povrat ili drugi plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vratio, ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su druge odobrene financijske pogodnosti bile ukinute, što se dokazuje s odgovarajućom potvrdom tijela koje je odobrilo isplatu povrata ili drugog plaćenog iznosa. Potvrda mora sadržavati sve potrebne podatke za utvrđivanje istovjetnosti robe, za koju je povrat ili drugi iznos vraćen s robom koja se ponovno uvozi.

Roba iz stavka 1. ovog članka ne može biti oslobođena od plaćanja uvoznih davanja, ako nije uvezena radi puštanja u slobodan promet u carinskom području u roku od 12 mjeseci. Rok počinje teći od dana kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Kada je roba deklarirana za puštanje u slobodan promet nakon isteka roka iz stavka 4. ovoga članka carinarnica pri kojoj se roba ponovno uvozi može, kada to opravdavaju iznimne okolnosti, odobriti produženje roka.

Članak 433.

Vraćena roba može se osloboditi plaćanja carine i ako se vraća samo dio prethodno izvezene robe. Navedeno se također primjenjuje ako se roba sastoji od dijelova ili dodatne opreme strojeva, instrumenata, aparata ili drugih proizvoda koji su bili prethodno izvezeni iz carinskog područja.

Članak 434.

Iznimno od odredaba članka 189. Carinskog zakona sljedeća roba može biti oslobođena od plaćanja carine:

a) roba je bila po izvozu iz carinskog područja predmet samo onih postupaka, koji su bili nužni za održavanje robe, ili rukovanja koji su promijenili samo izgled robe,

b) roba koja je po izvozu iz carinskog područja bila predmet drugih postupaka nego su postupci potrebni za održavanje robe u dobrom stanju ili drugih rukovanja nego su ona koja mijenjaju izgled robe, ali koji su se pokazali manjkavi ili neprimjereni za njezinu namjeravanu uporabu, kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

1. postupak ili rukovanje s robom je bilo izvršeno isklju­čivo u svrhu da se roba popravi ili osposobi,

2. njezina neprikladnost za predviđenu uporabu postala je očita tek nakon što je takav postupak ili rukovanje započelo.

Kada je vraćena roba bila podvrgnuta postupku ili rukovanju dopuštenom u skladu sa stavkom 1. točkom b) ovog članka, a takav bi postupak prouzročio nastanak carinskog duga da se radi o robi stavljenoj u postupak vanjske proizvodnje, primjenjuju se važeća pravila o obračunu carinskog duga za postupak vanjske proizvodnje.

Bez obzira na stavak 2. ovog članka oslobođenje od plaćanja carine može se odobriti, ako se dokaže da je izvezena roba bila predmet neophodnog popravka ili osposobljavanja radi nepred­viđenih okolnosti, koje su nastale izvan carinskog područja, te ako vrijednost ponovno uvezene robe radi takvog popravka ili osposobljavanja ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz.

Za potrebe stavka 3. ovog članka:

a) »potrebni popravak ili osposobljavanje robe« podrazumijeva bilo koji postupak za otklanjanje oštećenja odnosno nedostataka u djelovanju ili otklanjanje greške koju je roba pretrpjela izvan carinskog područja, ako roba bez takvih popravaka ili osposobljavanja ne bi mogla više biti uporabljena na uobičajeni način za svrhe u koje je bila namijenjena,

b) smatra se da vrijednost vraćene robe ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz, ako postupci i postupanja kojih je roba bila predmet ne prelaze one koji su nužno potrebni za daljinu uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza.

Kada je za popravak ili osposobljavanje robe potrebno uporabiti rezervne dijelove, oni moraju biti ograničeni samo na one koji su nužno potrebni za uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza iz carinskog područja.

Članak 435.

Carinarnica na zahtjev deklaranta koji podnosi carinsku deklaraciju za izvoz domaće robe, ovjerit će potvrdu koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe, u slučaju da se ta roba ponovno uveze u carinsko područje (potvrda o istovjetnosti).

Potvrda o istovjetnosti robe iz stavka 1. ovoga članka INF 3. izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 36. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Članak 436.

Ponovno uvezena roba u skladu s ovom Uredbom smatra se takvom samo ako:

a) deklarant carinarnici pored deklaracije za puštanje robe u slobodan promet, podnese još i sljedeće isprave:

1. deklaraciju kojom je roba bila izvezena ili drugu ispravu, na temelju koje je roba koja se ponovno uvozi bila izvezena iz carinskog područja, ili

2. potvrdu o istovjetnosti robe ili druge isprave koje dokazuju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe, prije svega dokazi o istovjetnosti izvezene i ponovno uvezene robe.

b) deklarant umjesto isprava iz stavka 1. točka a, podtočka 1. ovog članka može podnijeti u Republici Hrvatskoj izdani ATA obrazac.

U skladu sa stavkom 1. točkom b) ovog članka, kod ponovnog uvoza robe roba će se osloboditi od plaćanja carine i ako je važnost ATA obrasca protekla, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 188. Carinskog zakona i kriteriji propisani ovom Uredbom. U svakom slučaju treba ispuniti formalnosti propisane člankom 204. stavak 2. ove Uredbe.

Stavak 1. točka a) ovog članka se ne primjenjuje za:

a) međunarodni promet ambalaže i transportnih sredstava, te promet određene robe, koja se može pustiti u slobodan promet na podlozi posebnih carinskih pravila, za koje nacionalni ili među­na­rodni propisi propisuju da se ne podnose carinske isprave, i

b) slučajeve kada se roba može deklarirati za puštanje u slobodan promet usmeno ili nekom drugom radnjom.

Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da priloži dodatne dokaze koji dokazuju istovjetnost ponovno uvezene robe.

Članak 437.

Uz deklaraciju za puštanje u slobodan promet, koja se odnosi na povrat robe za koju su pri izvozu mogle biti obavljene carinske formalnosti radi dobivanja naknada ili drugih iznosa pri izvozu, pred­viđenih u okviru poljoprivredne politike, uz isprave iz članka 436. ove Uredbe potrebno je priložiti i potvrdu tijela koje je nadležno za odobravanje tih naknada ili iznosa. Ta potvrda mora sadržavati sve podatke koji su potrebni da bi carinarnica kod koje se roba deklarira za puštanje u slobodan promet mogla provjeriti da se potvrda odnosi na deklariranu robu.
Ako pri izvozu nisu bile obavljene izvozne carinske formalnosti radi dobivanja naknada ili drugih iznosa pri izvozu, predviđenih u okviru poljoprivredne politike, potvrda mora sadržavati navod:
– bez izvoznih naknada ili drugih iznosa pri izvozu.
Ako su pri izvozu bile obavljene izvozne carinske formalnosti radi dobivanja naknada ili drugih iznosa pri izvozu, predviđenih u okviru poljoprivredne politike, potvrda mora sadržavati jedan od sljedećih navoda:
– izvozna naknada ili drugi iznos pri izvozu isplaćeni za …….. (količina), ili
– pravo na izvoznu naknadu ili drugi iznos pri izvozu poništeno za ........ (količina),
ovisno o tome da li je nadležno tijelo isplatilo ili nije izvoznu naknadu ili drugi iznos pri izvozu.
Potvrda iz stavka 1. ovog članka može se izdati na Potvrdi o istovjetnosti iz članka 435. ove Uredbe.
Ako carinarnica kojoj je roba podnesena za puštanje u slobodan promet može, na temelju dokaza kojima raspolaže, utvrditi da nije bila niti će naknadno biti odobrena naknada ili drugi iznos pri izvozu, predviđeni u okviru poljoprivredne politike, potvrdu iz stavka 1. ovog članka nije potrebno podnositi.

Članak 438.

Rok za ponovni uvoz izvezene robe počinje teći od dana od kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Članak 439.

Deklarant koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, može biti bilo koja osoba sa sjedištem odnosno stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koja podnese ili može podnijeti ponovno uvezenu robu carinarnici zajedno sa svim ispravama koje su potrebne za izvo­đenje carinskog postupka i odlučivanje o oslobođenju od plaćanja c­arine.

Članak 440.

Uz uvažavanje odredaba stavka 3. ovoga članka, izvozna carinska ispostava na zahtjev izvoznika izdaje informativni obrazac INF 3, pri ispunjavanju izvoznih formalnosti za robu na koju se odnosi, ako izvoznik izjavi da će roba vjerojatno biti vraćena preko druge carinske ispostave, a ne preko izvozne carinske ispostave.
Na zahtjev izvoznika izvozna carinska ispostava može izdati Informativni obrazac INF 3 i nakon ispunjavanja izvoznih formalnosti za robu na koju se odnosi, pod uvjetom da na temelju informacija kojima raspolaže nedvojbeno utvrdi da se navodi u zahtjevu izvoznika odnose na izvezenu robu.
Za robu iz članka 437. stavak 1. ove Uredbe informativni obrazac INF 3 može se izdati isključivo nakon ispunjavanja odgovarajućih carinskih izvoznih formalnosti, uz uvažavanje uvjeta iz stavka 2. ovoga članka.
U slučaju iz stavka 3. ovoga članka obrazac INF 3 može se izdati pod uvjetom da je:
a) polje B prethodno ispunjeno i potvrđeno i
b) polje A prethodno ispunjeno i potvrđeno, ako su informacije sadržane u tom polju potrebne.

Članak 441.

Obrazac INF 3 sadrži sve podatke, koji su podneseni carinarnici radi utvrđivanja istovjetnosti izvezene robe.

Ako se pretpostavlja da će se izvezena roba na carinsko područje ponovno uvoziti preko više carinarnica, a ne preko carinarnice izvoza, izvoznik može zahtijevati izdavanje većeg broja obrazaca INF 3, koji sadržavaju cjelokupnu količinu izvezene robe. Također, izvoznik može od carinarnice koja je izdala obrazac INF 3, zahtijevati da se nadomjesti s više obrazaca INF 3, koji sadržavaju cjelokupnu količinu robe, sadržanu u provotno izdanom obrascu INF 3.

Izvoznik može zahtijevati izdavanje obrasca INF 3 za samo dio izvezene robe.

Članak 442.

Izvornik i kopija obrasca INF 3 se vraća izvozniku radi predočenja carinarnici ponovnog uvoza. Drugu kopiju zadržava carinarnica, koja ga je izdala.

Članak 443.

Carinarnica ponovnog uvoza označuje količinu ponovno uvezene robe, koja je oslobođena od plaćanja carine na izvorniku i kopiji obrasca INF 3, te zadržava izvornik, a kopiju tog obrasca šalje carinarnici koja ga je izdala. U obrazac se obavezno upisuje broj i datum deklaracije kojom je roba puštena u slobodni promet.

Carinarnica izvoznog carinjenja sravnjuje dostavljeni obrazac s obrascem, kojega ima, i pohranjuje ih.

Članak 444.

U slučaju krađe, gubitka ili uništenja izvornika obrasca INF 3, može izvoznik kod carinarnice koja ga je izdala, zatražiti izdavanje kopije. Zahtjevu će se udovoljiti ako to opravdavaju okolnosti konkretnog slučaja. Izdana kopija mora sadržavati sljedeću oznaku:

– DUPLIKAT.

Carinarnica na svom primjerku obrasca INF 3 mora zabilježiti izdavanje duplikata.

Članak 445.

Carinarnica izvoznog carinjenja šalje carinarnici ponovnog uvoza na njezin zahtjev sve raspoložive podatke, kako bi mogla utvrditi da li roba ispunjava zahtijevane uvjete za oslobođenje od plaćanja carine.

Obrazac INF 3 se može upotrijebiti za zahtjev i razmjenu podataka iz stavka 1. ovog članka.

Dio IV. CARINSKI DUG

Glava I. OSIGURANJE – JAMSTVO CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito

Članak 446.

Instrumentom osiguranja u skladu s ovom Uredbom jamči se namirenje nastalog carinskog duga ili carinskog duga koji bi mogao nastati, te poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i drugih opterećenja koje je Carinska uprava po posebnim propisima ovlaštena naplaćivati prilikom uvoza, izvoza, ili provoza robe, kao i kamata koje su nastale ili bi mogle nastati u svezi sa davanjima za koje je instrument osiguranja podnesen i prihvaćen.

Uz uvažavanje posebnosti odredaba o postupku provoza, odred­be dijela IV., glave I. ove Uredbe na odgovarajući se način primjenjuju na jamstva podnesena u provoznom postupku.

Članak 447.

Carinski dug i druga davanja iz članka 446. ove Uredbe moguće je osigurati:

a) polaganjem gotovine u kunama,

b) polaganjem mjenice, te

c) polaganjem bankovne garancije.

U postupku provoza carinski dug i druga davanja moguće je osigurati polaganjem jamstva u obliku kupona.

Uvjete i način polaganja i povrata gotovine kao instrumenta za osiguranje namirenja carinskog duga iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Članak 448.

U skladu sa člankom 201. Carinskog zakona, smatra se da instrument osiguranja ne nudi dostatno jamstvo da će carinski dug biti plaćen u propisanom roku, ako carinski dužnik nije podmirio već dospjele tim instrumentom osigurane carinske dugove.

Poglavlje 2. Polaganje instrumenata osiguranja

Članak 449.

Carinski dužnik može podnijeti instrument osiguranja za plaćanje pojedinačnog carinskog duga (u daljnjem tekstu: instrument za pojedinačno osiguranje) ili za plaćanje svih carinskih dugova, koji su nastali ili bi mogli nastati u određenom razdoblju, odnosno u određenom carinskom postupku (u daljnjem tekstu: instrument za zajedničko osiguranje).

Članak 450.

Kao instrument za pojedinačno osiguranje može se uporabiti jedan od instrumenata iz članka 447. ove Uredbe, a kao instrument za zajedničko osiguranje samo bankovna garancija.

Članak 451.

Instrument osiguranja za pojedinačni carinski dug carinski dužnik polaže kod carinarnice.

Instrument osiguranja za zajedničko osiguranje carinski duž­nik polaže u Carinskoj upravi – Središnjem uredu.

Članak 452.

Zajedničko osiguranje može se koristiti do iznosa do kojeg se podnesenim instrumentom osiguranja jamči cjelovito plaćanje carinskog duga i drugih svota iz članka 446. ove Uredbe (jamstvena svota).

Vrijednost instrumenta za zajedničko osiguranje ne može biti niža od 50.000,00 kuna.

Članak 453.


Podnošenje vlastite bjanko mjenice kao instrumenta osiguranja za namirenje carinskog duga ili mogućega carinskog duga odobrava Carinska uprava – Središnji ured osobama koje su tijekom carinskog poslovanja u prethodnom 12-mjesečnom razdoblju:
a) pravodobno i u cijelosti namirivale svoje obveze prema Carinskoj upravi,
b) nemaju nenamirenih dospjelih poreznih obveza, sukladno uvjerenju nadležne ispostave Porezne uprave,
c) pružaju bonitetna jamstva glede stabilnosti svojega financijskog položaja i poslovanja, sukladno podacima iz obrasca BON 1 za prethodno obračunsko razdoblje i obrasca BON 2 ne starijeg od mjesec dana,
d) nisu kažnjavane za carinski prekršaj počinjen s namjerom izbjegavanja plaćanja carinskog duga ili ponovljeno kažnjavane za carinske prekršaje.
Polaganje vlastite bjanko mjenice kao instrumenta osiguranja za namirenje carinskog duga ili mogućega carinskog duga može se odobriti osobama koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. točke a) i d) ovoga članka, i koje:
a) stavljaju robu u postupak unutarnje proizvodnje, radi njezine uporabe pri gradnji ili remontu brodova u hrvatskim brodogradilištima,
b) stavljaju robu u postupak unutarnje proizvodnje, na osnovi ugovora sklopljenog između domaće osobe i osobe sa sjedištem u drugoj zemlji i uz plaćanje, u pravilu, samo troškova proizvodnje (oplemenjivanje),
c) imaju odobrenje nadležne carinarnice za smještaj i čuvanje privremeno uvezenih stranih plovila i kamp kućica pod carinskim nadzorom.
Zahtjev za korištenje vlastite bjanko mjenice kao instrumenta osiguranja carinskog duga podnosi se nadležnoj carinarnici prema sjedištu podnositelja zahtjeva, a uz isti se podnose:
a) izvadak iz registra Trgovačkog suda odnosno Rješenje o upisu i početku obavljanja obrta,
b) isprave propisane stavkom 1. odnosno stavkom 2. ovoga članka,
c) podaci o opsegu i strukturi carinskog poslovanja i zaduženja, odvojeno za stavljanje robe u slobodan promet i postupke s odgodom,
d) procjena mjesečnog zaduženja prema Carinskoj upravi u narednom šestomjesečnom razdoblju,
e) u slučaju kada se zahtijeva odobrenje iz stavka 1. ovoga članka dokaz o položenom stručnom ispitu za ovlaštenog carinskog zastupnika, ako poslove zastupanja korisnik odobrenja obavlja samostalno putem vlastitog djelatnika, ili ugovor o zastupanju sa ovlaštenim carinskim otpremnikom koji poslove zastupanja obavlja u njegovo ime i za njegov račun, te
f) ugovor zaključen između domaće osobe i osobe sa sjedištem u drugoj zemlji ako se zahtijeva odobrenje sukladno stavku 2. točki b) ovog članka.
Odobrenje ili odluku o odbijanju zahtjeva za korištenje vlastite bjanko mjenice kao instrumenta osiguranja donosi Središnji ured Ca­rinske uprave na temelju mišljenja nadležne carinarnice nakon pro­vjere ispunjenja uvjeta iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovoga članka.
U slučaju izmjene ili promjene podataka u odobrenju, korisnik odobrenja dužan je o tome odmah obavijestiti nadležnu carinarnicu i Središnji ured Carinske uprave.
Prije dostave odobrenja korisniku isti je obvezan položiti vlastitu bjanko mjenicu Središnjem uredu Carinske uprave, za odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, odnosno nadležnoj carinarnici, za odobrenje iz stavka 2. ovoga članka.
U postupku prihvata, polaganja i povrata vlastite mjenice iz stavka 6. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ove Uredbe o prihvatu, polaganju i povratu bankovne garancije.
Carinska uprava – Središnji ured će ukinuti odobrenje iz stavka 4. ovoga članka, ako korisnik odobrenja više ne ispunjava uvjete propisane za njegovo izdavanje.

Članak 453.a


Polaganje osiguranja za namirenje carinskog duga s 50% uvećanom visinom jamstvene svote bankovne garancije može se odobriti carinskome dužniku ili osobi koja bi carinskim dužnikom mogla po­stati, koja je tijekom carinskoga poslovanja u prethodnom 12- mje­sečnom razdoblju:
a) pravodobno i u cijelosti namirivala svoje obveze prema Carinskoj upravi,
b) nije namirivala dospjeli carinski dug plaćanjima po osnovi podnijete bankovne garancije, te
c) nije kažnjavana za carinski prekršaj počinjen s namjerom izbjegavanja plaćanja carinskog duga ili ponovljeno kažnjavana za carinske prekršaje.
Zahtjev za uvećanje visine jamstvene svote podnosi se nadležnoj carinarnici prema sjedištu podnositelja zahtjeva.
Odobrenje ili odluku o odbijanju zahtjeva za uvećanje visine jamstvene svote donosi Središnji ured Carinske uprave na temelju mišljenja nadležne carinarnice uz ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.
U slučaju izmjene ili promjene podataka u odobrenju, korisnik odobrenja dužan je o tome odmah obavijestiti nadležnu carinarnicu i Središnji ured Carinske uprave.
Carinska uprava – Središnji ured će ukinuti odobrenje iz stavka 3. ovoga članka, ako korisnik odobrenja više ne ispunjava uvjete propisane za njegovo izdavanje.

Članak 454.

Carinski dužnik može položiti gotovinski polog kao instrument za osiguranje plaćanja carinskog duga, tako da uplati sredstva na račun kojeg odredi Carinska uprava – Središnji ured, sukladno propisu koji donese ministar financija temeljem ovlaštenja iz članka 197. stavak 3. Carinskog zakona.

Na položeni iznos gotovinskog pologa ne plaćaju se kamate.

Članak 455.

Carinska uprava Republike Hrvatske može prihvatiti ban­kov­nu garanciju koju je izdala banka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Izdavanjem bankovne garancije banka se kao garant obve­zuje da će podmiriti carinski dug kojeg carinski dužnik do njegovog dospijeća nije platio.

Bankovna garancija podnosi se u tri primjerka na ovjeru Carinskoj upravi – Središnjem uredu, odnosno nadležnoj carinarnici sukladno članku 451. ove Uredbe.

Ovjerom podnijete bankovne garancije Carinska uprava donosi odluku o prihvaćanju te garancije.

Izvornik ovjerene garancije pohranjuje se u Carinskoj upravi (Središnjem uredu), odnosno mjerodavnoj carinarnici. Dva primjerka ovjerene garancije vraćaju se carinskom dužniku, od kojih carinski dužnik jedan primjerak dostavlja izdavatelju garancije.

Članak 456.

Carinska uprava – Središnji ured odmah obavještava carinarnice o prihvaćanju bankovne garancije za zajedničko osiguranje.

Carinski dužnik može se u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju iz stavka 1. ovoga članka sljedeći radni dan od dana kada je Središnji ured Carinske uprave prihvatio garanciju.

Članak 457.

Carinska uprava donosi odluku o prihvatu bankovne garancije bilješkom na obrascu položene garancije. Evidencijski broj primljene ban­kovne garancije je potrebno upisati u carinske isprave.

Carinski dužnik se može u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju sljedeći radni dan od dana kada je Carinska uprava – Središnji ured primila bankovnu garanciju kao odgo­va­rajuću.

Članak 458.

Rok valjanosti bankovne garancije kojom se osigurava plaćanje carinskog duga i mogućeg carinskog duga, ne može biti kraći od roka u kojem taj dug može nastati, produžen za tri mjeseca, odnosno šest mjeseci za bankovne garancije podnijete kao osiguranje za namirenje carinskog duga koji bi mogao nastati u postupku unutarnje proizvodnje.

Članak 459.

Bankovnu garanciju moguće je prije isteka roka valjanosti produžiti.

Ako carinski dužnik podnosi novu garanciju, carinski dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom, a nisu u cijelosti podmireni odnosno mogući carinski dugovi koji mogu još nastati, moraju novom bankovnom garancijom koju položi carinski dužnik biti osigurani. Nova bankovna garancija mora sadržavati klauzulu da se iz nje mogu naplatiti i dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom.

Izdavatelj garancije može opozvati bankovnu garanciju. Opo­ziv bankovne garancije dostavlja se u pisanom obliku Carinskoj upravi Središnjem uredu poštom preporučeno s povratnicom. Opoziv stupa na snagu osmoga dana od dana njegova prijema od strane Carinske uprave – Središnjega ureda.

U slučaju opoziva odnosna bankovna garancija vrijedi za sva davanja koja su do dana stupanja na snagu bila osigurana opozvanom garancijom, a izdavatelja garancije može se pozvati na plaćanje do isteka produženoga roka važenja garancije iz članka 458. ove Uredbe, računajući od dana stupanja opoziva garancije na snagu.

Članak 460.

Bankovna garancija za osiguranje carinskog duga mora sadržavati sljedeće podatke:

a) broj garancije,

b) razdoblje važenja garancije,

c) iznos jamstvene svote garancije,

d) odredbu o njezinoj primjeni »na prvi poziv« i »bez prigovora«,

e) podatke o izdavatelju garancije (tvrtka banke, njezin matični broj, sjedište, broj žiroračuna, te naziv banke ili druge organizacije pri kojoj je otvoren),

f) podatke o carinskom dužniku (tvrtka, sjedište i matični broj),

g) odredbu o preuzimanju garancijskih obveza iz prethodnog razdoblja,

h) vrste carinskih postupaka za koje vrijedi osiguranje, te da li je moguće podnijetu garanciju koristiti također i za osiguranje carinskih dugova drugih carinskih dužnika (npr. u slučaju posred­nog ili neposrednog zastupanja),

i) datum i mjesto izdavanja garancije,

j) ovjeru Carinske uprave Republike Hrvatske o prihvatu garancije (broj, datum, potpis ovlaštenog službenika, te pečat), te

k) potpis ovlaštene osobe i pečat izdavatelja garancije.

Banka izdaje garanciju u sadržaju sukladnu stavku 1. ovog članka i oglednom primjerku iz Priloga 37. i 37 A ove Uredbe, koja je njezin sastavni dio.

Poglavlje 3. Vraćanje instrumenta osiguranja

Članak 461.