Uredba za provedbu carinskog zakona

Bankovna garancija i drugi položeni instrument osiguranja carinskog duga vraća se carinskom dužniku nakon isteka roka važenja, odnosno produženoga roka važenja iz članka 458. ove Uredbe.
Iznimno, na pisani zahtjev nalogodavca ili banke izdavateljice, odnosna bankovna garancija može se vratiti i prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka:
a) ako Carinska uprava utvrdi da su izmireni svi carinski dugovi koji su bili osigurani odnosnom bankovnom garancijom, odnosno da mogući carinski dug više ne može nastati,
b) ako nalogodavac za izdavanje bankovne garancije prije isteka roka prethodno važeće garancije podnese novu garanciju, kojom se u cijelosti preuzimaju sve jamstvene obveze prethodno važeće garancije, a nova garancija prema utvrđenju Carinske uprave u cijelosti osigurava namirenje jamstvenih obveza po prethodno važećoj garanciji.

Članak 462.

Carinski dužnik ne može više koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga od dana na koji je podnio zahtjev za vraćanje pologa. Ako je carinski dužnik pod­nio zahtjev za djelomično vraćanje položenih sredstava, može od dana ulaganja zahtjeva dalje koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja samo u preostalom iznosu.

Članak 463.

Carinski dužnik koji je položio gotovinski polog za osiguranje plaćanja carinskog duga u carinskom postupku privremenog uvoza odnosno postupku unutarnje proizvodnje ili drugom postupku s odgodom, može zahtijevati vraćanje pologa po završetku navedenih carinskih postupaka, ako su ti postupci bili zaključeni u skladu sa zakonom ili je dug podmiren.

Glava II. NASTANAK CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Pogreške i propusti bez značajnog utjecaja na provedbu privremenog smještaja ili carinskog postupka

Članak 464.

Kao propusti, koji u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona nisu imali značajni utjecaj na propisano izvo­đenje privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka, razumijevaju se slučajevi iz stavka 2. ovog članka, ako:

a) ne predstavljaju pokušaj nezakonitog izuzimanja robe ispod carinskog nadzora,

b) ne uključuju očite nemarnosti od strane dotične osobe, i

c) naknadno su ispunjene sve formalnosti potrebne za odre­đivanje statusa robe.

Slučajevi navedeni u stavku 1. ovog članka su:

a) prekoračenje roka prije čijega isteka se robi moralo odrediti jedan od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba predviđenih u okviru privremenog smještaja ili odnosnog carinskog postupka, ukoliko bi taj rok bio produžen da je zahtjev za produženje roka bio podnesen pravovremeno,

b) ako se radi o robi stavljenoj u postupak provoza, neispunjavanje jedne od obveza koje proizlaze iz uporabe toga postupka, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. roba stavljena u postupak je podnesena odredišnoj carinarnici u nepromijenjenu stanju,
2. odredišna carinarnica je bila u mogućnosti utvrditi da je na kraju provoznog postupka robi bilo određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba, ili je stavljena u privremeno skladište,
3. ako rok iz članka 320.a stavka 3. ove Uredbe nije bio poštovan, a ne primjenjuje se članak 321.c stavak 6. ove Uredbe, a roba je u razumnom roku podnesena odredišnoj carinarnici,

c) rukovanje s privremeno smještenom robom ili robom u postupku carinskog skladištenja, ako takvo rukovanje nije doz­vo­ljeno od strane carinarnice pod uvjetom da bi takvo rukovanje bilo odobreno da je bilo zatraženo,

d) uporaba robe koja je u postupku privremenog uvoza suprotna uvjetima koji su dozvoljeni u odobrenju carinarnice, pod uvjetom da bi takva uporaba bila odobrena da je to podnositelj zahtijevao,

e) premještanje privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku bez odobrenja carinarnice, pod uvjetom da se ta roba može podnijeti carinarnici na njezin zahtjev,

f) iznos privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku iz carinskog područja, ili unos takve robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, bez obavljenih formalnosti,

g) ako se radi o robi ili proizvodima koji su fizički premješteni u smislu članka 206.e ili članka 219. ove Uredbe, neispunjavanje jednog od uvjeta pod kojima se premještanje izvodi, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. dotična osoba može nedvojbeno dokazati carinarnici da su roba ili proizvodi prispjeli u određene prostore ili određeno mjesto, i da su, u slučaju premještanja u smislu članka 206.e i 206.f ili članka 220. stavka 2. i 221. ove Uredbe, roba ili proizvodi uredno upisani u evidencije koje se vode za te prostorije ili mjesto, ako navedeni članci zahtijevaju vođenje takve evidencije,
2. ako rok naveden u odobrenju nije bio poštovan, a roba je ipak u razumnom roku prispjela u određene prostorije ili mjesto.

h) ako za privremeno smještenu robu ili robu drugom carinskom postupku, prije puštanja robe u slobodan promet, nastupi jedan od razloga iz članka 207. stavak 1. Carinskog zakona, a radi se o robi koja bi bila puštanjem u slobodan promet u skladu sa člankom 153. Carinskog zakona u cijelosti ili djelo­mično oslobođena od plaćanja uvoznih davanja.

i) u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom prekoračenje roka za podnošenja obračuna završetka postupka, pod uvjetom da bi rok bio produžen da je zahtjev za produženje podnesen pravovremeno,

j) prekoračenje roka za privremeno iznošenje iz carinskog skladišta, pod uvjetom da bi rok bio produžen da je zahtjev za produženje podnesen pravovremeno

Članak 465.

Carinarnica će smatrati da je carinski dug nastao u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona, osim ako osoba koja bi mogla biti carinski dužnik ne dokaže da su ispunjeni uvjeti iz članka 464. ove Uredbe.

Članak 466.

Činjenica da zbog grešaka iz članka 464. ove Uredbe nije nastao carinski dug, ne utječe na uporabu kaznenih odredbi ili odredbi o ukidanju ili opozivu odobrenja za određeni carinski postupak.

Poglavlje 2. Prirodni gubici

Članak 467.

U skladu sa člankom 209. Carinskog zakona, carinarnica na zahtjev zainteresirane osobe uzima u obzir gubitak robe, ako je moguće dokazati da je gubitak nastao isključivo kao posljedica same naravi robe, a ne radi bilo kakve nemarnosti ili prijevarnih postupaka podnositelja zahtjeva.

Kao nemarnost ili prijevarni postupak u skladu sa stavkom 1. ovog članka, podrazumijeva se prije svega svako nepoštivanje pravila prijevoza, skladištenja, rukovanja, dorade, obrade ili pr­e­rad­be robe, koje određuje carinska služba ili koji proizlaze iz uobičajene prakse za određenu robu.

Članak 468.

Carinarnica može dotičnu osobu osloboditi podnošenja dokaza da je roba radi same naravi robe (prirodnih svojstava) nepovratno izgubljena, ukoliko se uvjeri da ne postoji nikakvo drugo objašnjenje za gubitak robe.

Članak 469.

Ako količina gubitka prelazi količine gubitaka koji su uobičajeni u praksi za određenu vrstu roba i dotična osoba ne dokaže da su radi posebnih okolnosti stvarno nastali veći gubici od uobičajenih, carinarnica pri određivanju carinskog duga uzima u obzir uobičajene gubitke.

Poglavlje 3. Carinski dug za robu koja se nalazi u posebnim situacijama

Članak 470.

Ako je podnošenje carinske deklaracije ili neka druga radnja s istim pravnim učinkom ili podnošenje carinarnici druge isprave kao potvrde imalo za posljedicu da se roba nepravilno deklarira kao domaća roba, takva radnja smatrat će se nezakonitim izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora u smislu članka 206. stavak 1. Carinskog zakona.

Članak 471.

Ako je nastao carinski dug u skladu sa člancima 205., 206., 207. i 208. Carinskog zakona, i ako su uvozna davanja plaćena, konkretna roba smatra se domaćom robom i za istu nije potrebno podnositi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet. Odredbe ovog članka nemaju utjecaja na primjenu propisa u svezi sa zabranama i ograničenjima koji su propisani za određenu robu.

Članak 472.

Oduzimanje robe u skladu sa člankom 230. stavak 1. točka c) podtočka druga i stavak 1. točka d) Carinskog zakona, ne utječe na carinski status te robe.

Članak 473.

Strana roba koja je ustupljena u korist države ili je zadržana ili oduzeta, smatra se da je za nju započet postupak carinskog skladištenja.

Robu navedenu u stavku 1. ovog članka carinarnica može izložiti prodaji u skladu s odredbama članaka 254. i 255. Carinskog zakona, pod uvjetom da kupac bez odlaganja obavi formalnosti za stavljanje robe u dopušteno postupanje ili uporabu.

Ako su u prodajnu cijenu robe uključena i uvozna davanja, smatrat će se da je prodajom robe roba puštena u slobodan promet, a carinarnica u tom slučaju treba sama izračunati uvozna davanja i uknjižiti ih.

Ako Carinska uprava odluči da robu ne izloži prodaji, bez odlaganja će poduzeti sve formalnosti da se za odnosnu robu odredi neki od oblika carinski dopuštenog postupanja ili uporabe iz članka 4. stavak 1. točka 22. podstavak prvi do četvrti Carinskog zakona.

Glava III. PLAĆANJE CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito o obračunavanju i plaćanju carinskog duga

Članak 474.

Carinarnica će na primjeren način i kako je to brže moguće, priopćiti carinskom dužniku visinu carinskog duga kojeg mora platiti (obračun duga).

Carinarnica će dostaviti obavijest o svoti duga carinskom dužniku samo u slučaju ako se svota duga izračunata u carinskoj deklaraciji ne podudara sa svotom duga koju je izračunala carinarnica.

Obračunati carinski dug mora carinski dužnik platiti na račun Carinske uprave – Središnjeg ureda u roku 30 dana od kada je dug priopćen dužniku, odnosno od preuzimanja od carinarnice potvr­đene carinske deklaracije na kojoj je deklarant sam izračunao carinski dug.

Bez obzira na odredbe ovog članka carinarnica koja je izdala odobrenje za pojednostavnjeni postupak deklariranja ili deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa, može odlučiti da carinski dužnik sam obračuna carinske dugove, nastale u određenom razdoblju. Tako obračunati dugovi smatraju se izjavljenim dužni­ku.

Sukladno članku 228. Carinskog zakona, carinski službenik će naplatiti carinski dug u gotovini za robu za koju je obračun izvršio na obrascu otisnutom u Prilogu 19. ove Uredbe, u slučaje­vima kada putnik nije mogao uplatu izvršiti putem banke ili pošte.

Članak 475.

Za dan plaćanja carinskog duga smatra se dan kada je banka ili druga organizacija ovlaštena za vođenje platnoga prometa pisano potvrdila da je svota carinskog duga uplaćena na propisom utvrđeni račun prihoda državnog proračuna.

Članak 476.

Ako carinski dužnik ne plati obračunati carinski dug u propisanom roku, carinarnica šalje carinskom dužniku pregled dospjelih neplaćenih obveza, zajedno s opomenom da će u slučaju ako carinski dužnik svoj dug ne podmiri u roku dva radna dana, unovčiti podneseni instrument jamstva.

Troškove u svezi sa opomenom plaća carinski dužnik.

Poglavlje 2. Plaćanje carinskog duga s unovčenjem instrumenta osiguranja

Članak 477.

Instrumenti osiguranja iz članka 196. Carinskog zakona unovčuju se u skladu sa propisima koji važe za unovčavanje odnosnog instrumenta osiguranja.

Članak 478.

Carinski dug se iz gotovinskog pologa naplaćuje tako, da se obračunati iznos carinskog duga odgovarajuće proknjiži.

Poglavlje 3. Naknadni obračun carinskog duga

Članak 479.

Naknadno knjiženje uvozne ili izvozne carine neće se provesti ako je svota niža od 40,00 kn.

Poglavlje 4. Ovršni postupak

Članak 480.

Carinarnica neće prisilno naplaćivati carinski dug u skladu sa člankom 229. stavak 3. Carinskog zakona, ako obračunati iznos carinskog duga s pripadajućim zateznim kamatama ne prelazi 40,00 kn.

Ako se prisilna naplata odnosi samo za plaćanje zateznih kamata, prisilna naplata neće se vršiti ako iznos zateznih kamata na dan donošenja odluke o prisilnoj naplati ne prelazi 40,00 kn.

Glava IV. POVRAT ILI OTPUST CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 481.

Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga podnosi se carinarnici kod koje je bila podnesena carinska deklaracija u vezi koje se zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga.

Ako se zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga odnosi na dug koji je bio obračunat na osnovi pojednostavnjenih postupaka iz članka 88. stavak 1. pod b) i c) Carinskog zakona, zahtjev se podnosi nadzornoj carinarnici određenoj u odobrenju za pojednostavnjene postupke.

O zahtjevu za povrat carinskog duga odluku donosi carinarnica kojoj je zahtjev podnijet.

Poglavlje 2. Provođenje postupka i odredbi koje se odnose na članak 231. do 238. Carinskog zakona

Odjeljak 1. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga

Članak 482.

Zahtjev za povrat ili otpust uvoznog ili izvoznog carinskog duga (u daljnjem tekstu: zahtjev za povrat ili otpust) može podnijeti osoba koja je platila ili mora platiti carinski dug odnosno osobe koje su preuzele njezina prava i obveze.

Zahtjev za povrat ili otpust može podnijeti također i opuno­moćenik osobe iz stavka 1. ovog članka.

Ne isključujući odredbe članka 485. ove Uredbe, zahtjev za povrat ili otpust podnosi se u dva primjerka (izvornik i kopija), sukladno obrascu koji je otisnut u Prilogu 38. ove Uredbe, i njezin je sastavni dio.

Ovlaštene osobe mogu zahtjev za povrat ili otpust podnijeti i u drugom pisanom obliku, ako sadrži sve podatke naznačene u obrascu iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 483.

Zahtjev za povrat ili otpust u kojem moraju biti navedene sve potrebne činjenice i priloženi svi potrebni dokazi iz članka 7. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se nadležnoj carinarnici navedenoj u članku 481. ove Uredbe.

Carinarnica kojoj je podnesen zahtjev za povrat ili otpust, upisuje na oba primjerka zahtjeva za povrat ili otpust datum prihvata, izvornik zadržava radi donošenja odluke, a kopiju vraća podnositelju. Ukoliko se primjenjuje članak 482. stavak 4. ove Uredbe carinarnica će podnositelju pisano potvrditi prijam zahtjeva.

Članak 484.

Carinarnica može primiti zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga u kojemu nisu navedeni svi podaci predviđeni obrascem iz članka 482. stavak 3. ove Uredbe. Međutim, zahtjev mora sadržavati barem podatke u poljima 1 do 3 i polju 7 navedenog obrasca.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, carinarnica određuje rok u kojem podnositelj mora dopuniti zahtjev za povrat ili otpust sa svim nedostajućim podacima odnosno ispravama.

Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka 2. ovog članka ne dopuni zahtjev za povrat ili otpust u skladu sa uputama carinarnice, smatrat će se da je od zahtjeva odustao. O tome će podnositelj zahtjeva biti obaviješten bez odlaganja.

Članak 485.


Za ponovno uvezenu robu za koju su pri njezinom izvozu iz carinskog područja Republike Hrvatske naplaćena izvozna davanja, za povrat ili otpust davanja nadležnoj se carinarnici podnosi zahtjev kojem je potrebno priložiti:
a) dokaz o plaćanju izvoznog duga, ako je obračunati izvozni dug već bio plaćen,
b) izvornik ili kopiju carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet ponovno uvezene robe, potvrđen od strane nadležne carinarnice. Na toj carinskoj deklaraciji mora biti naveden tekst »Roba se ponovno uvozi u skladu s člankom 188. stavak 4. točka b) Carinskog zakona«,
c) kopiju izvozne carinske deklaracije, potvrđenu od strane izvozne carinarnice, koja je vraćena izvozniku ili kopiju te deklaracije koju je potvrdila izvozna carinarnica.
Deklaracije iz stavka 1. točke a), b) ili c) ovog članka nije potrebno priložiti zahtjevu za povrat ili otpust, ako carinarnica raspolaže s podacima koji su u njima.
Zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga iz stavka 1. ovog članka moguće je podnijeti carinarnici iz članka 483. ove Uredbe u roku od 12 mjeseci od dana prihvaćanja izvozne carinske deklaracije.


Odjeljak 2. Postupak za odobrenje povrata ili otpusta carinskog duga

Članak 486.

Carinarnica koja odlučuje o zahtjevu može odobriti da se određene carinske formalnosti koje su potrebne radi odobrenja mogućeg povrata ili otpusta carinskog duga, ispune prije do­nošenja rješenja o zahtjevu za povrat ili otpust. Ovo odobrenje ne utječe na donošenje odluke o zahtjevu za povrat ili otpust.

Članak 487.

Ne isključujući odredbe članka 486. ove Uredbe, dok o zahtjevu za povrat ili otpust nije riješeno, robu na koju se zahtjev za povrat ili otpust odnosi nije dozvoljeno premještati na drugo mjesto s mjesta navedenog u tom zahtjevu, ako podnositelj o tome nije prije obavijestio carinarnicu iz članka 483. ove Uredbe.

Članak 488.

Ako se zahtjev za povrat ili otpust odnosi na slučaj, za koji je potrebno pridobiti dodatne podatke ili obaviti pregled robe, u prvom redu da se ustanovi ispunjavanje uvjeta predviđenih u Carinskom zakonu i ovom poglavlju Uredbe, s obzirom na oprav­danost povrata ili otpusta, carinarnica će poduzeti sve potrebne mjere te odrediti vrste podataka koje treba pridobiti ili provjere koje treba obaviti.

Ako je za pridobivanje podataka i provedbu provjere mjerodavna druga carinarnica, o traženim podacima ili rezultatima provjere bez odlaganja će izvijestiti carinarnicu nadležnu za dono­šenje odluke.

Članak 489.

Raspolaže li svim potrebnim podacima i prilozima, carinarnica bez odlaganja donosi odluku o zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga.

Odluka kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust mora sadržavati sve podatke koji su potrebni za njegovo izvršenje.

Odluka iz stavka 1. ovoga članka mora s obzirom na okolnosti slučaja, sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka:

a) podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se odluka odnosi,

b) osnov za povrat ili otpust carinskog duga pozivom na odgovarajuće odredbe Carinskog zakona, te ako je to potrebno i odgovarajuće odredbe ove Uredbe,

c) iznos povrata odnosno otpusta duga,

d) svrhu u koju roba može biti namijenjena, ili odredišno mjesto gdje se roba može poslati, s obzirom na mogućnosti koje su propisane Carinskim zakonom za pojedine slučajeve, te ako je to potrebno temeljem posebnog odobrenja carinarnice koja donosi odluku,

e) rok za ispunjenje formalnosti koje su potrebne da bi se odobrio povrat ili otpust carinskog duga,

f) navod da će carinski dug biti stvarno vraćen odnosno otpušten kada provedbena carinarnica izvijesti carinarnicu koja donosi odluku o povratu ili otpustu da su ispunjene formalnosti nužne za otpust ili povrat,

g) pojedinosti o obvezama kojima roba podliježe do izvrše­nja odluke, te

h) uputu podnositelju zahtjeva, da moraju pri podnošenju robe priložiti također i izvornik odluke.

Ako se obveze iz stavka 3. točke d), e) i g) ovog članka ne mogu ispuniti kod carinarnice koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu carinskog duga, mora se u rješenju odrediti carinarnica ili carinarnice kod kojih se te obveze moraju ispuniti.

Članak 490.

Ako carinarnica u skladu sa člankom 232. stavak 5. Carinskog zakona odlučuje o povratu odnosno otpustu carinskog duga po službenoj dužnosti, o tome donosi odluku.

Na donošenje odluke iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 489. ove Uredbe.

Članak 491.

Carinarnica nadležna po odredbama članka 489. stavak 4. ove Uredbe poduzima potrebne mjere s kojima osigurava da:

a) su gdje je to potrebno, ispunjene obveze iz članka 489. stavka 3. točke g) ove Uredbe, te

b) je u svim slučajevima, roba uporabljena u skladu s uvjetima iz rješenja odnosno smještena sukladno odluci.

Ako je odlukom predviđena mogućnost da se roba može staviti u postupak carinskog skladištenja, unijeti u slobodnu zonu ili slobodno skladište i osoba na koju glasi odluka iskoristi tu mogućnost, potrebne formalnosti obavljaju se kod carinarnice nadležne po od­red­bama članka 489. stavka 4. ove Uredbe.

Kada se carinarnica iz članka 489. stavka 4. ove Uredbe uvjeri da su ispunjene obveze iz stavka 1. ovog članka, potvrđuje to na izvorniku odluke i o tome pisano izvješćuje carinarnicu nadležnu za donošenje odluke.

Članak 492.

Carinarnica koja je donijela odluku o povratu ili otpustu duga, kojoj je podnesena odluka ili dostavljeno izvješće iz članka 491. stavka 3. ove Uredbe, bez odlaganja će staviti klauzulu njegove izvršnosti, te provesti knjiženje o otpuštanju carinskog duga ili izvršiti povrat sredstava na račun koji je naveo podnositelj zahtjeva.

Povrat plaćenog carinskog duga neće se izvršiti, ako osoba na koju glasi odluka ima bilo kakve nepodmirene dospjele obveze iz naslova uvoznog ili izvoznog duga. Povrat i dospjeli carinski dug će se u tom slučaju prebiti po službenoj dužnosti.

Članak 493.

Ukoliko se zahtjev za povrat ili otpust temelji na tome, da je u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet postojalo pravo za primjenu povlaštene carine (snižena ili carinska stopa »slobodno«) za robu u okviru carinskih kvota i plafona ili po sklopljenom trgovinskom sporazumu, povrat ili otpust odobrava se samo pod uvjetom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat ili otpust uz isti bili priloženi dokazi, da:

a) u slučaju carinske kvote ista nije iscrpljena,

b) u ostalim slučajevima, nije bila ponovno uvedena carinska stopa.

Moguće je odobriti povrat ili otpust čak i ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka, ako za robu nije bila uporabljena snižena ili carinska stopa »slobodno« radi greške carinarnice, a deklaracija za puštanje robe u slobodan promet sadržavala je sve podatke i bile su joj priložene sve isprave potrebne za takvo postupanje.

Članak 494.

Nadležna carinarnica će odobriti povrat ili otpust carinskog duga ako:
a) je zahtjevu priložena potvrda o podrijetlu ili koja druga odgovarajuća isprava koja dokazuje da je uvezena roba zbog svoje vrste u trenutku prihvata carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet ispunjavala propisane uvjete za primjenu povlaštene carine ili povoljnijeg tarifnog postupanja,
b) se priložena isprava konkretno odnosi na dotičnu uvezenu robu,
c) su ispunjeni svi uvjeti za prijam priložene isprave, te
d) da su ispunjeni svi ostali uvjeti za odobravanje povlaštene carine ili povoljnijeg tarifnog postupanja zbog vrste robe.
Povrat ili otpust obavit će se po podnošenju robe carinarnici. Ako robu nije moguće podnijeti carinarnici carinarnica može usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo u slučaju ako je na temelju raspoloživih podataka i priloženih isprava nedvojbeno utvrdila da se naknadno priložena potvrda ili isprava odnosi na konkretnu robu.

Članak 495.

Uvozni dug neće biti vraćen ili otpušten prema članku 234. stavak 1., 3. i 5. Carinskog zakona za robu:

a) čija je manjkavost uzeta u obzir već pri određivanju ugovornih uvjeta, prije svega cijene robe, s kojom je roba stavljena u carinski postupak u kojemu je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ili

b) koju je uvoznik prodao, nakon što je utvrdio da je ista manjkava ili da nije u skladu sa uvjetima iz ugovora.

Članak 496.

Bez obzira na članak 502. stavak 1. točku c) ove Uredbe, carinarnica će odrediti rok za ispunjenje carinskih formalnosti koje su potrebne za povrat ili otpust duga koji ne može biti dulji od 2 mjeseca od dana uručenja odluke podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust.

Prekoračenjem roka određenog u skladu sa stavkom 1. ovog članka, gubi se pravo na povrat ili otpust carinskog duga, osim ako osoba na koju se odluka odnosi dokaže da rok nije bilo moguće poštivati radi više sile odnosno nepredvidivih okolnosti na koje nije bilo moguće utjecati.

Članak 497.

Ako uništenje robe, koje odobri carinarnica, prouzroči nastanak otpadaka ili ostataka, isti se smatraju stranom robom od trenutka donošenja odluke kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust.

Članak 498.

Ako carinarnica dopusti primjenu članka 234. stavak 4. Carinskog zakona, poduzet će mjere koje omogućuju da se roba stav­ljena u postupak carinskog skladištenja ili unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište, može prepoznati kao strana roba.

Članak 499.

Ako se izvoz, ponovni izvoz ili uništenje odnosno svako drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba ne odnosi na cijeli proizvod, nego na jedan ili više dijelova ili na jednu ili više komponenti tog proizvoda, povrat ili otpust carinskog duga se odre­đuje kao razlika između iznosa uvoznog duga za cijeli proizvod i iznosa uvoznog duga, kojeg bi trebalo platiti za ostatak proizvoda, ako bi bio u nepromijenjenom stanju stavljen u carinski postupak, koji uključuje obvezu plaćanja carinskog duga, na dan kada je cijeli proizvod stavljen u postupak.

Članak 500.

U skladu sa člankom 236. Carinskog zakona, carinarnica neće provoditi postupak za vraćanje više plaćenog carinskog duga odnosno za otpust plaćanja, ako iznos koji bi trebalo vratiti ili otpustiti ne prelazi 40,00 kn.

Poglavlje 3. Posebne odredbe koje se odnose na primjenu članka 235. Carinskog zakona

Članak 501.

Carinarnica koja donosi odluku o zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga, koji je podnijet u skladu sa člankom 235. stavak 2. Carinskog zakona:

a) vratit će ili otpustiti plaćanje carinskog duga, ako utvrdi da razlozi navedeni u zahtjevu odgovaraju nekoj od okolnosti iz članaka 502. do 505. ove Uredbe, i da te okolnosti nisu posljedica prijevare ili grube nemarnosti dotične osobe.

b) neće izvršiti povrat i neće dopustiti otpust plaćanja carinskog duga, ako utvrdi da se zahtjev temelji na nekoj od okolnosti iz članka 506. ove Uredbe.

Osobom iz stavka 1. točke a) ovog članka smatra se osoba ili osobe iz članka 482. stavak 1. ove Uredbe, opunomoćenike tih osoba ili bilo koju drugu osobu koja je bila uključena u obavljanje carinskih formalnosti koje se odnose na konkretnu osobu, ili je dala upute za obavljanje tih formalnosti.

Članak 502.

Uvozni carinski dug može se povratiti ili otpustiti:

a) ako je strana roba koja je stavljena u carinski postupak s djelomičnim ili potpunim otpustom carinskog duga, ili ako je roba koja je puštena u slobodan promet uz povoljnije tarifno postupanje zbog njezine uporabe u posebne svrhe, ukradena, pod uvjetom da je ukradena roba odmah ponovno pronađena i za nju ponovno uspostavljen isti carinski položaj, koji je roba imala u trenutku kada je bila ukradena,

b) ako se strana roba greškom (omaškom) izuzme ispod carinskog nadzora u carinskom postupku s djelomičnim ili potpunim oslobođenjem plaćanja carine, ali pod uvjetom da se odmah kada se ustanovi greška, robi uspostavi isti carinski položaj, koji je imala u trenutku kada je roba izuzeta,

c) ako radi tehničkih problema nije moguće otvoriti prijevozno sredstvo na kojem se nalazi roba koja je prethodno puštena u slobodan promet, i robu također u odredišnom mjestu nije mo­guće istovariti, pod uvjetom da se ta roba odmah ponovno izvozi,

d) ako je roba, koja je bila puštena u slobodan promet naknadno vraćena dobavljaču izvan carinskog područja u postupku vanjske proizvodnje radi besplatnog popravka odnosno otklanjanja grešaka koje su postojale prije puštanja robe u slobodan promet (čak ako su te greške utvrđene po puštanju robe u slobodan promet) ili usklađivanja s uvjetima ugovora na temelju ko­jega je roba puštena u slobodan promet, pri čemu je dobavljač odlučio trajno zadržati robu, jer greške odnosno manjkavosti nije bilo moguće otkloniti odnosno njihovo otklanjanje bi bilo neekonomično,

e) ako se u trenutku kada carinarnica odlučuje o naknadnom obračunu carinskog duga u svezi sa robom koja je bila puštena u slobodan promet s potpunim oslobođenjem carinskih davanja utvrdi da je bila ta roba ponovno izvezena iz carinskog područja bez odobrenja carinarnice, pod uvjetom da se dokaže da su uvjeti koje propisuje Carinski zakon za povrat ili otpust takvog uvoznog carinskog duga bili stvarno ispunjeni u trenutku ponovnog izvoza te robe i uvozni dug bi mogao biti vraćen, da je bio obračunat pri puštanju robe u slobodan promet,

f) ako je sud zabranio trgovinu s robom, koja je prethodno bila stavljena u carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja uvoznog duga pod uobičajenim uvjetima, i ako je roba ponovno izvezena iz carinskog područja ili uništena pod carinskim nadzorom pod uvjetom da se dokaže da se roba na carinskom području nije koristila,

g) ako je za robu bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, carinski dug u skladu sa svojim ovlastima samostalno podmiri carinski deklarant, a da tu robu bez ikakve krivnje deklaranta, nije bilo moguće isporučiti primatelju,

h) ako je roba greškom pošiljatelja naslovljena na dotičnog primatelja,

i) ako se utvrdi da roba radi očite greške u narudžbi ne može biti uporabljena za namjenu za koju ju je naručitelj namjeravao koristiti,

j) ako se za robu po puštanju u carinski postupak na temelju kojeg nastane carinski dug, dokaže, da u trenutku puštanja nije bila u skladu s važećim propisima na području uporabe ili prometa s njom i radi toga se ta roba ne može koristiti za namjene koje je predvidio primatelj,

k) ukoliko uporaba robe u svrhu koju je predvidio primatelj nije moguća ili je bitno ograničena, zbog općih mjera, koje ovlaštena tijela donesu nakon puštanja robe u carinski postupak, na temelju kojeg nastaje obveza plaćanja carinskog duga,

l) ako bez krivnje osobe u postupku, carinarnica ne može odobriti djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja carine, pri čemu obračunava carinski dug koji treba platiti,

m) ako je roba isporučena primatelju nakon isteka roka isporuke naznačenog kao obvezujući uvjet u ugovoru, na temelju kojeg je roba stavljena u carinski postupak, u kojem je nastala obveza plaćanja carinskog duga,

n) ako robu na carinskom području nije bilo moguće prodati, pa je besplatno ustupljena humanitarnim organizacijama:

1. koje svoju djelatnost obavljaju u trećim državama, pod uvjetom da u carinskom području imaju svoja predstavništva, ili

2. koje svoju djelatnost obavljaju na carinskom području, ako bi u slučaju uvoza istovrsne robe iz trećih država kod puštanja u slobodan promet bile oslobođene od plaćanja carine.

o) ako je obveza za plaćanje carinskog duga nastala iz drugih razloga osim onih propisanih u članku 204. Carinskog zakona i dotič­na osoba priloži potvrdu o podrijetlu robe, provoznu ispravu za prijevoz domaće robe preko stranog carinskog područja ili drugu odgovarajuću ispravu, kojom dokazuje da bi za robu, ako bi bila puštena u slobodan promet, mogla ostvariti povoljnije uvjete ili bi se ta roba mogla smatrati domaćom robom, ako su ispunjeni ostali uvjeti iz članka 494. ove Uredbe.