Uredba za provedbu carinskog zakona

PRILOG 9 POTVRDA O PROMETU ROBE EUR.1

Yüklə 3,03 Mb.

səhifə	27/33
tarix	28.04.2017
ölçüsü	3,03 Mb.
	#15936

1 ... 23 24 25 26 27 28 29 30 ... 33

PRILOG 10
PRILOG 11

PRILOG 9

POTVRDA O PROMETU ROBE EUR.1

1. Izvoznik (naziv, puna adresa, zemlja)	EUR.1 No A 000000 Prije popunjavanja obrasca vidjeti upute na poleđini
3. Primatelj (naziv, puna adresa, zemlja) (neobvezatan podatak)	2. Potvrda se koristi u preferencijalnoj trgovini između .............................................................................................. i .............................................................................................. (upisati odgovarajuće zemlje, skupinu zemalja ili teritorij)
	4. Zemlja, skupina zemalja ili teritorij na kojemu se proizvode smatra proizvodima s podrijetlom		5. Zemlja, skupina zemalja ili teritorij na koje se roba šalje
6. Informacije u svezi s prijevozom (neobvezatan podatak)	7. Napomene
8. Broj stavke; Oznake i brojevi; Broj i vrsta omota ⁽¹⁾; Opis robe			9. Bruto- težina (kg) ili druga količinska oznaka (litra, m² itd.)	10. Fakture (neobvezatno)
11. OVJERA CARINSKE SLUŽBE Ovjerena deklaracija Pečat Izvozni dokument ⁽² Model …………………. br. ………….... Carinarnica ……………………………... Zemlja ili teritorij izdavanja ……………. ………………………………………….... ………………………………………….... Datum …………………………………… ……………………………………………. (potpis)		12. IZJAVA IZVOZNIKA Ja, dolje potpisani, izjavljujem da gore spomenuta roba udovoljava uvjetima za izdavanje ove potvrde. ................................................ (mjesto i datum) ................................................................... (potpis)

¹ Ako roba nije u paketima, navodi se broj predmeta ili napomena "u rasutom stanju".

² Popunjava se samo ako to zahtijeva propis zemlje ili teritorij izvoznika.

13. ZAHTJEV ZA PROVJERU, upućuje se:

14. REZULTAT PROVJERE

Provjerom je ustanovljeno ^(*)

¨ da je ovu potvrdu izdala spomenuta carinarnica i da su podaci u njoj točni

¨ da ova potvrda nije točna ni ispravna (vidi napomene u prilogu)

Zahtjev za provjeru točnosti i ispravnosti ove potvrde.

.........................................................................

(mesto i datum)

Pečat

.........................................................................

(mesto i datum)

Pečat

………….........................................................

(potpis)

………….........................................................

(potpis)

(*) Oznakom X označiti rezultat provjere

Napomene

1. U potvrdi se podaci ne smiju brisati niti dopisivati. Kad je nuždan ispravak, precrta se prijašnji podatak i dopisuje novi. Svaki takav ispravak mora parafom odobriti onaj tko je izdao potvrdu i ovjeriti carinska služba zemlje ili teritorija gdje je potvrda izdana.

2. Proizvodi se u potvrdu obvezno upisuju bez proreda, a ispred svakoga proizvoda mora biti redni broj. Neposredno nakon zadnjega proizvoda obvezatno se upisuje vodoravna crta. Neispunjen prostor treba precrtati tako da se onemogući naknadno unošenje podataka.

3. Roba mora biti označena na način uobičajen u trgovini, s dovoljno podataka za ustanovljavanje o kakvoj je robi riječ.

ZAHTJEV ZA POTVRDU O PROMETU ROBE

1. Izvoznik (naziv, puna adresa, zemlja)	EUR.1 No A 000000 Prije popunjavanja obrasca vidjeti upute na poleđini
3. Primatelj (naziv, puna adresa, zemlja) (neobvezatan podatak)	2. Potvrda se koristi u preferencijalnoj trgovini između .............................................................................................. i .............................................................................................. (upisati odgovarajuće zemlje, skupinu zemalja ili teritorij)
	4. Zemlja, skupina zemalja ili teritorij na kojemu se proizvode smatra proizvodima s podrijetlom	5. Zemlja, skupina zemalja ili teritorij na koje se roba šalje
6. Informacije u svezi s prijevozom (neobvezatan podatak)	7. Napomene
8. Broj stavke; Oznake i brojevi; Broj i vrsta omota ⁽¹⁾; Opis robe		9. Bruto- težina (kg) ili druga količinska oznaka (litra, m² itd.)	10. Fakture (neobvezatno)

¹ Ako roba nije u paketima, navodi se broj predmeta ili napomena “u rasutom stanju”.

IZJAVA IZVOZNIKA

Ja, dolje potpisani, izvoznik robe spomenute na poleđini,

IZJAVLJUJEM da roba udovoljava uvjetima za izdavanje priložene potvrde;

DAJEM kako slijedi podatke temeljem kojih roba udovoljava gore navedenim uvjetima:

......................................................................................................

PODNOSIM sljedeće dokazne isprave (¹):

......................................................................................................

OBVEZUJEM se na zahtjev nadležnih službi podnijeti svaku potrebnu ispravu koju bi one mogle zatražiti radi izdavanja priložene potvrde, te prihvaćam, ako bude zatražen, svaki potreban pregled mojega knjigovodstva i svaku provjeru procesa proizvodnje gore spomenute robe, što će obaviti te službe;

MOLIM izdavanje priložene potvrde za tu robu.

(Mjesto i datum)

(Potpis)

PRILOG 10

IZJAVA NA RAČUNU

Izjava na računu, tekst koji je naveden u nastavku, mora biti izrađena u skladu s napomenama. Međutim, napomene nije potrebno otisnuti.

Hrvatska verzija

Izvoznik proizvoda obuhvaćenih ovom ispravom (carinsko ovlaštenje br. ......... ^(¹)) izjavljuje da su, osim ako je drukčije izričito navedeno, ovi proizvodi .................... ^(²) preferencijalnoga podrijetla. Kumulacija sa .............⁽⁵⁾ .

Engleska verzija

The exporter of the products covered by this document (customs authorization No ...⁽¹⁾) declares that, except where otherwise clearly indicated, these products are of ...... ⁽²⁾ preferential origin. Cumulation with .......⁽⁵⁾

…..............…........................................................................................................................... ^(³)

(Mjesto i datum)

…..............…........................................................................................................................... ^(⁴)

(Potpis izvoznika, dodatno mora biti čitko navedeno ime osobe koja je izjavu potpisala)

PRILOG 11

DEKLARACIJA
O CARINSKOJ VRIJEDNOSTI ROBE

II. dio

PRILOG 12

DCV BIS

PRILOG 12 A

POPUNJAVANJE DEKLARACIJE O CARINSKOJ VRIJEDNOSTI

DCV se popunjava na način kako slijedi:
1. U nazivu obrasca »Deklaracija o carinskoj vrijednost robe, DCV broj ------- « carinarnica ili njena ustrojstvena jedinica upisuje broj pod kojim je carinska deklaracija, uz koju se podnosi DCV, upisana.
2. U rubriku Službena bilješka carinarnice ovlašteni carinski službenik koji provjeri podatke u DCV, stavlja svoj potpis i otisak pečata, potvrđujući time da je obavio provjeru.
U tu se rubriku unose i druge bilješke u svezi s radom carinarnice pri obradi DCV.
3. U rubriku 1. upisuju se identifikacijski podaci o prodavatelju robe, i to:
– naziv tvrtke, adresu i državu sjedišta (za pravne osobe),
– ime i prezime, adresu i državu prebivališta ili stalnog boravišta (za fizičke osobe).
4. U podrubriku 2a. upisuju se identifikacijski podaci o kupcu robe, i to:
– naziv tvrtke i adresu njegova sjedišta (za pravne osobe), ili
– ime i prezime i adresu u mjestu prebivališta ili stalnog boravišta (za fizičke osobe).
5. U podrubriku 2b. treba upisati identifikacijske podatke o osobi koja je podnijela DCV, i to:
– naziv tvrtke i adresu njegova sjedišta (za pravne osobe), ili
– ime i prezime i adresu u mjestu prebivališta ili stalnog boravišta (za fizičke osobe).
6. U rubriku 3. upisuje se paritet isporuke robe s naznakom mjesta ili granice u skladu s člankom 80 Uredbe za provedbu carinskog zakona.
7. U rubriku 4. upisuje se broj i datum izdanog računa o kupoprodaji robe za koju se podnosi DCV.
8. U rubriku 5. upisuje se broj i datum ugovora na temelju kojeg je zaključena kupoprodaja, a ako nema ugovora, broj i datum narudžbe.
9. U rubriku 6. »Broj i datum bilo koje prethodne odluke koja se odnosi na rubrike 7. do 9.« upisuje se broj i datum bilo kojeg prethodnog rješenja (mišljenja) carinarnice koje se odnosi na rubrike 7., 8. ili 9.
10. U smislu rubrike 7.:
a) smatra se da su ekskluzivni zastupnici povezani s prodavateljem samo kada pored ugovora o ekskluzivnom zastupstvu, postoji i drugačija povezanost (navedeno pod zvjezdicom),
b) smatra se da činjenica što su kupac i prodavatelj povezani sama po sebi ne može biti temelj da se transakcijska vrijednost smatra neprihvatljivom. U takvu slučaju bit će ispitane okolnosti prodaje i transakcijska će se vrijednost prihvatiti pod uvjetom da srodstvo nije utjecalo na cijenu.
U podrubriku 7c. upisuju se carinske vrijednosti koje su u posljednjih 6 mjeseci prije podnošenja ove deklaracije o carinskoj vrijednosti robe bile utvrđene za istu ili sličnu robu. Treba navesti carinarnicu i akt te carinarnice (npr. broj i datum carinske deklaracije).
11. U rubriku 8. upisuje se, primjerice:
– da se roba može koristiti samo za proizvodnju određenog proizvoda ili da je robu dozvoljeno obraditi samo prema određenom postupku;
– da je cijena uvozne robe bila određena pod uvjetom uzajamne isporuke roba (kompenzacijski poslovi);
– da je cijena bila određena npr. pod uvjetom da će kupac u svezi s uvezenom ili drugom robom obaviti odgovarajuća (dogovorena) ispitivanja i rezultate besplatno dostaviti prodavatelju ili trećim osobama.
12. U rubriku 9. upisuju se naknade i troškovi u vezi s rubrikama 9a. i 9b. Treba ih specificirati i njihovu vrijednost naznačiti u rubrikama 15. i 16.
13. U podrubriku 10a. upisuje se broj listova DCV BIS-a koji se podnose uz DCV.
14. U podrubriku 10b. upisuje se mjesto i datum podnošenja DCV-a, te potpis i pečat odgovorne osobe podnositelja DCV-a.
15. U smislu rubrike 11. smatra se kako slijedi u nastavku:
Neto vrijednost u pravilu je konačan iznos računa, stvarno plaćen ili plativ (bruto iznos umanjen za popuste npr. rabat, kasa-skonto i dr.). Neto vrijednost u valutnoj jedinici računa upisuje se u decimalnom iznosu.
Popust koji je dogovoren do trenutka određivanja carinske vrijednosti, ali još nije realiziran (npr. količinski popust u slučaju odbitka određene količine robe u određenom razdoblju), ne odbija se od bruto iznosa računa. Ta se odredba ne primjenjuje ako je carinarnici moguće dokazati da će popust biti ostvaren. Na popuste treba upozoriti u rubrici »Napomena«.
Novčani popust se može odbiti samo ako je bio dogovoren u skladu s uvjetima plaćanja i ako se radi o popustu koji je uobičajen s obzirom na vrstu posla. Veći popust od uobičajenog može se odobriti samo uz dokaz da će se stvarno ostvariti.
Kamate koje treba platiti prodavatelju prema ugovoru o financiranju ne odbijaju se u ovoj rubrici već u rubrici 21.
Ako se dio robe izgubi ili ošteti prije određivanja vrijednosti, a ugovorne se stranke ne dogovore o novoj cijeni, prvotni iznos računa umanjuje se za vrijednost nedostatne količine ili za vrijednost oštećenja.
U podrubriku 11a. treba upisati i devizni tečaj za preračunavanje u domaću valutu u skladu s propisima o deviznom poslovanju.
U podrubriku 11b. upisuju se neizravna plaćanja u valuti ako su specificirana u rubrici 8. te tečaj za preračunavanje u skladu s propisima o deviznom poslovanju. Neizravna plaćanja upisuju se u decimalnom iznosu.
16. U rubriku 12. upisuje se zbroj vrijednosti iskazanih u rubrikama 11a. i 11b. u kunama preračunatim prema deviznim tečajevima koji su navedeni u tim rubrikama.
17. U rubrike 13. – 23. upisuju se troškovi iskazani u kunama bez naznake decimala.
Svi troškovi raspoređuju se po tarifnim stavcima u deklaraciji razmjerno vrijednosti robe u pojedinom stavku.
Na dnu stranice (rubrika označena zvjezdicom) upisuje se iznos u stranoj valuti i devizni tečaj (razrađeno po stavkama).
18. U rubrici 13. iskazuje se kako slijedi:
– u podrubrici 13a. – troškovi provizije (osim kupovne provizije),
– u podrubrici 13b. – provizije posrednika i
– u podrubrici 13c. – troškovi ambalaže ako ih je uzrokovao kupac, a nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe.
U troškove ambalaže iz podrubrike 13c. ne ulaze:
– troškovi koje treba platiti za vraćanje ambalaže prodavatelju,
– troškovi za ambalažu koji nastanu u slobodnom prometu na carinskim područjima, a koju kupac daje na raspolaganje.
19. Pri iskazivanju podataka u rubrici 14. postupa se kako slijedi:
– Vrijednost robe koja je stavljena na raspolaganje jest njezina nabavna cijena, a ako je robu proizveo kupac ili osoba koja je s njim povezana, tada se kao vrijednost navode troškovi proizvodnje.
Ako se radi o uslugama, treba navesti iznos koji se mora platiti za dobivenu ili obavljenu uslugu.
– Kada vrijednost nije moguće odrediti u skladu s navedenim u prethodnoj podtočki, a kupac je robu rabio prije nego što ju je predao prodavatelju, prodajna se vrijednost procjenjuje tako što se od prodajne cijene robe odbije odgovarajući iznos amortizacije.
– Vrijednost koja se odredi za neku robu ili uslugu mora se podijeliti razmjerno količini uvezene robe. Način podjele (npr. uključivanje cjelokupne vrijednosti kod prve pošiljke ili podjela na predviđenu cijelu proizvodnju), u skladu s prijedlogom sudionika u carinskom postupku, potvrđuje ovlaštena carinarnica.
20. U rubrici 15. navedene podatke treba iskazati kako slijedi:
a) nadoknade za licencije koje kupac mora platiti izravno ili neizravno kao uvjet prodaje ako te nadoknade nisu uključene u cijenu stvarno plaćenu ili plativu, npr. plaćanja za patente, autorska prava, marku robe i slično;
b) nadoknade za licencije za tehnološke postupke uračunavaju se u carinsku vrijednost samo kada je ta tehnologija neodvojivo uključena u uvoznu robu;
c) nadoknade za licencije za uporabu robne marke pod kojom se uvozna roba smije prodavati, prepustiti drugome ili koristiti uračunavaju se u carinsku vrijednost samo kada se radi o uvozu robe sa zaštićenom markom robe;
d) ako visinu nadoknade za licenciju za uvoznu robu utvrđuje carinarnica (npr. stopu u postotcima koji se odbijaju u slučaju nadoknade za licenciju zavisno o opsegu prodaje), isto se upisuje u rubriku 6. obrasca DCV.
21. U rubriku 16. upisuje se dio iznosa ostvaren preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno plaća prodavatelju. U troškove se ne uračunavaju plaćanja za pravo na reprodukciju (navode se u rubrici 21.).
22. U rubriku 17. upisuju se stvarno nastali troškovi u svezi s isporukom robe do mjesta unosa robe na carinsko područje.
U prazno polje rubrike 17. upisuju se novčani rabat i druga sniženja ugovorena prije, a ostvarena poslije obavljenog uvoza ako ne odgovaraju definiciji navedenoj u rubrici 11a.
23. U rubriku 18. upisuju se ukupni troškovi u kunama koji se uračunavaju u carinsku vrijednost (zbroj rubrika 13., 14., 15., 16. i 17.).
24. U rubrike od 19. do 22. upisuju se troškovi ili plaćanja koja su uključena u prodajnu cijenu, a ne uračunavaju se u carinsku vrijednost robe. Ti troškovi moraju biti iskazani odvojeno od prodajne cijene na takav način da ih je moguće provjeriti.
25. Pri iskazivanju podataka u rubrici 19. treba postupiti kako slijedi:
a) ako je za prijevozne troškove podnesen račun kompletne cijene prijevoza, oni se odvojeno prikazuju tako da se u rubrici »Napomena« razdijele na dva dijela: za prijevoz izvan carinskog područja i unutar carinskog područja.
b) ako je roba obračunata po jedinstvenoj cijeni franko kupac, trošak za dio prijevoznog puta unutar carinskog područja ne odbija se od cijene robe. Taj dio prijevoznih troškova može se odbiti samo kada kupac dokaže carinarnici da bi cijena za robu s paritetom franko granica bila niža od cijene s paritetom franko kupac.
26. U rubriku 20. upisuju se troškovi montaže, održavanja i tehničke pomoći koji nastaju nakon uvoza.
27. U rubriku 21. upisuju se ostali troškovi, primjerice:
a) osiguranja robe u carinskom području Republike Hrvatske,
b) prava na reprodukciju uvozne robe na carinskom području i umnožavanja autorskih djela;
c) za plaćanja na ime kamata u okviru kreditnog ugovora koja se odnose na kupnju uvozne robe u skladu sa Carinskim zakonom;
28. U rubrici 22. odbijaju se carinske i porezne pristojbe ako su bile uključene u cijenu, i to u onoj visini u kojoj su bile obračunate na carinskom području.
29. U rubrici 23. upisuju se ukupni troškovi koji se ne uračunavaju u carinsku vrijednost robe (zbroj rubrika 19., 20., 21. i 22.).
30. U rubriku 24. upisuje se carinska vrijednost robe (ukupno A + ukupno B – ukupno C)
31. U rubriku »Napomena« upisuje se:
a) podjela ukupnih troškova pošiljke po pojedinim stavkama,
b) podjela fakturne cijene za robu u setovima i robu koja se isporučuje rastavljena,
c) priložena dokumentacija,
d) podjela troškova prijevoza za prijevoz izvan carinskog područja i unutar tog područja, te
e) drugi podaci mjerodavni za utvrđivanje carinske vrijednosti robe.

PRILOG 12 B

NAPOMENE ZA UTVRĐIVANJE CARINSKE VRIJEDNOSTI

Prva kolona	Druga kolona
Veza uz odredbu Carinskog zakona	Napomena
Članak 30. stavak 5. točka e)	Smatrat će se da jedna osoba nadzire drugu kad je zakonski ili operativno na takvom položaju da na nju može primijeniti ograničenje ili zapovijed.
Članak 31. stavak 1.	Pod stvarno plaćenom cijenom ili cijenom koju je potrebno platiti razumijeva se cijena uvezene robe. Iz toga slijedi da dividende ili druga plaćanja koja kupac upućuje prodavaču, a ne odnose se na uvezenu robu, nisu dio carinske vrijednosti.
Članak 31. stavak 1. točka a) podtočka 3.	Primjer za tu vrstu ograničenja bio bi slučaj u kojemu prodavač zahtijeva od kupca automobila da ih ne prodaje ili ne izlaže prije točno određenoga datuma, koji predstavlja početak godine proizvodnje modela.
Članak 31. stavak 1. točka b)	Neki od tih primjera uključuju: a)da prodavač određuje cijenu uvezene robe pod uvjetom da će kupac kupiti i druge robe u navedenim količinama b)da cijena uvezene robe ovisi o cijeni ili cijenama po kojima kupac uvezene robe prodaje prodavaču drugu vrstu robe c)da je cijena utvrđena na temelju načina plaćanja koji nije uobičajen za uvezenu robu, kao u slučaju kad se radi o uvozu poluproizvoda nabavljenih od prodavača, ali pod uvjetom da će prodavač primiti određenu količinu finalnih proizvoda. U svakome slučaju, uvjeti ili ograničenja koji se odnose na proizvodnju ili reklamu uvezene robe neće rezultirati odbacivanjem njezine transakcijske vrijednosti. Na primjer, činjenica da kupac opskrbljuje prodavača inženjeringom i planovima koji su nastali u zemlji uvoza neće rezultirati odbacivanjem transakcijske vrijednosti pozivanjem na članak 31.
Članak 31. stavci 2., 3., 4. i 5.	1.U stavcima 2. i 3. predviđeni su različiti načini utvrđivanja prihvatljivosti transakcijske vrijednosti. 2.Stavkom 2. određeno je da u situacijama kad su kupac i prodavač povezani, okolnosti vezane uz prodaju budu ispitane, te da pod pretpostavkom da taj odnos nije utjecao na cijenu, transakcijska vrijednost bude prihvaćena kao carinska vrijednost. Time se ne smatra da istraživanje okolnosti treba biti provedeno u svim slučajevima u kojima su kupac i prodavač povezani. Takva će istraga biti potrebna samo onda kad postoji sumnja u prihvatljivost cijene. Kad carinarnica nema sumnja oko prihvatljivosti cijene, ista bi se trebala prihvatiti bez traženja daljnjih podataka od uvoznika. Na primjer, carinarnica je mogla prethodno ispitati njihov odnos, ili može već raspolagati podrobnijim obavijestima vezanim uz kupca i prodavača, pa na temelju toga može biti uvjerena da povezanost nije utjecala na cijenu. 3.U slučaju kad carinarnica ne može prihvatiti transakcijsku vrijednost bez njezine daljnje provjere, trebala bi pružiti mogućnost uvozniku da podnese dodatne podrobne potrebne obavijesti, koje bi omogućile provjeru okolnosti vezanih uz prodaju. U tom smislu, carinarnica treba ispitati bitne okolnosti transakcije kako bi se utvrdilo je li povezanost utjecala na cijenu, uključujući i način na koji kupac i prodavač organiziraju svoje trgovačke odnose, te način na koji su došli do cijene koja se provjerava. Tamo gdje se pokaže da kupac i prodavač, iako su povezani prema odredbama članka 30. kupuju jedan od drugoga i prodaju jedan drugomu kao da nisu u takvom odnosu, isto će upućivati da na cijenu nije utjecao njihov međusobni odnos. Primjerice ukoliko je cijena utvrđena u skladu s uobičajenom praksom određivanja cijena u industriji o kojoj se radi ili tako da je prodavač odredio onu prodajnu cijenu kupcu po kojoj prodaje i kupcima s kojima nije povezan, isto će upućivati da na cijenu nije utjecao njihov međusobni odnos. Daljnji je primjer slučaj u kojem je vidljivo da je cijena prikladna i da povezanost nije utjecala na cijenu jer ista osigurava pokriće svih troškova i dobiti koja odgovara ukupnoj dobiti poduzeća ostvarenoj prodajom robe iste kakvoće ili vrste tijekom određenog razdoblja (npr. tijekom godine dana). 4.Stavak 3. pruža mogućnost uvozniku da dokaže kako se transakcijska vrijednost približava »ispitanoj« (»test«) vrijednosti već ranije prihvaćenoj od carinarnice, te je zato prihvatljiva u skladu sa odredbama članka 31. Tamo gdje takav test predviđen stavkom 3. zadovoljava, nije potrebno istraživati pitanje utjecaja navedeno u stavku 2. Ako carinarnica ima već dostatan broj podataka i obavijesti tako da je zadovoljna i bez daljnjih potanjih istraživanja, te ako je jedno od ispitivanja predviđenih stavkom 3. već zadovoljilo, nema razloga od uvoznika zahtijevati da dokaže da bi ispitivanje moglo zadovoljiti.
Članak 31. stavak 3.	Kod određivanja je li neka vrijednost »gotovo jednaka« drugoj vrijednosti potrebno je uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Ti čimbenici uključuju prirodu uvezene robe, prirodu same industrije, sezonu u kojoj se roba uvozi, te je li razlika u vrijednosti važna u komercijalnom smislu. Kako se ti čimbenici mogu razlikovati od slučaja do slučaja, nemoguće je u svakom pojedinom slučaju primijeniti jedinstveno mjerilo, kao što je nepromjenjivi postotak. Na primjer, prilikom utvrđivanja je li transakcijska vrijednost gotovo jednaka »ispitnim« vrijednostima objašnjenim u stavku 3. članka 31. neznatna razlika u vrijednosti u slučaju gdje se radi o jednoj vrsti robe može biti neprihvatljiva, dok kod druge vrste robe može biti prihvatljiva i velika razlika.
Članak 31. stavak 6.	Kao primjer neizravnog plaćanja može biti plaćanje kupca gdje on u potpunosti ili djelomično namiruje prodavateljev dug.
Članak 32. Članak 33.	1.Kod primjene ovih odredbi, uvijek kad je to moguće, carinarnica će se koristiti vrijednošću istovjetne ili slične robe prodane na istoj komercijalnoj razini i u pretežito istoj količini kao roba koja se vrednuje. Ako se takva prodaja ne može pronaći, može se koristiti prodajom istovjetne ili slične robe koja potpada pod bilo koji od sljedeća tri uvjeta: a)prodaja na istoj komercijalnoj razini, ali u različitim količinama; b)prodaja na različitoj komercijalnoj razini, ali u jednakoj količini; ili c)prodaja na različitoj komercijalnoj razini i u različitim količinama.
	2.Ukoliko postoji prodaja obavljena pod bilo kojim od ta tri uvjeta, ona će se prilagoditi, ovisno o slučaju, za: a)samo količinski čimbenik; b)samo čimbenik komercijalne razine; ili c)prema oba čimbenika – i komercijalnoj razini i količini. 3.Prilagodba zbog različitih komercijalnih razina ili različitih količina, bez obzira na to dovodi li to do povećanja ili smanjenja vrijednosti, može se obaviti samo na osnovi podnesenih dokaza koji jasno ukazuju na razumnost i točnost učinjene prilagodbe, npr. valjanih cjenika koji sadrže cijene vezane uz različite razine ili različite količine. Primjerice ukoliko se vrednuje pošiljka uvezene robe koja sadrži 10 jedinica, a uvoz jedine istovjetne ili slične robe za koju postoji transakcijska vrijednost sadržavao je 500 jedinica, pri čemu je prihvaćeno da prodavač odobrava količinski rabat, tražena prilagodba može se postići tako da se upotrijebi prodavačev cjenik, te da se taj cjenik primijeni na prodaju količine od 10 jedinica. Time se ne zahtijeva da ta prodaja treba biti obavljena u količinama po 10 jedinica, sve dok se s pomoću obavljene prodaje drugih količina može utvrditi da je cjenik utvrđen u dobroj vjeri. Međutim, ako takvo objektivno mjerilo ne postoji, utvrđivanje carinske vrijednosti na osnovi odredaba članka 32. i 33. nije primjereno.
Članak 35. stavak 1. točka 1	1.»Dobit i opći troškovi« moraju se promatrati kao cjelina. Predmetno umanjenje treba biti utvrđeno na osnovi podataka i obavijesti pribavljenih od uvoznika ili u njegovo ime, s time da isti iznos mora biti u skladu s iznosima dobivenim na osnovi prodaje uvezene robe iste kakvoće ili vrste u zemlji uvoza. Kad iznos pribavljen od uvoznika nije u skladu sa tim iznosima, iznos za dobit i opće troškove može se temeljiti i na drugim podacima ne pribavljenim od uvoznika. 2.Pri utvrđivanju provizije i uobičajene dobiti i općih troškova prema odredbama članka 35. stavka 1. pitanje da li je određena roba »iste vrste ili skupine proizvoda« kao druga roba, mora se utvrđivati od slučaja do slučaja, uzimajući pri tom u obzir postojeće okolnosti. Potrebno je istražiti prodaju najbliže skupine roba ili asortiman već uvezene robe iste kakvoće ili vrste u zemlji uvoza, što u ključuje robe koje su bile procijenjene i za koje se mogu pribaviti potrebne obavijesti i podatci. Kod primjene članka 35., »roba iste vrste ili skupine proizvoda« uključuje robu uvezenu iz iste zemlje iz koje je i roba koja se vrednuje i robu iz drugih zemalja.
Članak 35. stavak 3.	1. U slučaju da se upotrebljava ova metoda, odbici učinjeni za vrijednost dodanu daljnjom preradbom temeljit će se na objektivnim i količinski mjerljivim podacima vezanim uz trošak takvog rada. Prihvaćene industrijske formule, recepti, metode izvedbe i ostali industrijski postupci predstavljali bi osnovu za izračun. 2.Metoda procjene predviđena stavkom 3. članka 35. nije primjenjiva kada je uvezena roba, kao rezultat daljnje prerade, izgubila svoj identitet. No, mogu postojati primjeri u kojima se, iako je identitet uvezene robe izgubljen, vrijednost dodana preradbom može točno utvrditi bez pretjeranih poteškoća. S druge strane, mogu postojati primjeri u kojima iako uvezena roba zadržava svoj identitet, isti čini tako malen udio u robi prodanoj u zemlji uvoza da bi primjena te metode procjene bila neopravdana. U smislu gore navedenog, svaka se situacija ove vrste treba razmatrati od slučaja do slučaja.
Članak 36. stavak 1.	1.Kao opće pravilo carinska se vrijednost utvrđuje na osnovi podataka i obavijesti koje su dostupne u zemlji uvoza. Međutim, da bi se odredila izračunata vrijednost, može biti potrebno istražiti troškove proizvodnje robe koja se vrednuje, te pribaviti druge obavijesti i podatke, i to izvan zemlje uvoza. Nadalje, u najvećemu će se broju slučajeva proizvođač robe nalaziti izvan mjerodavnosti službenih organa zemlje uvoza. Općenito će primjena metode izračunate vrijednosti biti ograničena na one slučajeve kad su kupac i prodavač povezani, te kad je proizvođač spreman dostaviti službenim organima zemlje uvoza potrebne izračune i osigurati mogućnost bilo koje provjere koja bi im naknadno mogla zatrebati. 2.»Trošak i vrijednost« iz članka 36. stavka 1. točke a) treba utvrditi na temelju podataka vezanih uz proizvodnju robe koja se vrednuje i koju je isporučio proizvođač ili tko drugi u njegovo ime. Isto se mora zasnivati na trgovačkim računima proizvođača, pod pretpostavkom da su ti računi u skladu s opće prihvaćenim načelima obračuna, koja se primjenjuju u zemlji u kojoj je roba proizvedena. 3.»Iznos za dobit i opće troškove«, naveden u članku 36. stavku 1. točki b), treba utvrditi temeljem podataka dobivenih od proizvođača ili u njegovo ime, osim ako iznosi pribavljeni od proizvođača ne odražavaju i nisu u skladu s uobičajenim iznosima prodaje robe iste kakvoće ili vrste kakva je i roba koja se vrednuje, a koju proizvođači proizvode u zemlji izvoza a radi njezina izvoza u zemlju uvoza. 4.Prilikom utvrđivanja izračunate vrijednosti niti jedan trošak ili vrijednost elemenata ne smije se uzimati dva puta.
	5.Treba napomenuti da se »svote dobiti i općih troškova« trebaju promatrati kao cjelina. Iz toga slijedi da ukoliko u određenom slučaju proizvođač prijavi malu dobit, a visoke opće troškove oni ipak, ako se promatraju u cjelini, mogu odražavati uobičajenu prodaju robe iste kakvoće ili vrste. Primjerice ako je proizvod tek pušten na tržište zemlje uvoza, proizvođač prihvaća nikakvu ili malu dobit da bi pokrio visoke opće troškove koji su vezani uz proboj proizvoda na novo tržište. Ili, proizvođač može prikazati malu dobit od prodaje uvezene robe, prouzročenu određenim tržišnim okolnostima te se trebaju obračunati njegovi stvarni prikazani iznosi, pod uvjetom da proizvođač ima valjane tržišne razloge za njihovo opravdanje te da njegova cjenovna politika odražava uobičajenu politiku cijena u industrijskoj grani o kojoj se radi. Takav bi se slučaj mogao javiti kad su proizvođači prisiljeni privremeno sniziti svoje cijene zbog pada potražnje koji se nije mogao predvidjeti ili ako svoju robu prodaju da bi nadopunili asortiman zemlje uvoza, te prihvaćaju malu dobit kako bi zadržali konkurentnost. U slučaju da iznosi dobiti i općih troškova pribavljeni od proizvođača nisu u skladu i ne odražavaju uobičajene iznose prodaje robe iste kakvoće ili vrste kakva je i roba koja se vrednuje, a koju proizvođači proizvode u zemlji izvoza radi izvoza u zemlju u koju je roba uvezena, tada se iznos dobiti i općih troškova može temeljiti na podacima drugačijim nego što je pribavio sam proizvođač robe ili koji su pribavljeni u njegovo ime. 6.Je li određena roba »iste kakvoće ili vrste« kao druga roba, potrebno je utvrditi od slučaja do slučaja, uzimajući pri tom u obzir okolnosti o kojima se radi. Kod određivanja uobičajene dobiti i općih troškova u skladu s člankom 36. potrebno je istražiti prodaju za izvoz u zemlju uvoza za najbližu skupinu asortimana robe, koja uključuje i robu koja se vrednuje, a za koju se mogu pribaviti potrebne obavijesti i podaci. Za potrebe članka 36. »roba iste kakvoće ili vrste« mora biti iz iste zemlje kao i roba koja se vrednuje.
Članak 37. stavak 1.	1.Carinska vrijednost koje se utvrđuju temeljem odredaba članka 37. stavka 1. treba se u najvećoj mogućoj mjeri zasnivati na prethodno već utvrđenim carinskim vrijednostima. 2.Metode procjene koje se primjenjuju temeljem članka 37. stavka 1. su one navedene u člancima 31. do 36., ali primijenjene uz odgovarajuću prilagodljivost koja je u skladu s ciljevima i odredbama članka 37. stavka 1. 3. Navodimo sljedeće primjere odgovarajuće popustljivosti: 1. Istovjetna roba – zahtjev za izvoz istovjetne robe u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje može se tumačiti prilagodljivo; istovjetna uvezena roba proizvedena u zemlji različitoj od zemlje izvoza robe koja se vrednuje može biti temelj za carinsku procjenu; mogu se upotrijebiti carinske vrijednost za istovjetne uvezene robe koje su već prethodno bile utvrđene u skladu s odredbama članaka 35. i 36. 2. Slična roba – zahtjev za izvoz slične robe u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje može se tumačiti prilagodljivo; slična uvezena roba proizvedena u zemlji različitoj od zemlje izvoza robe koja se vrednuje može biti temelj za carinsku procjenu; mogu se upotrijebiti carinske vrijednost za slične uvezene robe, prethodno već utvrđene u skladu s odredbama članaka 35. i 36. *3. Deduktivna metoda* – zahtjev da je roba trebala biti prodana »u istom stanju u kakvom je i uvezena«, iz stavka 1. članka 35. i zahtijevanih »90 dana« mogu se primijeniti prilagodljivo**
Članak 38. stavak 1. točka b) podtočka 2.	1.Dva su čimbenika uključena u određivanje udjela elemenata navedenih u stavku 1. točki b) podtočki 2. članka 38. u uvezenoj robi, i to vrijednost samog elementa i način na koji se dio te vrijednosti pridodaje uvezenoj robi. Razvrstavanje tih elemenata trebalo bi obaviti na prikladan način koji odgovara okolnostima te u skladu s opće prihvaćenim načelima obračuna. 2.Što se tiče vrijednosti elementa, ako uvoznik po nekome zadanom trošku nabavlja element od prodavača koji nije s njim povezan, vrijednost elementa predstavlja taj trošak. Ako je element proizveo sam uvoznik ili osoba koja je u vezi s uvoznikom, vrijednost elementa bio bi trošak njegove proizvodnje. Ako je uvoznik prethodno upotrebljavao taj element, bez obzira na to je li element nabavio ili proizveo taj uvoznik, treba prilagoditi i umanjiti izvorni trošak njegove nabave ili proizvodnje da bi se iskazala ta uporaba, te tako doći do vrijednosti elementa. 3.Kad se jednom utvrdi vrijednost elementa, neophodno je tu vrijednost razvrstati na uvezenu robu. Postoje različite mogućnosti. Na primjer, vrijednost se može razvrstati na prvu pošiljku, ako uvoznik želi platiti carinu odmah, i to na cjelokupnu vrijednost. Druga je mogućnost, da uvoznik može zatražiti raspodjelu razmjernoga dijela vrijednosti na određeni broj jedinica proizvedenih do vremena isporuke prve pošiljke. Treća je mogućnost da uvoznik zahtijeva da se vrijednost razmjerno raspodijeli na cjelokupnu predviđenu proizvodnju, što se odnosi na slučajeve kad postoje ugovori ili čvrste obveze poduzeća za takvu proizvodnju. Koja će se metoda razvrstavanja pri tom primijeniti, ovisit će o dokumentaciji koju uvoznik podnese. 4.Kao primjer gore navedenog uvoznik isporučuje proizvođaču kalup za proizvodnju robe koja će biti uvezena te ugovara s proizvođačem kupovinu 10.000 jedinica. U vrijeme prispijeća prve pošiljke koja se sastoji od 1.000 jedinica proizvođač je već proizveo 4.000 jedinica. Uvoznik može zahtijevati da carinarnica raspodijeli vrijednost kalupa na 1.000 jedinica, na 4.000 jedinica ili na 10.000 jedinica.
Članak 38. stavak 1. točka b) podtočka 4	1.Dodaci za elemente koji su navedeni u stavku 1. točki b) podtočki 4. članka 38. morali bi se temeljiti na objektivnim i mjerljivim podacima. Da bi opterećenje obiju strana, i uvoznika i carinarnice, pri utvrđivanju vrijednosti koje treba dodati bilo svedeno na najmanju moguću mjeru, trebalo se gdje god je to moguće koristiti dostupnim podatcima koje kupac ima pohranjene u svojem trgovačkom sustavu. 2.Za one elemente koje kupac isporučuje, a koje je prethodno kupio ili zakupio, dodatak bi bio trošak te kupovine ili zakupa. Dodatka ne bi bilo kad bi se radilo o elementima koji su javno dostupni, osim troška za pribavljanje njihovih kopija. 3.Jednostavnost obračunavanja vrijednosti koje je potrebno dodati ovisit će o strukturi pojedine tvrtke, o načinu na koji se njome upravlja i o metodama obračuna kojima se ona koristi. 4.Primjerice, moguće je da tvrtka koja uvozi različite proizvode iz nekoliko različitih zemalja ima pohranjene podatke svojeg odabirnog centra koji se nalazi izvan zemlje uvoza na takav način da može točno pokazati troškove koji se pripisuju proizvodu o kojemu se radi. U tim slučajevima može se učiniti izravna prilagodba na odgovarajući način u skladu s odredbama članka 38. 5.S druge strane, tvrtka može voditi troškove svog odabirnog centra izvan zemlje uvoza kao opće režijske troškove, a da ih ne razvrstava na pojedine proizvode. U tome primjeru odgovarajuća prilagodba u odnosu na uvezenu robu bi se mogla provesti u skladu sa odredbama članka 38., i to razvrstavanjem ukupnoga troška odabirnog centra na ukupnu proizvodnju koja se okoristila odabirnim centrom te dodajući tako razvrstani trošak po jedinici uvoza. 6.Inačice gore opisanih okolnosti zahtijevat će razumljivo da se u obzir uzmu različiti čimbenici pri utvrđivanju odgovarajuće metode razvrstavanja. 7.U slučajevima kad je u proizvodnju elementa o kojemu se radi uključen veći broj zemalja, i to u duljem razdoblju, prilagodba bi se trebala ograničiti na onu vrijednost koja je stvarno dodana tomu elementu izvan zemlje uvoza.
Članak 38. stavak 1. točka c)	Plaćanja za licencije i tantijeme mogu između ostalog uključivati i plaćanja za patente, zaštićene znakove i autorska prava.

Veza uz odredbu iz Uredbe za provedbu carinskog zakona

Napomena

Članak 75. stavak 1.

Izraz »i/ili« dopušta mogućnost uporabe prodaje i potrebnu prilagodbu prema bilo kojem od tri opisana uvjeta u napomenama uz članak 32. i 33.

Članak 76. stavak 3.

1.Kao primjer ako se roba prodaje po cjeniku koji odobrava povoljne jedinične cijene za kupovinu u većim količinama.

Prodajna količina	Jedinična cijena	Broj prodaja	Ukupna količina prodana po pojedinoj cijeni
1 – 10 jedinica	100	10 × 5 jedinica 5 × 3 jedinice	65
11 – 25 jedinica	95	5 × 11 jedinica	55
iznad 25 jedinica	90	1 × 30 jedinica 1 × 50 jedinica	80

Najveći broj prodanih jedinica iznosi 80, stoga jedinična cijena u najvećoj ukupnoj količini iznosi 90.

2.Kao drugi primjer za to navodimo dvije obavljene prodaje. U prvoj prodaji 500 jedinica prodano je po cijeni od 95 valutnih jedinica po jedinici. U drugoj je prodaji 400 jedinica prodano po cijeni od 90 valutnih jedinica jedinici. U tome primjeru najveći broj jedinica prodanih po nekoj određenoj cijeni iznosi 500, stoga jedinična cijena u najvećoj ukupnoj količini iznosi 95.

3.Treći primjer bila bi situacija u kojoj se različite količine prodaju po različitim cijenama:

a) Prodaja

Prodajna količina               Jedinična cijena

40 jedinica                                           100

30 jedinica                                             90

15 jedinica                                           100

50 jedinica                                             95

25 jedinica                                           105

35 jedinica                                             90

5 jedinica 100

b) Ukupno

Ukupno prodana količina Jedinična cijena

65 90

50 95

60 100

25 105

U tome primjeru najveći broj jedinica prodanih po određenoj cijeni iznosi 65, stoga jedinična cijena u najvećoj ukupnoj količini iznosi 90.

Članak 85. stavak 2.

Kad ne postoje objektivni i mjerljivi podaci s obzirom na dodatke koje zahtijevaju odredbe članka 38., transakcijska vrijednost ne može se utvrditi temeljem odredaba članka 31. Kao primjer, navodimo tantijeme koje su plaćene na osnovi prodajne cijene koja u zemlji uvoza vrijedi za litru određenoga proizvoda, dok je međutim proizvod uvezen u kilogramima i tek nakon uvoza pretvoren u otopinu. Ako se tantijeme temelje dijelom na uvezenoj robi, a dijelom na drugim čimbenicima koji nisu ni u kakvu odnosu s uvezenom robom (kao što je slučaj kad se uvezena roba miješa s domaćim sastojcima, pa se više ne može posebno utvrditi ili kad se tantijeme ne mogu razlikovati od posebnih financijskih ugovora između kupca i prodavača), ne bi bilo primjereno da se pokušaju dodati tantijeme. Međutim, ako se iznos za tantijeme temelji samo na uvezenoj robi i ako je količinski jednostavno odrediv, može biti dodan stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju je potrebno platiti.

PRILOG 12 C

UPORABA OPĆE PRIHVAĆENIH NAČELA OBRAČUNA PRI UTVRĐIVANJU CARINSKE VRIJEDNOSTI

1.Pod opće prihvaćenim načelima obračuna razumijeva se priznata suglasnost ili stvarna službena potpora unutar zemlje u određenom vremenu s obzirom na to koje ekonomske izvore ili obveze treba smatrati aktivom i pasivom, koje bi promjene u aktivi i pasivi trebalo bilježiti, na koji bi se način trebala mjeriti aktiva, pasiva i promjene u njima, koje bi podatke trebalo objaviti i kako bi ih trebalo objaviti, te koja bi se financijska izvješća trebala pripremati. Te norme mogu predstavljati temeljne smjernice za opću primjenu, ali i pojedinosti za potrebe prakse i postupka.
2.Za svrhu primjene odredaba o carinskoj vrijednosti Carinska će se uprava dosljedno služiti podacima i obavijestima pripremljenim u skladu s opće prihvaćenim načelima obračuna u zemlji primjerenim članku o kojemu se radi. Primjerice određivanje uobičajene dobiti i općih troškova predviđeno člankom 35. stavkom 1. točkom 1. Carinskog zakona provelo bi se uporabom podataka pripremljenih na način sukladan opće prihvaćenim načelima obračuna zemlje u koju se roba uvozi. S druge strane, određivanje uobičajene dobiti i općih troškova, predviđenih člankom 36. Carinskog zakona, provelo bi se uporabom podataka pripremljenih u skladu s opće prihvaćenim načelima obračuna zemlje u kojoj je roba proizvedena. Kao sljedeći primjer navodimo određivanje elementa predviđenih člankom 38. stavkom 1. podstavkom b) točkom 2. Carinskog zakona, pri čemu bi se zemlja u koju se roba uvozi koristila podacima te zemlje pripremljenim u skladu s opće prihvaćenim načelima obračuna.

PRILOG 14

PRIVJESNICA ILI NALJEPNICA ZA PREDANU PRTLJAGU

U DOMAĆOJ ZRAČNOJ LUCI

1. Privjesnica ili naljepnica iz članka 107. ove Uredbe mora biti napravljena tako da se ne može ponovno upotrijebiti.

2. Bez obzira na izgled uzorka prikazanog u ovom Prilogu, na naljepnici ili privjesnici mora, na mjestu na kojem je u ovom konkretnom primjeru naslikan znak Zračne luke Zagreb i natpis Aerodrom Zagreb biti navedena pravna osoba koja je u određenoj zračnoj luci preuzela predanu prtljagu na prijevoz u svoje ime ili u ime prijevoznika.

PRIVJESNICA ILI NALJEPNICA ZA PREDANU PRTLJAGU
U DOMAĆOJ ZRAČNOJ LUCI