Uredba za provedbu carinskog zakona

U slučaju donošenja nekog od propisa ili odluka navedenih u članku 12. stavku 6. Carinskog zakona, Carinska uprava će poduzeti neophodne mjere kako bi se osiguralo da od tada izdana obvezujuća mišljenja budu u skladu s odnosnim propisom ili odlukom.
U slučaju obvezujućeg mišljenja o razvrstavanju robe, za potrebe stavka 1. ovoga članka, datum koji će se uzeti u obzir je sljedeći:
a) u slučaju izmjene propisa predviđenih u članku 12. stavku 8. točki a) podtočki 1. Carinskog zakona:
– kada se radi o Uredbi o carinskoj tarifi ili izmjenama i dopunama Uredbe o carinskoj tarifi, datum kad se počnu primjenjivati,
– kada se radi o »Odlukama o razvrstavanju robe u Kombiniranu nomenklaturu«, utvrđenih Naputkom za primjenu sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe, datum objave u posebnim izdanjima Ministarstva financija – Carinske uprave,
– kada se radi o obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela drugim međunarodnim konvencijama, sporazumima ili ugovorima, datum kad se počnu primjenjivati,
b) u slučaju izmjene odluka spomenutih u članku 12. stavku 6. točki a) podtočki 2. Carinskog zakona:
– kada se radi o presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, datum donošenja,
– kada se radi o izmjenama i dopunama »Objašnjenja kombiniranog nazivlja« utvrđenih Naputkom za primjenu sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe, datum objave u posebnim izdanjima Ministarstva financija – Carinske uprave,
– kada se radi o odlukama o razvrstavanju te izmjenama i dopunama »Objašnjenja Harmoniziranog sustava« utvrđenih Naputkom za primjenu sustava nazivlja i brojčanog označavanja robe, datum kad se počnu primjenjivati,
c) u slučaju spomenutom u članku 12. stavku 6. točki a) podtočki 3. Carinskog zakona, kada se radi o Naputku ministra financija glede razvrstavanja robe u kombinirano nazivlje Carinske tarife, datum donošenja,
d) u slučaju spomenutom u članku 12. stavku 6. točki a) podtočki 4. Carinskog zakona, ako je mišljenje ukinuto ili izmijenjeno, dan pravomoćnosti odluke o ukidanju ili izmjeni.
U slučaju obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe, za potrebe stavka 1. ovoga članka, datum koji će se uzeti u obzir je sljedeći:
a) u slučaju izmjene propisa ili sklapanja međunarodnih sporazuma, predviđenih u članku 12. stavku 6. točki b) podtočki 1. Carinskog zakona, datum kad se počne primjenjivati,
b) u slučaju izmjene odluka spomenutih u članku 12. stavku 6. točki b) podtočki 2. Carinskog zakona:
– kada se radi o presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, datum donošenja,
– kada se radi o izmjenama i dopunama pojašnjenja i stavova usvojenih na razini Europske unije, datum objave u posebnim izdanjima Ministarstva financija – Carinske uprave,
– kada se radi o izmjenama i dopunama stavova o podrijetlu ili napomena za pojašnjenja usvojenih od strane Svjetske trgovačke organizacije (WTO) ili s mišljenjem donesenim radi tumačenja Objašnjenja navedenog Sporazuma, datum objave u posebnim izdanjima Ministarstva financija – Carinske uprave,
c) u slučaju spomenutom u članku 12. stavku 6. točki b) podtočki 3. Carinskog zakona, kada se radi o tumačenju ovlaštenog tijela, datum donošenja,
d) u slučaju spomenutom u članku 12. stavku 6. točki b) podtočka 4. Carinskog zakona, ako je mišljenje ukinuto ili izmijenjeno, dan pravomoćnosti odluke o ukidanju ili izmjeni.
Ako korisnik obvezujućeg mišljenja koje je prestalo važiti iz razloga navedenih u članku 12. stavku 6. Carinskog zakona, želi iskoristiti mogućnost primjene takvog mišljenja u dopuštenom periodu sukladno stavku 8. istog članka, o tome mora obavijestiti Carinsku upravu – Središnji ured i priložiti sve potrebne isprave na osnovi kojih je moguće provjeriti da li su ispunjeni propisani uvjeti.

Glava III. PODRIJETLO ROBE

Poglavlje 1. Nepovlašteno podrijetlo robe

Odjeljak 1. Preradbe ili obradbe koje mijenjaju podrijetlo

Članak 14.

Pravila o nepovlaštenom podrijetlu robe propisana Carinskim zakonom i ovom Uredbom, jednako se primjenjuju na hrvat­sku i uvoznu robu.

Članak 15.

Nepovlašteno podrijetlo robe se utvrđuje na osnovu pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i posebnih pravila propisanih u ovom poglavlju.

Članak 16.

Posljednjom bitnom obradbom ili preradbom u smislu članka 25. Carinskog zakona i ove Uredbe smatra se obradba ili preradba:

a) uslijed koje se dobiveni proizvod razvrstava u različiti tarifni broj Carinske tarife od tarifnog broja Carinske tarife svih materijala bez podrijetla koji su bili uporabljeni u postupku preradbe ili obradbe, ili

b) u kojoj vrijednost svih uporabljenih uvezenih materijala ne smije premašiti 50 % cijene proizvoda isporučeno u tvornici (ex-works).

Posljednjom bitnom obradom ili preradom iz stavka 1. ovoga članka, bez obzira na to je li došlo do promjene tarifnog broja, ne smatra se:
a) pakiranje ili prepakiranje robe, bez obzira gdje je ambalaža proizvedena,
b) dijeljenje većih količina robe u manje količine ili spajanjem manjih količina u veće,
c) odjeljivanje, razvrstavanje, prosijavanje, ispiranje ili dijeljenje proizvoda rezanjem ili ustakljivanjem,
d) etiketiranje i označivanje robe,
e) postupanje nužno da bi se očuvala svojstva proizvoda prilikom prijevoza ili skladištenja, te
f) jednostavno sklapanje dijelova proizvoda u cjelovit proiz­vod.

Članak 17.

Da bi se ustanovilo je li neki proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrđivati podrijetlo onoga što je bilo korišteno u njegovoj izradi, kako slijedi:

a) energije i goriva;

b) pogona i opreme;

c) strojeva i alata;

d) robe koja ne ulazi niti je namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda.

Članak 18.

Za potrebe članka 16. ove Uredbe pojedini izrazi imaju slje­deće značenje:

a) vrijednost materijala: carinska vrijednost u vrijeme uvoza upotrebljenih materijala ili ako ona nije poznata i ne može se utvrditi, prvu cijenu za koju se može utvrditi da je plaćena za te materijale u zemlji u kojoj je obavljena preradba,

b) cijena isporučeno u tvornici (ex-works price): cijena plaćena za proizvod proizvođaču u zemlji u kojoj je obavljena zadnja obradba ili preradba pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih uporabljenih materijala, uz odbitak unutarnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda.

Članak 19.

Rezervni dijelovi i alati koji se isporučuju zajedno s opremom, strojem, aparatom ili vozilom i čine njegovu uobičajenu opremu imaju jednako podrijetlo kao ta oprema, stroj, aparat ili vozilo.

Neophodni rezervni dijelovi opreme, strojeva, aparata ili vo­zila koji su pušteni u slobodni promet ili prethodno izvezeni imaju isto podrijetlo kao oprema, stroj, aparat ili vozilo samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. ove Uredbe.

Na zahtjev uvoznika proizvodu u rastavljenom ili nesastav­ljenom obliku, koji se uvozi u više od jedne pošiljke, jer iz transportnih ili proizvodnih razloga to nije moguće obaviti u jednoj pošiljci, omogućit će se, glede pravila o podrijetlu, status jedinstvenih proizvoda.

Ambalaža u koju je pakiran određeni proizvod smatra se istog podrijetla kao i proizvod koji se nalazi u toj ambalaži, uz uvjet da se ona pri carinjenju razvrstava u isti tarifni stavak Carinske tarife kao i taj proizvod.

Odjeljak 2. Posebna pravila za zamjenske dijelove

Članak 20.

Odredbe članka 19. ove Uredbe mogu se uvažiti jedino:

a) ako je to nužno radi uvoza u odredišnu zemlju, ili

b) ako ugradnja neophodnog rezervnog dijela u opremu, stroj, aparat ili vozilo u proizvodnom procesu ne bi spriječila da ta oprema, stroj, aparat ili vozilo stekne hrvatsko podrijetlo ili podrijetlo zemlje gdje se obavlja proizvodnja.

Opremom, strojevima, aparatima ili vozilima iz članka 19. ove Uredbe smatra se roba koja se razvrstava u Odsjek XVI, XVII, i XVIII Carinske tarife.

Neophodnim rezervnim dijelovima iz stavka 1. ovog članka smatraju se dijelovi:

a) bez kojih pravilni rad robe iz stavka 2. ovog članka, koja je bila prethodno puštena u slobodni promet ili prethodno izvezena, ne bi bio moguć,

b) koji su karakteristični za robu iz stavka 2. ovog članka, te

c) koji su namijenjeni za uobičajeno održavanje robe iz stav­ka 2. ovog članka i za zamjenu jednakih rezervnih dijelova koji su uništeni ili neupotrebljivi.

Članak 21.

Osoba koja zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu robe za rezervne dijelove sukladno članku 19. ove Uredbe, zahtjevu prilaže:

a) izjavu da su rezervni dijelovi, na koje se potvrda odnosi, namijenjeni za uobičajeno održavanje opreme, stroja, aparata ili vozila,

b) podrobne podatke o opremi, stroju, aparatu ili vozilu kojemu je rezervni dio namijenjen, te

c) podatke o potvrdi o podrijetlu robe koja je bila izdana za opremu, stroj, aparat ili vozilo za čije su održavanje namijenjeni rezervni dijelovi za koje se zahtijeva nova potvrda o podrijetlu robe.

Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti sadržani također u potvrdi o podrijetlu robe za uvezene neophodne rezervne dijelove.

Radi provjere uvjeta iz članaka 19. i 20. ove Uredbe može se također zahtijevati da podnositelj zahtjeva podnese dodatne dokaze za svoje navode, kao naprimjer račune ili kopije računa koji se odnose na opremu, stroj, aparat ili vozilo, ugovore ili druge isprave koje ukazuju na to da je nabava određenog rezervnog dijela obavljena u sklopu uobičajenog održavanja.

Odjeljak 3. Provedbeni propisi glede potvrda o podrijetlu robe

Članak 22.

Podrijetlo robe pri uvozu dokazuje se podnošenjem odgova­rajuće potvrde o podrijetlu robe.

Potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe mora:

a) biti izdana odnosno ovjerena od strane tijela kojega je zemlja izdavateljica za to ovlastila,

b) sadržati sve podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se odnosi, a naročito:

1. broj paketa, njihovu vrstu i oznake ili brojeve koji su na paketima,

2. vrstu robe,

3. bruto i neto težinu robe, a ako to nije moguće podatke o broju ili volumenu robe, naročito kada je to s obzirom na vrstu robe primjereno,

4. ime ili tvrtku i sjedište dobavljača robe, te

c) nedvosmisleno dokazivati da je roba na koju se odnosi podrijetlom iz određene zemlje.

Carinarnica će prihvatiti potvrdu iz stavka 2. ovog članka koja je izdana u drugoj zemlji, samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz tog stavka.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu za izdavanje potvrde o podrijetlu robe, te mora na zahtjev nadležnog tijela pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu.

Ministar nadležan za trgovinu s inozemstvom propisuje vrste roba pri čijem uvozu treba podnijeti potvrdu o podrijetlu robe sukladno ovom članku.

Članak 23.

Potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora.

Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe izdaje se na osnovu pisanog zahtjeva. Ogledni primjerak zahtjeva za izdavanje potvrde i potvrde o hrvatskom podrijetlu robe otisnuti su u Prilogu 4. ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom. Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe ispisuje se na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu. Podnositelj zahtjeva mora na zahtjev Hrvatske gospodarske komore pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu.

Članak 24.

Hrvatska gospodarska komora izdaje potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe samo ako roba ispunjava uvjete za dobivanje hr­vat­skog podrijetla propisane člancima 24. i 25. Carinskog zakona i člankom 16. ove Uredbe.

Članak 25.

Potvrda o podrijetlu robe izdaje se u jednom primjerku. Na zahtjev podnositelja zahtjeva i ako je to potrebno radi trgovine robom, može se izdati više primjeraka iste potvrde o podrijetlu robe. Na svakom dodatnom primjerku mora biti oznaka da se radi o kopiji.

Članak 26.

Zahtjev i potvrda o podrijetlu robe iz članka 23. ove Uredbe moraju biti popunjeni pisaćim strojem (računalom) ili u rukopisu velikim tiskanim slovima.

Potvrda o podrijetlu robe mora sadržavati redni broj po kojem ju je moguće prepoznati. Potvrda i zahtjev moraju sadržavati isti redni broj. Hrvatska gospodarska komora može brojčano označiti potvrde o podrijetlu robe prema redoslijedu njihova izdavanja.

Članak 27.

Potvrda o podrijetlu robe se može izdati naknadno, nakon obavljenog izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako pri izvozu nije bila izdana radi zablude nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti nastalih pri izvozu robe.

U zahtjevu za naknadno izdavanje potvrde o podrijetlu robe izvoznik mora navesti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o podrijetlu robe odnosi, te navesti razloge za svoj zahtjev.

Hrvatska gospodarska komora može izdati potvrdu o podrijetlu robe naknadno samo po obavljenoj provjeri da se podaci u izvoznikovom zahtjevu slažu s podacima u odgovarajućem spisu.

Potvrda o podrijetlu robe koja je izdana naknadno mora u rubrici primjedbe sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku:

»IZDANO NAKNADNO«

»ISSUED RETROSPECTIVELY«

»DELIVRE A POSTERIORI«.

Članak 28.

U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu robe izvoznik može zatražiti od Hrvatske gospodarske komore izdavanje duplikata na osnovi izvoznih isprava koje posjeduju. Rubrika primjedbe duplikata potvrde o podrijetlu robe mora sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku:

»DUPLIKAT«

»DUPLICATE«

»DUPLICATA«.

Duplikat, na kojem mora biti naznačen datum izdavanja iz­vorne potvrde o podrijetlu robe, važi od datuma izdavanja iz­vorne potvrde.

Članak 29.

Ako je roba za koju je izdana potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe pod carinskim nadzorom, a radi slanja svih ili nekih proizvoda unutar ili izvan carinskog područja je to potrebno, moguće je na zahtjev korisnika zamijeniti prvotni dokaz o podrijetlu s jednom ili više potvrda o podrijetlu robe. Potvrdu o podrijetlu robe izdaje carinarnica nadležna za carinski nadzor nad odnosnom robom.

Članak 30.

Ako se pri izvozu ili uvozu robe od izvoznika ili uvoznika zahtijevaju druge potvrde, kao što su:

– potvrda o krajnjem korisniku,

– potvrda o višoj sili,

– potvrda o podrijetlu robe iz treće zemlje,

te potvrde izdaje, odnosno ovjerava Hrvatska gospodarska komora.

Potvrde iz stavka 1. ovog članka izdaju se temeljem pisanog zahtjeva uvoznika odnosno izvoznika, koji su dužni uz zahtjev priložiti sljedeće:

a) za potvrdu o krajnjem korisniku robe: izjavu da će se roba koristiti za točno određenu svrhu na teritoriju Republike Hrvatske i da neće biti reeksportirana, te podatke o uvozniku, krajnjem korisniku robe, dobavljaču robe i robi koja se uvozi,

b) za potvrdu o višoj sili: pisanu potvrdu o »višoj sili«, koju izdaje nadležno tijelo lokalne samouprave na čijem području se dogodio slučaj više sile,

c) za potvrdu o podrijetlu robe iz treće zemlje: izvornu potvrdu o podrijetlu robe, koju je izdalo nadležno tijelo u zemlji pod­rijetla robe ili zemlji uvoza.

Hrvatska gospodarska komora izdaje i druge potvrde koje prate robu pri uvozu i izvozu, i ovjerava isprave u svezi sa svim oblicima vanjskotrgovačkog poslovanja, kao i drugim poslovnim odnosima sa inozemstvom.

Hrvatska gospodarska komora će po potrebi donijeti potanje upute o načinu izdavanja potvrde o podrijetlu robe i drugih potvrda iz stavaka 1. i 3. ovog članka te sadržaju potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu, ako to nije propisano zakonom, ovom Uredbom ili međunarodnim ugovorom.

Poglavlje 2. Povlašteno podrijetlo robe

Odjeljak 1. Zajedničke odredbe

Članak 31.

Za potrebe ovog poglavlja pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) »izrada« označuje svaku obradu ili preradu, uključujući skla­panje ili posebne postupke;

b) »materijal« označuje svaki sastojak, sirovinu, sastavnicu ili dio itd., koji služi u izradi nekog proizvoda;

c) »proizvod« označuje proizvedenu robu, čak i ako je namijenjena za uporabu u nekom drugom proizvodnom postupku;

d) »roba« označuje i materijal i proizvode;

e) »carinska vrijednost« označuje vrijednost koja je utvrđena u skladu s Ugovorom o provedbi članka VII Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. godine (Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o određivanju carinske vrijednosti);

f) »cijena isporučeno u tvornici (ex-works price)« u prilogu 8. ove Uredbe, označuje cijenu koja se plaća za određeni proizvod u korist proizvođača one ugovorne Strane, u čijoj je tvrtki obav­ljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih uporabljenih materijala, uma­njenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu po obavljenom izvozu dobivenoga proizvoda;

g) »vrijednost materijala« označuje carinsku vrijednost u trenutku uvoza uporabljena materijala bez podrijetla, ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prvu utvrdivu cijenu, plaćenu za materijal u Hrvatskoj;

h) »vrijednost materijala s podrijetlom« označuje vrijednost materijala sukladno definiciji iz točke (g), koja se odgovarajuće primjenjuje (mutatis mutandis);

i) »vrijednost dodana« podrazumijeva cijenu proizvoda na paritetu isporučeno u tvornici, umanjenu za carinsku vrijednost svih ugrađenih materijala s podrijetlom iz druge ugovorne Strane, ili ako carinska vrijednost nije poznata ili se ne može utvrditi, prvu cijenu koja se može provjeriti, a koja je plaćena za materijale u toj ugovornoj Strani;

j) »poglavlja« i »tarifni brojevi« označuju poglavlja i tarifne brojeve (četveroznamenkaste brojeve) koji se upotrebljavaju u nazivlju koje tvori Harmonizirani sustav naziva i označivanja robe (u daljnjem tekstu »Harmonizirani sustav« ili »HS«);

k) »razvrstan« označuje razvrstavanje određenog proizvoda ili materijala u određeni tarifni broj;

l) »pošiljka« označuje proizvode koji se ili otpremaju istodobno od određenog izvoznika određenom primatelju ili su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi na njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili su, ako takva isprava ne postoji, obuhvaćeni jednim računom;

m) »teritorij« uključuje i teritorijalne vode;

n) »zemlja odnosno zemlje ugovornice«: zemlje s kojima je Republika Hrvatska zaključila ugovor o povlaštenom carinskom postupanju.

Članak 32.

Kada je utvrđivanje podrijetla robe potrebno radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja sa robom, to podrijetlo se utvrđuje sukladno ovom poglavlju Uredbe i međunarodnom sporazumu koji propisuje takvo postupanje.

Ako propisi iz stavka 1. ovog članka ne sadrže odredbe o utvrđivanju i dokazivanju povlaštenog podrijetla robe, odgovara­juće se primjenjuju opća pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i dodatna pravila koja za nepovlašteno podrijetlo propisuje ova Uredba.

Članak 33.

Povlašteno podrijetlo robe dokazuje se podnošenjem dokaza o podrijetlu robe, čija je upotreba propisana ovom Uredbom ili međunarodnim sporazumom koji propisuje povlašteno carinsko postupanje.

Ako je međunarodnim sporazumom propisano da je moguće pojedinim osobama dopustiti neka pojednostavnjenja u svezi sa dokazivanjem podrijetla robe, Carinska uprava – Središnji ured na osnovi pisanog zahtjeva izdaje odobrenje za izvođenje tih pojednostavnjenja.

Pri izdavanju odobrenja iz stavka 2. ovog članka Carinska uprava – Središnji ured uzima u obzir:

a) jamstva podnositelja zahtjeva u svezi s pravilnim izvođe­njem pojednostavnjenja,

b) pouzdanost podnositelja zahtjeva u izvođenju carinskih pos­tupaka.

Članak 34.

Obrascem FORM A dokazuje se hrvatsko podrijetlo robe radi stjecanja povlaštenog postupanja s robom na osnovu općih she­ma povlastica (Generalized System of Preferences – GSP), kojeg izdaje Hrvatska gospodarska komora, ako su ispunjeni propisani uvjeti, za primjenu u određenoj zemlji. Obrazac FORM A izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 5. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Druge dokaze o hrvatskom podrijetlu robe koji se koriste radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja izdaju carinarnice, osim ako međunarodnim sporazumom koji propisuje povlaš­teno carinsko postupanje nije propisana nadležnost drugog tijela.

Članak 35.

Dobavljač robe u unutarnjem prometu (u daljnjem tekstu: dobavljač) mora na zahtjev kupca izdati dokaz o podrijetlu robe – izjavu dobavljača, ako će se za robu, koja se izvozi zahtijevati izdavanje potvrde o povlaštenom podrijetlu robe, bez obzira na to da li će roba biti izvezena u nepromijenjenom stanju ili će biti prerađena, dorađena ili ugrađena u drugu robu.

Izjava dobavljača može se izdati za svaki posao posebno (kratkoročna izjava) ili za razdoblje koje ne smije biti duže od 12 mjeseci (dugoročna izjava).

Kratkoročna izjava dobavljača izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 6. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Dugoročna izjava dobavljača izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 7. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Članak 36.

Hrvatska gospodarska komora i druga nadležna tijela moraju zahtjeve za izdavanje potvrda o podrijetlu odnosno o povlaštenom podrijetlu robe, kao i druge isprave čuvati najmanje tri godine od dana izdavanja potvrde.

Odjeljak 2. Opće odredbe o povlaštenom podrijetlu

Pododjeljak 1. Određenje pojma »proizvodi s podrijetlom«

Članak 37.

Radi provedbe odredaba, koje određuju mjere povlaštenog carinskog postupanja, predviđene u ugovorima koje je Republika Hrvatska zaključila sa zemljama ugovornicama (u daljnjem tekstu: zemlje ugovornice), za sljedeće proizvode se smatra da potje­ču iz neke od zemlje ugovornice:

1. proizvodi u cijelosti dobiveni u toj zemlji u skladu sa člankom 38. ove Uredbe,

2. proizvodi dobiveni u toj zemlji, za izradu kojih su uporab­ljeni i drugi proizvodi, osim onih iz točke 1., pod uvjetom da su ti proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu sukladno članku 39. ove Uredbe.

Za potrebe ovog poglavlja, proizvodi s podrijetlom iz Re­pub­like Hrvatske, u skladu sa stavkom 3. ovog članka, koji su bili izvezeni u zemlju ugovornicu, i tamo obrađeni ili prerađeni više nego je to propisano člankom 40. ove Uredbe, smatra se proizvodima s podrijetlom iz te zemlje ugovornice.

Odredba stavka 1. ovog članka, odgovarajuće se primjenjuje u svrhu određivanja podrijetla robe dobivene u Republici Hrvat­skoj.

Članak 38.

Smatra se da su u cijelosti dobiveni u zemlji ugovornici:

a) mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njenog tla ili s morskog dna te zemlje;

b) biljni proizvodi, ondje ubrani ili požnjeveni;

c) žive životinje, koje su ondje okoćene i uzgojene;

d) proizvodi proizvedeni od ondje uzgojenih živih životinja;

e) proizvodi koji su dobiveni lovom ili ribolovom ondje obav­ljenim;

f) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su njena plovila izvadila iz mora izvan teritorijalnih voda te zemlje;

g) proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda spomenutih pod točkom (f)

h) rabljeni proizvodi ondje prikupljeni, namijenjeni samo za recikliranje sirovina, uključujući rabljene gume koje su prikladne isključivo za protektiranje guma ili uporabu u obliku otpada;

i) otpad i otpadni materijali nastali slijedom proizvodnih postupaka ondje obavljenih;

j) proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isklju­čivo pravo na eksploataciju toga dna ili podzemlja;

k) roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkom (a) do (j).

Izrazi »njihova plovila« i »njihovim brodovima tvornicama« iz stavka 1. točke (f) odnosno (g) ovog članka, primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

a) koji su registrirani ili upisani u ugovornoj strani;

b) koji plove pod zastavom te ugovorne strane;

c) koji se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana te ugovorne strane, odnosno trgovačkog društva sa sjedištem u jednoj od tih zemalja, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani te ugovorne strane, i čija polovica kapitala, u slučaju partnerstava ili društava s ograničenom odgovor­noš­ću, a povrh svega navedenoga, pripada tim strankama ili javnim tijelima odnosno državljanima najmanje polovina kapitala pripada tim državama, ili njihovim državnim organima, ili držav­ljanima te ugovorne strane;

d) čiji su vlasnik i časnici državljani te ugovorne strane; i

e) u čijem osoblju najmanje 75 % otpada na državljane te zemlje ugovornice.

Članak 39.

Za potrebe članka 37. ove Uredbe proizvodi koji nisu dobiveni u cijelosti smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti koji su navedeni u popisu »Lista prerada ili obrada što ih je potrebno obaviti na materijalima bez podrijetla kako bi dobiveni proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom«, sukladno Prilogu 8. ove Uredbe, koja je njezin sastavni dio. Način uporabe pravila iz Priloga 8. određen je u uvodnim napomenama iz Priloga 7 A ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio.

U slučaju svih proizvoda koji su obuhvaćeni ovim popisom, gore spomenuti uvjeti odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se mora podvrgnuti materijal bez podrijetla koji služi u proizvod­nji te se primjenjuje isključivo u vezi s takvim materijalom. Prema tome, ako se određeni proizvod koji je ispunjavanjem uvjeta koji su navedeni u popisu stekao status proizvoda s pod­rijetlom upotrebljava u proizvodnji nekog drugog proizvoda, na njega se ne primjenjuju uvjeti koji su primjenjivi na proizvod u koji je ugrađen, a materijal bez podrijetla, koji se možebitno upotrebljavao u njegovoj proizvodnji, ne uzima se u obzir.

Članak 40.

Bez obzira na odredbe u stavku 2. ovog članka, sljedeći postupci smatrat će se obradom ili preradbom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno o tome jesu li ili nisu ispunjeni uvjeti iz članka 39. ove Uredbe:

a) postupci kojima se jamči očuvanje robe u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja,

b) rastavljanje i sastavljanje pošiljaka,

c) pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje,

d) glačanje ili prešanje tekstila,

e) jednostavni postupci bojenja i laštenja,

f) ljuštenje, djelomično ili potpuno izbjeljivanje, poliranje i glaziranje žitarica i riže,

g) postupci bojenja šećera ili izrade kocki šećera,

h) lupljenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća,

i) oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje,

j) sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnje­vanje, slaganje (uključujući i sastavljanje garniture proizvoda),

k) jednostavno pakiranje u staklenke, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja,

l) stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih prepoznatljivih znakova na proizvode ili njihovu ambalažu,

m) jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste,

n) jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda radi dobivanja proizvoda u cijelosti ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove,

o) kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni pod točkom a) do n) ovog stavka,

p) klanje životinja.

Kako bi se utvrdilo da li se obrada ili prerada kojoj je podvrg­nut određeni proizvod može smatrati nedostatnom u smislu stav­ka 1. ovog članka, u obzir će se, zajednički gledano, uzeti svi radni postupci koji su obavljeni na nekom proizvodu bilo u zemlji ugovornici ili u Republici Hrvatskoj.

Članak 41.

Kvalifikacijska jedinica je konkretni proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom, kada se roba razvrstava u Carinsku tarifu. Prema tomu:

a) kada se proizvod sastavljen od skupine ili skupa predmeta razvrstava u jedan tarifni broj Carinske tarife, takva cjelina tvori kvalifikacijsku jedinicu;

b) kada se pošiljka sastoji od više istovjetnih proizvoda koji su razvrstani u isti tarifni broj Carinske tarife, pri primjeni odredaba ovoga Protokola svaki se proizvod mora uzeti pojedinačno.

Kad se u skladu s Općim pravilom 5. za primjenu nazivlja Carinske tarife, za potrebe razvrstavanja, ambalaža uključuje zajedno s proizvodom, ona će se uključiti i za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 42.

Bez obzira na odredbe članka 39. ove Uredbe, materijale bez podrijetla može se koristiti u izradi određenog proizvoda, pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 10 % vrijednosti cijene isporučeno u tvornici (ex-works price).

Kada se u Listi, iz članka 39. ove Uredbe, navodi jedan ili više postotaka kao najveću količinu materijala bez podrijetla, taj se postotak ne može premašiti primjenom odredbe stavka 1. ovog članka.

Odredbe ovog članka se ne primjenjuje na proizvode koji potpadaju pod poglavlja 50 do 63 Carinske tarife.

Članak 43.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju zajedno s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatrat će se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 44.

Slogovi (setovi), kako su definirani Općim pravilom 3. za primjenu Carinske tarife, smatrat će se proizvodom s podrijetlom kada sve komponente istoga imaju podrijetlo. Međutim, kada se slog (set) sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatrat će se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % od cijene sloga (seta) isporučeno u tvornici (ex-works price).

Članak 45.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrđivati podrijetlo onoga što je bilo korišteno u njegovoj izradi, kako slijedi:

a) energije i goriva;

b) postrojenja i oprema;

c) strojevi i alati;

d) roba koje ne ulazi i koja nije namijenjena ulasku u konač­ni sastav proizvoda.

Članak 46.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u sluča­jevima predviđenim člankom 37. ove Uredbe, moraju biti bez prekida stalno ispunjeni u Republici Hrvatskoj ili zemlji ugovornici.

Izuzev u slučaju, ako se roba s podrijetlom, koja je iz Repub­like Hrvatske ili druge zemlje ugovornice izvezena u neku treću zemlju vrati, ona se mora smatrati robom bez podrijetla, osim ako se carinskim vlastima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

a) da je vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena; i

b) da roba nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji ili dok je bila izvezena.

Članak 47.

Povlašteni tretman predviđen ugovorima primjenjuje se isključivo na proizvode koji zadovoljavaju uvjete iz Protokola o podrijetlu i čiji se prijevoz obavlja izravno između Republike Hrvatske i zemlje ugovornice, ili preko teritorija drugih zemalja. Međutim, proizvodi koji predstavljaju jednu pošiljku mogu se prevoziti i preko teritorija trećih zemalja, pri čemu je, ako to nalažu okolnosti, na tim teritorijima moguć i njihov pretovar ili privremeno skladištenje, pod uvjetom da ti proizvodi ostaju pod nadzorom Carinskih službi u zemlji provoza ili skladištenja te da nisu podvrgnuti nikakvim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili kakva drugog postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju.

Proizvodi s podrijetlom mogu se cjevovodima prevoziti i preko drugih teritorija, koji nisu teritoriji zemalja ugovornica.

Carinskim službama zemlje uvoznice podnosit će se dokazi o ispunjenju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, i to predočenjem:

a) jedinstvene prijevozne isprave kojom je obuhvaćen prolazak robe od zemlje izvoznice kroz zemlju provoza; ili

b) potvrde koju izdaju Carinske službe zemlje provoza:

– u kojoj se navodi točan opis proizvoda;

– u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara proizvoda i, prema potrebi, nazivi brodova ili drugih uporabljenih prijevoznih sredstava; i

– kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza; ili

c) u nedostatku navedenoga, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 48.

Na proizvode s podrijetlom koji su poslani radi izlaganja u nekoj trećoj zemlji i nakon izložbe prodani radi uvoza u Repub­liku Hrvatsku, pri uvozu će se primjenjivati odredbe članka 37. ove Uredbe, pod uvjetom da se carinarnici podnesu zadovo­ljavajući dokazi o tome:

a) da je izvoznik te proizvode poslao iz zemlje ugovornice u zemlju u kojoj se izložba održava te da ih je tamo izložio;

b) da je izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u Republici Hrvatskoj;

c) da su proizvodi, poslani za vrijeme izložbe ili neposredno nakon nje, upravo onakvi kakvi su bili upućeni na izložbu; i

d) da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

Isprava o povlaštenom podrijetlu mora biti podnesena carinarnici na uobičajen način. Na njoj mora biti navedeno ime i naziv izložbe. Po potrebi se može zahtijevati dodatni pisani dokaz o uvjetima, pod kojima su proizvodi bili izlagani.

Stavak 1. ovog članka odnosi se na sve trgovinske, indus­trijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

Pododjeljak 2. Potvrda o podrijetlu

Članak 49.

Prilikom uvoza proizvoda iz zemlje ugovornice u Republiku Hrvatsku, odnosno pri izvozu iz Republike Hrvatske u zemlju ugovornicu, podrijetlo robe dokazuje se:

a) potvrdom o prometu robe EUR.1, ili

b) izjavom na računu.

Dokazi o podrijetlu vrijede četiri mjeseca od datuma izdavanja u zemlji izvoznici, i u tom roku moraju biti podneseni carinskim vlastima u zemlji uvoznici.

Dokazi o podrijetlu koji se carinskim vlastima zemlje uvoznice podnose nakon posljednjega roka za podnošenje, koji je naveden u stavku 2. ovog članka, mogu se prihvatiti radi primjene povlaštenoga tretmana u slučaju da je do nepodnošenja tih isprava prije isteka krajnjeg roka došlo zbog izvanrednih okolnosti.

U ostalim slučajevima zakašnjeloga podnošenja isprava Carinske službe zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu kada su proizvodi podneseni na carinjenje prije isteka pos­ljednjega roka.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim vlastima zemlje uvoznice u skladu s postupkom koji je na snazi u toj zemlji. Carinarnice mogu zahtijevati prijevod dokaza o podrijetlu, a mogu zahtijevati također da uvozna deklaracija sadrži i izjavu s kojom uvoznik potvrđuje da proizvodi ispunjavaju potrebne uvjete propisane ovim poglavljem i konkretnim ugovorom.

Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 9. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Članak 50.

Potvrda o prometu robe EUR.1 može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

a) u trenutku izvoza nije izdana zbog greške, nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti; ili

b) se carinskim vlastima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da je potvrda o prometu robe EUR.1 izdana, ali da pri uvozu nije prihvaćena iz tehničkih razloga;

Izvoznik u svom zahtjevu mora naznačiti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o prometu robe EUR.1 odnosi te navesti razloge za svoj zahtjev.

Carinske službe mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1 tek nakon što provjere da li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu odgovaraju podacima iz odgovarajuće evidencije.

Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 moraju sadržavati jednu od ovih naznaka:

»IZDANO NAKNADNO« ili

»ISSUED RETROSPECTIVELY«.

Članak 51.

U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1, izvoznik carinskim vlastima koje su je izdale može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovu posjedu.

Tako izdan duplikat mora sadržavati jednu od ovih oznaka:

EN»DUPLICATE«

HR »DUPLIKAT«

Oznaka iz stavka 2. unosit će se u polje »Napomene« na potvrdi o prometu robe EUR.1.

Duplikat, na kojemu mora biti naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR.1 stupit će na snagu s tim datumom.

Članak 52.

Izjavu na računu može izdati:

a) ovlašteni izvoznik u smislu članka 53. ove Uredbe; ili

b) bilo koji izvoznik pošiljke koja se sastoji od jednog ili više pakiranja proizvoda s podrijetlom, čija ukupna vrijednost ne prelazi 6.000 eura (protuvrijednost u kunama čiji tečaj se utvrđuje prvi radni dan u mjesecu listopadu, a primjenjuje se od siječnja sljedeće godine).

Izjavu na računu je moguće izdati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Republike Hrvatske ili druge ugovorne strane te zadovoljavaju ostale zahtjeve Ugovora o slobodnoj trgovini.

Izvoznik koji izdaje izjavu na računu treba u svakom trenut­ku biti spreman na zahtjev Carinske službe zemlje izvoznice pod­nijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale zahtjeve Ugovora o slobodnoj trgovini.

Izjavu na računu izvoznik će izdati tako što će na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipkati ili otisnuti u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u ugovoru o slobodnoj trgovini, pri čemu je dužan uporabiti jednu od jezičnih inačica iz toga ugovora, a u skladu s odredbama domaćih zakona zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, bit će napisana tintom i tiskanim slovima.

Izjava na računu bit će ovjerena rukom pisanim izvornim potpisom izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik ne mora potpisivati takvu izjavu pod uvjetom da se carinskim vlastima zemlje izvoznice u pisanom obliku obveže da će preuzeti punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam potpisao rukom.

Izjavu na računu može izdati izvoznik u trenutku izvoza proizvoda na koje se odnosi ili nakon izvoza, pod uvjetom da se u zemlju uvoznicu dostavi najkasnije dvije godine nakon uvoza proizvoda na koje se odnosi.

Izjava na računu izdaje se sukladno Prilogu 10. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Članak 53.

Carinska uprava Središnji ured može ovlastiti bilo kojeg iz­voz­nika, u daljnjem tekstu: »ovlašteni izvoznik«, koji često ša­lje pošiljke proizvoda u skladu s ugovorom o slobodnoj trgovini da daje izjave na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda. Izvoznik koji podnosi zahtjev za takvo ovlaštenje mora Carinskoj upravi dati sva zadovoljavajuća jamstva koja su prijeko potrebna za potvrđivanje da njegovi proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka u svezi s izdavanjem izjave na računu.

Carinska uprava može odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatraju prikladnima.

Carinska uprava će ovlaštenom izvozniku dodijeliti broj carinskog ovlaštenja koji će se navesti u svakoj izjavi na računu.

Carinska uprava će nadzirati kako ovlašteni izvoznik rabi svoje ovlaštenje.

Carinske uprava u svakom trenutku može opozvati svoje odobrenje. Carinska uprava će to učiniti kada ovlašteni izvoznik prestane davati jamstva, kada više ne zadovoljava uvjete ili na drugi način nepravilno rabi svoje ovlasti

Članak 54.

U slučajevima kada se na zahtjev uvoznika i pod uvjetima koje određuje Carinska uprava uvoze rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točka (a) Carinske tarife, koji potpadaju pod odsjek XVI. i XVII. ili tarifne brojeve 7308 i 9406 Carinske tarife, podnosi se jedinstveni dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 55.

Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćat će se kao proizvodi podrijetlom iz zemlje ugovornice bez podnošenja dokaza o podrijetlu, pod uvjetom da takvi proizvodi nisu trgovačke naravi, da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju zahtjeve Ugovora o slobodnoj trgovini i da nema sumnje u istinitost takve izjave. U slučaju proizvoda koji su poslani poštom ova se izjava može unijeti u carinsku deklaraciju CN22/CN23 ili na listu papira koji se prilaže toj ispravi.

Uvoz proizvoda koji je povremene naravi i koji obuhvaća isključivo proizvode za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji neće se smatrati uvozom trgovačke naravi ako je iz naravi i količine proizvoda očito da ne postoji namjera njihove komercijalne uporabe. Ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 500 EUR-a u slučaju malih paketa ili 1.200 EUR-a u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika (protuvrijednost u kunama čiji tečaj se utvrđuje prvi radni dan u mjesecu listopadu, a primjenjuje se od siječnja sljedeće godine).

Članak 56.

Isprave koje se rabe radi dokazivanja da proizvodi obuhva­ćeni potvrdom o prometu robe EUR.1 ili izjavom na računu mogu biti smatrani proizvodima podrijetlom iz Republike Hrvatske ili druge zemlje ugovornice te da zadovoljavaju ostale zahtjeve ugovora, mogu se sastojati, inter alia, od sljedećega:

a) izravnih dokaza o postupcima koje je izvoznik ili dobav­ljač poduzeo da bi se dobila predmetna roba i koji se nalaze, primjerice, u njegovoj računovodstvenoj ili knjigovodstvenoj evidenciji;

b) isprava izdanih ili sastavljenih u Republici Hrvatskoj ili drugoj ugovornoj strani, kojima se status proizvoda s podrijetlom dokazuje za iskorišten materijal u slučaju da se te isprave rabe u skladu s domaćim pravom;

c) isprava izdanih ili sastavljenih u Republici Hrvatskoj ili drugoj ugovornoj strani, kojima se dokazuje obrada ili prerada materijala u Republici Hrvatskoj ili drugoj ugovornoj strani za iskorišten materijal u slučaju da se te isprave rabe u skladu s domaćim pravom;

d) potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu izdane ili sastavljene u Republici Hrvatskoj ili drugoj ugovornoj strani u skladu s Ugovorom o slobodnoj trgovini, kojima se dokazuje da iskorišteni materijal ima status proizvoda s podrijetlom.

Članak 57.

Izvoznik koji podnosi zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 najmanje će tri godine čuvati isprave.

Izvoznik koji daje izjavu na računu, najmanje će tri godine čuvati jedan primjerak isprave s izjavom na računu.

Carinske službe zemlje izvoznice koje izdaju potvrdu o prometu robe EUR.1 najmanje će tri godine čuvati obrazac zahtjeva.

Carinske službe zemlje uvoznice najmanje će tri godine čuvati potvrde o prometu robe EUR.1 i izjave na računu koje su im podnesene.

Članak 58.

Kumulacija podrijetla ovisi o konkretnom ugovoru koje je Republika Hrvatska sklopila sa drugim zemljama ugovornicama.

Članak 59.

Otkriće neznatnih odstupanja između podataka u dokazu o podrijetlu i podataka u ispravama koje su podnesene carinarnici pri obavljanju službenog postupka za uvoz samo po sebi neće činiti dokaz o podrijetlu ništavim, ako se utvrdi da se ta isprava odnosi na podnesene proizvode.

Očite formalne pogreške, kao što su greške u pisanju na ispravama o podrijetlu, ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te greške nisu takve da bi stvorile sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Članak 60.

Carinska uprava Republike Hrvatske i druge zemlje ugovornice će jedna drugoj dostaviti ogledne otiske pečata koje u svojim carinskim službama rabe za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1, te adrese Carinskih službi koje su odgovorne za provjeru tih potvrda i izjava na računu.

Kako bi osigurale pravilnu primjenu Ugovora o slobodnoj trgovini, Republika Hrvatska i druga zemlja ugovornica će putem svojih nadležnih carinskih službi jedna drugoj pomagati u provjeri vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1 ili izjava na računu te točnosti navoda sadržanih u tim ispravama.

Članak 61.

Carinska uprava surađuje sa nadležnim državnim tijelima zemlje ugovornice u međusobnoj pomoći u postupku naknadne provjere potvrda o porijeklu robe EUR.1 ili izjave na računu, izdanih u zemlji ugovornici ili u Republici Hrvatskoj, kao i radi utvrđivanja ispravnosti podataka i navoda u tim ispravama.

Članak 62.

Naknadna će se provjera dokaza o podrijetlu obavljati na­sumičnim odabirom ili kad god Carinske službe zemlje uvoznice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava, status podrijetla tih proizvoda ili ispunjavanje drugih uvjeta iz ovog poglavlja.

Za potrebe stavka 1. ovog članka, moraju Carinske službe vratiti potvrdu o podrijetlu (EUR.1 ili izjavu na računu), ili kopiju tih isprava nadležnim organima zemlje izvoznice i ako je to potrebno, navesti razloge za provjeru. U prilogu zahtjeva za provjeru potrebno je proslijediti sve potrebne isprave ili informacije koje ukazuju da su podaci na dokazu o podrijetlu netočni. Ako Carinske službe odluče privremeno ne odobriti povlašteno carinsko postupanje, sukladno članku 37. ove Uredbe, u međuvremenu dok čekaju na rezultate provjere, moraju uvozniku omogućiti puštanje robe uz osiguranje mjera, koje su potrebne.

Ako Carinska uprava Republike Hrvatske dobije zahtjev za provjeru podrijetla robe iz zemlje uvoznice, dužna je odmah poduzeti sve potrebne radnje za provjeru. Radi toga ima pravo zatražiti sve potrebne dokaze i obaviti svaki potreban uvid u poslov­ne knjige izvoznika ili kakvu drugu provjeru koju smatra primjerenom.

Rezultati provjere bit će u najkraćem mogućem roku pro­slijeđeni carinskim vlastima zemlje uvoznice. Rezultati provjere moraju jasno pokazati jesu li isprave vjerodostojne i može li se smatrati da su predmetni proizvodi podrijetlom iz Republike Hrvatske ili neke druge zemlje ugovornice te da li zadovoljavaju ostale uvjete iz ugovora.

Ako se u slučaju osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od deset mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za provjeru ili ako u odgovoru nisu sadržane dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti dotične isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, Carinske službe koje su podnijele zahtjev, osim u iznimnim okolnostima, odbit će primjenu povlaštenog tretmana.

Ako postupak naknadne provjere ili bilo koji drugi raspoloživi dokaz ukazuju da se odluke ovog poglavlja krše, zemlja ugovornica izvoznica mora, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Carinske uprave Republike Hrvatske, obaviti prikupljanje potrebnih informacija i utvrditi točnost takvih informacija radi nužnosti utvrđivanja i sprječavanja takvih kršenja. U tim slučajevima može predstavnik Republike Hrvatske sudjelovati u utvrđivanju činjenica.

Članak 63.

Carinska uprava Republike Hrvatske poduzet će sve potrebne mjere koje će osigurati da proizvodi kojima se vrši trgovina, a koji se tijekom prijevoza zadržavaju u slobodnoj zoni na teritoriju Republike Hrvatske, i uz koje je priložen dokaz o podrijetlu, ne budu zamijenjeni drugom robom te ne budu podvrgnuti nikakvom drugom rukovanju, osim uobičajenih postupaka kojima je cilj sprječavanje njihovog propadanja.

Iznimno, od odredaba stavka 1. ovog članka, u slučaju da su proizvodi podrijetlom iz zemlje ugovornice uvezeni u slobodnu zonu na području Republike Hrvatske, uz koje je priložen dokaz o podrijetlu, podvrgnuti obradi ili preradi, Carinska uprava dužna je na zahtjev izvoznika izdati novu potvrdu o prometu robe EUR.1, ako je primijenjena obrada ili prerada sukladno ovom poglavlju.

Članak 64.

Ako Carinska uprava utvrdi da je posljednja obrada ili prerada u određenoj državi, u smislu članka 25. Carinskog zakona, izvršena sa namjerom da se izigraju propisi u svezi sa robom podrijetlom iz te zemlje, pod određenim uvjetima neće se smatrati da je roba zbog takve obrade ili prerade dobila podrijetlo zemlje u kojoj je bila posljednja obrada ili prerada izvršena.

Članak 65.

Sve što nije regulirano ovim poglavljem ili je ugovorom o povlaštenom podrijetlu robe, kojeg je Republika Hrvatska zak­lju­čila s drugom zemljom ili zemljama, regulirano drugačije, primijenit će se odredbe tog ugovora.

Glava IV. CARINSKA VRIJEDNOST

Poglavlje 1. Određivanje carinske vrijednosti

Članak 66.

Carinska vrijednost je transakcijska vrijednost sukladno članku 31. Carinskog zakona. To je, pri prodaji robe za izvoz radi uvoza u carinsko područje Republike Hrvatske, ugovorena, stvarno plaćena ili plativa cijena koja ispunjava uvjete iz članka 31. stavka 1. Carinskog zakona i koja je usklađena sukladno članku 38. i 39. Carinskog zakona.

Stvarno plaćena ili plativa cijena podrazumijeva sva plaćanja kupca ili nekoga drugoga, koje je za tu uvezenu robu morao ili će morati platiti prodavaču ili u njegovu korist. Plaćanje se može obaviti posredno ili neposredno, u gotovini ili drugačijim oblikom plaćanja.

Ako carinsku vrijednost nije moguće odrediti sukladno članku 31. Carinskog zakona, carinska vrijednost određuje se sukladno člancima 32. do 37. Carinskog zakona.

U svrhu određivanja carinske vrijednosti sukladno članku 31. Carinskog zakona za robu za koju ugovorena cijena u trenutku koji je odlučan za određivanje carinske vrijednosti još nije bila plaćena, prihvaća se ona cijena koja bi bila plaćena za ispunjenje obveza.

Članak 67.

Kad se za puštanje u slobodni promet deklarira dio veće pošiljke istovjetne robe kupljene u okviru iste transakcije, suklad­no članku 31. stavku 1. Carinskog zakona stvarno plaćenu ili plativu cijenu predstavlja onaj dio ukupne cijene koji odgovara omjeru količine deklarirane robe i ukupne količine kupljene robe.

Razmjernu raspodjelu stvarno plaćene ili plative cijene prije puštanja u slobodni promet treba napraviti također ako se roba koja je predmet procjene djelomično izgubi ili ošteti.