Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə5/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
#15936
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33

Deklaraciji za početak postupka s gospodarskim učinkom, bez utjecaja na posebne odredbe, moraju biti priložene sljedeće isprave:
a) za postupak carinskog skladištenja:
– za carinsko skladište tipa D, isprave iz članka 123. stavka 1. točke a) i b) ove Uredbe,
– za ostale tipove skladišta osim tipa D, ispravu iz koje je vidljiva masa, broj pošiljka, količina i trgovački opis robe;.
b) za postupak unutarnje proizvodnje:
– sustav povrata carine, isprave iz članka 123. stavka 1. ove Uredbe,
– sustav odgode carine, isprave iz članka 123. stavka 1. točke a) i b) ove Uredbe i, kada je to potrebno pisano odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za izdavanje odobrenja, ukoliko se primjenjuje članak 216. ove Uredbe;
c) za preradbu pod carinskim nadzorom, isprave iz članka 123. stavka 1. točke a) i b) ove Uredbe i, kada je to potrebno, pisano odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za izdavanje odobrenja, ukoliko se primjenjuje članak 216. ove Uredbe;
d) za postupak privremenog uvoza:
– uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine, isprave iz članka 123. stavka 1. ove Uredbe,
– uz djelomično oslobođenje od plaćanja carine, isprave iz članka 123. stavka 1. točke a) i b) ove Uredbe i, kada je to potrebno, pisano odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za izdavanje odobrenja, ukoliko se primjenjuje članak 216. ove Uredbe;
e) za postupak vanjske proizvodnje, isprave iz članka 126. stavak 1. ove Uredbe i, kada je to potrebno, pisano odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za izdavanje odobrenja, ukoliko se primjenjuje članak 216. ove Uredbe.


Članak 123. stavak 2. ove Uredbe primjenjuje se na deklaracije za stavljanje robe u bilo koji postupak s gospodarskim učinkom.

Carinarnica može odobriti da se odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za izdavanje odobrenja pohranjuju kod korisnika odobrenja umjesto da se prilažu deklaraciji.

Članak 126.

Deklaracijama za izvozni postupak ili deklaracijama za ponovni izvoz moraju biti priložene sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih davanja i primjenu drugih mjera za izvoz određene robe.

Pri primjeni stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje članak 123. stavak 2. ove Uredbe.



Poglavlje 2. Carinske deklaracije podnesene uporabom sustava elektroničke razmjene podataka

Članak 127.

Ako se carinska deklaracija podnosi sustavom elektroničke razmjene podataka, podatke iz pisane deklaracije, navedene u propisu iz članka 120. ove Uredbe, nadomjestit će slanje nadležnoj carinarnici, radi računalne obrade, podataka u obliku šifarskih oznaka ili podataka u bilo kojem drugom obliku koji odredi Carinska uprava.
Smatra se da je deklaracija putem elektroničke razmjene podataka podnesena carinarnici u trenutku kada carinarnica prihvati elektroničku poruku. Carinarnica potvrđuje prijem elektroničkih podataka povratnom porukom koja sadrži sve dogovorene identifikacijske podatke o svakoj deklaraciji, vrstu uočenih grešaka ako je neispravna, i/ili broj i datum prihvaćanja carinske deklaracije.
Ako se carinska deklaracija podnosi elektroničkim putem, Carinska uprava – Središnji ured određuje pravila za primjenu odredaba propisanih u članku 159. ove Uredbe.
Ako se carinska deklaracija podnosi elektroničkim putem, deklarant se obavještava o puštanju robe, pri čemu se navodi barem broj deklaracije i datum puštanja.
Ako se podaci iz carinske deklaracije unose u carinski sustav elektroničke razmjene podataka na odgovarajući način se primjenjuju stavci 2., 3. i 4. ovoga članka.



Članak 128.


Ako se za završetak drugih formalnosti zahtijeva papirnati ispis carinske deklaracije, na zahtjev deklaranta, isti se podnosi i ovjerava ili pri nadležnoj carinarnici ili na način propisan člankom 109. stavkom 2. i 3. ove Uredbe.



Članak 129.


Carinska uprava – Središnji ured, na pisani zahtjev zainteresirane osobe, izdaje odobrenje za elektroničku razmjenu podataka.
U odobrenju iz stavka 1. ovog članka može se uspostaviti obveza deklaranta da nakon podnošenja deklaracije elektroničkom razmjenom podataka podnese pisanu carinsku deklaraciju.


Članak 130. brisan.

Članak 131.

Carinska uprava može odobriti elektroničku razmjenu drugih isprava potrebnih za početak odabranog carinskog postupka.

Poglavlje 3. Usmene i druge deklaracije

Odjeljak 1. Usmene carinske deklaracije

Članak 132.

Usmena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet može se podnijeti za:
a) robu nekomercijalne naravi:
1. koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi,
2. koja je poslana fizičkim osobama, te
3. u slučajevima kada postoje uvjeti za primjenu jedinstvene carinske stope;
b) robu iz članka 136. ove Uredbe, ako se radi o povratu robe, koja je u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona oslobođena od plaćanja carine,
c) prijevozna sredstva iz članka 137. stavak 1. točka c) ove Ured­be,
d) robu koja je u skladu sa člankom 187. stavak 1. točkom 9) Carinskog zakona oslobođena plaćanja carine.

Članak 133.



Usmena carinska deklaracija za izvoz robe može se podnijeti za:
a) robu nekomercijalne naravi:
1. koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi,
2. koju šalju fizičke osobe,
b) prijevozna sredstva iz članka 138. stavak 1. točka b) ove Uredbe,
c) drugu robu manjeg ekonomskog značaja, ako carinarnica to odobri.

Članak 134.

Carinsku deklaraciju nije moguće podnijeti usmeno u slučaju ako opunomoćenik iz članka 5. Carinskog zakona želi usmenom deklaracijom početi carinski postupak u ime i za račun druge osobe ili u svoje ime i za račun druge osobe.

Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da podnese isprave koje dokazuju njegove usmene navode (računi i sl.).

Ako carinarnica sumnja da deklarantovi usmeni navodi nisu ispravni ili potpuni može od deklaranta zahtijevati popunjavanje pisane carinske deklaracije.

Članak 135.

Ako je za robu za koju je podnesena usmena deklaracija nastao carinski dug, carinarnica izdaje deklarantu obračun davanja pri uvozu na obrascu koji je otisnut u Prilogu 19. ove Ured­be i njezinim je sastavnim dijelom.

Obračun davanja iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
a) opis robe koji je dovoljno detaljan da omogućava utvrđivanje istovjetnosti; opis može uključivati tarifnu oznaku,
b) vrijednost iz računa i/ili količinu robe, ovisno o okolnostima,
c) obračunata uvozna davanja,
d) datum izdavanja obračuna,
e) naziv carinarnice koja je izdala obračun.

Ako se deklarant ne slaže sa obračunom carinskog duga, isti će se uputiti na redovan postupak carinjenja uz podnošenje JCD.

Članak 136.

U skladu sa uvjetima iz članka 209. ove Uredbe, pri postupku privremenog uvoza usmeno se može deklarirati sljedeću robu:



1) robu koja ispunjava uvjete iz članka 274. stavka 3. točke a) ove Uredbe,

2) ambalažu iz članka 278. stavka 1. točke a) ove Uredbe, koja je označena trajnim i neuništivim oznakama osobe sa sjedištem izvan carinskog područja,

3) opremu za radio i televizijsku produkciju i emitiranje, te vozila posebno opremljena za radio i televizijsko emitiranje, uključivši i njihovu opremu, koju uvoze javne ili privatne organizacije s sjedištem izvan carinskog područja, te su ih carinske vlasti koje su izdale odobrenje za postupak, ovlastile za uvoz te opreme i vozila,

4) instrumente i aparate, potrebne liječnicima za pružanje pomoći oboljelima, koji čekaju na presađivanje organa u skladu sa člankom 276. ove Uredbe,

5) robu iz članka 139. ove Uredbe,

6) drugu robu, ako carinarnica to odobri.



Za robu iz stavka 1. ovoga članka može se radi završetka postupka privremenog uvoza podnijeti usmena carinska deklaracija za ponovni izvoz.

Odjeljak 2. Deklariranje drugim radnjama

Članak 137.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito usmeno ili pisano, za sljedeću robu smatrat će se da je deklarirana za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine sukladno članku 187. stav­ku 1. točki 2. Carinskog zakona ili kao ponovno uvezena ro­ba,

b) roba oslobođena plaćanja carine sukladno članku 187. stav­ku 1. točki 9. Carinskog zakona,

c) prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao po­nov­no uvezena roba, te

d) roba uvezena u okviru uvoza manjeg značaja za koju ne postoji obveza prijevoza do carinarnice u skladu sa člankom 50. stavkom 4. Carinskog zakona, pod uvjetom da ne podliježe plaćanju carine.

Robu koja nije uočljiva i robu koja se ne prevozi u uobičaje­nom prostoru odnosno prtljažnom prostoru potrebno je deklarirati izričito.

Članak 138.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito, smatrat će se za sljedeću robu da je bila deklarirana za izvoz nekom od radnji iz članka 140. stavka 1. točke b) ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine,

b) prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području i namijenjena su ponovnom uvozu,

c) druga roba manjeg ekonomskog značenja, ako carinarnica to odobri.

Članak 139.

Ako sljedeća podnesena roba nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se, uz poštivanje odredaba članka 286. ove Uredbe da je bila deklarirana za početak postupka privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe:

a) osobni predmeti i roba namijenjena za sportske svrhe sukladno članku 270. stavku 1. ove Uredbe,

b) prijevozna sredstva iz članka 263. do 268. ove Uredbe,

c) roba za potrebe pomoraca koja se upotrebljava na brodu u međunarodnom pomorskom prometu, sukladno članku 271. točka a) ove Uredbe.

Ako roba iz stavka 1. ovog članka nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza sa nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe.

Članak 140.

Za potrebe članaka 137. do 139. ove Uredbe sljedeće se rad­nje smatraju carinskom deklaracijom:

a) u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili drugog mjesta koje je odobrila carinarnica sukladno članku 50. stavku 1. točki a) Carinskog zakona:

1. prijevoz robe preko graničnog prijelaza koji nema odvojene trake čijim prelaskom bi se smatralo da je deklarant podnio carinsku deklaraciju,

2. uporaba zelene trake (»ništa za prijaviti«), ukoliko u carinarnici postoje odvojene kontrolne trake,

3. stavljanje naljepnice »ništa za prijaviti« ili vinjete carinske deklaracije na vjetrobransko staklo osobnog automobila,

b) u slučaju izvoza robe sukladno članku 138. ove Uredbe ili u slučaju ponovnog izvoza robe sukladno članku 139. stavku 2. ove Uredbe, kada ne postoji obveza prijevoza robe radi podnošenja carinarnici sukladno članku 50. stavak 4. Carinskog zakona, prelazak preko granične crte.

Ako je roba iz članka 137. stavka 1. točke a), članka 138. točke a) , članka 139. stavka 1. točke a) ove Uredbe nalazi u putnikovoj prtljazi koja se prevozi u željezničkom prometu, a podnosi se i deklarira pri nadležnoj carinarnici bez prisustva putnika, upotrebljava se carinska deklaracija za registriranu prtljagu, podnijeta na obrascu koji je otisnut u Prilogu 20. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom, sukladno uvjetima i ograničenjima utvrđenih tim obrascem.

Članak 141.

Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 137. do 139. ove Uredbe smatrat će se da je roba bila podnesena carinarnici i da je deklaracija bila prihvaćena u smislu članka 75. Carinskog zakona, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 140. ove Uredbe.

Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 140. ove Uredbe, a pri tome propisani uvjeti iz članaka 137. do 139. ove Uredbe nisu bili ispunjeni, smatrat će se da je roba nezakonito unesena ili iznesena iz carinskog područja.

Odjeljak 3. Zajedničke odredbe za 1. i 2. odjeljak ovog poglavlja

Članak 142.

Odredbe članaka 132. do 140. ove Uredbe ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva povrat plaćene carine ili drugih davanja ili za robu koja je predmet ograničenja, zabrana ili drugih posebnih formalnosti.

Članak 143.



Za potrebe odjeljka 1. i 2. ovog poglavlja putnikom se smatra:

a) pri uvozu:
1. svaka osoba koja privremeno dolazi u carinsko područje Repub­like Hrvat­ske u kojem nema prebivalište ili uobičajeno boravište,
2. svaka osoba koja je privremeno boravila u inozemstvu i vraća se u carinsko područje Republike Hrvatske gdje ima prebivalište ili uobičajeno boravište,
b) pri izvozu:
1. svaka osoba koja privremeno napušta carinsko područje Repub­like Hrva­t­ske, u kojem ima uobičajeno boravište,
2. svaka osoba koja nakon privremenog boravka napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojem je privremeno boravila i gdje nema prebivalište ili uobičajeno boravište.

Odjeljak 4. Poštanski promet

Članak 144.

U poštanskom prometu za sljedeće robe smatra se da su deklarirane:

a) za puštanje u slobodni promet:

1. u trenutku unosa u carinsko područje:

- razglednice i pisma, isključivo s osobnim porukama,

- poruke ispisane braillovim pismom,

- tiskovine i televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vrpce ili slike za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja koje ne podliježu plaćanju carine, te

– sve druge poštanske pošiljke (pismovne i paketne pošiljke) za koje sukladno stavku 4. članku 50. Carinskog zakona, ne postoji obveza prijevoza radi podnošenja carinarnici.

2. u trenutku kada su podnesene carinarnici:

– sve pismovne i paketne pošiljke koje nisu navedene u točki 1. pod uvjetom da im je priložen obrazac CN 22 (C1), deklaracija CN 23 (C2/CP3) ili drugi međunarodno prihvaćeni obrasci,

b) za izvoz:

1. u trenutku kad ih prihvati pošta, ako se radi o robi iz točke a) podtočke 1. ovog stavka,

2. u trenutku kad su podnesene carinarnici, ako se radi o pismovnim i paketnim pošiljkama, za koje postoji obveza plaćanja izvozne carine i kojima je priložen obrazac CN 22 (C1) ili deklaracija CN 23 (C2/CP3) .

Primatelj iz stavka 1. točke a) ovog članka ili pošiljatelj iz stavka 1. točke b) ovog članka smatra se deklarantom i carinskim dužnikom, osim u slučajevima kada ministar financija propiše da je deklarant i carinski dužnik Hrvatska pošta.

U smislu stavka 1. točke a) podtočke 1. i točke b) podtočke 1. ovog članka za robu za koju ne postoji obveza plaćanja carine smatra se da je bila podnesena carinarnici sukladno članku 75. Carinskog zakona, a carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe deklarantu odobreno:

a) u slučaju uvoza, u trenutku kad je dostavljena primatelju,

b) u slučaju izvoza, u trenutku kad je prihvaćena od strane pošte.

Ako uz pismovnu ili paketnu pošiljku za koju postoji obaveza podnošenja carinarnici nije priložen obrazac CN 22 (C1), deklaracija CN 23 (C2/CP3) ili drugi međunarodno prihvaćeni obrazac ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinarnica će odrediti na kakav način treba carinsku deklaraciju podnijeti ili dopuniti.

Članak 145.

Odredbe članka 144. ove Uredbe ne primjenjuju se:

a) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi čija ukupna vrijednost prelazi 3.000 kuna,

b) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi bez obzira na vrijednost, ako to čini dio uzastopnih pošiljaka istovrsnih operacija,

c) ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom elektroničke razmjene podataka, ili

d) ako pošiljka sadrži robu navedenu u članku 142. ove Ured­be.

Glava VII. PROVJERA DEKLARACIJE, NALAZI CARINARNICE I DRUGE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA

Poglavlje 1. Provjera robe

Članak 146.

Roba se pregledava na mjestu i u vrijeme koje za to odredi carinarnica.

Na zahtjev deklaranta carinarnica može dozvoliti da se pregled robe obavi na drugom mjestu i/ili izvan uredovnog vremena. Deklarant snosi troškove nastale takvim pregledom.

Obračun troškova iz stavka 2. ovog članka izvršit će se sukladno članku 94. stavku 4. ove Uredbe.

Članak 147.

U slučaju da carinarnica odluči obaviti pregled robe, o tome će obavijestiti deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno.

Ako se carinarnica odluči za djelomični pregled robe, deklaranta ili njegovog opunomoćenika obavještava koju robu želi pregledati. Odluka carinarnice o načinu i opsegu pregleda je konač­na.

Članak 148.

Deklarant ili osoba koju opunomoći da bude prisutna pregledu robe mora carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć. Ako pomoć nije dovoljna carinarnica može zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć.

Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinarnici pri pregledu pružila potrebnu pomoć, carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju obvezu. Carinarnica može, umjesto da odredi rok u skladu s ovim stavkom, odlučiti da odustaje od namjeravanog pregleda robe.

Ako deklarant u roku, koji je određen sukladno stavku 2. ovog članka ne ispuni svoje obveze, carinarnica radi provedbe članka 87. stavka 1. točke a) alineja prva Carinskog zakona nastavlja pregled robe na rizik i trošak deklaranta. Ako to okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju, carinarnica može zahtijevati da pregledu prisustvuju i druge službe ili stručni djelatnici u skladu s važećim propisima.

Ako je radi tehničkih osobina robe potrebno da pregledu prisustvuju posebno osposobljene osobe, a deklarant ne može osigurati njihovo prisustvo, o tome mora pisano izvijestiti carinarnicu. U tom slučaju carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora osigurati prisustvo osoba koje će carinarnici pružiti potrebnu pomoć u pregledu takve robe.

Pregled robe koji carinarnica obavi sukladno stavku 3. ovog članka ima jednake pravne učinke kao pregled kojeg je carinarnica obavila uz prisustvo deklaranta ili njegova opunomoćenika.

Umjesto primjene stavka 2., 3. i 4. ovog članka, carinarnica može poništiti carinsku deklaraciju, ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja opunomoćenika koji bi carinarnici pružio potrebnu pomoć nije spriječilo carinarnicu da utvrdi da li su propisi koji uređuju puštanje robe u zahtijevani carinski postupak bili kršeni i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 78. i članka 92. Carinskog zakona.

Poglavlje 2. Uzimanje uzoraka

Članak 149.

Ako carinarnica odluči uzeti uzorke robe za analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje, o svojoj odluci izvješćuje deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno.

Carinarnica uzima uzorke sama ili ih uzima deklarant ili njegov opunomoćenik u prisutnosti carinskog službenika. Uzorci se uzimaju u količini koja je neophodno potrebna za analizu ili druge provjere uključujući i superanalizu.

Uzimanje uzoraka se bilježi na carinskoj deklaraciji ili na dodatnom listu koji se priključuje carinskoj deklaraciji i sastavlja se zapisnik o uzimanju uzoraka, koji se prilaže deklaraciji.

Članak 150.

Zapisnik o uzimanju uzoraka iz članka 149. stavka 3. ove Uredbe sastavlja se na obrascu koji je u Prilogu 21. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Zapisnik o uzimanju uzoraka tiska se na samokopirajućem papiru, u tri primjerka, od kojih se po jedan dostavlja:

a) carinskom laboratoriju,

b) carinarnici koja je uzela uzorak, te

c) deklarantu.

Carinski laboratorij će prihvatiti sve potrebne isprave priložene carinskoj deklaraciji koje pojašnjavaju vrstu robe, njezinu namjenu, količinu i tehničke karakteristike.

Za uzorke robe koja se smatra opasnom tvari, uz zapisnik o uzimanju uzoraka koji je namijenjen carinskom laboratoriju mora biti priložen primjerak uputstva za sigurnu uporabu.

Zapisnik iz stavka 1. ovog članka može se napisati i u obliku računalnog zapisa, ako takav zapis udovoljava uvjetima utvrđe­nim ovim člankom i sadržaju obrasca iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 151.

Za robu koja bi se pri uzimanju uzoraka mogla oštetiti ako bi se uzorci uzimali na mjestu carinskog pregleda (npr. sterilna roba, roba osjetljiva na svjetlost, vlagu i dr.) , carinarnica kojoj je roba podnesena može dopustiti da se uzorci uzmu uz prisutnost carinarnice nadležne s obzirom na mjesto uzimanja uzoraka u prostorima deklaranta ili drugim prikladnim prostorima.

Članak 152.

Deklarant ili njegov opunomoćenik moraju carinarnici radi olakšavanja provedbe postupka pru­ži­ti svu potrebnu pomoć pri uzimanju uzoraka.

Ako deklarant odbije prisustvovati pri uzimanju uzoraka ili za to ne odredi opunomoćenika odnosno ako carinarnici ne pruži svu potrebnu pomoć pri uzimanju uzoraka, carinarnica postupa u skladu s člankom 148. stav­cima 2. do 6. ove Uredbe.

Članak 153.

Sukladno članku 149. ove Uredbe carinarnica, u pravilu, uzima dva reprezentativna uzorka. Iz robe se u dogovoru s deklarantom uzima prosječni uzorak robe (npr. kod tekućina, praškova i dr.).

Količine iz članka 149. stavka 2. ove Uredbe iznose:

a) za tekućine, paste, krute tvari 10 – 20 g ili do 100 ml,

b) za robu u omotima: cca 10 cm po cijeloj širini,

c) za robu u listovima ili pločama: cca 30 x 30 cm,

d) za žice, monofilamente, pređu, užad i dr. cca 10 m,

e) za robu pakiranu za prodaju na malo: jedan primjerak u izvornoj ambalaži, te

f) za druge vrste robe: količine navedene u točkama a) do e) ovog stavka.

Ako okolnosti pojedinog slučaja to dopuštaju ili zahtijevaju, mogu se uzeti manje ili veće količine robe od onih navedenih u stavku 2. ovog članka.

Strojevi ili naprave mogu se usporediti sa prospektima, nacrtima, skicama, fotografijama ili kakvim drugim pisanim ispravama koje sadrže podatke potrebne za određivanje vrste robe.

Članak 154.

Carinarnica prikladno označava svaki uzorak radi utvrđi­va­nja njegove istovjetnosti, uključujući i postavljanje carinskih obilježja kao što su pečat ili carinska plomba.

Članak 155.

Carinarnica koja je uzela uzorke robe šalje jedan primjerak uzorka zajedno s odgovarajućim primjerkom zapisnika o uzimanju uzoraka carinskom laboratoriju koji obavlja potrebne analize i drugo odgovarajuće ispitivanje.

Ako potrebne analize i druga odgovarajuća ispitivanja nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, uzorak se šalje stručnoj ustanovi.

Članak 156.

Količine robe uzete za uzorke ne oduzimaju se od količine robe prijavljene u carinskoj deklaraciji.

U slučaju provjere carinske deklaracije za postupak izvoza ili deklaracije za postupak vanjske proizvodnje, carinarnica može odobriti deklarantu, ako to dopuštaju okolnosti pojedinog slučaja, da u svrhu popunjavanja pošiljke, nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak s jednakom količinom istovjetne robe.

Članak 157.

Uzorci koji se prilikom analize ili drugog odgovarajućeg ispitivanja ne unište vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak ako više nisu potrebni u postupku, a svakako nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv odluke carinarnice donesene na osnovi rezultata analize uzorka ili drugog odgovarajućeg ispitivanja.

Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinarnice. U pojedinim sluča­jevima, posebno kada se radi o uzorcima koji su štetni za okoliš ili spadaju u otrove I. skupine, carinarnica može zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzorka.

Deklarant snosi troškove koji nastaju ako mu se uzorci vraćaju ili ako se uzorke uništava jer ih deklarant nije preuzeo.

Članak 158.

Carinarnica izdaje deklarantu obračun troškova obavljanja analize ili drugoga odgovarajućeg ispitivanja pri čemu vodi računa o podacima carinskog laboratorija, navedenim u zapisniku o rezultatu analize.

Tarifu troškova iz stavka 1. ovog članka propisuje ministar financija.

Obračun troškova iz stavka 1. ovog članka izdaje se samo ako:

a) se analizom ili drugim odgovarajućim ispitivanjem uzoraka ustanovi da je u carinskoj deklaraciji bio naveden pogrešni tarifni stavak iz Carinske tarife, ili

b) su uzorci bili uzeti na zahtjev deklaranta.

Troškove iz ovog članka deklarant mora podmiriti u roku od 30 dana po prijemu obračuna.

Poglavlje 3. Rezultati provjere deklaracije i puštanje robe deklarantu

Članak 159.

Ako carinarnica provjerava carinsku deklaraciju i priložene isprave ili obavi pregled robe mora na primjerku deklaracije, kojeg zadržava, na listu ili na ispravi koja se prilaže zabilježiti osnove i rezultate provjere ili pregleda. Ako je provjera obavljena djelomičnim pregledom robe moraju se zabilježiti podaci o robi ili dijelu robe koji je pregledan.

U bilješci iz stavka 1. ovog članka carinarnica navodi također podatak da li je deklarant ili njegov opunomoćenik prisutan pregledu robe.

Ako se rezultati provjere ne slažu s podacima navedenim u carinskoj deklaraciji, carinarnica to bilježi na deklaraciji ili na posebnoj ispravi koja se prilaže deklaraciji. Carinarnica navodi osnovu za obračun carinskog duga i drugih davanja za deklariranu robu kao i osnovu za obračun povrata ili davanja za izvoz robe, te druge činjenice i nalaze koji su važni za primjenu propisa za zahtijevani carinski postupak u koji je roba puštena.

U rezultatima provjere carinarnica može po potrebi navesti koje su mjere primijenjene za utvrđivanje istovjetnosti robe. Također mora biti naveden datum i potpis osobe koja je obavila provjeru.

Ako carinarnica ne provjerava deklaraciju, ne upisuje bilješ­ku na deklaraciju ili na ispravu koju prilaže u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 160.

Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja duga utvrđenog na osnovi podataka u carinskoj deklaraciji.

Ako je vjerojatno da bi rezultati provjere carinske deklaracije mogli prouzročiti viši carinski dug od duga koji bi carinarnica obračunala na osnovi podataka navedenih u carinskoj deklaraciji, deklarant mora prije nego mu se roba pusti, bez obzira na rezultat provjere, položiti prikladan instrument osiguranja također i za moguću razliku u visini obračunatog carinskog duga.

Ako carinarnica na osnovi provjere deklaracije ustanovi da iznos carinskog duga ne odgovara podatku koji je deklarant naveo u deklaraciji, robu može pustiti deklarantu ako je tako utvrđeni carinski dug plaćen ili za njega podnesen odgovarajući instrument osiguranja.

Ako carinarnica uzima uzorke robe radi provjere točnosti i pravilnosti prihvaćene deklaracije, robu može pustiti deklarantu prije završetka ispitivanja uzorka, ako je nastali ili mogući carinski dug u svezi s tom robom prikladno osiguran i ako puštanje robe ne onemogućavaju drugi razlozi.

Ako carinarnica do okončanja provjere carinske deklaracije ne može ustanoviti je li roba na koju se deklaracija odnosi predmet kakvih ograničenja ili zabrana, robu se ne može pustiti deklarantu sve dok nisu poznati rezultati provjere.

Članak 161.

Način puštanja robe deklarantu ovisi o mjestu na kojem se roba nalazi i načinu na koji se provodi carinski nadzor.

Ako je za robu podnesena pisana carinska deklaracija, datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili po potrebi na ispravi koja joj je priložena, primjerak deklaracije ili isprave se uručuje deklarantu.



Poglavlje 4. Druge mjere carinarnice

Članak 162.



Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin