Voditeljica projekta: doc dr sc. Ivana Marić Suradnici

SNAGE	SLABOSTI	PRILIKE
PRIJETNJE
geoprometni položaj	nepostojanje slivnih područja, vodocrpilišta, kao ni zona sanitarne zaštite	obnovljivi i alternativni izvori energije	trend apartmentalizacije – disperzno izgrađivanje uz obalu
smještaj na padinama brežuljaka	nepostojeći ili neadekvatni sustavi odvodnje otpadnih voda	značajan poljoprivreni potencijal - razvoj ekološke poljoprivrede	globalna promjena klima
plodna zemlja	neselektiranje otpada	korištenje ljekovitog i aromatičnog bilja u razvoju zdravstvenog turizma	prijetnja zagađenosti i buke u špici sezone
razvedenost obale	neriješen problem odlaganja otpada	eksploatacija mineralnih sirovina	devastacija Paklenih otoka
zaštićena područja (krajobrazi i spomenici prirode)		zdravstveni i wellness turizam tijekom cijele godine, a posebno zimi
značajan udio u ekološkoj mreži RH		uzgoj mediteranskih i submediteranskih kultura
vrijedni prirodni resursi i očuvani okoliš (raznolika flora i fauna)		marikultura
mikroklima – najduža insolacija u Hrvatskoj

Izvor: Izrada autora

2. Povijesna obilježja otoka Hvara

Otok Hvar, prema nalazima istraživača, bio je naseljen još u pretpovijesno doba, više od 6000 godina. Iz tog najranijeg razdoblja na otoku Hvaru postoje nalazi osebujne Hvarske kulture (3500. – 2500. g. pr. Kr.), koja je poznata po bojanju keramike. Naime, najstariji prikaz broda u Europi na ulomku keramičke vaze pronađen je na području lokaliteta Markove i Grapčeve špilje. Otok Hvar kasnije je naseljen Ilirima. Iduće važno razdoblje je grčka kolonizacija u 4. st. pr. Kr. kada je oko 385. g. pr. Kr. osnovan Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Iz tog razdoblja imamo Starogradsko polje – Ager, važno zbog izvorne starogrčke katastarske podjele zemlje s kamenim međašima (gomilama), koji je i danas vidljiv te predstavlja najbolje sačuvan kulturno-povijesni dokaz parcelizacije na Mediteranu.

Padom Sirakuze dolazi kraj vlasti starih Grka te otok Hvar potpada pod vlast starog Rima 219. g. pr. Kr., a Pharos dobija ime Pharia. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, otok Hvar ostaje u okviru Bizanta. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka. Upravo iz tog razdoblja postoje brojni arheološki nalazi. Naime, veliki broj novih villa rustica na povijesnom Ageru, ali i na istočnim dijelovima otoka govore o tom vremenu. Razdoblje do dolaska Slavena ne obiluje pisanim dokumentima, no poznato je da otok Hvar biva u trostoljetnom posjedu Neretvanske kneževine kada se stanovništvo poslavenjuje. To je vrijeme kada se na otoku naselilo starohrvatsko pleme Slavogosta. Kasnije, u 11. stoljeću, otok Hvar postaje dijelom srednjovjekovne hrvatske kraljevine Petra Krešimira IV. U razdoblju koje slijedi izmjenjuje se vlast Mletačke Republike, Bizanta i Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. Godine 1331. komuna se konačno stavlja pod mletačku zaštitu od omiških gusara. Godine 1420. Mlečani ga u potpunosti nadziru, a mletačka vlast održala se sve do pada Venecije, 1797. godine. U to vrijeme grad Hvar je bio glavna mletačka luka na istočnoj jadranskoj obali, a otok Hvar je bio dijelom iste upravne jedinice – Hvarske komune, kao i otok Vis. Trag te podjele je današnja Hvarsko-bračko-viška biskupija.
Razdoblje od 1510. do 1514. godine dinamično je i nemirno, događa se Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matija Ivanića protiv hvarskih plemića. Pučani su svrgnuli plemićku vlast na otoku, a ustanak je na kraju ugušila Venecija. Osmansko razaranje 1571. godine ozbiljnije je uništilo grad Hvar koji nanovo izgrađuje sve svoje građevine pogođene osmanskom najezdom, te se postepeno oporavljaju i grad dobiva novi izgled. Nakon pada Venecije 1797. godine, otok Hvar dolazi pod vlast Habsburške Monarhije. Od 1806. do 1814. kratkotrajno je pod Napoleonovom Francuskom, a potom je ponovno u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno njenim reorganiziranjem, u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Tada dolazi „malo zlatno razdobljeˮ za ovaj otok: uređene su sve otočne luke, napravljen je katastar, događa se mala industrijalizacija, uzlazni konjunkturni krug na poljodjelskom tržištu (vinova loza, buhač, lavanda) jača srednji sloj stanovništva, a zaostajanje nižih slojeva se ublažilo uljevom glavnice na otok. Otok je imao svoju trgovačku mornaricu do pojave parobroda. Godine 1858. na Hvaru je otvorena prva meteorološka postaja u Hrvatskoj. Godine 1868. osnovano je prvo turističko društvo – „Higijeničko društvoˮ. Završetkom Prvog svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske monarhije 1918. godine, Hvar ulazi u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS). Međutim, kraljevina Italija zaposjeda otok iste 1918. godine i ostaje sve do 1921. godine, kada Hvar konačno postaje dijelom Kraljevine SHS / Kraljevine Jugoslavije. Godine 1941., padom Kraljevine Jugoslavije, Hvar ulazi u sastav Nezavisne države Hrvatske (NDH), gdje je bio dijelom velike župe Cetine. Padom vlasti NDH, dijelom je NR Hrvatske / SR Hrvatske. Otok je tada bio jedna upravna jedinica (općina Hvar sa sjedištem u gradu Hvaru).
Konačno 1991. godine događa se osamostaljenje Republike Hrvatske. Odlukom Zakona iz 1993. godine Hvar se dijeli na četiri općine: Grad Hvar, Stari Grad, Jelsa i Sućuraj. Početkom Domovinskog rata, otočko stanovništvo i gospodarstvo pretrpjelo je posljedice pomorske blokade, koju je uspostavila Jugoslavenska ratna mornarica (JRM). Ulaskom Hrvatske u sastav Europske unije 2013. godine grad Hvar i otok Hvar ponovno postaju službenim dijelom EU te svoj kozmopolitski duh poznate svjetske turističke destinacije izgrađuju na globalnim trendovima.

1.