Uredba za provedbu carinskog zakona

Odjeljak 10. Pojednostavnjeni postupci za prijevoz morem


Članak 386.

Redovna usluga pomorskog prijevoza označava redovnu uslugu kojom se roba prevozi u brodovima koji plove samo između luka koje se nalaze na carinskom području Republike Hrvatske, i ne može doći iz, ići ili pristati u bilo koje mjesto izvan ovoga područja ili u slobodnu zonu.
Nadležna carinarnica može zahtijevati dokaz o poštivanju odredaba o ovlaštenim uslugama pomorskog prijevoza.
Kada nadležna carinarnica ustanovi da odredbe o ovlaštenim uslugama pomorskog prijevoza nisu zadovoljene, o tome odmah obavještava sve ostale nadležne carinarnice.


Članak 386.a


Kada brodarsko društvo prilikom obavljanja svojih usluga podnosi zahtjev za odobrenje, carinarnica može odobriti uspostavljanje redovne usluge pomorskog prijevoza.
Zahtjev sadrži sljedeće pojedinosti:
– predmetne luke,
– imena brodova dodijeljenih redovnoj usluzi, te
– sve dodatne podatke koje zahtijeva carinarnica, a posebno vozni red usluge pomorskog prijevoza.
Odobrenje se može izdati samo brodarskim društvima koja:
a) imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i čiji će podaci biti dostupni nadležnoj carinarnici,
b) nisu počinila nikakav ozbiljan ili ponovljeni prekršaj u vezi s obavljanjem redovne usluge pomorskog prijevoza,
c) mogu udovoljiti zahtjevima carinarnice za obavljanjem redovne usluge pomorskog prijevoza kako je definirano člankom 386. stavkom 1. ove Uredbe, te
d) koja se obvezuju da:
– na relacijama za koje su zatražili odobrenje neće pristajati u lukama trećih zemalja ili u slobodnim zonama u lukama na carinskom području Republike Hrvatske i da neće obavljati pretovar na otvorenom moru, te
– potvrdu o odobrenju ponijet će na brod i predočiti nadležnoj carinarnici na njezin zahtjev.
Kada primi zahtjev za odobrenje, carinarnica nadležna za izdavanje odobrenja, kojoj je zahtjev upućen, obavještava carinarnice predviđenih luka pristajanja redovne usluge pomorskog prijevoza, koje potvrđuju datum prijema zahtjeva.
U roku od 60 dana od primitka takve obavijesti carinarnice predviđenih luka pristajanja redovne usluge pomorskog prijevoza potpisuju svoj pristanak ili odbijanje. Kada carinarnica predviđenih luka pristajanja redovne usluge pomorskog prijevoza odbije zahtjev, mora navesti razloge za to. Ako nisu dobile odgovor unutar roka od 60 dana, carinarnica nadležna za izdavanje odobrenja, izdaje odobrenje.
Carinarnica nadležna za izdavanje odobrenja izdaje potvrdu o odobrenju u jednom ili više zahtijevanih primjeraka i u skladu s modelom utvrđenim obrascem u Prilogu 34 A ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio. Svaka potvrda o odobrenju nosi serijski broj pomoću kojega se može utvrditi. Svi primjerci svake potvrde nose isti broj.
Kada je redovna usluga pomorskog prijevoza odobrena, pred­metno brodarsko društvo mora je koristiti. Brodarsko društvo obavještava carinarnicu nadležnu za odobrenje o svakom povlačenju ili promjeni svojstava ovlaštene usluge.
Kada je odobrenje ukinuto ili redovna usluga pomorskog prijevoza prestane s radom, carinarnica koja je izdala odobrenje obavještava druge uključene carinarnice. Carinarnica nadležna za izdavanje odobrenja također obavještavaju odgovarajuće nadležne carinarnice o svim promjenama u redovnoj usluzi pomorskog prijevoza
Kada je brod iz članka 386. stavka 1. ove Uredbe, zbog okolnosti na koje se ne može utjecati, prisiljen obaviti pretovar na moru ili privremeno promijeniti smjer prema luci u trećoj zemlji ili slobodnoj zoni luke na carinskom području, brodarsko društvo odmah obavještava carinarnice u narednim lukama pristanka duž planirane relacije broda.


Članak 386.b


Kada se primjenjuju odredbe članka 387. i 388. ove Uredbe, nije potrebno položiti jamstvo.

Članak 387.

Carinska uprava – Središnji ured može ovlastiti brodarsko društvo da koristi robni manifest kao deklaraciju za postupak provoza. Ovakav postupak naziva se »pojednostavljeni postupak – razina 1.«.
Za postupke provoza, odobrenjem se utvrđuje obrazac robnog manifesta te otpremne i odredišne luke. Brodarsko društvo šalje originalne primjerke odobrenja carinarnicama svake od predmet­nih luka.
Kada prijevozni postupak obuhvaća stranu i domaću robu, ta se roba navodi na odvojenim manifestima.
Svaki robni manifest treba biti ovjeren, datiran i potpisan od strane brodarskog društva identificirajući ga oznakom:
– »domaća roba«, ili
– »strana roba«.
Manifest sadrži i sljedeće podatke:
a) naziv i adresu brodarskog društva koje prevozi robu;
b) identitet plovila;
c) mjesto utovara;
d) mjesto istovara.
e) za svaku pošiljku na manifestu:
– uputu za brodski teretni list,
– broj, vrstu, oznake i identifikacijske brojeve pošiljki,
– uobičajeni trgovački opis robe, uključujući pojedinosti potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe,
– bruto masu u kilogramima,
– gdje je prikladno, identifikacijske brojeve kontejnera.
Najmanje dvije kopije manifesta moraju se predočiti carinarnici u polaznoj luci, koja zadržava jednu kopiju.
Kopija manifesta robe predočava se carinarnici u odredišnoj luci.
Jednom mjesečno, nakon ovjere popisa manifesta, nadležna carinarnica u odredišnoj luci dostavlja carinarnicama u svakoj otpremnoj luci popis manifesta. Popis sastavlja brodarsko društvo, a sadrži sve robne manifeste podnesene tijekom prethodnog mjeseca.
Popisna lista sadrži sljedeće podatke o manifestu:
– referentni broj manifesta,
– oznaku kojom se manifest utvrđuje kao deklaracija o provozu u skladu sa stavkom 3. ovog članka,
– naziv (može biti i skraćenica) brodarskog društva koje prevozi robu,
– datum prijevoza.
Odobrenjem se može omogućiti brodarskim društvima da i sama dostavljaju podatke iz stavka 8. ovog članka.
Ako carinarnica odredišne luke utvrdi nepravilnosti u podacima na manifestima s popisa manifesta, carinarnica nadležna za odredišnu luku o tome izvješćuje carinarnicu otpremne luke i Središnji ured Carinske uprave koji je izdao odobrenje. Pri tome posebno navodi brodske teretne listove za predmetnu robu.

Članak 388.

Carinska uprava – Središnji ured može ovlastiti brodarsko društvo da koristi jedinstveni manifest kao deklaraciju za postupak provoza ukoliko obavlja značajan broj redovnih vožnji. Ovakav postupak naziva se »pojednostavljeni postupak – razina 2.«.
Po primitku zahtjeva za izdavanje odobrenja Središnji ured Carinske uprave o istom obavještava carinarnice predviđenih luka otpreme i odredišta.
Ukoliko u roku od 60 dana od datuma obavijesti ne stigne nikakva primjedba, Carinska uprava – Središnji ured odobrava upotrebu pojednostavljenog postupka iz stavka 1. ovog članka.
Odobrenje vrijedi i primjenjuje se samo za prijevoze između luka navedenih u odobrenju.
Za potrebe pojednostavljenja, brodarsko društvo može upotrijebiti jedinstveni manifest za svu prevezenu robu. U tom slučaju unose se sljedeće oznake uz odgovarajuće stavke u manifestu:
– »domaća roba« ili,
– »strana roba«.
Manifest mora sadržavati i podatke iz članka 387. stavka 5. ove Uredbe.
Postupak provoza smatra se završenim kada su manifest i roba podneseni nadležnoj carinarnici u odredišnoj luci.
Evidencije koje vode brodarska društva u skladu s člankom 331. stavkom 2. točkom b) ove Uredbe moraju sadržavati barem podatke iz stavka 5. ovog članka.
Carinarnice odredišne luke, po potrebi, šalju carinarnici otpremne luke relevantne podatke iz manifesta radi provjere.
Brodarsko društvo obavještava carinarnice o svim prekršajima i nepravilnostima.
Carinarnice odredišne luke obavještavaju, bez odlaganja, carinarnice otpremne luke i Središnji ured Carinske uprave koji je izdao odobrenje, o svim utvrđenim prekršajima i nepravilnostima.

Odjeljak 11. Pojednostavnjeni postupak za prijevoz robe cjevovodima i električnim vodovima

Članak 389.

Postupak provoza prijenosom robe cjevovodima obavlja se u skladu sa stavcima 2. do 6. ovog članka.
Provozni postupak za robu koja se prevozi cjevovodom počinje:
– po ulasku na carinsko područje za onu robu koja na područje ulazi putem cjevovoda,
– po stavljanju u sustav cjevovoda za onu robu koja se već nalazi na carinskom području.
Za robu iz stavka 2. ovog članka, glavni obveznik je osoba odgovorna za cjevovod.
Osoba odgovorna za cjevovod ujedno je i prijevoznik.
Postupak provoza smatra se završenim kada roba koja se prevozi cjevovodom stigne u objekte primatelja ili je primljena u distribucijsku mrežu primatelja, te je ubilježena u njegovu poslovnu evidenciju.
Osoba koje se bavi prijevozom robe u skladu s ovim člankom, mora voditi evidenciju i omogućiti carinarnicama uvid u evidenciju i kontrolu poslovne evidencije.
Za prijenos električne energije putem vodova, odgovarajuće se primjenjuju stavci 2. do 6. ovog članka.

Poglavlje 8. Prijevoz i postupci sa obrascem TIR ili ATA

Članak 390.

Obrazac TIR odnosno obrazac ATA može se uporabiti kao deklaracija za postupak provoza za prijevoz strane robe i domaće robe preko carinskog područja, ili od jednog do drugog mjesta na carinskom području, u skladu sa važećim međunarodnim konvencijama.

Za robu koja se prevozi uz uporabu obrazaca TIR i ATA, koristi se jamstvo propisano tim konvencijama.

Glava V. DRUGO CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

Poglavlje 1. Slobodne zone i slobodna skladišta

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 391.

Kada se sukladno važećim propisima trgovinske mjere primjenjuju:

a) pri puštanju robe u slobodan promet, te mjere se ne primjenjuju na robu koja se unosi u slobodnu zonu ili slobodno skladište ili dok se roba nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, osim ako se odnosna roba u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu pušta u slobodan promet;

b) pri unosu robe u carinsko područje, te mjere se primjenjuju kada se strana roba smješta u slobodnu zonu ili slobodno skladište;

c) pri izvozu robe, te mjere se primjenjuju kada se domaća roba iz slobodne zone ili slobodnog skladišta izvozi iz carinskog područja. Ta roba podliježe mjerama carinskog nadzora.

Odjeljak 2. Provedba carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 392.

Za provođenje carinskog nadzora mjesno je nadležna carinarnica na području na kojem se nalazi slobodna zona ili slobodno skladište.

Članak 393.

Područje slobodne zone mora biti ograđeno na način koji carinarnici omogućuje provedbu mjera carinskog nadzora i spriječi da se bilo koja roba nepravilno iznese iz slobodne zone.

Stavak 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na slobodno skladište.

Područje neposredno izvan ograde mora carinarnici omogućiti zadovoljavajući nadzor.

Članak 394.

Carinarnica obavlja carinsku provjeru unosa ili iznosa robe povremeno, sukladno kriterijima utvrđenim sustavom za analizu i procjenu rizika, odnosno kad god posumnja da se ne poštuju važeći carinski propisi o poslovanju u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Pododjeljak 1. Djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu i odobrenje evidencije

Članak 395.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta (u daljnjem tekstu: korisnik) mora poduzeti potrebne mjere da će osobe koje je zaposlio za obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu poštivati provedbu mjera carinskog nadzora i provjere.

Članak 396.

Odobrenje carinarnice za vođenje evidencije iz članka 179. Carinskog zakona korisnik mora ishoditi prije početka obavljanja djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu.

Nadležna carinarnica donijet će odluku o odobrenju za vođenje evidencije samo onim osobama koje daju sva potrebna jamstva za poslovanje u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu u skladu sa carinskim propisima.

Članak 397.

Zahtjev za izdavanje odobrenja o vođenju evidencije podnosi se nadzornoj carinarnici, prema mjestu na kojem se nalazi slobodna zona ili slobodno skladište.

Zahtjev iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o tome koje se djelatnosti namjeravaju obavljati. On mora sadržavati sljedeće podatke:
a) detaljne podatke o evidenciji koja se vodi ili će se voditi o robi,
b) vrstu i carinski status robe koja će biti predmet navedenih djelatnosti,
c) gdje je to moguće, carinski postupak u okviru kojeg će se obavljati te djelatnosti,
d) sve druge podatke koji su potrebni Carinskoj upravi radi osiguravanja pravilne primjene propisa.

Članak 398.

Prijedlog korisnika za vođenje evidencije treba sadržavati sve navode i podatke iz članka 397. stavak 2. ove Uredbe, koji omogućavaju provedbu carinskog nadzora nad poslovanjem korisnika u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, u skladu sa carinskim propisima, carinarnica će odlukom odobriti ili odbiti pred­loženi način vođenja evidencije.

Korisnik po vlastitoj inicijativi ili na zahtjev carinarnice može zahtijevati izmjene ili dopune odluke o odobrenju za vođenje evidencije.

Članak 399.

Ako odlukom carinarnice odobreni način vođenja evidencije ne omogućava ili više ne omogućava djelotvornu provedbu mjera carinskog nadzora nad poslovanjem korisnika u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu, carinarnica će od korisnika zatražiti da u roku određenom prema okolnostima slučaja predloži odgovara­juće izmjene ili dopune u načinu vođenja evidencije.

Ako korisnik u određenom roku ne predloži odgovarajuće izmjene ili dopune u načinu vođenja evidencije ili ako u više navrata utvrdi veće nepravilnosti u načinu vođenja evidencije, odnosno manjak ili nestanak robe koji nije moguće na prihvatljiv način objasniti, s pozivom na članak 10. Carinskog zakona carinarnica će ukinuti odluku o odobrenju načina vođenja evidencije.

Kada carinarnica ukine odluku o vođenju evidencije u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, korisnik ne smije više obavljati djelatnosti na koje se odnosi ukinuta odobrena evidencija. Postojeće zalihe robe se tretiraju kao da je roba unesena ili po­nov­no unesena u carinsko područje i istoj se mora odrediti carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Članak 400.

Mjere navedene u članku 399. ove Uredbe primijenit će se i kada carinarnica utvrdi druga teža ili ponavljajuća kršenja carinskih propisa.

Članak 401.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta koji prestaje s poslovanjem ili obavljanjem pojedine djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu mora bez odlaganja obavijestiti nadležnu carinarnicu u roku ne dužem od 30 dana i podnijeti joj konačne podatke o evidenciji robe radi provjere.

Pododjeljak 2. Unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište

Članak 402.

Roba se smješta u slobodnu zonu i slobodno skladište pod­no­šenjem robe i carinske deklaracije za unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ili deklaracijom za provozni postupak u cestovnom prometu, koji se okončava unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Članak 403.

Prijevozne isprave iz članka 174. stavak 3. Carinskog zakona mogu biti bilo koje isprave koje se odnose na prijevoz, kao što su naprimjer tovarni listovi, popisi brodskog tereta, otpremnice, paketne popratnice ili druge odgovarajuće isprave, ako sadrže sve potrebne podatke za identifikaciju robe.

Članak 404.

Ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava neki drugi postupak u skladu sa člankom 174. stavak 4. Carinskog zakona, moraju biti podnesene i odgovarajuće isprave skupa s robom. Odgovarajuće se primjenjuju pojednostavnjenja za završetak pojedinačnog carinskog postupka.

Ako postupak unutarnje proizvodnje ili privremenog uvoza za dobivene proizvode, odnosno uvozna roba završava s postupkom provoza, kojemu slijedi unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište s namjerom naknadnog izvoza iz carinskog područja, carinarnica provjerava da li su podaci iz članka 409. stavka 2. točke g) ove Uredbe, uneseni u evidenciju.

Članak 405.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta može robu koju je unio u slobodnu zonu ili slobodno skladište prenijeti drugom korisniku. Prenošenje i preuzimanje robe moraju oba korisnika iskazati u svojim evidencijama. Korisnik, koji prepusti robu drugom korisniku mora o tome bez odlaganja obavijestiti carinarnicu, uz prilaganje odgovarajuće isprave (ugovor, račun i sl.).

Članak 406.

Ako je temeljem unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište moguće zahtijevati povrat plaćene carine ili otpust još neplaćenog carinskog duga, carinarnica mora potvrditi unos robe na podnesenoj deklaraciji temeljem koje se roba smješta u slo­bod­nu zonu ili slobodno skladište.

Članak 407.

Carinarnica će u skladu sa člankom 174. stavkom 6. Carinskog zakona, zahtijevati da se pri unosu u slobodnu zonu ili slobodno skladište prijavi roba za koju postoji obaveza plaćanja izvoznih davanja ili na koju se odnose trgovinske mjere, prije svega ako nije na drugi način moguće osigurati nadzor u pogledu poštivanja propisa o plaćanju izvoznih davanja, odnosno glede poštivanja propisa o trgovinskim mjerama.

Članak 408.

Kada carinarnica u skladu sa člankom 174. stavak 7. Carinskog zakona, izdaje potvrdu da određena roba ima status strane, odnosno domaće robe, uporabit će se obrazac čiji uzorak je otisnut u Prilogu 35. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Korisnik zone će obrascem iz stavka 1. ovoga članka dokazati status domaće robe ako je strana roba puštena u slobodan promet sukladno članku 176. stavku 1. točki a) Carinskog zakona, uključujući i robu koja je puštena u slobodan promet u zoni nakon postupka unutarnje proizvodnje ili postupka preradbe pod carinskim nadzorom.

Pododjeljak 3. Postupanje s robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 409.

Evidencije koje se vode u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu moraju sadržavati najmanje sljedeće:
a) sve podatke o brojčanim i drugim oznakama, broj i vrsta ambalaže, količina i uobičajeni komercijalni opis robe, te po potrebi i identifikacijske oznake kontejnera,
b) podatke koji omogućuju svakodobno nadziranje prometa robe, a posebno njezine lokacije, carinski dopuštenog postupka ili uporabe određenih nakon smještaja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu ili pri unosu u preostali dio carinskog područja,
c) podatke o prijevoznoj ispravi koja se koristi pri unosu ili iznosu robe,
d) podatke o carinskom statusu robe i, kada je to potrebno, podatke o potvrdi o carinskom statusu robe iz članka 408. ove Uredbe,
e) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja s robom,
f) ovisno o slučaju oznake navedene u člancima 256., 257. ili 290. ove Uredbe,
g) podatke koji se odnose na robu koja puštanjem u slobodan promet ili stavljanjem u postupak privremenog uvoza ne bi podlijegala plaćanju uvoznih carina ni trgovinskim mjerama, a čija uporaba ili namjena se moraju provjeravati.

Carinarnica može odobriti da se neki od podataka iz stavka 1. ovoga članka ne evidentiraju, ukoliko za djelatnu provedbu carinskog nadzora nisu neophodni.

Ako se određeni podaci evidentiraju sukladno odredbama o provedbi odnosnoga carinskoga postupka, tada se ne moraju unositi u evidenciju iz stavka 1. ovoga članka.

Stavak 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i pri skladištenju domaće robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, u skladu sa člankom 174. stavak 2. Carinskog zakona.

Članak 410.

Ako korisnik utvrdi da se stvarno stanje robe i stanje u evidencijama iz članka 409. ove Uredbe ne slažu, mora o tome bez odlaganja izvijestiti carinarnicu.

Ako carinarnica utvrdi da je u slučajevima iz stavka 1. ovog članka nastao carinski dug, obračunat će ga u skladu sa carinskim propisima.

Članak 411.

Pri utvrđivanju uobičajenih postupaka i postupanja s robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 176. stavak 1. pod b) Carinskog zakona odgovarajuće se primjenjuju propis iz članka 237. ove Uredbe.

U slučajevima kada se primjenjuje članak 181. stavak 3. Ca­rinskog zakona, carinarnica će na zahtjev deklaranta izdati ispravu INF 8. Izdavanje isprave deklarant može zahtijevati pri deklariranju robe koja je bila u vrijeme zadržavanja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu predmetom samo uobičajenih rukovanja, za jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba.

Isprava INF 8 iz stavka 2. ovog članka može se uporabiti za određivanje podataka koji se primjenjuju pri određivanju elemenata za utvrđivanje visine carinskog duga.

Kod primjene stavka 3. ovog članka carinarnica će ispuniti polja 11, 12 i 13, potvrditi polje 15 isprave INF 8 i izvornik isprave vratiti deklarantu.

Članak 412.

Roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište može se u skladu sa odobrenjem nadležne carinarnice, uporabiti za snabdijevanje pomorskih brodova u međunarodnom prometu.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka carinarnica korisniku izdaje odobrenje za poslovanje carinskog skladišta sukladno članku 232. ove Uredbe.

Članak 413.

Brisan

Pododjeljak 4. Iznošenje robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta

Članak 414.

Podatke o iznosu robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, odnosno iz prostora gdje korisnik obavlja djelatnost vezanu za tu robu, treba bez odlaganja upisati u evidenciju propisanu člankom 396. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Posebne odredbe za robu iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona

Članak 415.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b). Carinskog zakona mora biti prilikom unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište podnesena carinarnici i za nju podnesena carinska deklaracija.

Deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena kao deklaracija za unos robe u postupak carinskog skladištenja na obrascu iz članka 116. ove Uredbe.

Članak 416.

Evidencije iz članka 396. ove Uredbe moraju pored podataka iz članka 409. ove Uredbe, sadržavati i datum kada je roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona bila unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište i podatke o carinskoj deklaraciji iz članka 415. ove Uredbe.

Članak 417.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti deklarirana za izvoz i izvezena u roku od 3 mjeseca od dana unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Izvozna carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena na obrascu iz članka 116. ove Uredbe. Deklaraciji moraju biti priložene sve isprave iz članka 126. ove Uredbe.

Pododjeljak 6. Postupci koje treba poštivati ako se postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, obavlja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 418.

Proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvod­nje (sustav odgode plaćanja carine) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, ne smiju se početi obavljati u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu dok korisnik ne dobije odobrenje za zahtijevani postupak.

U odobrenju iz stavka 1. ovog članka treba navesti slobodnu zonu ili slobodno skladište u kojima će se obavljati te proizvodne operacije.

Članak 419.

Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka iz ovog pododjeljka, ako korisnik ne pruži potrebna jamstva za pravilno obavljanje postupaka.

Carinarnica može odbiti izdavanje odobrenja i osobama, koje obavljaju proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proiz­vod­nje ili preradbe pod carinskim nadzorom samo povremeno.

Članak 420.

Korisnik odobrenja mora voditi posebnu evidenciju o postupku unutarnje proizvodnje odnosno postupku preradbe pod carinskim nadzorom sukladno člancima 223. i 224. ove Uredbe. Evidencija mora uključivati također i podatke o odobrenju.

Za ispunjavanje obrasca za završetak postupka iz članka 229. ove Uredbe, podaci o upisu u evidenciju iz stavka 1. ovog članka zamjenjuju podatke o deklaracijama odnos­no drugim ispravama iz članka 229. stavak 3. točka e) ove Uredbe.

Članak 421.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započne odmah po unosu u slobodnu zonu ili slobodno skladište, roba se deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa člankom 192. ove Uredbe.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka, korisnik može zah­tijevati redoviti postupak za početak postupka unutarnje proiz­vod­nje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

Ako se roba deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, upis u evidencije iz članka 396. ove Uredbe zamjenjuje upis u evidenciju o unosu robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Upis u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, mora također sadržavati i podatke o prijevoznoj ispravi.

Članak 422.

Ako se roba koja se već nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu stavlja u postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, deklarira se na temelju knjigovodstvenih zapisa.

Članak 423.

U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skla­dištu iz članka 396. ove Uredbe, potrebno je upisati zabilješ­ku da je roba bila radi početka postupka unutarnje proizvodnje odnosno početka preradbe pod carinskim nadzorom, upisana u odgova­rajuću evidenciju postupka.

Članak 424.

Postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom za dobivene ili prerađene proizvode odnosno robu u nepromijenjenom stanju koja se nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, završava se upisom te robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 396. ove Uredbe. U evidenciju postupka unutarnje proiz­vodnje odnosno postupka preradbe pod carinskim nadzorom, upisuje se zabilješka o upisu robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu propisanu člankom 396. ove Uredbe.

U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu potrebno je upisati i navode iz članka 256. ove Uredbe.

Članak 425.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznošenjem tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi ponovnog izvoza, deklariraju se na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 199. ove Ured­be.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi njihova puštanja u slobodan promet, primjenjuje se deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 177. do 181. ove Uredbe.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završava iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi početka nekog drugog carinskog postupka, primjenjuju se bilo redovni, bilo pojednostavnjeni postupci predviđeni za te carinske postupke.

Odgovarajuće se primjenjuje članak 421. stavak 2. ove Ured­be.

Članak 426.

Članak 425. stavak 2. ove Uredbe ne utječu na primjenu članaka 130., 131., 143. i 144. Carinskog zakona, glede obračuna carinskog duga za robu ili proizvode za koje je bio počet postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

Članak 427.

Status domaće robe za dobivene odnosno prerađene pro­izvode ili robu u nepromijenjenom stanju koji su bili pušteni u slobodan promet u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ili kod iznošenja iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, dokazuje se potvrdom iz Priloga 35. ove Uredbe. Popunjeni obrazac potvrde podnosi korisnik, a ovjerava ju carinarnica.

Stavak 1. ovog članka primjenjuje se također i u slučaju kada je roba puštena u slobodan promet u skladu sa člankom 254. ove Uredbe.

Članak 428.

Upisi u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno evidenciju preradbe pod carinskim nadzorom moraju omogućiti carinarnici da u bilo koje vrijeme provjeri točno stanje glede robe ili proizvoda, za koje je u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započet neki od ta dva postupka.

Poglavlje 2. Ponovni izvoz, uništavanje i ustupanje robe u korist države

Članak 429.

Ako je potrebno radi ponovnog izvoza robe podnijeti carinsku deklaraciju, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 306. do 313. ove Uredbe, te posebni propisi koji se primjenjuju kada se sa ponovnim izvozom završava prethodni carinski postupak sa ekonomskim učinkom.