Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə1/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33

UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA

(Urednički pročišćeni tekst, “Narodne novine”, broj 161/03, 69/06 i 5/07)


Dio I. OPĆE PROVEDBENE ODREDBE

Glava I. ZAJEDNIČKE ODREDBE



Poglavlje 1.

Uvodne odredbe

Članak 1.



Ovom Uredbom uređuje se:
– uvjeti za odobravanje statusa »ovlaštenog gospodarskog subjekta« i za davanje odobrenja za uporabu pojednostavljenja, vrsta i opseg olakšica koje se mogu odobriti s obzirom na sigurnosno relevantne provjere, te uvjeti i postupak prema kojima se status »ovlaštenog gospodarskog subjekta« može ukinuti,
– uvjeti za izdavanje obavijesti i obvezujućih mišljenja,
– kriteriji i postupak za selektivnu primjenu mjera carinskog nadzora i provjere u putničkom i robnom prometu, te za provedbu pojednostavljenja carinskih postupaka zbog zastoja u prometu na graničnim prijelazima i u unutrašnjosti carinskog područja,
– dodatna mjerila za utvrđivanje podrijetla robe, čija proiz­vodnja uključuje uporabu robe s podrijetlom više od jedne zemlje, način dokazivanja podrijetla robe, način izdavanja potvrde te mjerodavna tijela za ovjeru potvrda i davanje tumačenja o pod­rijetlu robe,
– primjena odredaba o utvrđenju vrijednosti robe za carinske svrhe,
– uvjeti i način utvrđenja carinske vrijednosti robe, koja je prije puštanja u slobodan promet bila stavljena u drugo carinski dopušteno postupanje ili uporabu,
– primjena odredaba Carinskog zakona o postupanju sa stranom robom od ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske do određivanja carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe,
– oblik, sadržaj i način podnošenja carinske deklaracije i drugih obrazaca koji se primjenjuju u carinskom postupku,
– slučajevi i uvjeti pod kojima carinska deklaracija može biti ukinuta nakon puštanja robe deklarantu,
– uvjeti i način uzimanja uzoraka,
– primjena carinskih obilježja,
– pojednostavljenja formalnosti i postupka podno­šenja i prihvaćanja carinske deklaracije,
– pojednostavljenja formalnosti i postupaka u provoznom postupku, te posebni pojednostavnjeni postupci za provozni postupak,
– primjena carinskih postupaka s odgodom i carinskih postupaka s gospodarskim učinkom, pojednostavljenja, te primjena odredaba koje se odnose na mjere trgovinske ili poljoprivredne politike,
– uvjeti i postupak davanja odobrenja za polaganje zajedničkog jamstva koje se odnosi na više provoznih postupaka,
– uvjeti i postupak davanja odobrenja za korištenje zajedničkog jamstva u smanjenom iznosu jamstvene svote, ili oslobođenje od obveze polaganja jamstva,
– primjena propisa za postupak provoza i iznimke od pravila provedbe postupka provoza,
– popis uobičajenih oblika rukovanja robom u carinskom skladištu,
– slučajevi u kojima se, u postupku unutarnje proizvodnje uz uporabu istovrijedne robe, može dopustiti da istovrijedna roba bude na višem stupnju obrade nego uvozna roba,
– mjere kojima se zabranjuje, propisuju dodatni uvjeti ili se olak­šava uporaba istovrijedne robe u postupku unutarnje proizvodnje,
– slučajevi u kojima se, pri provjeravanju gospodarskih uvjeta kod izdavanja odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje, smatra da su gospodarski uvjeti ispunjeni,
– posebni rokovi za završetak postupka unutarnje proizvodnje za određene proizvodne radnje ili za određenu uvoznu robu,
– slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima se smatra da su roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi u postupku unutarnje proizvodnje pušteni u slobodni promet,
– popis dobivenih proizvoda za koje se obračunava carina sukladno članku 131. stavak 1. točka a) alineja prva Carinskog zakona,
– slučajevi i uvjeti pod kojima se može odobriti postupak preradbe pod carinskim nadzorom,
– slučajevi u kojima se, pri provjeravanju gospodarskih uvjeta kod izdavanja odobrenja za postupak preradbe pod carinskim nadzorom, smatra da su gospodarski uvjeti ispunjeni,
– slučajevi i posebni uvjeti za primjenu postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine,
– uvjeti za provedbu postupka privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, te popis robe za koju se ne može odobriti provedba toga postupka,
– slučajevi i postupak za odobravanje postupka vanjske proizvodnje osobi koja ne organizira izvođenje proizvodnih radnji,
– slučajevi u kojima se može odobriti postupak vanjske proizvodnje kada nije moguće utvrditi da su dobiveni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe,
– slučajevi i posebni uvjeti pod kojima se troškovi proizvodnje primjenjuju kao osnovica za obračun carinskog duga pri puštanju robe u slobodni promet nakon postupka vanjske proizvodnje,
– slučajevi i uvjeti kada se ne podnosi izvozna carinska deklaracija za robu koja napušta carinsko područje,
– iznimke od pravila da se izvozna carinska deklaracija podnosi kod carinarnice koja je odgovorna za nadzor nad područjem u kojemu izvoznik ima sjedište ili prebivalište ili u kojoj je roba zapakirana ili utovarena za izvoz,
– način vođenja evidencija, te način provedbe mjera carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladištu,
– slučajevi u kojima se za stranu robu, stavljenu u postupak s odgodom, neće primjenjivati trgovinske mjere pri njezinom izvozu iz carinskog područja,
– slučajevi i način ustupanja robe u korist države,
– okolnosti i uvjeti pod kojima je moguće ostvariti oslobo­đenje od plaćanja carine pri povratu robe koja je predmet posebnih mjera trgovinske ili poljoprivredne politike,
– okolnosti i uvjeti pod kojima je moguće ostvariti oslobo­đenje od plaćanja carine za robu koja se ponovno uvozi, iako nije u istom stanju u kojem je bila izvezena,
– slučajevi u kojima se neće zahtijevati polaganje osiguranja za namirenje carinskog duga, ili u kojima će se odobriti polaganje osiguranja u smanjenom iznosu,
– uvjeti i postupak davanja zajedničkog osiguranja za namirenje carinskog duga,
– instrumenti osiguranja za namirenje carinskog duga,
– svota carine koja se neće knjižiti,
– uvjeti pod kojima se naplata carinskog duga može obustaviti, ako je podnesen zahtjev za otpuštanje duga ili ako je roba zaplijenjena s namjerom da se oduzme,
– svota carine i kamata koje se neće prisilno naplaćivati,
– drugi slučajevi povrata ili otpusta uvoznog ili izvoznog duga, koji se ne mogu pripisati prijevarnim namjerama ili gruboj nemarnosti carinskoga dužnika ili drugih sudionika u odgovarajućem carinskom postupku i posebni uvjeti i postupak ostvarivanja povrata ili otpusta carine,
– svota carinskog duga za koji se neće odobriti otpust ili pov­rat duga,
– uvjeti i postupak prikupljanja, čuvanja i prodaje robe oduzete u prekršajnom postupku, robe koju carinarnica može oduzeti odnosno prodati zbog neispunjenja obveza, te životinja i druge lako pokvarljive robe koju carinarnica može odmah i neposredno prodati, te
– uvjeti i način besplatnog ustupanja oduzete strane robe i drugi načini postupanja s oduzetom stranom robom.


Poglavlje 2. Pojmovna određenja

Članak 2.

Za primjenu ove Uredbe pojedini izrazi imaju sljedeće zna­čenje:

a) podaci potrebni za prepoznavanje robe: podaci koji se koriste za prepoznavanje robe u trgovačkom smislu i omogućuju carinarnici da rasporedi robu u Carinsku tarifu, te da odredi količinu robe,

b) roba nekomercijalne naravi: roba za koju se određeni carinski postupak zahtijeva povremeno i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za pojedinačnu, osobnu uporabu, za uporabu u kućanstvu primatelja ili osobe koja je unosi ili je jasno da se radi o poklonima,

c) trgovinske mjere: necarinske mjere koje su dio trgovinske politike države i uređuju uvoz ili izvoz robe, kao što su na primjer: nadzorne i zaštitne mjere, količinska ograničenja, te uvozne i izvozne zabrane,



d) karnet ATA: međunarodna carinska isprava za privremeni uvoz robe, propisana u okviru ATA Konvencije odnosno Istanbulske konvencije,

e) nomenklatura carinske tarife: sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe u Carinskoj tarifi,

f) harmonizirani sustav: harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe,



g) Istanbulska konvencija: Konvencija o privremenom uvozu, dogovorena 26. srpnja 1990. godine u Istanbulu.

Poglavlje 2.a Odluke


Članak 2.a


Ako osoba koja podnosi zahtjev za donošenje odluke ne može pribaviti isprave i podatke potrebne za donošenje odluke, Carinska uprava neće zahtijevati isprave i podatke kojima raspolaže.


Članak 2.b


Odluka u vezi s osiguranjem, povoljna za osobu koja se potpisom obvezala da će na prvi pisani zahtjev Carinske uprave platiti zahtijevani iznos, ukinut će se ukoliko obveza nije ispunjena.
Ukidanje se ne odnosi na robu koja je u trenutku pravomoćnosti ukidanja već bila stavljena u postupak na temelju ukinutog odobrenja. Međutim, Carinska uprava može zahtijevati da se robi odredi carinski dopušteno postupanje ili uporaba u roku koji odredi.


Poglavlje 3. Elektronički sustav razmjene podataka


Članak 3.


Carinska uprava može, uz uvjete i na način koje odredi, te sukladno načelima predviđenim carinskim propisima, odobriti provedbu postupka sustavom elektroničke razmjene podataka.
Za potrebe stavka 1. ovoga članka pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:
a) sustav elektroničke razmjene podataka:
– razmjenu standardiziranih poruka s carinarnicama,
– unos podataka potrebnih za provedbu postupka u carinski sustav elektroničke razmjene podataka,
b) elektronička razmjena podataka: prijenos podataka u skladu s dogovorenim standardima poruka između dva računalna sistema elektroničkim putem,
c) standardizirana poruka: poruka unaprijed utvrđena i prihvaćena za elektroničku razmjenu podataka.
Uvjeti propisani za odobravanje provedbe sustava elektroničke razmjene podataka uključuju, između ostaloga, mjere za provjeru izvora podataka i za zaštitu podataka od neovlaštenog pristupa, gubitka, izmjene ili uništenja.


Članak 3.a


Kada se postupak obavlja sustavom elektroničke razmjene poda­taka Carinska uprava određuje pravila za zamjenu vlastoruč­nog potpi­sa nekom drugom tehnikom, koja se može temeljiti na upo­rabi šifara.


Članak 3.b


Za testne programe, koji koriste sustav elektroničke razmjene podataka, koji su namijenjeni za procjenu mogućih pojednostavljenja, Carinska uprava može, za razdoblje koje je nužno potrebno za realizaciju programa, odustati od zahtjeva za podnošenjem:
a) deklaracije o carinskoj vrijednosti iz članka 91. ove Uredbe,
b) odstupajući od članka 127. stavak 1. ove Uredbe, podataka koji se odnose na određena polja jedinstvene carinske deklaracije, a koji nisu nužni za utvrđivanje istovjetnosti robe i koji nisu elementi za obračun uvoznih ili izvoznih carina. Međutim, podaci se stavljaju na raspolaganje na zahtjev u okviru postupka provjere.
Iznos uvoznih davanja, koji se obračunava u razdoblju odstupanja iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti manji od onog koji bi se naplatio da nema tog odstupanja.


Poglavlje 4. Primjena sustava za analizu rizika u carinskom postupku

Članak 4.

Radi stvaranja uvjeta za održavanje normalnoga toka pre­kogra­nič­noga robnoga i putničkoga prometa u uvjetima osiguranja optimalnog stupnja zaštite interesa državnog proračuna, Carinska uprava ustrojava i razvija sustav analize i procjene rizika s obzirom na strukturu robnoga prometa prema vrstama roba i visini uvoznih opterećenja, strukturi sudionika u robnome i putničkome prometu, vrsti prijevoznih sredstava, prometnim putevima i drugim okolnostima mjerodavnim za procjenu stupnja rizičnosti pojedine robne pošiljke ili sudionika u carinsko pravnome prometu, kao osnovice za utvrđivanje kriterija i donošenje odluka o selektivnoj provedbi ili opsegu provedbe propisanih mjera carinskog nadzora ili carinske provjere.

Osnove za izgradnju sustava analize i procjene rizika i kriterije za selektivnu provedbu mjera carinskoga nadzora i provjere utvrđuje ministar financija.

Sustavom analize i procjene rizika upravlja ravnatelj Carinske uprave.

Podaci sadržani u bazama podataka sustava za analizu i procjenu rizika ili proistekli iz toga sustava, kriteriji za selektivnu provedbu mjera carinskoga nadzora ili provjere, te nalozi za provedbu određenih mjera carinskoga nadzora ili provjere službena su tajna.

Članak 5.

Kriteriji za selektivnu provedbu mjera carinskog nadzora ili provjere i nalozi za provedbu određenih mjera carinskoga nadzora ili provjere, kao sastavnim dijelom sustava analize i procjene rizika, utvrđuju se pisano ili putem sredstava za elektroničnu obradu podataka.

Ovlašteni carinski službenici dužni su pri provedbi mjera carinskoga nadzora i carinske provjere postupati sukladno podacima proisteklim iz sustava analize i procjene rizika, te na njima zasnovanim kriterijima za provedbu pojedinih carinskih procedura i naloga za poduzimanje određenih mjera carinskoga nadzora ili provjere.

Poglavlje 5. Prevladavanje poremećaja u prekograničnom putničkom i robnom prometu

Članak 6.

Izvanrednom situacijom u smislu članka 14. a stavak 1. Carinskog zakona smatra se zastoj ili poremećaj u prometu preko graničnih prijelaza u putničkome i robnome prometu ili u obav­ljanju carinskih postupaka u unutrašnjosti carinskog područja:

a) koji ima štetne posljedice u međunarodnome turističkom i robnome prometu, međunarodnim ekonomskim ili političkim odnosima ili uvjetuje nastanak ili održanje trajnijih poremećaja na hrvatskom tržištu ili predstavlja opasnost za život ili zdravlje sudionika carinskog postupka ili ljudskog okoliša, te

b) koji je moguće otkloniti ili ublažiti provedbom mjera za pojednostavnjenje propisima ili sustavom analize i procjene rizika utvrđenih carinskih procedura odnosno mjera carinskoga nadzora ili provjere.

U slučajevima nastupa okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, ministar financija može odrediti da se privremeno, za razdoblje ne duže od 30 dana, provode u smanjenom opsegu ili pojednostav­njeno provode neke od propisanih carinskih procedura, te ne poduzimaju ili poduzimaju u smanjenom opsegu neke od mjera carinskoga nadzora ili provjere, kao što su:

a) produžavanje uredovnoga vremena određenih graničnih prijelaza,

b) preusmjeravanje putničkog i robnoga prometa na druge granične prijelaze,

c) povećanje broja zelenih traka na graničnom prijelazu (»ništa za carinjenje«) ili njihovu primjenu i na graničnim prijelazima koji nemaju takvu traku,

d) određivanje prioriteta propuštanja određene vrste putnika ili vrste robnoga prometa,

e) smanjenje broja carinskih provjera određenih vrsta poši­-lj­aka, u odnosu na normative proistekle iz provedbe sustava analize i procjene rizika,

f) neobavljanje carinske provjere vozila i prtljage u putničkome prometu, osim u slučaju postojanja osnova sumnje za kršenje carinskih propisa od strane određenoga kruga sudionika u prometu preko određenog graničnoga prijelaza, te

g) druge mjere, utvrđene sustavom analize i procjene rizika.

Glava II. OBVEZUJUĆA MIŠLJENJA



Poglavlje 1. Pojmovna određenja

Članak 7.

Pojedini izrazi u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) obvezujuće mišljenje: mišljenje o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu ili mišljenje o podrijetlu robe koje, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 5. i članka 7. ove Uredbe, obvezuje Carinsku upravu.

b) podnositelj zahtjeva:

1. u slučaju razvrstavanja robe u Carinsku tarifu: osoba koja je Carinskoj upravi Središnjem uredu podnijela zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu,

2. u slučaju podrijetla robe: osoba koja je Carinskoj upravi Središnjem uredu podnijela zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe,

c) korisnik mišljenja: osoba kojoj je obvezujuće mišljenje izdano.



Poglavlje 2. Postupak za dobivanje obvezujućeg mišljenja

Članak 8.

Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja podnosi se Carinskoj upravi Središnjem uredu. Obvezujuće mišljenje donosi Carinska uprava – Središnji ured.

Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu može se odnositi samo na jednu vrstu robe. Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe može se odnositi samo na jednu vrstu robe i na jedan skup okolnosti koji određuju podrijetlo robe.

Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu mora sadržavati:

a) ime ili naziv i adresu korisnika mišljenja,

b) ime ili naziv i adresu podnositelja zahtjeva, ako to nije korisnik mišljenja,

c) Carinsku tarifu ili drugu tarifu koja se u potpunosti ili djelomično temelji na Carinskoj tarifi, ili su zbog nje u Carinskoj tarifi dodane daljnje podjele. Ako podnositelj zahtjeva želi dobiti mišljenje o razvrstavanju robe u drugu tarifu osim u Carinsku tarifu, to u zahtjevu treba posebno navesti,

d) podroban opis robe koji omogućava njezino prepoznavanje i od utjecaja je na njezino razvrstavanje u Carinsku tarifu,

e) sastav robe i metode analize koje se koriste za određivanje sastava robe, ako je razvrstavanje robe u Carinsku tarifu ovisno o njemu,

f) uzorak robe, fotografije, nacrte, kataloge ili druge isprave koje su na raspolaganju, a mogu pomoći pri pravilnom razvrstavanju robe u Carinsku tarifu,

g) prijedlog za razvrstavanje robe u Carinsku tarifu,

h) suglasnost podnositelja zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave priložene zahtjevu, ako bi to Carinska uprava Središnji ured zahtijevala,

i) naznaku svih podataka s kojima treba postupati kao s povjerljivima,

j) izjavu podnositelja zahtjeva o tome da li je prema njegovom saznanju obvezujuće mišljenje o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu za jednaku ili sličnu robu već bilo u Republici Hrvat­skoj izdano ili je za njega podnesen zahtjev, te

k) suglasnost da se dostavljeni podaci smiju pohraniti u datoteci Carinske uprave, kao i da se pojedinosti iz obvezujućeg mišljenja, uključujući fotografije, skice, prospekte i drugo, mogu učiniti jav­no dostupnim putem interneta, s iznimkom podataka koje korisnik označi povjerljivim; pri tome će se primjenjivati odredbe posebnih propisa kojima se uređuje zaštita tajnosti podataka.
Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe mora sadržavati:

a) ime ili naziv i adresu korisnika mišljenja,

b) ime ili naziv i adresu podnositelja zahtjeva, ako je to druga osoba od korisnika mišljenja,

c) pravnu osnovu, prema odredbama Carinskog zakona o podrijetlu robe,

d) podroban opis robe i njezino razvrstavanje u Carinsku tarifu,

e) podatke o sastavu robe i metode analize koje se koriste za određivanje sastava robe i po potrebi vrijednost robe na paritetu isporučeno u tvornici (ex-works price),

f) okolnosti koje omogućavaju određivanje podrijetla, uporab­ljene materijale i njihovo podrijetlo, razvrstavanje robe u Carinsku tarifu, vrijednosti i opis okolnosti (pravila o promjeni tarifnog broja, dodanoj vrijednosti, opis radnji i postupaka ili kakvo posebno pravilo) na osnovi kojih je moguće utvrditi da su uvjeti za stjecanje podrijetla ispunjeni; naročito mora biti navedeno točno pravilo za dobivanje podrijetla koje je bilo primijenjeno pri utvrđivanju podrijetla, te predviđeno podrijetlo robe,

g) uzorke, fotografije, nacrte, kataloge i druge raspoložive isprave o sastavu robe i prerađenih materijala koji mogu pomoći pri opisu proizvodnih radnji ili preradbe materijala,

h) suglasnost podnositelja zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave koja je priložena zahtjevu, ako bi Carinska uprava Središnji ured tako zahtijevala,

i) naznaku svih podataka s kojima treba postupati kao s povjerljivima, neovisno o tome da li su podaci za javnu ili službenu uporabu,



j) izjavu podnositelja zahtjeva o tome da li je prema njegovim saznanjima obvezujuće mišljenje o razvrstavanju robe ili obvezujuće mišljenje o podrijetlu za robu ili materijale koji su istovjetni ili slični onima navedenim pod točkom d) ili f) ovoga stavka već bilo izdano ili je za iste podnesen zahtjev u Republici Hrvatskoj, te

k) suglasnost da se dostavljeni podaci smiju pohraniti u datoteci Carinske uprave, s time da se pored odredbe članka 16. Carinskog zakona primjenjuju odredbe posebnih propisa kojima se uređuje zaštita tajnosti podataka.

Ako Carinska uprava Središnji ured smatra da zahtjev ne sadrži sve podatke koji su potrebni za izdavanje mišljenja, može od podnositelja zahtjeva zatražiti da dostavi podatke koji nedostaju. Rok iz članka 10. ove Uredbe počinje teći od trenutka kada Carinska uprava Središnji ured raspolaže svim potrebnim podacima za izdavanje mišljenja. Carinska uprava Središnji ured obav­ještava podnositelja da je prihvatila zahtjev kao potpun, te u obavijesti navodi kada počinje teći rok iz članka 10. ove Uredbe.

Stručne podloge za izdavanje obvezujućih mišljenja izrađuju ustrojstvene jedinice Carinske uprave Središnjeg ureda nadležne za carinsku tarifu i podrijetlo robe.

Članak 9.

Ako je za utvrđivanje stvarnog stanja robe u svrhu izdavanja obvezujućeg mišljenja potrebna analiza robe, drugo ispitivanje ili vještačenje koje nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, Carinska uprava Središnji ured može radi toga poslati uzorak robe stručnoj organizaciji ili osobi.

Carinska uprava Središnji ured će poslati uzorak robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ako prethodno dobije pisanu suglasnost podnositelja zahtjeva da će snositi troškove analize, ispitivanja ili vještačenja.

Ako podnositelj zahtjeva ne priloži suglasnost iz stavka 2. ovog članka u roku osam dana po prijamu obavijesti, smatrat će se da je od zahtjeva odustao i postupak će se obustaviti.

Naknada za troškove koji nastaju zbog provedbe potrebnih analiza i drugih ispitivanja ili vještačenja, koje obavlja Carinska uprava, naplaćuje se prema tarifi koju propisuje ministar financija.

U slučajevima kada analizu robe, drugo ispitivanje ili vješ­tačenje obavlja stručna organizacija ili osoba iz stavka 1. ovoga članka, podnositelj zahtjeva dužan je prije dostave mišljenja podmiriti troškove prema računu stručne organizacije ili osobe koja je isto izvršila.

Članak 10.

Obvezujuće mišljenje izdaje se čim je prije moguće.

Ako obvezujuće mišljenje o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu nije bilo moguće izdati u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja potpunoga zahtjeva, Carinska uprava Središnji ured će obavijestiti podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja i odredit će rok u kojem smatra da će ga izdati.

Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe izdaje se u roku 5 mjeseci od dana podnošenja potpunog zahtjeva.

Zahtjev za izdavanje mišljenja o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu podnosi se pisano sukladno obrascu koji je otisnut u Prilogu 1. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Obvezujuće mišljenje o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 2. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 3. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

U obvezujućem mišljenju treba se izričito navesti koje sve podatke treba smatrati povjerljivima.

Članak 11.

Podnositelj zahtjeva može u roku 15 dana od dana dostave obvezujućeg mišljenja ili akta kojim se u cijelosti ili djelomično odbija zahtjev izjaviti žalbu.

Žalba se podnosi Ministarstvu financija Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak, putem Carinske uprave Središnjeg ureda.



Poglavlje 3. Pravni učinak obvezujućeg mišljenja

Članak 12.

Osim u slučajevima iz članka 5., članka 5.a. i članka 76. Carinskoga zakona, na obvezujuće mišljenje se može pozivati samo korisnik mišljenja.

Carinarnica može zahtijevati od korisnika obvezujućeg mišljenja o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu da ju izvijesti o tome da li raspolaže obvezujućim mišljenjem o razvrstavanju robe u Carinsku tarifu za robu koja je u carinskom postupku.

Carinarnica može zahtijevati od korisnika obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe da ju izvijesti o tome da li raspolaže obvezujućim mišljenjem o podrijetlu robe za robu koja je u carinskom postupku.

Korisnik obvezujućeg mišljenja može se pozvati na izdano obvezujuće mišljenje samo u slučaju:

a) razvrstavanja robe u Carinsku tarifu, ako dokaže da roba u svakom pogledu odgovara onoj navedenoj u priloženom obvezu­ju­ćem mišljenju,

b) podrijetla robe, ako dokaže da roba i okolnosti na osnovu kojih se određuje njezino podrijetlo u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima koje su opisane u obvezujućem mišljenju.



Članak 13.


Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə