Uredba za provedbu carinskog zakona



Yüklə 3,03 Mb.
səhifə7/33
tarix28.04.2017
ölçüsü3,03 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   ...   33

c) vrijeme puštanja robe,

d) rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju i pri kojoj carinarnici, te

e) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, te uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju.

Poglavlje 3. Deklaracije za carinske postupke s gospodarskim učinkom

Odjeljak 1. Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Pododjeljak 1. Početak postupka carinskog skladištenja

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 182.

Nepotpunu deklaraciju za početak postupka carinskog skla­diš­tenja koja ne sadrži sve propisane podatke, carinarnica može prihvatiti ako takva deklaracija sadrži barem one podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe obuhvaćene takvom deklaracijom, uključujući količinu robe.

U svezi s nepotpunom deklaracijom iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 169., 170. i 173. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 183.

Carinska uprava može na osnovi zahtjeva deklaranta odobriti da se po podnošenju robe carinarnici i u skladu s uvjetima i na način propisan u članku 186. ove Uredbe, podnese carinska de­klaracija za početak postupka carinskog skladištenja na pojednostavnjen način.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja može biti u obliku pod­nošenja:

– nepotpune carinske deklaracije iz članka 182. ove Uredbe ili

– trgovačke ili druge isprave uz pisani zahtjev deklaranta za unos robe u carinsko skladište.

Nepotpuna deklaracija i druge isprave iz stavka 2. ovog član­ka moraju sadržati barem podatke iz članka 182. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 184.

Ako se pojednostavnjeni postupak deklariranja koristi za početak postupka skladištenja robe u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija mora sadržati također:

a) detaljne podatke o vrsti robe koji omogućavaju ispravno i nedvosmisleno određivanje tarifnog stavka u Carinskoj tarifi, te

b) carinsku vrijednost robe.

Članak 185.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja ne može se koristiti za:

– početak postupka carinskog skladištenja pri unosu robe u carinsko skladište tipa F ili

– početak postupka carinskog skladištenja pri unosu domaćih poljoprivrednih proizvoda u carinsko skladište bilo kojeg tipa.

Pri pojednostavnjenom postupku deklariranja iz članka 183. stavka 2. druge alineje ove Uredbe, za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa B nije moguće koristiti trgovačke isprave. Ako neka druga isprava ne sadrži podatke, koji se u JCD upisuju u polje 1. (drugo podpolje), 3,­ 5,­ 14,­ 19,­ 26­, 31, 32, 37, 38, 49 i 54, te podatke treba posebno priložiti.

Članak 186.

Pisani zahtjev iz članka 183. ove Uredbe mora sadržati sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Ako okolnosti slučaja to dopuštaju može se višekratni pisani zahtjev iz članka 183. stavka 2. alineje druge ove Uredbe nadomjestiti općim zahtjevom za obavljanje ovog postupka u određenom vremenskom razdoblju.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka podnosi se zahtjev sukladno člancima 209. do 211. ove Uredbe, koji mora biti priložen zahtjevu za otvaranje carinskog skladišta ili kao zahtjev za izmjenu ili dopunu već izdanog odobrenja za otvaranje carinskog skladišta. Zahtjev se podnosi carinarnici koja je izdala odobrenje za otvaranje carinskog skladišta.

Carinska uprava – Središnji ured izdaje odobrenje iz članka 183. ove Uredbe samo u slučaju ako nije ugroženo pravilno obav­ljanje postupka carinskog skladištenja.

Odobrenje nije moguće izdati:

a) ako podnositelj zahtjeva ne nudi dovoljno jamstvo za pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja,

b) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

c) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za početak postupka carinskog skladištenja samo povremeno.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 5. ovog članka.

Članak 187.

Odobrenje iz članka 183. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za obavljanje pojednostavnjenja deklariranja uključujući i podatke o:

a) carinarnici ili carinarnicama pri kojima se može podnijeti carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja,

b) obliku i sadržaju pojednostavnjene deklaracije.

Odsjek C. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 188.

Carinska uprava – Središnji ured izdaje odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima i na način propisan u stavku 2. ovoga članka i u člancima 189. i 190. ove Uredbe.

Carinska uprava – Središnji ured ne može odobriti da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, ako se roba unosi u carinsko skladište tipa B ili F ili ako se u carinsko skladište bilo kojega tipa unose domaći poljoprivredni proizvodi.

Ako Carinska uprava – Središnji ured odobri da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, za izdavanje odobrenja i provođenja pojednostavnjenog postupka deklariranja odgova­raju­će se primjenjuje članak 186. ove Uredbe.

Članak 189.

Korisnik odobrenja mora, radi provedbe propisane kontrole od strane carinarnice, po prispijeću robe na mjesto navedeno u odobrenju:

a) odmah izvijestiti nadležnu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način koji odredi carinarnica,

b) odmah upisati robu u knjigovodstvo, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave kojih je prilaganje potrebno za puštanje robe u postupak.

Knjigovodstveni zapis robe iz stavka 1. točke b) ovog članka mora sadržati barem one podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine.

Članak 180. stavak 2. i 3. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju u slučajevima iz ovoga članka.

Članak 190.

Odobrenje iz članka 188. stavka 1. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za provođenje pojednostavnjenog postupka deklariranja, a naročito vrstu robe na koju se odnosi pojednostavnjene, vrstu obveze iz članka 189. i trenutak prepuštanja robe.

Pododjeljak 2. Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 191.

Deklaraciju za početak carinskog postupka unutarnje proiz­vodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka pri­vremenog uvoza, carinarnica nadležna za početak carinskog postupka može, na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta, prihvatiti ako ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem one po­datke koji se upisuju u polja: 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD, a u polju 44 treba upisati broj odobrenja ili zahtjeva, ako se primjenjuje članak 216. ove Uredbe.

Za primjenu ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 169., 170. i 173. ove Uredbe.

Ako se u postupku unutarnje proizvodnje primjenjuje sustav povrata plaćene carine, odgovarajuće se primjenjuje članak 171. i 172. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja i deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak. 192.

Odredbe članaka 174. do 181. i članka 186. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju za izdavanje odobrenja za uporabu pojednostav­njenog postupka deklariranja i deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa u slučaju deklariranja robe za početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom ili privremenog uvoza.

Pododjeljak 3. Početak postupka vanjske proizvodnje

Članak 193.

Za pojednostavnjenja u svezi s carinskim deklaracijama za početak postupka vanjske proizvodnje odgovarajuće se primje­njuju članci 195. do 203. ove Uredbe.

Pododjeljak 4. Zajedničke odredbe


Članak 193.a


U slučaju kada su dva ili više odobrenja koja se odnose na carinske postupke s gospodarskim učinkom izdana istoj osobi, pri čemu je jedan postupak završen stavljanjem u drugi postupak na temelju knjigovodstvenih zapisa, dopunska deklaracija se neće zahtijevati.

Odjeljak 2. Završetak postupka s gospodarskim učinkom

Članak 194.

Za završetak postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puš­tanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz. U slučaju po­nov­nog izvoza odgovarajuće se primjenjuju članci 195. do 203. ove Uredbe.

Za završetak postupka vanjske proizvodnje mogu se odobriti pojednostavnjenja predviđena za puštanje robe u slobodni promet. Pri tome se odgovarajuće primjenjuju članci 168. do 181. ove Uredbe.

Za završetak postupka carinskog skladištenja može se odobriti pojednostavnjenje predviđeno za puštanje robe u slobodni promet, za izvoz ili ponovni izvoz.

Bez obzira na stavak 3. ovog članka:

a) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja,

b) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostav­njeni postupak deklariranja,

c) izdavanje odobrenja za otvaranje carinskog skladišta tipa D uključuje također odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa za puštanje robe u slobodni promet. Ovo se pojednostavnjenje ne može odobriti, ako podnosilac zahtjeva želi na takav način završiti postupak s robom za koju se osnova za određivanje uvozne carine ne može provjeriti bez pregleda robe. U tom slučaju može se odobriti drugi postupak koji uključuje podnošenje robe carinarnici, te

d) za završetak postupka za domaće poljoprivredne proizvode nije moguće odobriti ni jedno od predviđenih pojednostav­njenja.

Poglavlje 4. Deklaracije za izvoz

Članak 195.

Formalnosti koje treba obaviti pri carinarnici izvoza i koji su propisani u članku 309. ove Uredbe mogu se pojednostaviti sukladno odredbama ovog poglavlja.

Odredbe članaka 310. i 313. ove Uredbe primjenjuju se i za ovo poglavlje.

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 196.

Carinarnica može na osnovi zahtjeva deklaranta prihvatiti carinsku deklaraciju za izvoz robe i u slučaju kada deklaracija ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem sljedeće podatke:

a) podatke koji se upisuju u polje 1. (drugo i treće podpolje), 2, 14, 17, 31, 33, 38, 44 i 54 JCD,

b) sve podatke koji su potrebni za primjenu posebnih mjera poljoprivredne politike ili obračun izvozne carine, ako je roba predmet posebnih mjera politike ili podliježe plaćanju izvozne carine, te

c) sve druge podatke koji su potrebni da bi se roba mogla prepoznati, da bi se mogli primijeniti propisi koji se odnose na njezin izvoz ili da se odredi iznos mogućeg osiguranja koje se zahtijeva prije izvoza robe.

Bez obzira na stavak 1. točku a) ovog članka carinarnica može odobriti deklarantu da ne popuni polje 17. i 33. JCD, ako:

a) deklarant izjavi da roba na koju se deklaracija odnosi nije predmet izvoznih zabrana ili ograničenja i

b) carinarnica ne sumnja u točnost izjave iz točke a) ovog stavka i ako

c) opis robe u deklaraciji omogućava točno i nedvosmisleno raspoređivanje robe u Carinsku tarifu.

Primjerak broj 3. JCD mora u polju 44. sadržati navod: »Pojednostavnjeni izvoz«.

Za izvoznu deklaraciju ispunjenu sukladno ovom članku odgovarajuće se primjenjuju članci 169. do 173. ove Uredbe.

Članak 197.

Ako se primjenjuje članak 307. ove Uredbe, dopunska ili nadomjesna deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjes­no nadležna prema sjedištu izvoznika. Ako proizvođač ima sjedište na području druge carinarnice, dopunska carinska deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu proizvođača.

U slučaju iz prethodnog stavka carinarnica koja je prihvatila nepotpunu deklaraciju poslat će primjerke 1. i 2. JCD carinarnici kojoj će biti podnesena dopunska ili nadomjesna carinska deklaracija.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 198.

Na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanja odobrenja, Carinska uprava može odobriti da uz podnošenje robe carinarnici deklarant podnese carinsku deklaraciju za izvoz robe na pojednostavnjeni način. Pri određivanju uvjeta za pojednostavnjeni postupak deklariranja odgovarajuće se primjenjuju članci 175. i 176. ove Uredbe.

Osim u slučajevima iz članka 203. ove Uredbe, pojednostav­njena deklaracija podnosi se na obrascu JCD koji sadrži sve podatke potrebne za prepoznavanje robe. Odgovarajuće se primjenjuje članak 196. stavak 3. i stavak 4. ove Uredbe.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 199.

Na osnovi pisanog zahtjeva Carinska uprava – Središnji ured može odobriti deklariranje robe za izvoz na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, osobi koja želi izvozne formalnosti obavljati u svojim prostorima ili na drugom mjestu koje je odobrila Carinska uprava – Središnji ured (u nastavku: ovlašteni izvoznik).

Na postupak davanja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju članci 178. i 179. ove Uredbe.

Članak 200.

Da bi carinarnici omogućio kontrolu provedbe odobrenog postupka, ovlašteni izvoznik mora prije iznošenja robe iz prostora ili mjesta navedenog u članku 199. ove Uredbe:

a) pravodobno izvijestiti nadležnu carinarnicu o pripremljenosti robe za izvoz, u obliku i na način određen u odobrenju sa svrhom da mu se dozvoli izvoz,

b) upisati robu u knjigovodstvo. Takav upis može nadomjestiti drugi postupak koji daje jednako jamstvo i koji odobri carinarnica. Upis mora sadržavati datum, vrijeme kad je obavljen i podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave potrebne za primjenu propisa o izvozu robe.

U opravdanim slučajevima, kad je to potrebno radi vrste robe i učestalosti izvoznog postupka, carinarnica može ovlaš­te­nog izvoznika osloboditi obveze pravodobnog izvještavanja carinarnice sukladno stavku 1. podtočki a) ovoga članka. U tom slu­čaju ovlašteni izvoznik dužan je carinarnici dati na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka, upisom robe u knjigovod­stveni zapis smatra se da je odobren izvoz.

Članak 201.

Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje, koristi se primjerak broj 3. JCD.

U odobrenju za uporabu pojednostavnjenja mora biti odre­đeno da li treba primjerak broj 3. JCD unaprijed ovjeriti.

Ovjera iz stavka 2. ovoga članka provodi sa na jedan od sljedećih načina:

a) carinarnica, određena u odobrenju unaprijed ovjerava i potpisuje polje A JCD, ili

b) ovlašteni izvoznik ovjerava deklaraciju koristeći poseban pečat.

Sadržaj i oblik pečata iz stavka 3. ovoga članka nalazi se u prilogu 22. ove Uredbe, koja je njezin sastavni dio. Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako je tiskar obrasca dobio za to odobrenje Carinske uprave – Središnjeg ureda.

Prije otpreme robe, ovlašteni izvoznik mora:

a) izvršiti obveze iz članka 200. ove Uredbe,

b)na primjerku broj 3. JCD navesti redni broj i datum upisa robe u knjigovodstvo.

Primjerak broj 3. JCD mora sadržati također:

a) broj odobrenja,

b) navod: »Pojednostavnjeni izvoz«.

Članak 202.

U odobrenju iz članka 199. ove Uredbe treba odrediti sve uvjete za provedbu pojednostavnjenja, a naročito:

a) robu na koju se pojednostavnjenje odnosi,

b) način postupanja iz članka 200. ove Uredbe,

c) vrijeme puštanja robe,

d) sadržaj primjerka broj 3. JCD i način njegovog ovjeravanja, te

e) postupak podnošenja dopunske deklaracije i rok u kojem mora biti podnesena.

Odobrenje mora sadržavati obvezu ovlaštenog izvoznika da će poduzeti potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnoga pečata ili obrazaca koji sadrže unaprijed otisnut pečat izvozne carinarnice ili otisak posebnoga pečata.

Odjeljak 4. Zajedničke odredbe za drugi i treći odjeljak ovog poglavlja

Članak 203.

Umjesto JCD, Carinska uprava može odobriti da deklarant koristi trgovačku ili drugu ispravu ili drugog nositelja podataka ako takva isprava ili nositelj podataka sadrži:

a) podatke koji omogućavaju prepoznavanje robe,

b) navod »Pojednostavnjen izvoz«, te

c) zahtjev za izvoz.

Zahtjev iz točke c) stavka 1. ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji vrijedi za sve u određenom razdoblju započete, izvozne postupke. U tom slučaju u ispravi ili drugom nositelju podataka iz stavka 1. ovog članka mora biti jasno označeno odobrenje na osnovi kojeg se prihvaća opći zahtjev sukladno ovom stavku.

Trgovačka ili druga isprava se koristi kao dokaz o stvarnom iznosu robe iz carinskog područja, jednako kao primjerak broj 3. JCD. Ako Carinska uprava – Središnji ured odobri uporabu drugog nositelja podataka mora u isto vrijeme odrediti na koji će se način potvrditi da je roba stvarno iznesena iz carinskog područja.



Dio II. CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

Glava I. PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET



Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 204.

Ako je domaća roba bila izvezena sa ATA karnetom sukladno članku 314. ove Uredbe, može se pustiti u slobodni promet na osnovu ATA karneta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica u kojoj se roba pušta u slobodni promet mora:

a) provjeriti podatke iz polja A do G kupona ponovnoga uvoza,

b) ispuniti talon i polje H kupona ponovnoga uvoza, te

c) zadržati kupon ponovnoga uvoza.

Ako se formalnosti za završetak privremenoga izvoza doma­će robe obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje, roba se od ulazne do odredišne carinarnice, gdje će biti puštena u slobodni promet, prevozi bez dodatnih formalnosti.



Članak 205. brisan.

Poglavlje 2. Posebna uporaba

Članka 206.



Ovo poglavlje se primjenjuje u slučaju da je roba, koja je puštena u slobodan promet uz povoljnije tarifno postupanje ili uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog svoje uporabe u posebne svrhe, predmet carinskog nadzora posebne uporabe.

Za potrebe ovoga poglavlja pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

a) »jedinstveno odobrenje«: odobrenje koje uključuje dvije ili više carinarnica,
b) »knjigovodstvo«: trgovačke, porezne ili druge računovodstvene isprave korisnika odobrenja, ili takve podatke koji se vode za njegov račun,
c) »evidencije«: isprave koje sadrže sve potrebne podatke i tehničke pojedinosti o bilo kojem sredstvu, koje carinarnici omogućava nadzor i kontrolu postupka.

Članak 206.a

Odobravanje povoljnijeg tarifnog postupanja u skladu sa člankom 22. Carinskog zakona, u slučajevima u kojima je roba predmet carinskog nadzora posebne uporabe, podložno je izdavanju pisanog odobrenja.
Ako je roba puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog njezine posebne uporabe, a važeće odredbe zahtijevaju da roba ostane pod carinskim nadzorom, sukladno članku 94. Carinskog zakona, za potrebe carinskog nadzora posebne uporabe neophodno je pisano odobrenje.
Zahtjev za izdavanje odobrenja podnosi se pisano i sukladno obrascu koji je u Prilogu 23. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Carinarnica može dopustiti da se zahtjev za produljenje ili izmjenu odobrenja podnese u obliku uobičajenog pisanog zahtjeva.
U posebnim okolnostima carinarnica može odobriti da se pod­nošenje deklaracije za puštanje u slobodan promet u pisanom obliku ili korištenjem računalnog sustava razmjene podataka po uobičajenom postupku smatra podnošenjem zahtjeva za izdavanje odobrenja, pod uvjetima da:
a) zahtjev uključuje samo jednu carinarnicu,
b) podnositelj zahtjeva za robu u cijelosti zahtjeva propisanu posebnu uporabu, i
c) osigurana je pravilna provedba postupka.
Ako carinarnica smatra da podaci iskazani u zahtjevu nisu pot­puni ili dovoljni za donošenje odobrenja može zatražiti od pod­nositelja zahtjeva dopunske podatke ili obavijesti.
U posebnim slučajevima, u kojima se izdavanje odobrenja zahtijeva podnošenjem carinske deklaracije, carinarnica može zahtijevati, ne isključujući pri tome odredbe članka 123. ove Ured­be, da se zahtjevu priloži isprava, koju podnosi deklarant i koja sadrži sljedeće podatke, osim ako takvi podaci nisu potrebni ili su već uneseni u carinsku deklaraciju:
a) ime i adresa podnositelja zahtjeva, deklaranta i drugih sudionika postupka,
b) vrsta posebne uporabe,
c) komercijalne i/ili tehničke oznake robe, proizvoda koji proizlaze iz njezine posebne uporabe i sredstva za utvrđenje njihove istovjetnosti,
d) predviđeni normativi ili metode za njihovo određivanje,
e) predviđeni rok za određivanje robe prema njezinoj posebnoj uporabi,
f) mjesto gdje se roba stavlja u posebnu uporabu.
Zahtjev za izdavanje odobrenja podnosi se carinarnici koja je nadležna za mjesto gdje se vodi glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva.
Ako se zahtjev podnosi radi izdavanja jedinstvenog odobrenja, nadležna carinarnica iz prethodnog stavka ovoga članka dostavlja zahtjev drugoj carinarnici radi davanja mišljenja.
Odobrenje ili obrazložena odluka o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja dostavlja se podnositelju zahtjeva u roku od 30 dana raču­najući od dana kada je zahtjev bio podnesen ili od dana kada je carinarnica utvrdila da su joj dostavljeni manjkajući ili nedostajući podaci. Ako se donosi jedinstveno odobrenje carinarnica koja je odobrenje donijela dostavit će ga drugoj carinarnici koja je u to odobrenje uključena.

Članak 206.b

Carinarnica nadležna za donošenje odobrenja izdaje odobrenje, sukladno obrascu koji je u Prilogu 23. ove Uredbe, osobama sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) predviđene radnje su u skladu s propisanom posebnom uporabom i odredbama za premještaj robe prema članku 206.e ove Uredbe i pravilno provođenje postupka je zajamčeno,
b) podnositelj zahtjeva pruža sva jamstva nužna za pravilnu provedbu postupka i preuzima obveze da:
– u cijelosti ili djelomice odredi robu prema propisanoj posebnoj uporabi ili robu premjesti i pruži dokaz o određenju ili premještanju u skladu s važećim odredbama,
– ne poduzima radnje koje nisu u skladu sa svrhom propisane posebne uporabe,
– nadležnu carinarnicu obavijesti o svim promjenama koje mogu utjecati na odobrenje,
c) osiguran je učinkovit carinski nadzor, a administrativne mjere koje poduzimaju carinska tijela nisu u suprotnosti s uključenim gospodarskim potrebama,
d) podnositelj zahtjeva vodit će i sačuvati odgovarajuću evidenciju koja carinarnicama omogućava nadzor nad postupkom,
e) pruženo je jamstvo, u onim slučajevima u kojima carinarnica smatra da je to potrebno.
Kod zahtjeva podnesenog prema članku 206.a stavak 4. ove Uredbe odobrenje se izdaje osobama sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske, prihvatom carinske deklaracije, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.
Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće podatke, osim ako se ti podaci smatraju nepotrebnima:
a) podaci o korisniku odobrenja,
b) tarifna oznaka Carinske tarife ili TARIC oznaka, vrsta i opis robe i postupaka posebne uporabe i odredbe o normativu uporabe, kada je to potrebno,
c) sredstva i metode za prepoznavanje robe i carinski nadzor postupka,
d) rok unutar kojega se robi mora odrediti propisanu posebnu uporabu,
e) carinarnice koje su nadležne za deklariranje robe za puštanje u slobodan promet i carinarnice koje nadziru postupke,
f) mjesta u kojima se robi mora odrediti propisana posebna uporaba,
g) osiguranje, kada je to potrebno,
h) razdoblje važenja odobrenja,
i) mogućnost premještanja u skladu sa člankom 206.e stavkom 1. ove Uredbe, kada je to primjereno,
j) pojednostavljeni postupci odobreni u skladu sa člankom 88. Carinskog zakona, kada je to primjereno,
k) načini komuniciranja.
Ne isključujući odredbu članka 206.c ove Uredbe odobrenje počinje važiti na dan donošenja odobrenja ili od kasnijeg dana naznačenog u odobrenju.
Odobrenja se izdaju s razdobljem važenja ne dužim od 3 godine, osim u posebno opravdanim i obrazloženim slučajevima.

Članak 206.c


Yüklə 3,03 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   ...   33




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©azkurs.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə